Приказују се постови сортирани према релевантности за упит ajvar. Сортирај према датуму Прикажи све постове
Приказују се постови сортирани према релевантности за упит ajvar. Сортирај према датуму Прикажи све постове

уторак, 10. март 2026.

KAKO SAM POSTALA „ZVEZDA“ EX-YU PROSTORA RECEPTOM ZA AJVAR KOJI NIJE BIO MOJ

Te 2012. godine – paprika beše dobro rodila, ubedljivo najčitaniji tekst o ajvaru u državnim blogerskim okvirima bio je onaj objavljen na mom blogu: Recept za savršeni ajvar. Posebno je blogosfera bila na nogama: izgledalo je kao da si promašio sezonu, ako nisi napravio ajvar „po Negoslavinom receptu“.

 I ne preterujem, časnu vam reč dajem: pouzdano znam (zahvaljujući objavama na njihovim Fejsbuk profilima) da su ajvar „po Negoslavinom receptu“ te godine spravljale i dame, manje ili više uticajne, kako se to tada zvalo, koje nikada do tada nisu ispekle veću količinu paprika do one potrebne za nedeljnu salatu četvoročlane porodice. Da ne govorim o gastro blogerkama, onima iz prvih redova i tada takođe značajnog, možda i vodećeg ešalona blogera. One inovativnije, unosile su neke izmene u gastro-tekst objavljen upravo na ovom mom blogu, koji se nikako ne može nazvati gastro-blogom. Pa sam tako i sama nešto naučila, iako da sebe ne samo da smatram nego i tvrdim da sam po ukusu i kvalitetu ajvara koji spremam i čiji recept preporučujem, među vodećim od svih onih kod kojih sam imala prilike da kušam ajvar. I da, od sve zimnice koju pripremam, baš ajvar mi je bez premca, poređeno sa tuđom ili industrijskom zimnicom. Što se ne može reći i za sve te ostale vrste zimnice.

Slava tog „mog“ recepte proširila se sa blogosfere i Fejsbuka toliko, da je u „Politikinom“„Magazinu“ objavljen razgovor sa mnom, za koji je neposredni povod bio upravo taj recept. Moji prijatelji su bili preponosni. Slali su mi čestitke iz svih stranih mesta u kojima su letovali, a gde je mogla da se kupi Politika.




Stvar je dobila dimenzije senzacije čudnim spletom okolnosti: domaća firma koja se između ostalog bavi i proizvodnjom ajvara, organizovala je obilazak svojih pogona za novinare i fud-blogere i pritom su nam darovali neke svoje proizvode. Iznenađenje za sve nas je bila personalizovana teglica ajvara: svako je dobio teglicu na čijoj etiketi je pisalo njegovo ime. Budući da sam, šale radi, na svom Fejsbuk profilu objavila samo fotografiju svoje teglice, bez objašnjenja, počele su da mi stižu čestitke od dragih ljudi koji su pomislili da je reč o mom proizvodu. Ono, jes da su mi se posle onolike slave samog recepta javaljali i neki zainteresovani kupci, ali od ličnog biznisa nije bilo ništa, što sam kasnije i objasnila

CEPKANI AJVAR BEZ CEPKANJA

Suština te, u najmanju ruku neočekivane slave jednog u, čini mi se beskrajnom nizu recepata za spravljanje ajvara (ne da svako selo, nego izgleda i da svaka kuća ima svoju varijantu recepta za ovaj domaći delikates) jeste u zanimljivom i drugačijem načinu pripreme, pre svega.

Taj način pripreme, odnosno produkt na taj način dobijen, nazvala sam „cepkani ajvar bez cepkanja“.

Do tada, bar meni poznati načini spremanja cepkanog ajvara koji je svakako teže i dugotrajnije pripremiti u odnosu na ostale varijante, jesu:

- Ručno, beskrajno dugo cepkanje svake paprike na uzdužne tanke komade koji se zatim uprže ili se, pak, uz dosta salicila konzerviraju bez prženja

- Otvaranje paprike celom širinom i cepkanje uz pomoć viljuške na sitne rezance, koji se zatim ili prže ili konzerviraju upotrebom salicila.

 „Moj“ recept podrazumeva da se cepkani ajvar dobije kao produkt ukuvavanja pa zatim upržavanja paprika koje se, oljuštene i oceđene, u jednom komadu stavljaju u šerpu i podvrgavaju daljem postupku obrade.

Pretpostavljam da je tajna ovog efekta u tome što se paprika najbre kuva u sopstvenom soku koji je otpustila tokom ceđenja, a zatim se tokom prženja, osim zejtina, dodaje i određena količina esencije. Njena osnovna uloga je u tome da pospeši proces raspadanja pečene pa kuvane paprike.

U stvari, postoji još jedna caka: sve vreme paprika se meša samo u jednom smeru, što doprinosi tome da se dobije smesa maltene vlaknastog karaktera.

Danas jednako kvalitetan ajvar možete nabaviti i jednostavnim klikom na ovaj link, gde vas čeka ponuda proverenih proizvođača ajvara koji zaslužuju sve pohvale.

ZAŠTO TO NIJE MOJ AJVAR

Cepkani ajvar bez cepkanja u stvari nije moj recept. Kao preglasni zagovornik intelektualne svojine (mada ime autora recepta nisam saznala) i kritike kićenja tuđim perjem, pa makar u pitanju bilo i neznano ime, jasno sam naznačila kako je došlo do recepta: kombinovala sam recept sa osnovnim „tezama“ koji sam dobila u procesu uobičajene razmene recepata, sa proverenim receptom koji se davno odomaćio u mojoj svesci.

Budući da sam veliki ljubitelj cepkanog ajvara koji se nikada do tada nisam usudila da pravim – velemajstor u tome bila je moja pokojna majka Sofija, odlučila sam da proverim ovu caku sa esencijom i mešanjem i jednom smeru pa kud puklo da puklo. U stvari, i da pogrešite, ne možete da pogrešite – krajnji efekat uvek će biti ipak ajvar, samo ne cepkani.

RECEPT

Potrebno je: 7kg paprika, kašika esencije, dve šolje zejtina, dve kašike šećera, nekoliko čenova belog luka, veza peršuna i eventualno veza lišća celera.

Priprema: paprike ispeći, staviti u kesu pa u neki dublji sud i pokriti krpom da se poduspare, kako se kod nas kaže, sve to da bi se lepše i lakše oljuštile. Oljuštene paprike sa kojih su i semenke skinute, dobro ocediti – najbolje da preko noći odstoje u đerđifu ili mrežastom džakčiću. Polovinu tečnosti (ovo sam shvatila tek posle prvog spremanja, jer u receptu se kaže da se stavi sva tećnost) koju su pustile paprike, sipati u šerpu pa staviti da provri. Dodati esenciju, šećer i zejtin, promešati pa izručiti i oceđenu papriku. Mešati 45 minuta na srednjoj vatri. Upamtite, u jednom smeru. Ukoliko je nedovoljno tečnosti, postepeno dodavati, po potrebi, preostalu tečnost koju je paprika preko noći pustila.

Pri kraju kuvanja/prženja dodati iseckani beli luk i peršun/celer i još malo mešati na vatri.

Najsigurniji recept za pakovanje ajvara: dobro oprati tegle (neka odstoje desetak minuta u vrućoj vodi), ocediti ih, osušiti pa sterilisati u rerni na 100 stepeni Celzijusa jedno 15 minuta. Prohlađeni ajvar, ali još topao, sipati u tople tegle. Obrisati ivice tegli od ostataka ajvara – time se sprečava buđanje, vratiti ih u zagrejanu rernu na 15-tak minuta (ili rernu isključiti a ajvar neka ostane do ujutru). Zatim tegle zatvoriti sterilisanim zatvaračima i opet ih staviti u zagrejanu rernu na 100 stepeni da se ajvar pasterizuje jedno 15 minuta.

Ohlađene tegle preneti u ostavu i čuvati na tamnom mestu.

U međuvremenu sam pravila ajvar po mnogo novih recepata. Kada izvadim pečenu papriku iz zamrzivača, budući da je reč o maloj količini koja se brzo potroši, pravim ga od oka, s tim da stavljam samo so i zejtin. 

Ponekad dodam i paradajz, iz flaše ili pečen, svejedno. Ali to već nije ajvar.

Ipak, najviše cenim onaj ajvar koji je pravila i moja pokojna Sofija: samo oceđena paprika, so i zejtin.

среда, 25. јул 2012.

AJVAR NAŠ NASUŠNI

     Ajvar je specijalitet paprikarskih krajeva, čiji je osnovni, a često i - najbolje je kad je tako, jedini sastojak zrela , jako crvena paprika, ajvarka. Najbolje ga prave  Bugari, Makedonci i Srbi od Niša do makedonske granice,  pa je zato tipični specijalitet balkanske kuhinje. Ali to nije smetalo Slovencima da ga registruju kao svoj izum i proizvod iako, verujem, od domaćih sirovina imaju jedino sirće. Ako i njega ne uvoze.
     Nije slučajno to što ajvar nazivaju i srpskim kavijarom, budući da njegov naziv potiče od turske reči havyar - usoljena ikra. Vikipedija tvrdi da je ajvar poreklom iz Srbije.
     Nekada se ajvar jeo samo kao salata ili se koristio  za mazanje na hleb. Danas postoji na destine recepata u kojima je važan sastojak - rolati, slane torte, pite, pancerote... Stavljaju ga u kiflice i pogačice, u sendviče i kanapee, paprikaše i ćulbastije, ima ga ček i u modernim verzijama bureka...

     Za pripremanje dobrog ajvara neophodna je zdrava crvena paprika srednje veličine. Moja prijateljica Slavica čak  tvrdi da joj ajvar ispadne najbolje kada na kraju sezone kupi vrške - poslednje paprike koje se oberu sa vrha stabljike, koje i jesu najukusnije. A verovatno i najzdravije, jer je već prestalo i prskanje raznim otrovima za stetočine.

    Oprane paprike valja doooobro i lepo ispeći sa svih strana, da se naprosto skuvaju na vatri, kako bi kasnije bilo manje posla i tokom ljuštenja i za vreme prženja. Bugari , čak, za pečenje imaju specijalni uredjaj od šamota - ćuškopek ( papriku zovu ćuška ) To je, ustvari, električni uredjaj koji ima jednu, tri ili četiri rupe u koje se stave paprike .Najbolji je onaj sa samo jednom rupom, jer se paprika ravnomerno i lepo ispeče sa svih strana, tvrdi moja koleginica Marika, specijalista za bugarska pitanja. Mislim, ima rodbinu tamo i najbolje je obaveštena o svim novotarijama i tradiciji ove zemlje.



     Ispečene paprike treba ostaviti da se poduspare  - tako se kaze u niškom kraju, odnosno  staviti u dublju posudu koja se dobro pokrije, gde odstoje dok se ohlade.Onda se ljušte, za sta je po našim kućama vrlo često organizovana  i svojevrsna moba - posedaju u krug ukućani, komšije i rodbina, pa se paprike ljušte do duboko u noć. Neki vole da im ostane i koja semenka, neki ih čiste, čak i peru, kako bi ostalo samo meso od paprike i ništa vise.Čak ni komadić kožice, koji inače ništa ne smeta, a svedoči o tome da je ajvar zaista domaći. Kad u tegli ili činiji vidim  po koju mrvicu onog crnog ostatka od kožice, znam da je ajvar pravila domaćica, a ne mašina.

    Oljuštena paprika mora da se doooobro ocedi - obično se stavlja u djerdjif ili, još bolje, u one oprane crvene džakčiće, u kojima je i kupljena, koji se okače da iscuri sva voda.
   Prezaposlene domaćice sve ove radnje ubrzaju, pa ljušte jos toplu papriku, osrednje je procede i odmah prže. Mada i tako ne ispadne loš, ajvar je ipak najbolji kada se pravi etapno, natenane.Bar dva dana.Makar djerdjif sa paprikom koja se cedi stajao i u frižideru.

A ako vam je ovo previše komplikovano, domaći ajvar možete nabaviti i online.
   

     PS - ideju za ovaj tekst dala mi je fb prijateljica iz Bosne, koja me zamolila da joj pripremim recept za ajvar. Budući da je sezona paprika tek počela i da je najbolje vreme za spremanje ajvara kraj avgusta i početak septembra, još je rano da vas zamaram receptima. Budite uvereni da će se ovde naći baš onda kada im dodje vreme.

da vas ne mučim
 najbolji recept za savršeni ajvar i još neke deobre i oprobane recepte možete videti ovde
http://negoslava.blogspot.com/2012/08/recept-za-savrseni-ajvar.html
   
      

понедељак, 6. август 2012.

RECEPT ZA SAVRŠENI AJVAR

     Na izmaku leta niškim ulicama počinje da se širi miris pečene paprike. Došljacima iz drugih, nepaprikarskih ili manje paprikarskih krajeva nego  što je ovaj naš, taj miris s početka može i da zasmeta. Kad i sami počnu da vole i uživaju u mirisu pečene paprike, znači da su postali prave Nišlije.
     U naše južne krajeve, neretko,  ujesen ciljano  dolaze oni koji su se odselili negde gde nema tako dobre paprike ili  oni koji baš u to vreme posećuju ovdašnju familiju i taj boravak iskoriste da naprave ajvar. Mnoge majke, sestre, tetke i babe, svojim rodjacima širom sveta pripremaju ajvar , koji na razno-razne načine biva dopremljen do Nemačke, Švedske, pa čak i do Amerike. Moja koleginica poluuprži ispečenu papriku, samelje i zamrzne je, a onda njen zet dodje kolima iz Nemačke po kante sa ajvarom koji se odmrzne taman kad stigne u Frankfurt. Onda ga njena ćerka doprži i napuni tegle. Obožavaju ga i naši i Nemci, jednako, a slava se ne može ni zamisliti bez niškog ajvara.


     Nedavno me je prijateljica iz Bosne zamolila da joj pošaljem recept za ajvar.Mislim da je ovo pravi trenutak da to učinim, budući da će već za desetak dana početi sezona njegove pripreme.  Čim prestanu paklene vrućine  i na pijacama se pojavi ajvarka, crvena kvalitetna paprika.

SAVRŠENI AJVAR SE PRAVI SAMO OD PAPRIKA

Cepkani ajvar bez cepkanja - ovo nije tradicionalni recept, dobila sam ga tek pre par godina, ali sam za njega dobila ubedljivo najviše komplimenata , a i inače je moj favorit.

субота, 5. септембар 2015.

Kako spremiti ajvar- saveti za mlade domaćice

Svaka iskusna domaćica ima svoj "red" za spremanje ajvara- listajući ovih dana recepte na netu naišla sam na toliko mnogo saveta, predloga, uputstava, da mi se na kraju nametnuo zaključak kako je spremanje ajvara prava mala naučna disciplina :) .

Ovaj tekst, stoga, nije namenjen onima koje su odavno apsolvirale umetnost spravljanja "srpskog kavijara", već mladim domaćicama koje do juče nisu znale ni kafu da skuvaju, pa se opravdano plaše da uđu u ovaj, za njih sasvim razumljivo, krupan zalogaj.

Kako odabrati papriku?

Ako hoćete da ne dangubite mnogo oko pečenja i ljuštenja, birajte kvalitetne i zdrave, najpre,  paprike spljoštenog oblika, zato što se one najlakše i ispeku i oljušte. Neka su i skuplje, na kraju se- isplati.
No, ukoliko biste da izbegnete sve ove radnje oko pripreme ajvara, počevši od obilaska pijaca i kvantaša, preko pranja, pečenja, ljuštenja i prženja, jednako kvalitetan ajvar možete nabaviti ovde.


(Dokaz br 1- prekjuče sam namerava da na niškom kvantašu kupim dobru papriku i kako je nije bilo, a ne pamtim godinu kada je bila ovako oskudna i loša ponuda ajvarki i ostalih paprika, kupila sam kutiju malo sitnijih, 15 kg, po ceni od 55 din za kilogram. Na vrhu su sasvim pristojno izgledale, a kada sam ih kod kuće isipala... da ne objašnjavam koliko sam bila besna, i to na sebe, jer sam prekršila sopstveno pravilo da ne kupujem mačku u džaku. Znate ono, bilo da je kutija ili džak u pitanju, ono što se vidi je lepo, a ono što se ne vidi- blagi užas. Em su sitne, em neke i nisu ajvarke, em  je bilo mnogo zakvarenih, koje sam odmah iseckala za prženje. Em su skoro sve, ispod onog površinskog sloja "za prevaru"- sitneeeeeee...

Jutros sam na onoj mojoj neomiljenoj, trošarinskoj pijaci, kupila paprike kakve sam opisala za preporuku- 80 dinara za kg. Šta da vam kažem- prodavačica kod koje i inače kupujem sama mi je predložila da biram. Krupne, lepe, zdrave.Nema otpada, nema krvgavih, sve se lako peku, još lakše se ljušte, pa na kraju ispadne da su, ako ne jeftinije, ono jednako jeftine/skupe kao one sa kvantaša.)

Kako peći paprike?

Osnovno pravilo je da paprika bude jako dobro ispečena sa obe strane (osnovnije je samo ono što, pretpostavljam, ipak znate- paprika se prvo opere i ocedi), ako je pljosnata, ili sa svih strana, ako vam se zalomi okrugla, kvrgava i svakojaka. Što je bolje ispečena, bolje će se oljuštiti i ajvar će pre biti ukuvan.





Ako paprike pečete u rerni, vodite računa da ne izgore- podesite temperaturu na 200 stepeni, u nekoliko navrata pritisnite papriku rukom ili viljuškom i kada počinje da biva mekana, smanjite temperaturu na 150 do 180 stepeni. Onda kada paprika počne da menja boju, od svetlo crvene prelazi u tamno bordo, isključite rernu i ostavite ih u njoj još neko vreme. Kada rerna više nije vruća, isipajte paprike u kese, vežite ih i pokrijte da se poduspare. Ili ih sipajte u neki sud, prekrijte  krpom i poklopite.

Pečete li paprike na plotni, dvorišnom kubetu ili na roštilju, takođe se potrudite da bude baš dobro ispečene. Da kožica zacrni dovoljno da se unutrašnjost ispeče, ali da ne izgori. Posle jedno tri komada, ne možete da promašite, čak ako ste ove i izgoreli.

I njih odlažite kako je opisano za one pečene u rerni.

Poslednjih godina, inače, ja pre pečenja vadim drške iz paprika i verujte mi, em time skraćujem pečenje, em se lakše čiste.

Kako ljuštiti paprike?

Na netu sam pročitala neke savete koje ne preporučujem- pre svega reč je o tome da svaku papriku , kada joj već očistite kožicu, isperete pod mlazom vode. To nikako nemojte da radite. Time paprika gubi svoje tako dragocene sokove i ajvar na kraju bude- bljutav.

Ako ste papriku dobro ispekli, ako ste je spakovali kako je opisano, da se poduspari, neće biti nikakvih problema da je lepo i lako oljuštite. Ne treba vam čak ni čanče s vodom, da povremeno operete ruke. Bolje uzmite čistu staru krpu, navlažite je i povremeno njom obrišite ruke. Ajvar će vam biti zahvalan. Ako i ostane koja semčica, malo crnog od kožice- pa šta?

Kako cediti paprike?

Najjednostavniji način je da paprike stavite u đerđif ili u one crvene džakčiće u kakvima se i prodaju (inače su univerzalnog karaktera, ja ih koristim i pri ribanju tepiha, za čuvanje oraha itd). U vreme ovih žega postoji, doduše, opasnost da paprika uskisne (tim pre ako ste zaposleni pa se paprika cedi celu noć i sutradan dok ne dođete s posla), pa je zato korisno da sve ovo radite vikendom. Ako ne, nađite mesta u frižideru za đerđif u kojem se cedi paprika.

Kako pržiti paprike?

Ajvar se pravi u čistoj, neoštećenoj šerpi, koja ne sme da se prepuni kako se ne biste isprskali i kako bi moglo da se dobro meša dok se kuva.

Za prženje nema univerzalnog pravila. Jedino je- sledite recept. Neka paprika se kuva bez zejtina dok voda ne ispari, pa se onda dodaju ostali sastojci, u neku se sipa zagrejani zajtin, neka se sipa u vreo ili hladan zejtin, neka se, kao ova moja za cepkani ajvar bez sepkanja, kuva u zagrejanoj tečnosti koju je pustila dok se cedila.

I da- nikako ne stavljajte odjednom sve sastojke iz recepta. Paprika nije uvek istog ukusa i kvaliteta, nekada je potrebno manje šećera, nekada više zejtina, soli itd. Stavite, recimo, dve trećine, pa probajte. Dodajte polako ostale sastojke, dok vem nepca ne potvrde da je to- to.

Jedino je univerzalno da je ajvar ukuvan onda kada ostaje trag kada varjačom povučete po dnu šerpe.

Kako pakovati ajvar?

Jedino ako baš niste ljubitelj ajvara pakujte ga u manje tegle. Ako ste prosečna srpska porodica koja ajvar obožava, sigurna sam da ajvar neće dočekati priliku da se pokvari u načetoj tegli. Dakle, najbolje su one tegle od kilo, a u stvari od oko 800 grama. Najbolje je da se one pripreme koji dan pre spremanja ajvara, da ne biste pali snogu od sveg posla odjednom.

Preporučuje se da se tegle sterilišu u rerni, tako što se zagrevaju na 100 stepeni jedno 15 do 20 minuta, a neki  kažu i do pola sata. Da tegla be pucala od toplote, vadite po dve ili tri iz rerne, stavite ih obavezno na drvenu podlogu ili na krpu, a ajvar sipati polako tako što ćete u svaku teglu (malo nagnutu) sipati po kašiku ajvara. Tako se tegle malo zagreju i sprečićete njihovo pucanje od siline toplote velike količine vrućeg ajvara.
Ostavite oko jedan santimetar prazno, na vrhu tegle.

Obavezno ukloniti sve ostatke ajvara sa ivica tegle, kako bi se sprečilo buđanje.

 Može i odmah da se pristupi zatvaranju tegli, ali da biste izbegli rizik, vratite tegle u zagrejanu rernu na 100 stepeni, isključite temperaturu i neka se tako ohlade.

Opet radi predupređivanja svakog rizika, isecite celofan veličine otvora tegle, vaticom umočenom u alkohol ga namažite i stavite preko. Ili u svaku teglu sipajte kašiku vrelog zejtina. Ja, doduše, ne stavljam celofan nego gotovo ohlađene tegle zatvaram metalnim zatvaračem, okrenem teglu naopako, pokrijem nečim da se tako lagano hlade i kada budu ohlađene nosim u ostavu. Neko umesto alkohola koristi esenciju- samo, pazite da ne izgorite ruke. Ako ste baš za ovu varijantu, celofan uhvatite pincetom i umočite ga u ecenciju koju ste sipali u tacnu. Ili ga pofajtajte kao kad fajtate veš.

Pre neki dan prijateljica je videla selotejp kod mene i seti se da mi kaže- otkrila je da je odličan kao nalepnica. Treba da bude onaj žućkasti, po kojem se lepo piše. Dobro je, ukoliko pravite nekoliko vrsta ajvara, napisati koji je po kojem receptu.


субота, 12. октобар 2013.

UTIHNULA AJVARSKA RAPSODIJA, SRPSKI KAVIJAR JE U ŠPAJZU

     Počne, tako, negde krajem avgusta, a možda i pre toga, da se gradom širi miris pečene paprike. Kako prolazite ulicama, taj miris vam se uvlači u nozdrve, i tačno znate u kojoj kući se paprika peče, čak i da nisu izneli šporet na drva, kube ili električni roštilj u dvorište. A neki imaju i ćuškopek.
      Sutradan, na tom istom šporetu je velika šerpa puna mlevene, seckane ili paprike ucelo, a uz nju najmanje jedan poslužitelj, zadužen da neprestano meša budući kavijar srpskog juga, ne dozvoljavajući da zagori. Čak i onda, kada su crvene cigle ispod šerpi, stavljene tu kako bi spasle i šerpu i ajvar.

     Prethodno noći domaćica je, sama ili sa svim il samo nekim ukućanima, često i sa bližom i širom familijom ili komšijama, ohladjenu pečenu papriku ljuštila, pa je onda stavljala u kojekakve mrežice i djevdjire da se ocedi od vode. Pa onda mlela ili seckala. Ili i jedno i drugo.
     Lenje domaćice izmisliše i recepte za ajvar od skuvanih paprika, koje se i ne ljušte. Takav je, valjda, i ovaj što ga prodaju u radnjama, dvesta-trista dinara kilo?!

      U mom kraju, retko ko papriku za ajvar kupuje na kilo. Merna jedinica su đžakovi, dopremljeni iz bašti okolnih moravskih sela. Kupljeni na pijaci, kvantašu, od preprodavaca ispred zgrade...
     Na početku sezone, ajvarka je najjeftinija. Letos beše 40 dinara za kilo. I kako vreme odmiče, a kupaca je sve više, cene polako rastu. Do nekih 70 dinara, u normalnim uslovima. Ono, kad su tezge  poluprazne ili je padala kiša prethodnog dana.

уторак, 22. август 2023.

Da li je industrijska zimnica zaista skupa

U stvari, uopšte neću pisati o cenama kupovne zimnice, kako mi Nišlije nazivamo zimnicu koju nabavljamo u marketima i, poslednjih godina sve više i sve češće, od privatnih lica koja su se specijalizovala za proizvodnju zimnice u domaćim uslovima. Ovaj tekst posvećujem Njenom veličanstvu Zimnici Spremanoj U Domaćim Uslovima, sebi za uspomenu na protekla tri "paklena" dana, tokom kojih sam preradila i spakovala u tegle i u zamrzivače preko 80 kg povrća (ono malo šljiva i ne računam u posao), ali ujedno i kao opomenu... ako mi ikada ponovo padne na pamet ovakva vrsta avanture, i najvažniji razlog... kao utehu zbog samooptuživanja da sam lenja i raspikuća, kada se uhvatim za teglu sa krastavčićima ili ajvarom u marketu.


                                            Donjoprisjanski paradajz (autor Jasmina Miković)

Malopre, dok sam u horizontali odmarala noge, ruke i leđa, shvatila sam da sam onih 80 kg paprika i paradajza u stvari podigla toliko puta

- stavila na kolica u marketu

- prenela iz kolica u auto

 - iznela iz auta u dvorišni objekat u kojem je svežije

- iznosila iz dvorišnog objekta do česme da operem

- vratila u objekat

- seckala, ljuštila, miksala, potapala, tresla burence s filetima paprike (kažu, bolje to nego da se meša), mešala mleveni paradajz tri dana (po, kažu, proverenom receptu, da ne "mrdne" i dve godine)

- kuvala paradajz i salsu satima i pekla paprike još duže vremena

- pakovala sve to u tegle, kese, kutije pa nosila u špajz i zamrzivače...

... da  to znači da mi je kroz ruke prošlo 640 kg. 

Za paprike i paradajz dala sam 11.500 din. Za zejtin, maslinovo ulje, sirće, samo dva konzervansa i jedan vinobran, so, četiri-pet kašika šećera, šargarepu, peršun, jedno pet glavica belog i dve glavice crnog luka, utrošenu struju - uračunaću 1.000 din, mada je verovatno više.

Dakle, bez mog rada, to je 12.500 dinara.

A dobila sam:

- 15 kg samlevenog smrznutog paradajza  (zbog toga što pije farin, moj otac manje koristi zeleno povrće pa svake godine skoro pola zamrzivača zauzmu jagode, borovnice i mleveni paradajz)

- 10 lit samlevenog paradajza u flašama (onaj što se meša tri dana)

- 6 kg gusto kuvanog paradajza u teglama

- dve ture po 5 kg salse, jedna samo od paradajza sa puno belog luka, druga sa malo šargarepe, crnog luka i puno peršuna, što je završilo u zamrzivaču

- 6 kg fileta paprike sa puno šargarepe, belog luka i peršuna, u teglama

- 30 kg paprika koje su se posle pečenja svele verovatno na malo više od pola težine, završile u zamrzivaču.

 Do skora su krastavčići bili jedina kupovna zimica u mojoj kući. Kako god ih spremala, uvek sam priznavala da su ukusniji nego iz domaće radinosti, a nema recepta koji nisam probala.

Po ovom receptu za ajvar s mog bloga jedne godine pola Srbije je pravilo ovaj delikates, čak i oni koji su ajvar pravili prvi put. Bogami, i puno domaćica i blogerki iz Hrvatske i Bosne... za ostale ne znam, nisu mi se javljale :) . 





Kako stoje stvari, mislim da ću se ove godine opredeliti za kupovni ajvar. Dve prethodne godine pronašla sam neki (koji nije papren kao onaj, Bakina tajna, koji je zaista bez premca, al brate, bije po ušima kolka mu je cena), a ipak zadovoljava moj, uistinu prefinjen ukus kada je  NJV Ajvar u pitanju.

Dobro, ne smem da se zakunem, ovo je trenutno u domenu planova, a i... dok sam otkucala tekst, primetih da me i ruke i noge manje bole pa... ne zamerite ako u nekom sledećem tekstu napomenem i kolko sam tegli ajvara napunila po onom receptu koji u stvari nije moj, ali ga mnogi nazvaše - Negoslavin recept (ja sam ga samo iskombinovala od nekoliko recepata).

Zvuči li vam ovo kao da se žalim?

Ne, nimalo mi to nije cilj, časnu vam reč dajem. Samo sam, kako napomenuh u uvodu, napravila jednu malu rekapitulaciju na temu: domaća ili kupovna zimica. Jeste da u domaćim uslovima biramo najkvalitetnije plodove, jeste da znamo šta stavljamo i šta jedemo, jeste da maksimalno izbegavamo sve one sastojke koji sadrže omražene nam elemente s početnom oznakom E, al opet...  stoji i to  da ponekad sebi, iako nije neophodno, natovarimo neke obaveze koje baš i ne moramo.

Zato i razumem sve veći broj žena koje na pomen zimice odmahnu rukom i kažu: ima sve da se kupi. 

недеља, 22. децембар 2013.

Čime se meri uticaj blogera - novcem ili uticajem na svakodnevicu čoveka i nečiju poziciju u blogerskom svetu


     U Srbiji, izgleda, nije popularno biti uticajni bloger - bar ako je suditi po vajkanjima onih kojima i blogerska javnost i mediji spočitavaju da to jesu. Jednom je, braneći se od ove titule, neko ( izvinte me zbog zaboravnosti) objasnio da bi sebe teško mogao smatrati uticajnim blogerom, ako bi se taj uticaj merio brojem ljudi koji bi se odazvali na njegov poziv za učestvovanje u nekoj akciji.Ako se i ne sećam ko je u pitanju, sigurna sam da pripada prvom srpskom blogerskom ešalonu, a da  li je član te "zatvorene ekipe trgovaca maglom",  u to ne bih baš  smela da se zakunem.


        Ja sam do sada, po nekim portalima koji su prenosili moje tekstove ( i uredno ih potpisivali, što jes, jes), dostigla tek  "zvanje" popularna blogerka. Što me je, posle dužeg uzaludnog čekanja da se  neko ogreši i o moju malenkost od 179 cm visine, pa me optuži da sam uticajna,  nagnalo da malko sama protalaškam na temu lične blogerske uticajnosti. Koja, ruku na srce,  ič nije ni malečka ni za zanemarivanje. Što se da zaključiti iz sledećih priloženih dokaza, za koje molim da mi se upišu u radni staž ili bar prilože starosti u vidu potpisanog opravdanja kada me, jednoga dana, bude priupitala gde mi je bila mladost (pozna, doduše, al sam tek počela da krčmim drugu polovinu cifre zvane sto).

четвртак, 20. септембар 2012.

SAMO DVA SAVETA ZA ONE KOJI ŽELE DA OTVORE BLOG

ILI O TOME KAKO MOŽETE I DA PREČUJETE SAVETE, ALI JE BOLJE DA IH IMATE NA UMU


     Kako si počela, ko te je naučio, šta je potrebno da se uradi da bi  neko postao bloger, ko ti je pomagao, a kolko se to plaća, jel ti to radiš  volonterski, šta dobijaš tim pisanjem, kako znaš o čemu bi trebalo da pišeš, ko su ti čitaoci, zašto ne napišeš knjigu - ovo je samo deo pitanja koje dobijam , češće od poznatih, ali neretko i od nepoznatih ljudi, koji čitaju moje tekstove na blogu ili samo vide najavu novog na fejsbuku. Neki od njih će ostati  samo čitaoci,  ali mnogi od njih i sami razmišljaju o tome da otvore svoj i počnu sa ispoljavanjem svojih , ajd da kažemo, književnih sposobnosti. Mada, ko je sve danas književnik..... to više nije nikakav kompliment.

    Juče, opet, uključim se u jednu blogerašku diskusiju na netu, čija je tema bila poštovati ili ne , ta čuvena pravila blogeraškog zanata. Stavovi se kreću od apsolutnog negiranja potrebe upoznavanja s njima, a kamoli njihovog poštovanja, do isticanja činjenice da  su korisna.

     Kao apsolutni laik , koji je pre četiri meseca krenuo u avanturu zvanu blog, mislim da imam ponešto korisno   da kažem na ovu temu, ali samo početnicima. Ostalima ovo ništa neće koristiti.

субота, 11. октобар 2014.

Blogerska gastro igrica

Maja Petrović, prepoznatljiva po blogu Vitki gurman, nominovala me je za novu blogersku igricu, ovoga puta posvećenu ishrani i svemu što je vezano za ovu temu. Kako to obično biva kod ovih igrica, posle odgovaranja na njena pitanja, trebalo bi da smislim  11 pitanja i da nominujem 11 blogera koji će na njih odgovoriti.




Na pitanja sam odgovorila ko iz topa...  


Šta vas je zainteresovalo, privuklo kuvanju?
Moja majka  je bila klasična srpska domaćica koja je kuvala po receptima prenošenim s generacije na generaciju, a u kojima se, ne decenijama, nego možda i vekovima skoro ništa nije menjalo. Sem, naravno, upotrebe bibera ili onih mešavina suvih začina pod zajedničkim imeniteljem “vegeta”, koje smo svojski koristili sve dok nismo saznali da je ono žuto u njima skoro jednako pa otrov. Mom ocu savršeno je odgovarala takva kuhinja i da se on pita-o naš jelovnik ne bi dosegao dalje od punjenih suvih paprika, podvarka, pečenog mesa bilo koje vrste sa puuuuuno krompira (za koji se otimamo dok je još topao, tako da meso jedemo tek sutradan), pasulja, đuveča I možda još nekoliko jela  tipa musake, pohovanih paprika ili šnicli. A ja sam oduvek bila od onih osoba koje vole da probaju svaku vrstu hrane,svaki novi ukus, svaku namirnicu, svaku novu voćku ili povrćku koja se pojavi na našem tržištu, svaki novi recept koji izgleda dovoljno primamljivo. I tako sam počela da kuvam gotovo od malih nogu. Dobro, lažem malo- najpre sam počela da pravim kolače I torte, pa peciva i pite, a onda i da eksperimentišem sa ostalim receptima. I tako, ljubav između mene i kuhinje traje do danas, s tim što  sam ja  sve veća, a sledstveno tome kuhinja mi se sve više smanjuje, da ne kažem –biva mi tesna.


недеља, 16. март 2014.

21kg manje za šest meseci, bez gladovanja- Aleksandra Stojić

O hrono dijeti, veoma aktuelnoj u poslednje vreme, pisala sam već tokom svog prvog, nažalost kratkog iskustva s njom. I onda sam, kao svako ko traži opravadanje za svoj neuspeh, našla milion razloga što sam odustala od tog načina ishrane, iako potpuno oduševljena njime. Priznajem, od tada do danas ja stalno razmišljam o dijeti, a kad god pomislim na to da mi je neophodna, hrono ishrana mi je i dalje na prvom mestu- izbora, prioriteta, opredeljenja. 


     Onda sam juče ugledala ove fotografije i poželela da od osobe koja je proživela iskustvo hrono ishrane od početka do uspeha, dakle direktno, saznam kako to izgleda biti ZADOVOLJAN svojim izgledom posle  iskustva koje se zove biti DEBELA. 


петак, 3. мај 2013.

PRVI RODJENDAN, PREBRANAC I AJVAR, DIVNI LJUDI BLOGERI I ZAHVALNOST

     Prošlo je tačno godinu dana od kada sam objavila prvi tekst, možete ga naći ovde , na mom prvom blogu, ovom .


    Od tada do danas  , kroz  stranice  ovog bloga prošetalo je mnogo čitalaca , a zemlje iz kojih su oni počela sam da beležim  ovde , pa nekako spontano prestala - valjda mi je sujeta bila zadovoljena onim do tada zabeleženim .

субота, 28. септембар 2013.

Sta se desava u medjuvremenu - da ne kazem, izmedju dva kompjutera

Da li smete da se zakunete u to da niste net-zavisnik? Ja smem- nazalost, uverila sam se u to zahvaljujuci najbanalnijem razlogu, kvaru kompjutera.





      Ovih dana cesto se setim jednog svog kolege koji je. bezuspesno, naravno, pokusavao da ostavi cigarete. Cesto nas je zasmejavao onim- uopste nije tesko prestati s pusenjem, evo ja sam juce prestao po stoti put. Vrhunac njegove samokritike bilo je nervozno cupkanje nogama, dok je istovremeno dobovao prstima po radnom stolu i uveravao nas- evo, ne pusim vec tri dana i uopste nisam nervozan, casna rec, kunem vam se, mogu ja to, ma, kad vam kazem...

     Tako nekako i ja - nema jos ni mesec dana kako sam uspela da "sredim" jos jedan svoj kompjuter, a evo, nisam nervozna, casna rec. Nit dobujem prstima, niti cupkam nogama.
     Samo ne znam zasto su mi nokti izgrizeni.

     Salu na stranu, ali ziveti bez kompjutera i nije tolika tragedija kako mozda zamisljate dok vam je ova sprava u funkciji (pogotovo ako imate net na mobilnom telefonu).

понедељак, 8. октобар 2012.

SUPER RECEPT ZA POGAČU I PODLOGU ZA PICU

 

      Nemate hleb, a  baš vam se ne ide do marketa samo zbog njega? Dolaze iznenadni gosti, a  mislite da nemate čime da ih poslužite ? Hoćete picu na brzaka ?
     E, evo jednog recepta po principu - sve u jednom. Videćete zašto i kako .
  Potrebno je
- 1kg brašna
- dve kašičice soli
- na vrhu kašičice praška za pecivo, toliko sode bikarbone i suvog kvasca -- ne znam zašto , pa na svoju odgovornost stavim samo pola kašičice praška za pecivo, a u njemu ionako ima i sode bikarbone
- pola litra mlake vode

Umesiti jako tvrdo testo od ovih sastojaka -  nema posebnog načina i nekih caka, ja stavim u suvu vanglicu brašno, so i pecivo, pa polako dodajem vodu. Ko želi, može dodati i par kapi zejtina, ali to nije obavezno.

Podeliti testo na tri lopte i svaku razviti oklagijom do veličine plotne, koju ste prethodno malo zagrejali i na nju stavili aluminijumsku foliju.



Kratko propeći pogače s obe strane na plotni, kolko da se uhvati mestimično crna korica,




 pa ih poredjati u pleh, koji takodje oblažem folijom, bez podmazivanja, i peći u rerni zagrejanoj na 200 stepeni jedno 20 minuta, najduže pola sata.




 Dužina pečenja zavisi od debljine pogača. Ja sam ovom prilikom napravila dve pogače, a ostatak iskoristila za - videćete u tekstu koji sledi.

Ako ste preterali s pečenjem na plotni, možete pogače izvadjene iz rerne da malo prostružete rendetom, a ako ne, odmah ih uvijte u krpe, da odstoje koji minut.

Od ovog testa možete da napravite i savršene podloge za picu, ali samo ako volite da budu tvrde. I one se peku najpe na plotni, sasvim kratko, a onda ili odlažu u zamrzivač i vade po potrebi ili odmah filuju i peku u rerni.



A ako trenutno u kući nemate baš ništa, osim koji komad paradajza i čen belog luka, eto savršenog rešenja za ukusan obrok. Ovo je jedna od mnogobrojnih vrsta španskog tapasa, odnosno jela koje se služi u malim količinama i gricka uz piće, u barovima - inače, negde besplatna , a negde, kažu, baš skupa.
Po originalnom receptu, parče prepečenog hleba se umoči u maslinove ulje, pa se preko njega natrlja paradajz isečen na polovine, da na hlebu ostane samo unutrašnji sadržaj i eventualno se doda malo belog luka.


     Isto se može uraditi sa komadima pogače, a još je bolje da se one podloge za picu koriste kao tortilje, preko kojih se stave maslinovo ulje i paradajz.  Paradajz, inače, može i da se narenda, ako za to imate dovoljno strpljenja, a ja sam ga samo naseckala, dodala mu malo belog luka u prahu i maslinovim uljem polila direktno pogaču.Odozgo sam posipala malo bugarske šarene soli.
     Sada pogledah na netu, tapas može da se zgotvi i od feta sira i malo seckanih oraha i paradajza, a savaršeno se uklapa i naš , trenutno jako aktuelan, ajvar u svim izdanjima, zar ne?




субота, 30. март 2013.

RECEPT ZA KAFANSKE LEPINJE, KOJE MOGU DA BUDU I POGAČA I PITA PLETENICA I PECIVO KAKVO POŽELITE

     Znate one lepinjice koje dobijete u kafani i pojedete ih pre nego što ste i dobili glavno jelo ? Pa se pitate kako li su pravljene i zahvaljujući čemu su tako dobre.



    E, ovo je  jedan od tih kafanskih recepata, od koga možete em da pravite šta vam padne na pamet, em je pogodan da se zamesi ranije i tempira vreme pečenja onda kada vam je potrebno nešto od peciva.

     DAKLE, POTREBNO JE TESTO ZAMESITI 12 SATI RANIJE, leti stoji u frižideru, a zimi može i u sobi u kojoj se ne loži.

уторак, 2. октобар 2012.

DA SE HVALIM ILI DA SE ŽALIM ?

  Od sinoć čekam 10.000.-tog posetioca na mom blogu, kako bih to objavila na sva zvona blogeraškom i ostalom svetu, kad  ono... em mi čitaoci nešto zatajili, pa ulaze stidljivo i sporo, ko meni u inat, samo da još duže grickam nokte u iščekivanju, em me prekidaju nekim sitnim neodložnim obavezama... Propustim, tako, čarobnu brojku 10.000 i udjem na svoj blog kada je već bilo zabeleženo 10.001, u  medjuvremenu splasnulog oduševljenja, ko ono kad mleko zakipi pa potrči napolje, a ti mu ugasiš plin ispod šerpe.

среда, 25. јул 2012.

ĆUŠKOPEK

     Ako vas put nanese kroz Bugarsku, a ljubitelj ste ajvara, iskoristite priliku da kupite pekač ćuski iliti paprika - ćuškopek. Zahvaljujući internetu, pronašla sam fotografije ove naprave, za istovremeno pečenje tri paprike. Kako sam već rekla u prethodnom postu, najbolji je onaj za pečenje samo jedne paprike, jer se one u njemu ravnomerno ispeku .

     Ćuškopek je sprava na struju, od šamota. Tokom jeseni retko ko se iz Bugarske vraća bez njega, posebno ako obozava ajvar. U Sofiji se moze naći na Ilijincima, a u centru grada na pijaci izmedju Lavljeg mosta i Pirotske ulice.


Ćuškopek je jako zahvalna sprava, posebno ako zivite u malom stanu. Možete ga izneti na terasu, tako da vam ne dimi u stanu i plus ne zagrevate stan tokom vrelih letnjih dana. Jedina mu je mana što je malo spor, pa zehteva dosta vremena.









 Kao što se vidi na donjoj slici, slabije se ispeku one strane paprike koje su okrenute jedna prema drugoj. Upravo stoga je preporučljiv ćuskopek samo za jednu papriku.

A ovde možete videti još fotografija i informacija o ovoj bugarskoj spravi     http://www.joemonster.org/art/22790/Najbardziej_rewolucyjne_urzadzenie_XX_wieku_wedlug_Bulgarow                                                                                                                 

среда, 12. септембар 2012.

STIŽU LI DEVEDESETE !?

     Odmah da se razumemo ...  nisam ja neka  preterano revnosna, izuzetno vredna, prepedantna domaćica, kojoj je kuhinja važno mesto dokazivanja sopstvene vrednosti. Pa ipak, kuvam redovno, sudove perem još redovnije, dobro, ponekad preskočim neko peglanje kuhinjskih krpa , donjeg veša i  one posteljine  koja i nije stvorena za peglu, a peškire i ne peglam od kada sam pročitala da se time gubi mekoća vlakana , pogotovo ako su tretirani i omekšivačem.
     Ali zato nikada ništa ne zajmim po komšiluku, tipa, došli mi gosti a meni nestala kafa, fale mi dva jajeta za palačinke ili kašičica aleve za zapršku proključale čorbe. U ostavi redovno imam rezervna pakovanja svega što jednom domaćinstvu treba,a jedino sam prestala da šećer, brašno, so i zejtin kupujem u velikim paketima. Najpre stoga što  izbegavam  preteranu upotrebu ovih belih smrti, ali i zato što me ti  paketi podsećaju na žalosne devedesete, kada su nam ostave, podrumi, hodnici i sva slobodna mesta po kućama bila prenatrpana ovim namirnicama. Čega ne želim da se podsećam.
     I tako, taman  rešim da počnem sa pripremanjem ajvara, čijim sam receptima dojadila i na ovom blogu, kad od komšike saznam da nigde nema zejtina. U mojoj jadnoj, jedinoj flaši, bruke i sramote, jedva zejtina za jednu turu. I to za manju šerpu.
     Obidjem okolne radnje, za svaki slučaj, kontaktiram prijateljice iz drugih delova grada, postavim na fejsbuku nagradno pitanje  - zna   li i ko ima li igde zejtina... nista. Mislim, tek onda saznam da u celoj Srbiji zejtina - nema.

уторак, 4. децембар 2012.

Proja

     Srpsko nacionalno jelo s pet slova, a nije ajvar? Naravno, proja.

     U Vikipediji piše - "Проја је кукурузни хлеб. Често се меша са пројаницом или пројаром. Проја се прави од крупно млевеног кукурузног брашна, соли и воде. Пројаница поред кукурузног има и пшеничног брашна и најчешће се прави са сиром и чварцима. Остале пројанице су са јогуртом, паризером, краставцем, сувом паприком и многи други."





     Povod da zavirim u  literaturu zarad razjašnjenja značenja samog pojma proja, jeste jedan recept , povodom kojeg smo konstatovali da danas gotovo svaka kuća ima sopostveni način pripremanja ovog, slobodno bi se moglo reći i kompletnog obroka. Mada,činjenica je,mnogi proju služe i  umesto hleba uz kuvani kiseli kupus, uz pasulj, uz neke vrste prženija...

петак, 29. април 2016.

I kad pukne u lukovinju, jaje je zdravo jaje


Da se razumemo: ja kao domaćica umem da ni od čega napravim nešto, naučila sam kako da moja pita s malo jaja, malo zejtina, malo sira i malo jogurta (polumasnog) bude i više nego ukusna, umem i da od onih "embargo" recepata čiji je zajednički imenitelj reč "splačine" priredim nešto nepcima ugodno, jedne godine pola neta je pravilo ajvar po "Negoslavinom receptu", a evo baš danas i juče, pobiše se ko će pre da stigne na red za najbolji, moj naravno, recept za prebranac što ga nema uSvet... pa i šire...

ali

...ponekad se oslonim na neke savete koje tako ubedljivo dele neki drugi, ko velim, obavešteniji od mene...

pa se zatrrrrrčim

четвртак, 10. октобар 2013.

UMETE DA URADITE, A NE ZNATE DA PRODATE - OVO JE PREDLOG KO STVOREN ZA VAS

 - Umete li da uradite nešto što biste rado i unovčili, ali ne znate kako da to uradite? Evo jednog odličnog predloga, čija realizacija zavisi od svih nas!   




     Moja blog drugarica Merima Simovljević Aranitović zaintrigirala me je svojom idejom, za koju verujem da ima puno izgleda za uspeh. Imajući u vidu činjenicu da je toliko kreativnih i vrednih žena, a i muškaraca, kojima bi odgovaralo da materijalizuju svojih ruku i svoga uma delo, zamolila bih vas da kažete i svoj stav o svemu što Merima predlaže u tekstu koji sledi. To bi nam pomoglo da se više angažujemo na realizaciji njene ideje, ukoliko pokažete interesovanje za ovakav vid saradnje. 


      Negoslava me je zamolila da napišem nekoliko reči o jednoj inicijativi koju sam pokrenula pre nekoliko dana. Naime, već duže vreme razmišljam o nečemu što sam  nazvala JA OVO UMEM RADIM – kao neku berzu naših znanja i veština koje možemo pametno iskoristiti. Prvo, želim da se ogradim – nije to nikakva organizacija, nije ni stranka, ni udruženje, niti se ja bavim posredovanjem, angažovanjem.

     Moja ideja je da se i  žene i muškarci pokrenu. Ja mogu da pokušam da pokrenem Novi Sad, Negoslava može Niš, svaka blogerka koja je voljna da se priključi može da širi ideju - JA OVO UMEM DA RADIM. Kao što rekoh - ja umem da podučim dete iz srpskog, naučim ga da napiše sastav, umem da pravim blogove, FB stranice i tome slično, ali ne umem da napravim ajvar, da sašijem zavesu, okrečim... Neko bi možda voleo da mu napravim stranicu na Fejsbuku u zamenu za, recimo, šivenje suknje. Ili za neku drugu vrstu zamene, kako se dogovorimo. Ovo je samo ilustracija onoga o čemu želim da kažem u tih nekoliko reči iz uvoda.

Proleće – pravo vreme za podizanje energije Beyondovim organskim zelenim čajem u prahu

Beyond Mača čaj - za vraćanje izgubljene ili povećanje smanjene energije, za  eliminisanje prolećnog umora, ublažavanje stresa, povećanja k...