tag:blogger.com,1999:blog-11639441386169608492024-03-14T06:05:52.954+01:00NEGOSLAVA'S blog “Čovek nigde neće stići ako zastaje i odgovara na svaki lavež koji čuje”.*
Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.comBlogger759125tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-72971248748405942562023-09-16T19:09:00.002+02:002023-09-16T19:11:45.194+02:00Problem se rešava kada se o njemu priča<p> </p><p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Tomislav Vidanović, sredovečni privlačni gospodin
mladalačkog izgleda... ko bi rekao da je već otac troje dece, od kojih će
najmlađi uskoro proslaviti punoletstvo, probudio se<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>tog dana mnogo pre svitanja, s grčem u
stomaku. Bližio se datum za isplatu sledeće rate stambenog kredita... ko li ga
natera da se uhvati u to vrzino kolo, pomislio je, ali šta će sad, dala baba
dinar da se uhvati u kolo, sada bi dala tri da izađe iz njega, al ne daju... Deca
su već navikla na to da svako ima svoju sobu i kako im sada objasniti da bi im
svima život bio mnogo lakši ako bi se preselili u onu dvosobnu prizemljušu koju
je nasledio od nekog dalekog dede, bar dok im kirija od izdavanja stana ne bi
bar malo oporavila kućni budžet. A datum isplate ličnog dohotka visio je na
dugačkom štapu koji se zvao nelikvidnost preduzeća i nemogućnost obezbeđenja
kredita zbog prevelike zaduženosti.<o:p></o:p></span></p><p class="MsoNormal"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbM7sy9NOgryZnrk5uEWGE-BqS1xHK5tllmBGxnFxME5jAf9cXz-mqZwPM86xt7TLKSDHSXXpMzlHH1t_qh7Mv3X2p_nps4Lm38F392UExT8wjwyW0yRbp8NFrdfQKt2feamWankMc4YofR5LPhu7Kdu5TCoJnsBAw9iq4Pcn1aj7zeAuSR65H8zB5z_dx/s640/money-rain-1013689_640.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="640" data-original-width="640" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbM7sy9NOgryZnrk5uEWGE-BqS1xHK5tllmBGxnFxME5jAf9cXz-mqZwPM86xt7TLKSDHSXXpMzlHH1t_qh7Mv3X2p_nps4Lm38F392UExT8wjwyW0yRbp8NFrdfQKt2feamWankMc4YofR5LPhu7Kdu5TCoJnsBAw9iq4Pcn1aj7zeAuSR65H8zB5z_dx/w640-h640/money-rain-1013689_640.jpg" width="640" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; text-align: left;"><br /></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; text-align: left;">Znao je Tomislav i za teže dane, nije da
nije znao, dok je preživljavao od skromnog studentskog kredita i od ono malo
krvavo zarađenog honorara preko studentske zadruge, za istovareni ugalj i
utovareni cement, za neke druge poslove nije bilo vremena zbog obimnosti
gradiva na fakultetu i dvosmenske nastave, ali je tada mislio samo na svoja gladna
usta. A mogao je ponekad i da legne gladan, ništa mu nije falilo. Sada ih je,
sa sve ženom koja je odbijala svaki ponuđeni posao čekajući da položi
pravosudni ispit i da je otac zaposli u sudu,</span><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; mso-spacerun: yes; text-align: left;">
</span><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; text-align: left;">u kući bilo petoro. A ona, ponosna, preponosna, štaviše, gorda... kako
to nije primetio dok su se zabavljali, nikada mu nije bilo jasno, i kao takva
nije htela ni da čuje o bilo kakvoj ideji da svog oca, uštogljenog penzionisanog
predsednika višeg suda, sa odličnom penzijom, čime se i sam hvalio, zamoli za
pozajmicu, čak ni kratkoročnu, kakva mu je baš danas bila neophodna kao lebac.
Ma, strpeo bi se on za hleb, danima ga ne bi jeo, ali sa tom prokletom ratom
malo teže stoje stvari.</span></div>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Imao je on, nije da nije imao crni fond,
pa kakav bi on domaćin i jedini hranitelj velike porodice bio, kada u skrivenoj
pregradi novčanika ne bi imao mali crni fond, za zlu ne trebalo. Ali... to ali
ga je mučilo jednako kao i dospela rata kredita: trebalo je kaparisati kafić za
proslavu sinovljevog punoletstva i u njegovom crnom fondu bilo je taman toliko
para. Ni evra više, nažalost. I, ne želi li da izgubi termin... Bože, kao da su
sva deca iz sinovljeve generacije rođena baš ovog meseca, morao je da vlasniku
kafića koji mu je već prijateljski ponudio više nego solidnu cenu, čim pre
dostavi predujam. I pritom, razlika između prodajnog i kupovnog kursa evra bila
je na istorisjkom maksimumu. Još jedna otežavajuća okolnost po njegov istanjeni
budžet.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Smrknut, pomalo i postiđen zbog sopstvene
nemoći, ušao je u kancelariju jedva čujno, nazvavši dobro jutro kolegama koji
su uvek na posao stizali pre njega. Kao da on nije znao razloge: šurovali su sa
sekretaricom marketinške službe u kojoj su svi radili, koja im je nabacivala
gotovo sklopljene ugovore za crkavicu od 15 odsto njihovog honorara od svakog
od tih poslova koje je po sistematizaciji trebalo ona sama da odradi. On nije
sebi dozvoljavao da padne toliko nisko. Ili će zaraditi svoju platu sam ili
neće ni raditi u novinsko-izdavačkoj firmi u kojoj je već prva u životu <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>njegova prijava na konkurs posle diplomiranja
pozitivno rešena.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„Šta je sa tobom, izgledaš kao da su ti
sve lađe potopljene?“ – pitao ga je s izrazom lica na kojem se ogledala
pristojna zabrinutost za kolegu, Vidosav Marjanović, najstariji producent
marketinga, koji nikada nije imao problema ni sa normom, ni sa time što plate
kasne, ni sa gladnim ustima... imao je samo jedno dete, supruga mu je radila, a
najbolje se kotirao kod sekretarice službe marketinga, čiju je predusretljivost
u ustupanju sopstvenog posla za koji inače ne bi dobila posebne poene, bogato
nagrađivao sitnim usligama i krupnim poklonima.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„Ma pusti, nije ništa, uobičajeni dnevni
porodični problemi“ – odgovorio je odmahujući glavom, ne znajući ni sam da li ga
je sramota ili bi trebalo da prizna svoju muku.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„Ja sam od moje prababe naučio da o
problemu koji imaš valja pričati, jer se jedino kada ga kažeš može naći
rešenje“ – bio je uporan Vidosav, kojem su podršku dali i ostali.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„Pa evo, kad već pitate, mada... ne znam
da li je u redu... da vam kažem: hitno mi treba 25.000 dinara, samo na koji
dan, ovaaaaaj... do plate.“ – slegao je ramenima, saginjući glavu.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„Jao, pa što nisi rekao juče, sinoć sam
pozajmio komšiji od preko puta, znaš onog... ma da, ne znaš ga ti, svraćao je
ovde neki dan kad si ti bio na terenu.“ <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>–
<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>reče sažaljivo Vidosav.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„Ja nemam pa da me izvrneš naopako, ne bi
iz mene istresao ni hiljadarku.“ – reče Tugomir, dok je okretao brojčanik stajaćeg
telefona.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Jovan je samo ćutao.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„Tako sam i mislio.“ – rekao je Tomislav
Vidanović, dok je plaćao čaj uz odbijanje kusura, kafe-kuvarici Jeleni koja je,
začikavale su ga često kolege, potajno bila zaljubljena u njega. Ona ga je
sažaljivo pogledala, izlazeći iz kancelarije, što mu je palo najteže.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Dok je ispijao čaj, Tomislav je grozničavo
razmišljao. Izašao je iz kancelarije, obišao krug oko zgrade firme, udahnuo
miris tek procvetalih lipa pa se vratio.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„Prodajem!“ – mahnuo je<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>novčanicom od 200 evra.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Sva trojica su se uhvatila za novčanike.
Najbrže je protivrednost za 200 evra izbrojao<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>Vidosav.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Trenutak pre nego što će novac spustiti na
njegov radni sto, u kancelariju je, sva zadihana, utrčala kafe-kuvarica Jelena,
s kovertom u rukama.<o:p></o:p></span></p><p class="MsoNormal"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhvlK4K4h2_-GnztB-dNP0h717UxAKFUYT5SswaEzYV_EIvMO7FPYGWVd7xxjHNLcsoedMCJHGse7NdAZhiEw2gdoHs8FbtRUWR7mf1H-T9-vt_XlyXPtnhfpIJ_Uorhhg-Eio7SldhPtdorcCQ486XRmzw3wO_6p_Qfu4cq4Ev7TJYBg8H-Z1ATW0TSlC3/s640/profit-593753_640.webp" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="640" data-original-width="452" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhvlK4K4h2_-GnztB-dNP0h717UxAKFUYT5SswaEzYV_EIvMO7FPYGWVd7xxjHNLcsoedMCJHGse7NdAZhiEw2gdoHs8FbtRUWR7mf1H-T9-vt_XlyXPtnhfpIJ_Uorhhg-Eio7SldhPtdorcCQ486XRmzw3wO_6p_Qfu4cq4Ev7TJYBg8H-Z1ATW0TSlC3/w452-h640/profit-593753_640.webp" width="452" /></a></div><br /><p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„Gužva, uh... u banci... uh, morala sam da
čekam... <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>uh, izvoli. I ne moraš da žuriš
s vraćanjem, proslavite bez brige punoletstvo najpre.“<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Narednih pola sata u kancelariji marketing
službe novinsko-izdavačke kuće moglo je da se čuje samo zujanje jedne dosadne
muve i ništa više. Neprijatnu tišinu prekinuo je Tomislav, odlazeći u banku da
uplati ratu.<o:p></o:p></span></p>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-89790208953934045372023-08-22T16:14:00.003+02:002023-08-22T21:01:38.155+02:00Da li je industrijska zimnica zaista skupa<p>U stvari, uopšte neću pisati o cenama<b> kupovne zimnice, </b>kako mi Nišlije nazivamo zimnicu koju nabavljamo u marketima i, poslednjih godina sve više i sve češće, od privatnih lica koja su se specijalizovala za proizvodnju zimnice u domaćim uslovima. Ovaj tekst posvećujem Njenom veličanstvu Zimnici Spremanoj U Domaćim Uslovima, sebi za uspomenu na protekla tri "paklena" dana, tokom kojih sam preradila i spakovala u tegle i u zamrzivače preko 80 kg povrća (ono malo šljiva i ne računam u posao), ali ujedno i kao <b>opomenu</b>... ako mi ikada ponovo padne na pamet ovakva vrsta avanture, i najvažniji razlog... kao <b>utehu</b> zbog samooptuživanja da sam lenja i raspikuća, kada se uhvatim za teglu sa krastavčićima ili ajvarom u marketu.</p><p><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgfP0xcxNw3ZPrX38vlO8PXfSrrqztNxTjuHpHlf5Vqx1idlMI9HS20pV-cNtsFTRpYgV0AMi1W-34opcIC8dosWL3ljeGOjwaUJJzS3xDDqq6-rXxtHM95K-kevClgG1d9riurGQfuS5fbZY1mDoRk7_6gxxq_QT5kbucxQm8sexq6OioKTQiCWPu2wsiB/s1600/viber_slika_2023-08-22_16-07-22-780.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1600" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgfP0xcxNw3ZPrX38vlO8PXfSrrqztNxTjuHpHlf5Vqx1idlMI9HS20pV-cNtsFTRpYgV0AMi1W-34opcIC8dosWL3ljeGOjwaUJJzS3xDDqq6-rXxtHM95K-kevClgG1d9riurGQfuS5fbZY1mDoRk7_6gxxq_QT5kbucxQm8sexq6OioKTQiCWPu2wsiB/w400-h300/viber_slika_2023-08-22_16-07-22-780.jpg" width="400" /></a></div> <i>Donjoprisjanski paradajz (autor Jasmina Miković)</i><div><i><br /></i><p>Malopre, dok sam u horizontali odmarala noge, ruke i leđa, shvatila sam da sam onih<b> 80 kg paprika i paradajza </b>u stvari podigla toliko puta</p><p>- stavila na kolica u marketu</p><p>- prenela iz kolica u auto</p><p> - iznela iz auta u dvorišni objekat u kojem je svežije</p><p>- iznosila iz dvorišnog objekta do česme da operem</p><p>- vratila u objekat</p><p>- seckala, ljuštila, miksala, potapala, tresla burence s filetima paprike (kažu, bolje to nego da se meša), mešala mleveni paradajz tri dana (po, kažu, proverenom receptu, da ne "mrdne" i dve godine)</p><p>- kuvala paradajz i salsu satima i pekla paprike još duže vremena</p><p>- pakovala sve to u tegle, kese, kutije pa nosila u špajz i zamrzivače...</p><p>... da to znači<b> da mi je kroz ruke prošlo 640 kg.</b> </p><p><b><span style="font-size: medium;">Za paprike i paradajz dala sam 11.500 din. Za zejtin, maslinovo ulje, sirće, samo dva konzervansa i jedan vinobran, so, četiri-pet kašika šećera, šargarepu, peršun, jedno pet glavica belog i dve glavice crnog luka, utrošenu struju - uračunaću 1.000 din, mada je verovatno više.</span></b></p><p><b><span style="font-size: medium;">Dakle, bez mog rada, to je 12.500 dinara.</span></b></p><p>A dobila sam:</p><p>- 15 kg samlevenog smrznutog paradajza (zbog toga što pije farin, moj otac manje koristi zeleno povrće pa svake godine skoro pola zamrzivača zauzmu jagode, borovnice i mleveni paradajz)</p><p>- 10 lit samlevenog paradajza u flašama (onaj što se meša tri dana)</p><p>- 6 kg gusto kuvanog paradajza u teglama</p><p>- dve ture po 5 kg salse, jedna samo od paradajza sa puno belog luka, druga sa malo šargarepe, crnog luka i puno peršuna, što je završilo u zamrzivaču</p><p>- 6 kg fileta paprike sa puno šargarepe, belog luka i peršuna, u teglama</p><p>- 30 kg paprika koje su se posle pečenja svele verovatno na malo više od pola težine, završile u zamrzivaču.</p><p> Do skora su krastavčići bili jedina kupovna zimica u mojoj kući. Kako god ih spremala, uvek sam priznavala da su ukusniji nego iz domaće radinosti, a nema recepta koji nisam probala.</p><p>Po ovom<a href="https://negoslava.blogspot.com/2012/08/recept-za-savrseni-ajvar.html"> receptu za ajvar s mog bloga </a>jedne godine pola Srbije je pravilo ovaj delikates, čak i oni koji su ajvar pravili prvi put. Bogami, i puno domaćica i blogerki iz Hrvatske i Bosne... za ostale ne znam, nisu mi se javljale :) . </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEijCR6kXEifb1mpN9FCeI1fbPQadri4bNziE1LoyBg3QRvMdGUvcT2XxVoRmXRTgqf0J7SZmuKMhPFLNxEgEnWtmM1yVI3Xavy7q3TuQuDemi7eaPYMjx7MgOnCWMmrg88-atJGjpoR1-H9DFuwXOP-BJbLLx2t4Pt7QrJRV6ZWm3EDuAQIbY5JSru7RzNp/s1060/002.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="986" data-original-width="1060" height="373" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEijCR6kXEifb1mpN9FCeI1fbPQadri4bNziE1LoyBg3QRvMdGUvcT2XxVoRmXRTgqf0J7SZmuKMhPFLNxEgEnWtmM1yVI3Xavy7q3TuQuDemi7eaPYMjx7MgOnCWMmrg88-atJGjpoR1-H9DFuwXOP-BJbLLx2t4Pt7QrJRV6ZWm3EDuAQIbY5JSru7RzNp/w400-h373/002.jpg" width="400" /></a></div><br /><p><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgnOlVx4MxKE7KRgl5I8yB2SuciYk3BvGt32tMcI9LLjZ3XLmmZmP6sCDCqurR7PjBKQG8toKYUf8P63IxBn_iwBkC0YxyoeyHoa_hfPGAJglKh6VQ5RFgiO1YWAbKsV-qAOZxm2I20XylNvYzf3ANXMtaovPdjahH0HQ4K9bp8IweQ7m7KbRrSiZbF_Czb/s320/009.JPG" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="240" data-original-width="320" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgnOlVx4MxKE7KRgl5I8yB2SuciYk3BvGt32tMcI9LLjZ3XLmmZmP6sCDCqurR7PjBKQG8toKYUf8P63IxBn_iwBkC0YxyoeyHoa_hfPGAJglKh6VQ5RFgiO1YWAbKsV-qAOZxm2I20XylNvYzf3ANXMtaovPdjahH0HQ4K9bp8IweQ7m7KbRrSiZbF_Czb/w400-h300/009.JPG" width="400" /></a></div><br /><p>Kako stoje stvari, mislim da ću se ove godine opredeliti za kupovni ajvar. Dve prethodne godine pronašla sam neki (koji nije papren kao onaj, Bakina tajna, koji je zaista bez premca, al brate, bije po ušima kolka mu je cena), a ipak zadovoljava moj, uistinu prefinjen ukus kada je NJV Ajvar u pitanju.</p><p><span>Dobro, ne smem da se zakunem, ovo je trenutno u domenu planova, a i... dok sam otkucala tekst, primetih da me i ruke i noge manje bole pa... ne zamerite ako u nekom sledećem tekstu napomenem i kolko sam tegli ajvara napunila po onom receptu koji u stvari nije moj, ali ga mnogi nazvaše - Negoslavin recept (ja sam ga samo iskombinovala od nekoliko recepata).</span></p><p><span>Zvuči li vam ovo kao da se žalim?</span></p><p><span>Ne, nimalo mi to nije cilj, časnu vam reč dajem. Samo sam, kako napomenuh u uvodu, napravila jednu malu rekapitulaciju na temu: domaća ili kupovna zimica. Jeste da u domaćim uslovima biramo najkvalitetnije plodove, jeste da znamo šta stavljamo i šta jedemo, jeste da maksimalno izbegavamo sve one sastojke koji sadrže omražene nam elemente s početnom oznakom E, al opet... </span> stoji i to da ponekad sebi, iako nije neophodno, natovarimo neke obaveze koje baš i ne moramo.</p><p><span><b>Zato i razumem sve veći broj žena koje na pomen zimice odmahnu rukom i kažu: ima sve da se kupi. </b></span></p></div>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-74801987665726122622023-08-08T12:25:00.009+02:002023-08-08T12:48:21.928+02:00Sokobanja - prirodne blagodeti, urbanizacija i strah od "zlatiborizacije" <span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> Nagla urbanizacija turističkih mesta Srbije u kojima uobičajeno tražimo sadržaje koji će nam omogućiti da, u zelenilu, na čistom vazduhu i u vodi koji nude zdravlje, pored rečnih tokova i jezera i u blizini prirodnih lepota do kojih možemo stići i laganom šetnjom, zabrinula je mnoge, a najpre ljubitelje domaćeg turizma.
Taman su i ovde vikend ili odmori od tri-četiri dana počeli da bivaju popularni (da ne kažem, sledimo svetske trendove koji podrazumevaju češće i kraće odmore kao „odbranu“ od stresne svakodnevice) i sve veći broj platežnih građana opredeljuje se da raspoloživa sredstva uloži u apartman ili stan u nekom turističkom mestu, a ona počinju da bivaju prenatrpana stambenim objektima svih vrsta i svakojakih stilova - termin zlatiborizacija već se odmaćio, u smislu prenatrpanosti turističkih mesta betonom, građevinama, staklom i ostalim sadržajima bez ikakvog reda i smisla. </span><div><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> <b>Green Hill, apartmansko naselje zatvorenog tipa, koje niče u Sokobanji, u Naselju Podine, jedno je od onih gradilišta u Srbiji koje pokazuje da se može i drugačije. Posebno za one kojima je cilj biti što bliže prirodi koja ne podrazumeva izbetonirane staze i stazice do svake tačke koju bi da posete, kako bi udisali onaj vazduh zbog kojeg su se i uputili u određeno mesto, a ne isparenja sa betona koje imaju i tamo gde žive.</b></span><div class="separator" style="clear: both;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjJlmziwjCykOd3n9c7EakQtvzILlXNZlmGD5B6zFm88MOK92Yb6jJ0kOIi-4zw6BshzNvTyVnOl241VyKvMzu0yYQnSV22VsZp4-YTCVIBlszAZ2LgXyKH9gi621ZhbvitlmjvXrsyl0Go6SgMro1pHGwYN_BgjZzgXi4Acp3OJ2KKgxYfg2aAvTiNLtUd/s1279/2021-09-27.png" style="display: block; padding: 1em 0px; text-align: center;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><img alt="" border="0" data-original-height="720" data-original-width="1279" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjJlmziwjCykOd3n9c7EakQtvzILlXNZlmGD5B6zFm88MOK92Yb6jJ0kOIi-4zw6BshzNvTyVnOl241VyKvMzu0yYQnSV22VsZp4-YTCVIBlszAZ2LgXyKH9gi621ZhbvitlmjvXrsyl0Go6SgMro1pHGwYN_BgjZzgXi4Acp3OJ2KKgxYfg2aAvTiNLtUd/s600/2021-09-27.png" width="600" /></span></a><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"></span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMuCmmZwDVkrGwNKgIh2QS1r_CrFarMe6sjY4kTmgJiJ8Lh_ANTC7mSnXwtIy0nkyUlnK4DzM9D3dsIp7miaaFbbKsRHEYLoYSKhsY_Q4GYPNYOIQgw4Yfz8LzbPu4rED9cnuLUY60zbusXuT_tyqAtkr5bcDzPJv91jMymeHOkwbV8kiKTUbOYyhrve1e/s1600/viber_slika_2023-08-08_12-33-44-313.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1600" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMuCmmZwDVkrGwNKgIh2QS1r_CrFarMe6sjY4kTmgJiJ8Lh_ANTC7mSnXwtIy0nkyUlnK4DzM9D3dsIp7miaaFbbKsRHEYLoYSKhsY_Q4GYPNYOIQgw4Yfz8LzbPu4rED9cnuLUY60zbusXuT_tyqAtkr5bcDzPJv91jMymeHOkwbV8kiKTUbOYyhrve1e/w640-h480/viber_slika_2023-08-08_12-33-44-313.jpg" width="640" /></a></div><br /><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjJlmziwjCykOd3n9c7EakQtvzILlXNZlmGD5B6zFm88MOK92Yb6jJ0kOIi-4zw6BshzNvTyVnOl241VyKvMzu0yYQnSV22VsZp4-YTCVIBlszAZ2LgXyKH9gi621ZhbvitlmjvXrsyl0Go6SgMro1pHGwYN_BgjZzgXi4Acp3OJ2KKgxYfg2aAvTiNLtUd/s1279/2021-09-27.png" style="display: block; padding: 1em 0px; text-align: center;"></a><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjJlmziwjCykOd3n9c7EakQtvzILlXNZlmGD5B6zFm88MOK92Yb6jJ0kOIi-4zw6BshzNvTyVnOl241VyKvMzu0yYQnSV22VsZp4-YTCVIBlszAZ2LgXyKH9gi621ZhbvitlmjvXrsyl0Go6SgMro1pHGwYN_BgjZzgXi4Acp3OJ2KKgxYfg2aAvTiNLtUd/s1279/2021-09-27.png" style="display: inline; padding: 1em 0px; text-align: left;"><span style="font-family: inherit;"><span style="color: black;">Smešteno je na samom ulazu u Banju, u neposrednom komšiluku Akva parka, sportskih terena i nedavno sagrađenog velikog dečjeg igrališta, </span></span></a></div><div class="separator" style="clear: both;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi6f1kR4aJAsvPZH_rgYYRB1tz0axk1QbqFA-9dNOo0wcNV8ZpKZcy1Um4ty2Dr38Hqr0xcXlNUQ45bhrPq9HiB8h0IOkJN-AYY7HKx41opII4teVa6QMMcsSURlPWNM-akA8ZEUeaLuoGG-LEQgRmsR4sstSZXw1BOG38nPDraGvRhXemcfTLsfiDcF13_/s1360/2022-05-08.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="860" data-original-width="1360" height="404" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi6f1kR4aJAsvPZH_rgYYRB1tz0axk1QbqFA-9dNOo0wcNV8ZpKZcy1Um4ty2Dr38Hqr0xcXlNUQ45bhrPq9HiB8h0IOkJN-AYY7HKx41opII4teVa6QMMcsSURlPWNM-akA8ZEUeaLuoGG-LEQgRmsR4sstSZXw1BOG38nPDraGvRhXemcfTLsfiDcF13_/w640-h404/2022-05-08.jpg" width="640" /></a></div><br /></div><div><span style="font-family: inherit;"><div style="font-size: x-large;"><b style="font-family: inherit; font-size: large;">nedaleko od Letnje pozornice i nadaleko čuvenog parka Borići</b><span style="font-family: inherit; font-size: large;">, u kojem lek za svoje disajne puteve nalaze i mladi i stari iz svih krajeva zemlje, a najviše Vojvođani. </span></div></span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> <b> </b></span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><b>Za jedno pola sata lagane šetnje kroz predivnu prirodu iz njega se može stići do fascinantnog vodopada Ripaljka,</b></span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEixbUzP1BOPMcvyartPUDWQqQP4FV9HBikn7ozye4xOwOh-SpMRAxmBeRCwDDK2GsOgK76t2ILJfoTAQ0A3fF8mO1lZJ6kP3bB0LrpfKr3y3mz8fMYZcSn5gv4fcTlb6jIxT0njOGHLrexnE76GP6yOs4EAtMT1FqKyPTOZCySIDq6wTAJZrHXifG9LKZoz/s843/282242616_5754843061214659_6991108117120066411_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="839" data-original-width="843" height="636" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEixbUzP1BOPMcvyartPUDWQqQP4FV9HBikn7ozye4xOwOh-SpMRAxmBeRCwDDK2GsOgK76t2ILJfoTAQ0A3fF8mO1lZJ6kP3bB0LrpfKr3y3mz8fMYZcSn5gv4fcTlb6jIxT0njOGHLrexnE76GP6yOs4EAtMT1FqKyPTOZCySIDq6wTAJZrHXifG9LKZoz/w640-h636/282242616_5754843061214659_6991108117120066411_n.jpg" width="640" /></a></div><br /></span><span style="font-family: inherit; font-size: medium;">a za duplo manje vremena, šetnjom u divnom ambijentu, pored prelepih vila i kuća, stiže se do centralne zone Banje – turskog Amama i mermernog šetališta, </span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhi6ayaCazzyYN7lWidvvuVadMdurbiHELcKDJwXzDT2yQwMME3k91KKFmd1nkF5a8CsEYR91ezdJs3YupzxdU0Z4Oi2Micq4L3xVOcZ1c7MalYAX8ac5Pj9XrVV3vdUAYsDOEUTwh_dqhRryMtH5uD5lNer7fNUJ0y1e_743a0UEvK4fyveLhr_i_71Bms/s2048/283477757_5763881343644164_389603104858013288_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1153" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhi6ayaCazzyYN7lWidvvuVadMdurbiHELcKDJwXzDT2yQwMME3k91KKFmd1nkF5a8CsEYR91ezdJs3YupzxdU0Z4Oi2Micq4L3xVOcZ1c7MalYAX8ac5Pj9XrVV3vdUAYsDOEUTwh_dqhRryMtH5uD5lNer7fNUJ0y1e_743a0UEvK4fyveLhr_i_71Bms/w360-h640/283477757_5763881343644164_389603104858013288_n.jpg" width="360" /></a></div><div style="font-family: inherit; font-size: large;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><span style="font-family: inherit; font-size: medium;">koje je u sezoni prepuno ljudi i na kojem se često održavaju turističke manifestacije (za one kojima usfale gužva, žagor, urbano zelenilo, kafići, restorani, priručne tezge sa šećernom vunom, kuvanim kukuruzom, kokicama i ostalim nezaobilaznim drangulijama).</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg0jU1uQIJSYBD0q_XfOlaYbMKRlcOxhHkMMYW_SCTY1I_1mLdGqKPHugcjM6YglM2ls5WIlnZ-PbSupcgs2NhcSuS5uBW6QLbaCeizqR08tMbT55JtPAD_UAY4vpfUxoO-H20m0E9Mi9bPwWaePY17DDLyUFaHTE_YU-gtEWtMVf6L_2-xevhvu4gelPSU/s2048/290242629_5900739996624964_6092692178925709207_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1153" data-original-width="2048" height="360" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg0jU1uQIJSYBD0q_XfOlaYbMKRlcOxhHkMMYW_SCTY1I_1mLdGqKPHugcjM6YglM2ls5WIlnZ-PbSupcgs2NhcSuS5uBW6QLbaCeizqR08tMbT55JtPAD_UAY4vpfUxoO-H20m0E9Mi9bPwWaePY17DDLyUFaHTE_YU-gtEWtMVf6L_2-xevhvu4gelPSU/w640-h360/290242629_5900739996624964_6092692178925709207_n.jpg" width="640" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiqLN3Mtckineau8WM5pE4tDX2KzfJNTlVUVc_7kBtBfAMgpBCds7cyFJdq056Tkt1BnmJxtCABGxsko8w9MxdMMGWWbcCdj8oPtxZnBJrhSSOhkEDs4ufdRnhsoPashWVHl6QV6Gk5xvwwvqI6an9iA2I-HotjI7HDUlSJY1nikm_-DsK-oxrC5TWe0-h3/s2048/293404820_5903576819674615_63697320709273220_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1153" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiqLN3Mtckineau8WM5pE4tDX2KzfJNTlVUVc_7kBtBfAMgpBCds7cyFJdq056Tkt1BnmJxtCABGxsko8w9MxdMMGWWbcCdj8oPtxZnBJrhSSOhkEDs4ufdRnhsoPashWVHl6QV6Gk5xvwwvqI6an9iA2I-HotjI7HDUlSJY1nikm_-DsK-oxrC5TWe0-h3/w360-h640/293404820_5903576819674615_63697320709273220_n.jpg" width="360" /></a></div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div> <b> Ljubiteljima šetnje i pešačenja nisu daleko ni Lepterija, Sokograd, plaže na Moravici, kao i brojna druga izletišta do kojih se može doći peške čak i ako ste u godinama, motorizovanima su dostupni i Rtanj, energetsko izvorište Teslini krugovi na njemu, Bovansko jezero, svetski poznata Vrmdža, izvorište Moravice… </b></span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhN491s8Gg349HA8QDZjlbcHO5KWSHIAUbIL_B9z-2kA7JxoInP57EvRh6WVfiYOMJ-meFl91dt1fkQK8y3Goyo5LzA8cSh8UrYnRU4WGzB6-i5TL9Rg-bnLE3yqVXpHYPl0XTEVEdgwfwzlKOQd6Sjrn-eTIvKOAF-16J8fPal8ZcnUiSnSp4wdpjljEyg/s2048/295358982_5938637276168569_7693921938920611517_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1153" data-original-width="2048" height="360" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhN491s8Gg349HA8QDZjlbcHO5KWSHIAUbIL_B9z-2kA7JxoInP57EvRh6WVfiYOMJ-meFl91dt1fkQK8y3Goyo5LzA8cSh8UrYnRU4WGzB6-i5TL9Rg-bnLE3yqVXpHYPl0XTEVEdgwfwzlKOQd6Sjrn-eTIvKOAF-16J8fPal8ZcnUiSnSp4wdpjljEyg/w640-h360/295358982_5938637276168569_7693921938920611517_n.jpg" width="640" /></a></div><div style="font-family: inherit; font-size: large;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></div><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><b> I što je vrlo bitno: u Sokobanji nema ni jednog jedinog zagađivača vode i vazduha. </b></span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><br /></span></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiA4Df9mhY_JTSBxvF2eR0KKwkq0DzniaUJZfgTURRNdtM7l1hJYwEU_XjLxyMQbVTTJ12oDxW2plW_jA-oRnjbpQMv9EjJbK3gSL836PcYd8c7yxVHMYaHQQ0ORLOIrfiWCNK0-26Q3mzTPNo1Y3VjDce14Iy4hGjp4kqUyK5JqNUKGYdDtirzfcvq7JmT/s1185/viber_slika_2023-08-04_10-37-10-565.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="649" data-original-width="1185" height="350" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiA4Df9mhY_JTSBxvF2eR0KKwkq0DzniaUJZfgTURRNdtM7l1hJYwEU_XjLxyMQbVTTJ12oDxW2plW_jA-oRnjbpQMv9EjJbK3gSL836PcYd8c7yxVHMYaHQQ0ORLOIrfiWCNK0-26Q3mzTPNo1Y3VjDce14Iy4hGjp4kqUyK5JqNUKGYdDtirzfcvq7JmT/w640-h350/viber_slika_2023-08-04_10-37-10-565.jpg" width="640" /></a></div><br /><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><br /></span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> <span style="font-family: inherit;">Kada bude završeno, Naselje Green Hill imaće pet vila sa ukupno 107 stambenih jedinica. Vile nose nazive planina kojima je Naselje okruženo i na koje se pruža divan pogled: Rtanj i Slemen, koje su završene, Devica, čija je izgradnja u toku, i Ozren i Bukovik, čija gradnja predstoji.
Sa ovih planina stiže svežina koja doprinosi da u Podinama nije nepodnošljivo sparno ni tokom najvrelijih dana.
A u tome je i tajna naziva vazdušna banja, koji se neizostavno vezuje za Sokobanju: kažu da su njena i voda Niške Banje iste po termomineralnom sastavu, ali da je upravo zbog ukrštanja velikog broja vazdušnih struja (upućeni tvrde da ih je čak 22), razvoj Sokobanje usmeravan upravo ka privlačenju pacijenata koji imaju disajne i respiratorne probleme, dok su ka Niškoj Banji usmeravani reumatičari i srčani bolesnici, kojima je naravno i sokobanjska voda od koristi. </span></span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> Svaki apartman i stan u Green Hillu ima obezbeđeno parking mesto, ulaz u Naselje kolima biće omogućen samo korisnicima, a osim parkovskog prostora i zelenila, u Naselju će biti postavljene i sprave u vidu mini dečjeg igrališta, i pored toga što se bukvalno preko puta nalazi, takođe ograđeno, veliko igralište za decu.
Ono što je posebno značajno za vlasnike i buduće goste ovog naselja – podrazumeva se da veliki broj vlasnika namerava i da se bavi izdavanjem svojih apartmana, jesu portirnice koje olakšavaju komunikaciju sa gostima i perionice veša, bez kojih je mnogim gostima danas nezamisliv boravak u turističkom mestu.
Nije nevažna ni činjenica da ovo naselje neće imati problema sa priključkom na struju, što je već evidentan problem za nove objekte u Banji (već je izgrađen transformator i time je rešeno snabdevanje strujom i završenih i sledećih zgrada) i vodosnabdevanjem, koje zna da bude problem mnogih ovdašnjih naselja tokom letnjih žega. </span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> <b> Građeni po savremenim principima energetske efikasnosti, apartmani u Green Hillu odišu kvalitetom i luksuzom, koji vas dočeka već na samom ulazu u svaku zgradu. Sve je podređeno tome da se oni koji borave u ovom prostoru osećaju udobno i sigurno, da blagodeti vazdušne banje koriste maksimalno, a nabrojane prirodne lepote Sokobanje samo su dodatni i podrazumevajući bonus, po principu postojanja mogućnosti izbora za sve: kako za one kojima je dovoljan odgovarajući ambijent iz kojeg se ne bi mnogo i dugo udaljavali, tako i za one koji vole da im je nadohvat ruke i voda i plaža i šuma i vodopad i jezero i planina, i bazen i teniski teren…
</b>
U svakom slučaju, Green Hill je projekat koji pokazuje da se stambena izgradnja u turističkom mestu može realizovati i bez narušavanja prirodnog sklada i ambijenta, a ipak se korisnicima omogućuje sva potrebna udobnost i korišćenje svih onih sadržaja zbog kojih i odlazimo na vikende i odmore.</span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><br /></span></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj06o0l5jNcnvRKl3X7DYPZviLmwU55m5aFeUynBv1hg5-p4A4oiMkN4_af9v1PK3SByyoO_tnz5iFNSMiUD9FbTVN8AETVnGeTpuSvkLW3nPwLsKlukmDmNsoBjTL06ej6NTgH-SbElEh52DxDH1JPvuht2p22Uc-WkcSRd5En3W6D7FD3dKm9-Gt787I0/s2048/295094749_5938635689502061_108132367716005041_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1153" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj06o0l5jNcnvRKl3X7DYPZviLmwU55m5aFeUynBv1hg5-p4A4oiMkN4_af9v1PK3SByyoO_tnz5iFNSMiUD9FbTVN8AETVnGeTpuSvkLW3nPwLsKlukmDmNsoBjTL06ej6NTgH-SbElEh52DxDH1JPvuht2p22Uc-WkcSRd5En3W6D7FD3dKm9-Gt787I0/w360-h640/295094749_5938635689502061_108132367716005041_n.jpg" width="360" /></span></a></div><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><br /></span><div><div><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> Iz teksta <a href="https://24sedam.rs/srbija/vesti/234441/sokobanja-povoljne-cene-i-izvrsna-priroda/vest?fbclid=IwAR2aVGUPFLESwloLEPFGZbirGGn2lSP5ebgn73rXZvHm6wOiBGoPGqI7MR4">na ovoj adresi</a>, iz kojeg ću pozajmiti nekoliko informacija, možete se podrobnije obavestiti o aktuelnostima vezanim za Sokobanju, a o njenim blagodetima i lepotama (na kojima je priroda, kada je ovo mesto u pitanju, bila darežljiva preko svake mere, pa ne čudi zašto je zovu najpopularnija banja u Srbiji i zašto ove godine deli sa Vrnjačkom Banjom prvo mesto po posećenosti domaćih banja) najkompletnije informacija pronašla sam <a href="https://bookaweb.com/sr/blog/sta-videti-i-posetiti-u-sokobanji">ovde</a>.</span></div></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><br /></span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> "<span style="background-color: white; color: #050505; white-space-collapse: preserve;">Sokobanja se nalazi u kotlini između Timočkog i Moravskog basena, na 400 metara nadmorske visine. I baš zato što je okružena sa svih strana planinama – Ozren, Rtanj, <b>Devica</b>, Bukovik, Sokobanja je proglašena prvom ekološkom opštinom u Srbiji, deklaracijom 1992. godine. Prisustvo pozitivnih i negativnih jona u vazduhu prepunom kiseonika i odsustvo jakih vetrova imaju povoljan uticaj na čovekov organizam, tako da banjski gosti vrlo brzo po </span><span style="animation-name: none; background-color: white; color: #050505; transition-property: none; white-space-collapse: preserve;"><a style="animation-name: none; color: #385898; cursor: pointer; transition-property: none;" tabindex="-1"></a></span><span style="background-color: white; color: #050505; white-space-collapse: preserve;">dolasku osete neopisivu razliku između velikog grada i ove fabrike čistog vazduha. Sokobanja je nedavno proslavila 180 godina organizovanog turizma, čime je postala mesto sa najdužom turističkom tradicijom."</span></span></div></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><span style="background-color: white; color: #050505; white-space-collapse: preserve;"><br /></span></span></div><div><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><span style="background-color: white; color: #050505; white-space-collapse: preserve;">Napomena: ovo nije naručeni tekst, već rezultat ličnog stava autora, koji njime želi da populariše Sokobanju, što će još ofanzivnije nastaviti kako bude duže i češće boravila u njoj</span></span></div>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-84272926282629229582023-01-15T18:57:00.009+01:002023-01-15T20:26:28.625+01:00Naša najlepša Srbija, Donji Prisjan i dodela nagrada u Palati Srbija<p>Sećate li se da prošlog juna rodno mi selo Donji Prisjan danima nije silazilo sa novinskih stubaca i TV ekrana, zahvaljujući tome što je moja fotografija polja podno Suve planine, koje kao da gori pod Sunčevim zracima, proglašena za najbolju u prvoj nedelji konkursa Naša najlepša Srbija? Podsetiću vas, za svaki slučaj - o tome sam pisala <a href="https://negoslava.blogspot.com/2022/06/moj-donji-prisjan-najlepsi-u.html">ovde</a>.</p><p><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjqfqmXh1X_1DbWpCJSqH55XIFug7ZlvKtRhVaL0fN1a2sOwYcc_BxLpbbz891xqtvLB9NnKszmCIseCfqT4cxkUL8cm34rGo4QUJZUgmXx1acOCwxgvRyqAT72CCkaPaMZ009jFeQ_vobljBDeYcnqeKD5VpoP3QlUj39rImIs-RWCHA4RvpXi-i3IzQ/s2048/325336236_703036788202414_7645636730908772598_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="2048" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjqfqmXh1X_1DbWpCJSqH55XIFug7ZlvKtRhVaL0fN1a2sOwYcc_BxLpbbz891xqtvLB9NnKszmCIseCfqT4cxkUL8cm34rGo4QUJZUgmXx1acOCwxgvRyqAT72CCkaPaMZ009jFeQ_vobljBDeYcnqeKD5VpoP3QlUj39rImIs-RWCHA4RvpXi-i3IzQ/w640-h640/325336236_703036788202414_7645636730908772598_n.jpg" width="640" /></a></div><br /><p>Pobednik ovog konkursa je Dragana Macura, čija je fotografija ''Gastronomski suton na Perućcu'' </p><p><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhZso9Zh06YWXbPq1NwIrqDdOjFNR-80ztbDnFVNxoSOy2TXy36TjWhRON0JgeA7IBkxB_I_6m4zLXAQNp88vfPK5eSValcjL0SXwDPvUUNtBJzH1LYaAhGqlgchboRYiGJmfOE2TMUyJMDlIT74439g48nJjW89JqjXg2WA9J7f6nJWUR3o2WmimscTw/s2048/324348773_493492842850486_6349259644808712512_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1153" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhZso9Zh06YWXbPq1NwIrqDdOjFNR-80ztbDnFVNxoSOy2TXy36TjWhRON0JgeA7IBkxB_I_6m4zLXAQNp88vfPK5eSValcjL0SXwDPvUUNtBJzH1LYaAhGqlgchboRYiGJmfOE2TMUyJMDlIT74439g48nJjW89JqjXg2WA9J7f6nJWUR3o2WmimscTw/w360-h640/324348773_493492842850486_6349259644808712512_n.jpg" width="360" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhIiNV8kXt_XWZLY3fSwnSifY7yZ4_IF6_tVTFcbdblQiggOANSAY8e932F8HFDxZIgAUeSzgCdhN9CWb2LMNFOWu8bTCYEm289Y8us1GwtWW10mfKz5O7jH69PC4lXqRzdkrfPhBB2ctmk1BOSrMn-MKDrIHJDLk-SIFWIMiAxflYnL-9EhKL2iPBpdg/s1920/gol5935-1920x0.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1279" data-original-width="1920" height="426" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhIiNV8kXt_XWZLY3fSwnSifY7yZ4_IF6_tVTFcbdblQiggOANSAY8e932F8HFDxZIgAUeSzgCdhN9CWb2LMNFOWu8bTCYEm289Y8us1GwtWW10mfKz5O7jH69PC4lXqRzdkrfPhBB2ctmk1BOSrMn-MKDrIHJDLk-SIFWIMiAxflYnL-9EhKL2iPBpdg/w640-h426/gol5935-1920x0.jpg" width="640" /></a></div><div><br /></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="text-align: left;">dobila najveći broj sviđanja na profilu Aleksandra Vučića, predsednika Srbije, koji je pokrenuo ovaj konkurs u cilju promocije jedinstvene lepote, običaja i nasleđa Srbije. Krajem prošle nedelje predsednik Vučić je na svečanosti u Palati Srbija, gde je otvorena izložba najlepših fotografija Srbije, uručio pobedničku nagradu Dragani Macura, kao i ostalim autorima fotografija nedelje.</span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="text-align: left;"><br /></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjltsWtFyFUVWGXoHNe31s5h-gRkzyQOXyuagcpnHkNOjn6OouQgx6VFWjObl5iTiO59XXdi3-C0Nt2uwGe6heQwv6kpeJJ943_I3-pD2tjAAswilbTThKeNIFI_ighM87HZQGJ1YOFCiN4DHpgtTiEjtcafReAvyeL4jUB4Ial9IH351oKCiocfjMQUQ/s1920/gol6312-1920x720.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="1920" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjltsWtFyFUVWGXoHNe31s5h-gRkzyQOXyuagcpnHkNOjn6OouQgx6VFWjObl5iTiO59XXdi3-C0Nt2uwGe6heQwv6kpeJJ943_I3-pD2tjAAswilbTThKeNIFI_ighM87HZQGJ1YOFCiN4DHpgtTiEjtcafReAvyeL4jUB4Ial9IH351oKCiocfjMQUQ/w640-h240/gol6312-1920x720.jpg" width="640" /></a></div></div><div><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiTl_qzIVcQbQTC-zx5QNiRMl5wiCzsFXdTujyN9Al2cC7VA04_46X6i_5oYgl8m9I_OR5jJeMJlf-7PbP9kogy_5iu3BMOJ6W1XFU1LJelVcVdHycHyuuQbSl-QBKtTJSnPh_YqDXz6VFvSTHw6sstHrnvSzDa4dq-idGiKh96YV7RP4WdTImVHvqeHw/s1920/gol5989-1920x0.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1280" data-original-width="1920" height="426" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiTl_qzIVcQbQTC-zx5QNiRMl5wiCzsFXdTujyN9Al2cC7VA04_46X6i_5oYgl8m9I_OR5jJeMJlf-7PbP9kogy_5iu3BMOJ6W1XFU1LJelVcVdHycHyuuQbSl-QBKtTJSnPh_YqDXz6VFvSTHw6sstHrnvSzDa4dq-idGiKh96YV7RP4WdTImVHvqeHw/w640-h426/gol5989-1920x0.jpg" width="640" /></a></div><div><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUkTUEkI1av9VouvUc0ADv5QMpHWiiMfa2IcHsog3MAflzyiqTmQtl3L5_Q8LMSi4DMO4htGeSPXYg1IMb_aHqLSx1kDTvpJM7_ZeFtTe9jTL-YQ8uodqeKr3CNLh0Glibbr63K7zUMUR5SkM7FNeHC7jm5dMdpfPz6mghmUhgVw2ZRKjHN96dW0tiHA/s1920/gol6260-1920x0.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1280" data-original-width="1920" height="426" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUkTUEkI1av9VouvUc0ADv5QMpHWiiMfa2IcHsog3MAflzyiqTmQtl3L5_Q8LMSi4DMO4htGeSPXYg1IMb_aHqLSx1kDTvpJM7_ZeFtTe9jTL-YQ8uodqeKr3CNLh0Glibbr63K7zUMUR5SkM7FNeHC7jm5dMdpfPz6mghmUhgVw2ZRKjHN96dW0tiHA/w640-h426/gol6260-1920x0.jpg" width="640" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhHYJM4SyQEdXJS1KEumG5lrTJz76jChRYXZJDblovl_e2DHTh-FIjS8z8cqYcs0q9orthKT5ypdN0Az11rWr9fICs8DTsYSqZBz1aDCf05PbvT4KERxmE6sB5iljBoBr2sYptSrpHND1VVNnrlOeGWUWnfl4MLXmcwjk3HIf_2vc1lgTNSfoUBVJ2bhg/s2048/324854503_705919304401712_7272969818706661785_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1152" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhHYJM4SyQEdXJS1KEumG5lrTJz76jChRYXZJDblovl_e2DHTh-FIjS8z8cqYcs0q9orthKT5ypdN0Az11rWr9fICs8DTsYSqZBz1aDCf05PbvT4KERxmE6sB5iljBoBr2sYptSrpHND1VVNnrlOeGWUWnfl4MLXmcwjk3HIf_2vc1lgTNSfoUBVJ2bhg/w360-h640/324854503_705919304401712_7272969818706661785_n.jpg" width="360" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsXu2QpDsYaHvqzMZ2EyFzV718iGXxOhKUIhtPn3qyPjZ7IdbPIyNyswLxWbjlYlMrdYQuKviHxdTsqGwR538eq22zeHN6xBh_IkhOyMmmzp4nuDJk8TvUlnwNrrs1NjnEL1WKenmrDrgZic9VrY9i3Li7fZVtgeQqg8zaY68nneWGgddfjSgDpwOWmw/s1920/gol5856-1920x0.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1280" data-original-width="1920" height="426" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsXu2QpDsYaHvqzMZ2EyFzV718iGXxOhKUIhtPn3qyPjZ7IdbPIyNyswLxWbjlYlMrdYQuKviHxdTsqGwR538eq22zeHN6xBh_IkhOyMmmzp4nuDJk8TvUlnwNrrs1NjnEL1WKenmrDrgZic9VrY9i3Li7fZVtgeQqg8zaY68nneWGgddfjSgDpwOWmw/w640-h426/gol5856-1920x0.jpg" width="640" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div><span style="font-family: inherit;">Ističući da svaka od naših fotografija slavi lepotu Srbije, predsednik Vučić je naglasio da je, u eri socijalnih mreža koje se neretko koriste za negativan odnos i kritiku svega, naša obaveza da čuvamo zemlju i da volimo i negujemo njene lepote. On je takođe zamolio građane Srbije da u ovim vremenima smutnje, svetskih sukoba i geopolitičkih problema nastave da čuvaju i vole našu Srbiju i da je guraju napred. </span><span style="font-family: inherit;">"Da pokušamo da uradimo sve kako bismo imali još ovakvih fotografija, da imamo zadovoljnije ljude i mnogo više dece", poručio je predsednik </span><span style="font-family: inherit;">Vučić.</span></div><div><span style="font-family: inherit;"><br /></span></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhpEldNIao7E8j-mRHtcED4mWmH4hd0wx17Hz7YynLiZLajTTXQpLx924VpAHTSgYOUQ98SA1PClGNrHa1EnuJfI46IYAii-FC_zHe6OhCkCtE9ZZ0Ruz3KhOk7A7u08KC2t0WdEujO3yP-se4uIvnCLxtSUuih6ijDbNYXGZzXX_3ExhD2XiKvHY6zPw/s2048/325473734_532766048636477_2112923737400178760_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1153" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhpEldNIao7E8j-mRHtcED4mWmH4hd0wx17Hz7YynLiZLajTTXQpLx924VpAHTSgYOUQ98SA1PClGNrHa1EnuJfI46IYAii-FC_zHe6OhCkCtE9ZZ0Ruz3KhOk7A7u08KC2t0WdEujO3yP-se4uIvnCLxtSUuih6ijDbNYXGZzXX_3ExhD2XiKvHY6zPw/w360-h640/325473734_532766048636477_2112923737400178760_n.jpg" width="360" /></a></div><br /> </div><span style="font-family: inherit;">Priča o lepotama Srbije prešla je i van granica Srbije: zahvaljujući mojoj koleginici Rozalini Evdokimovoj, novinari i čitaoci sajta Saveza novinara Bugarske u prilici su da se upoznaju sa celokupnom akcijom i završnom manifestacijom,</span><a href="https://www.sbj-bg.eu/article/details/54212?fbclid=IwAR2pV6BHHdeO9bcEag5j0JDx7m_lOH_pWpvghP9Xk9DsAf12VYXvY92i358" style="font-family: inherit;"> ovde.</a></div><p><span style="font-family: inherit;">U vreme proglašenja pobednika ''prvog kruga'' konkursa Naša najlepša Srbija koji već doprinosi tome da upoznajemo i otkrivamo mnoge do juče nam nepoznate lepote svoje zemlje, uveliko traje i njegov nastavak: na redu su najlepša domaćinstva Srbije. Fotografije možete slati na adresu najlepsedomacinstvo@predsednik.rs .</span></p><p><span style="background-color: white; color: #0c0c0d;"><span style="font-family: inherit;">"Domaćinstvo je osnova svega, porodice, snage i života. To je mesto sigurnosti, ono se voli i čuva, na njemu se radi, o njemu se brine, tu se okuplja", kaže Aleksandar Vučić na Instagram profilu<a href="https://www.instagram.com/buducnostsrbijeav/"> buducnostsrbijeav.</a></span></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">Autorku pobedničke fotografije, Draganu Macura, zamolila sam za kratku izjavu:</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.blogger.com/video.g?token=AD6v5dxcsUUH9uBjv1lWESmGGGXk1IqDdahaMDixkcWjEh6IlTA6k3PLVoFa7ECSaU_qsbwQoQBKbESpP19ikvFN7w' class='b-hbp-video b-uploaded' frameborder='0'></iframe></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><br />Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-15480387173842070392023-01-11T22:30:00.004+01:002023-01-12T18:32:56.916+01:00"SHENEMIL" - proizvodi na bazi gline koje koristim skoro godinu dana<p> Pre nekoliko godina slušala sam na jednom događaju predavanje prof dr Staniše Stojiljkovića o zdravom životu, posle čega sam - po svom tadašnjem običaju, kada su u pitanju ljudi koji imaju šta da kažu, objavila i intervju sa njim, koji možete pročitati<a href="https://negoslava.blogspot.com/2017/05/prof-dr-stanisa-stojiljkovic-moramo-da.html"> ovde</a>.</p><p><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj1WA5hAfg6PzvDlhoWdEXB1jYDctM5w7vx5D023ytwIptxi7id1Wqo52VGHOpja3aBHzn3fqGriHtGbM7WZfVUt3dnvyP1A9Vx8eYqo_6BrNAzJr7RSZfW3tATxbBL0GJEUWwJpE8NQ6HVch_1R7bFe2Ca8UU0cf9IVp3VaLPshAKCEyVKBdS5soNCyQ/s1000/prirodna-maska-za-lice-sa-glinom.webp" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="562" data-original-width="1000" height="360" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj1WA5hAfg6PzvDlhoWdEXB1jYDctM5w7vx5D023ytwIptxi7id1Wqo52VGHOpja3aBHzn3fqGriHtGbM7WZfVUt3dnvyP1A9Vx8eYqo_6BrNAzJr7RSZfW3tATxbBL0GJEUWwJpE8NQ6HVch_1R7bFe2Ca8UU0cf9IVp3VaLPshAKCEyVKBdS5soNCyQ/w640-h360/prirodna-maska-za-lice-sa-glinom.webp" width="640" /></a></div><br /><p><span style="font-family: inherit;">U međuvremenu sam koristila neke proizvode </span><span style="background-color: white; color: #424242; font-family: inherit;"> njegove porodične firme <b><a href="http://shenemil.rs/">"SHENEMIL"</a></b>, što iz radoznalosti, što zbog namere da mnoge od onih proizvoda hemijske industrije za koje se tvrdi da nas ''truju'', ako ne bukvalno, ono zato što sadrže mnoge štetne sastojke, zamenim proizvodima s prefiksom ''zdravo'' i ''prirodno''.</span></p><p><span style="font-family: inherit;"><span style="background-color: white; color: #424242;"> Prvi na spisku proizvoda ''SHENEMILA'' koji me je jako obradovao je, naravno, <b>pasta za zube</b>. Razlog: ima već više od deset godina otkad slušamo i čitamo svakojake priče o tome da mnoge, ako ne i sve paste za zube koje stoje u rafovima marketa kao obaveznu stavku imaju i sastojke koji postepeno izazivaju trovanje organizma. Znam ljude koji su pod dejstvom takvih informacija prestali da peru zube pastama, koje su zamenili sodom bikarbonom ili nečim drugim.</span></span></p><p><span style="font-family: inherit;"><span style="background-color: white; color: #424242;"> <span style="font-family: inherit;"> E, upravo svima onima koji su odbacili klasične paste za zube ili razmišljaju o tome da prestanu da ih koriste, mogu, pošto sam se uverila u efekte, preporučiti ''SHENEMILOVU'' Biodent pastu za zube. </span></span></span><span style="background-color: white;"><span style="font-family: inherit;">Biodent pasta je osvežavajuća ekološka pasta za zube na bazi gline, a ono što je karakteristično za nju - ne sadrži sredstva za penušanje. Efekat pranja se pojačava kombinacijom ekstrakta divljeg kestena koji daje penušavost, i gline, koja blago polira zube, sprečava taloženje kamenca i pritom održava i belinu zuba. Uklanja zadah iz usta, polira i održava belinu zuba i održava normalnu pH vrednost usne duplje, budući da etarska ulja nane, žalfije i eukaliptusa daju svežinu, a imaju i antibakterijsko i antifugalno dejstvo pa se sprečava rast i razvoj mikroorganizama u ustima. </span></span></p><p><span style="background-color: white;"><span style="font-family: inherit;"> Ja sam ovu pastu najčešće, ipak, koristila u kombinaciji sa klasičnim pastama za zube, u proizvoljnoj srazmeri. Ponekad sam, sledeći preporuku proizvođača, dodavala po koju kap troprocentnog hidrogena, a jednom prilikom sam imala upalu desni pa sam poslušala i ovaj savet: nanela sam pastu na zube i tako prepavala. Upala je prestala brže nego što sam se nadala. Kažu da se odlični efekti postižu i protiv kamenca, samo je potrebno češće prespavati ovako, kao i d apomaže protiv paradentoze.</span></span></p><p><span style="background-color: white; font-family: inherit;">Za čišćenje usne duplje i organizma ''SHENEMIL'' je napravio <b>Dental ulje koje se mućka u ustima</b>, što je inače metoda poznata u tradicionalnoj medicini od davnina. Mućkanje ulja u ustima doprinosi oslobađanju organizma od patogenih mikroorganizama, toksina, viška kiselina i soli, a etarska ulja koje Dental ulje sadrži doprinose nezi i zaštiti usne duplje. Uz to, sprečavaju se naslage kamenca na zubima i povlačenje desni. Neko vreme sam, inače, mućkala obično suncokretovo ili maslinovo ulje, ali mi je Dental ulje više prijalo.</span></p><p><span style="background-color: white;"><span style="font-family: inherit;">Sastavni deo ovog "trija" namenjenog nezi usne duplje, je <a href="https://shenemil.rs/oralna-higijena/2fresh/">2Fresh</a> -<b> prirodna aromatična voda sa etarskim uljima</b> - nane, žalfije i eukaliptusa, koja osvežava dah i neutralizuje zadah iz usta. Pakovanje od 25ml pogodno je kao prva pomoć u tašni, a postoji i pakovanje od 100ml. Ovo manje pakovanje je sastavni deo mog <span style="font-family: inherit;">nesesera, posebno kada nisam u situaciji da preko dana koristim šetkicu za zube i pastu.</span></span></span></p><p><span style="background-color: white;"><span style="font-family: inherit;"><span style="font-family: inherit;"><br /></span></span></span></p><p><span style="background-color: white;"><span style="font-family: inherit;"><span style="font-family: inherit;"><b>GLINA U PRAHU ZA SPOLJAŠNJU UPOTREBU</b></span></span></span></p><p><span style="background-color: white;"><span style="font-family: inherit;"><span style="font-family: inherit;"><b><br /></b></span></span></span></p><p><span style="background-color: white; color: #4b4f58;"><span style="font-family: inherit;">Meni je, inače, posebno zanimljiva linija proizvoda na bazi gline namenjena nezi lica. Svesna sam, doduše, da u sedmoj deceniji života ne mogu od kozmetike, ma koliko ona prirodna bila, očekivati revolucionarne efekte, ali:</span></span></p><p style="background-color: white; border: 0px; box-sizing: border-box; color: #4b4f58; margin: 0px 0px 1.6em; outline: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;"><span style="font-family: inherit;"><span style="box-sizing: border-box; font-weight: 700;">ACTIVE C</span> glinu sa aktivnim ugljem sa zadovoljstvom sam koristila za čišćenje, piling i hidrataciju kože lica, za negu i rast kose, ali i za obloge na zglobovima posle dugog hodanja, kada bih osetila posledice u vidu bolova ili trnjenja nogu. <b>Najzadovoljnija sam kada je u pitanju nega kose</b>, budući da sam tu osetila najlepše efekte, a možda i stoga što sam ovu glinu najviše stavljala baš na kosu (posle nekih frizerskih tretmana kojima nisam bila zadovoljna). Inače, može se koristiti i za odmašćivanje površinskog sloja kože - preporučuje se za negu masne i problematične kože protiv akni i mitisera - aktivni ugalj ima antibakterijsko dejstvo i pomaže da se toksini izbace iz kože, za tople kupke i kao maska protiv strija i celulita. </span></p><p style="background-color: white; border: 0px; box-sizing: border-box; color: #4b4f58; margin: 0px 0px 1.6em; outline: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;"><span style="font-family: inherit;"><span style="box-sizing: border-box; font-weight: 700;">MULTI C</span> glina za spoljnu upotrebu kortistila sam kao sastojak pri pravljenju nekih <a href="https://shenemil.rs/prirodna-maska-za-lice-na-bazi-gline/" style="background-color: transparent; box-shadow: none; box-sizing: border-box; text-decoration-line: none; transition: all 0.2s linear 0s;">prirodnih maski za lice</a> uz dodatak sezonskog voća, uz dodatak maslinovog ulja pravila sam pakovanje za kosu, a ponekad takođe i za obloge oko zglobova. Nisam imala volje da proverim dejstvo ove gline u vidu kupke, pa vam to dugujem za sledeći put.</span></p><p style="background-color: white; border: 0px; box-sizing: border-box; color: #4b4f58; margin: 0px 0px 1.6em; outline: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;"><span style="font-family: inherit;">U uputstvu piše da je ova maska od bentonitne gline posebno dobra za masnu i problematičnu kožu, moja na sreću nije takva. Ukoliko se glina nanosi na suvu kožu, može se dodati i malo svinjske masti, biljna ulja (npr. kokosovo ulje), kajmak, pavlaka ili punomasni jogurt. </span></p><p style="background-color: white; border: 0px; box-sizing: border-box; color: #4b4f58; margin: 0px 0px 1.6em; outline: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;">Odavno sam naučila da onome što stavljamo na lice i na kosu valja posvetiti posebnu pažnju - ko se jednom opekao neadekvatnim proizvodima zna da štete mogu biti dalekosežne, i stoga ova grupa proizvoda može biti spas ne samo stoga što savremeni čovek sve više izbegava one proizvode koje nepravedno nazivamo hemijom, već i zato što, kada su u pitanju proizvodi na bazi prirodnih sastojaka, ne postoji opasnost da pogrešimo.</p><p style="background-color: white; border: 0px; box-sizing: border-box; color: #4b4f58; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 20px; margin: 0px 0px 1.6em; outline: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;"><br /></p><p style="background-color: white; border: 0px; box-sizing: border-box; color: #4b4f58; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 20px; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;"><br /></p><p style="background-color: white; border: 0px; box-sizing: border-box; color: #4b4f58; font-family: Roboto, sans-serif; font-size: 20px; margin: 0px 0px 1.6em; outline: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline;"><br /></p><p><span style="font-family: inherit;"><span style="background-color: white; color: #424242;"><br /></span></span></p>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-3767813098442165672022-06-10T11:23:00.003+02:002022-06-10T11:23:44.088+02:00Moj Donji Prisjan najlepši u #NašanajlepšaSrbija #Donji Prisjan, moje rodno selo o kojem vam pričam evo već čitavu deceniju i koje sam vam dosad oslikavala najčešće rečima, već nedelju dana je u žiži srpske javnosti zahvaljujući - jednoj fotografiji. Nastala je tačno pre dve godine i poslala sam je na konkurs Aleksandra Vučića, predsednika Republike Srbije, pod nazivom Naša najlepša Srbija i predsednik je izabrao za najlepšu od svih pristiglih u maju.<div><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgCZ40KXj6UTwhhKG7w6aXfpjx07OU4DpIfmJvJO-0k9LXQ8a9XMr5PL2OvWXS3Y-LR_COtfoHOld5DSR5UHwiOmtIv5AlSSuU_pU7kLruAPnI9tuz-_fG9Yp0t_b4KfDgN4q6uq4nyYrQB3tKX5Dtu2MHpUbJiNKSa5kSzRbUd1Cx-GZcmjPfAh-nmoA/s1080/1654449219075.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="810" data-original-width="1080" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgCZ40KXj6UTwhhKG7w6aXfpjx07OU4DpIfmJvJO-0k9LXQ8a9XMr5PL2OvWXS3Y-LR_COtfoHOld5DSR5UHwiOmtIv5AlSSuU_pU7kLruAPnI9tuz-_fG9Yp0t_b4KfDgN4q6uq4nyYrQB3tKX5Dtu2MHpUbJiNKSa5kSzRbUd1Cx-GZcmjPfAh-nmoA/w640-h480/1654449219075.jpg" width="640" /></a></div><br /><div><br /><div> Neizmerno me, naravno, raduje i činjenica da se rezultat mog amaterskog umeća našao na ovoj poziciji, ali me iznad svega raduje i čini srećnom radovanje mojih zemljaka, Donjoprisjanaca pre svega, ali i ostalih Zaplanjaca. ''U mojoj kući su se čule ovacije kada smo čuli vest na TV'', ''Konačno da se i naš lepi Prisjan nađe u žiži javnosti, da i drugi uoče njegovu lepotu'', ''Veruj mi, ja sam se rasplakala kada sam čula'', ''Reci mi jesi li to ti, da mogu da se radujem''... i još niz toplih poruka mojih prijatelja, ovde i u inostranstvu, stvarnih i virtuelnih, onih sa kojima se razumem i onih sa kojima često sukobljavam mišljenja, mladih i starih, sa profilima na društvenim mrežama i net nepismenih... ma, apsolutno svih (namerno vam prećutkujem jedan jedini nedobronamerni glasić), dobijam ovih dana. </div><div> O interesovanju medija da vam i ne govorim... mislim da nema medija koji nije objavio bar saopštenje sa <a href="https://www.instagram.com/p/Ceahg-YMWD9/">instagram profila predsednika Vučića </a> , a već i ne stižem da propratim sve one koji su zatim objavili i razgovor sa mnom, što na portalima, što na televiziji... neki prilozi i tekstovi tek slede. Hvala svima, Zaplanje i moj Donji Prisjan će im sve to pamtiti.</div><div><br /></div><div> Na kraju ovog mog zapisa o radosti koju mi je priuštilo to što sam se našla u pravo vreme na pravom mestu da zabeležim jedan nestvarno lep prizor - susret oblaka nad Suvom planinom i žitnog polja koje ''gori'' pod sunčevim zracima, eto, imam i jednu molbu, na koju niste u obavezi da se odazovete, ali ako vam se fotografija sviđa, ja sam zahvalna ukoliko to učinite. Ukoliko imate Instagram profil, zamolila bih vas za lajk fotografije koja je objavljena na predsednikovom profilu buducnostsrbijeav koji sam već linkovala u gornjem pasusu.. Na kraju godine biće izabrana najlepša fotografija najlepše Srbije i... jako, jako, jako lepo i za moj kraj korisno, bilo bi da pobedimo.</div><div> Moja Baba-Grozda, ona čije mudrosti mnogi sa zadovoljstvom čitaju, već je skrenula pažnju na Zaplanje, pasivan kraj gotovo skrajnut sa svih mapa, a ova fotografija i njeno dalje širenje i sva ona pažnja javnosti i medija, sigurna sam u to, mogli bi da izrode nešto lepo za naš kraj. Kako reče u komentaru jedna moja prijateljica, dabogda počeli da se vraćaju potomci iz trećeg kolena onih pečalbara o kojima pišem.</div><div><br /></div><div> Čitaoci ovog bloga imali su prilike da vide ovu fotografiju kao i niz onih koje su nastajale na istom mestu. Pa evo, sada da ponovim neke od njih.</div><div> <div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhJ74oh1x_ofB5z-GGl6iUN-DxW5YMMj5jLXhmjbwm_w-ic6ueU3EpeXA0DS3aJACd1-Aa64D-st5ls9M_gIvinXjmI7hnjAnb7wK4JbepgGdaWjOavkZIAXa9Pc0EAmKCn916KhIiVi3DfWKcY-8WrMY5irrd-zFUB9FP8E0AWmodwJYaId_j91ItJeg/s3000/1654434048996.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="3000" data-original-width="3000" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhJ74oh1x_ofB5z-GGl6iUN-DxW5YMMj5jLXhmjbwm_w-ic6ueU3EpeXA0DS3aJACd1-Aa64D-st5ls9M_gIvinXjmI7hnjAnb7wK4JbepgGdaWjOavkZIAXa9Pc0EAmKCn916KhIiVi3DfWKcY-8WrMY5irrd-zFUB9FP8E0AWmodwJYaId_j91ItJeg/w400-h400/1654434048996.jpg" width="400" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhL_2OWdDkhZLq6yOJIJ_UGWNMjEtowFdBsAGNdBz9TgfySZz8S0LhmLZZujVevSV_qUMWjUWD7n13EAvWiZXu-B48eGQSB1sb5QE9kIoIholRVVy3D_rWfeUzUsU6Fq20JNO4wh3hrEHCruCgq2vWR_g7wgO3nvkqt7pfRMLg0hH6CuiDoMWDlEJ_KQw/s3000/1654434024981.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="3000" data-original-width="3000" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhL_2OWdDkhZLq6yOJIJ_UGWNMjEtowFdBsAGNdBz9TgfySZz8S0LhmLZZujVevSV_qUMWjUWD7n13EAvWiZXu-B48eGQSB1sb5QE9kIoIholRVVy3D_rWfeUzUsU6Fq20JNO4wh3hrEHCruCgq2vWR_g7wgO3nvkqt7pfRMLg0hH6CuiDoMWDlEJ_KQw/w400-h400/1654434024981.jpg" width="400" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEggbpSa0bgC1eLRSpXYlxa-qn6vHf4ogmrmkwhRy7OsHsPBpsACwPV2BmMNbhwshThcO1Pz6487erBu84BmXlM28gJbF6ZxmycHgBjHZD83WqiTn23tk_P2I6zgPV-n6Zpsbna-W9RqsAhfGdxSNLo7WLM8-xqM0VJpvB4k1uGw0ddodCCQxMoI-9uEwQ/s4000/1654433983560.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2250" data-original-width="4000" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEggbpSa0bgC1eLRSpXYlxa-qn6vHf4ogmrmkwhRy7OsHsPBpsACwPV2BmMNbhwshThcO1Pz6487erBu84BmXlM28gJbF6ZxmycHgBjHZD83WqiTn23tk_P2I6zgPV-n6Zpsbna-W9RqsAhfGdxSNLo7WLM8-xqM0VJpvB4k1uGw0ddodCCQxMoI-9uEwQ/w400-h225/1654433983560.jpg" width="400" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh7tzOUZooUqm2wM3vvP_z4MhON5lB9Sl9H3gCMFymXdtFSDnxqJy0cQ5DMs-Gqq7DO2T4Cp_8KyMx99aJxxKDEO7jTw45pqGcgTmqd0187pxOCoYbqon0_cqy4ot17xsvjippUVW6la2EnSrB5xaVASFTIIpgGJ92EM5Iya-MS8j3yWH9n5JT2-U7qkw/s4000/1654433874867.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4000" data-original-width="3000" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh7tzOUZooUqm2wM3vvP_z4MhON5lB9Sl9H3gCMFymXdtFSDnxqJy0cQ5DMs-Gqq7DO2T4Cp_8KyMx99aJxxKDEO7jTw45pqGcgTmqd0187pxOCoYbqon0_cqy4ot17xsvjippUVW6la2EnSrB5xaVASFTIIpgGJ92EM5Iya-MS8j3yWH9n5JT2-U7qkw/w300-h400/1654433874867.jpg" width="300" /></a></div><br /><br /><div><br /></div></div></div>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-48235657254809846952022-03-17T17:11:00.001+01:002022-03-17T17:11:07.324+01:00Sa Divanhane Farah Krvavac<p>Ovaj tekst sam napisala za njen blog, a ona ga objavila 20. marta 2015. godine. Od 2016. sve poruke na njenom profilu svode se na: nedostaješ.</p><p>Za Farah, tamo negde, među zvezdama.</p><h3 class="post-title entry-title" itemprop="name" style="background-color: white; font-family: Georgia, Utopia, "Palatino Linotype", Palatino, serif; font-size: 22px; font-stretch: normal; font-style: italic; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; font-weight: normal; line-height: normal; margin: 0.75em 0px 0px; position: relative;">Pišem za Farah ljubavnu... ...al mora i suza biti</h3><div class="post-header" style="background-color: white; font-family: "Trebuchet MS", Trebuchet, Verdana, sans-serif; font-size: 12.6px; line-height: 1.6; margin: 0px 0px 1.5em;"><div class="post-header-line-1"></div></div><div class="post-body entry-content" id="post-body-669549491803354436" itemprop="description articleBody" style="background-color: white; font-family: "Trebuchet MS", Trebuchet, Verdana, sans-serif; font-size: 15.4px; line-height: 1.4; position: relative; width: 492px;"><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;">Nisam ti ja od onih koji veruju u zakone privlačenja i mantraju svakoga jutra nešto o lepoti života koji ih tugom kuša samo na tren, pre nego što postanu zaista, zauvek i potpuno, bez truna sumnje, srećni. Nit ležem rano da bih zaspala s rečenicama na usnama, koje prizivaju sve dobro ovoga sveta. Nit imam skrivene spiskove želja, opise ljudi, događaja i osećanja koje želim da mi se dese.</span><br /><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;"><br /></span><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;">Ja živim svoje dane, onako kako se nižu. Kada poteku razdragani, poželim da traju što duže i da me ništa nikad ne seti da sam koliko juče suzama ispraćala svaki dan, u grču zbog onog koji tek sledi. Želeći samo da mi još jednom neko zamrsi kosu (</span><a href="http://negoslava.blogspot.com/2012/08/samo-nek-mi-jos-jednom-neko-zamrsi-kosu.html" style="color: #1155cc; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px; text-decoration-line: none;" target="_blank">http://negoslava.blogspot.<wbr></wbr>com/2012/08/samo-nek-mi-jos-<wbr></wbr>jednom-neko-zamrsi-kosu.html</a><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;">). Da osetim nečiji dah na vratu i neku ruku u svojoj, praznoj šaci. Nečiji pogled, da me miluje. Nekoga dušom da grejem. </span><br /><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;"><br /></span><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;">Ne umem da sanjam ono što mi nedostaje (</span><a href="https://negoslava.wordpress.com/2012/10/27/nikada-sama-sa-njim/" style="color: #1155cc; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px; text-decoration-line: none;" target="_blank">https://negoslava.wordpress.<wbr></wbr>com/2012/10/27/nikada-sama-sa-<wbr></wbr>njim/</a><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;">) , govorila sam stalno i iznova, kad god bi mi rekli kako je najvažnije umeti da želiš. Da negde neki vetar navodi moju želju u misli onog ko baš na mene čeka.Ko smeten, ne zna da me nađe, mene ovako smetenu. Čija plava dioptrija ne reaguje na moje ultra-crveno. </span><br /><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;"><br /></span><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;">Ne umeju te, moje želje, tvrdila sam,da pletu mrežu od snova oko zamišljenog izabranika kojem bi da ruke pružim, onako očajno sama. Pa da me sačeka širom otvorenog zagrljaja, samo meni potaman. </span><br /><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;"><br /></span><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;">Samo sam znala da lepo pričam svoju tugu. Pa su mi govorili da su i tuge lepe. </span><br /><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;"><br /></span><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;">I onda si me stavila u priču (</span><a href="https://negoslava.wordpress.com/2013/03/06/stavi-me-u-taj-tvoj-blog-i-pusti-me-da-placem/" style="color: #1155cc; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px; text-decoration-line: none;" target="_blank">https://negoslava.wordpress.<wbr></wbr>com/2013/03/06/stavi-me-u-taj-<wbr></wbr>tvoj-blog-i-pusti-me-da-<wbr></wbr>placem/</a><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;">) . I zasta me pustila da plačem. </span><br /><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;"><br /></span><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;">A on je sve vreme bio, tu negde, pored mene. Naši životi su tekli paralelno i tako paralelni nisu ni mogli da se sretnu. On je sanjao moje ultra-crveno. Koje njegova plava nije znala da prepozna. </span><br /><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;"><br /></span><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;">Oboje smo videli ljubičasto. </span><br /><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;"><br /></span><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;">Moju kosu niko nije mrsio. I sve mi je više smetala, bez nade da ikada više nečija topla ruka željno prođe kroz nju. Znala sam, o kako sam samo znala da one ruke pružane ka meni nemaju tu toplinu, čuvanu baš za mene.</span><br /><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;"><br /></span><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;">Onda sam jednoga dana, bez reči, odsekla svoju kosu, spletenu u dugu kiku. Rešena da više nikada ne dozvolim da poraste. </span><br /><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;"><br /></span><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;">Kroz suze koje su tekle zbog one željene ruke koja nikako da me sretne, nisam videla njega koji se opet kretao paralelno s mojim korakom. Pa sam mu gotovo stala na stopalo, dok je on zbunjeno širio ruke u pokušaju da me zadrži dok sam još bila na korak od pada. </span><br /><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;"><br /></span><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;">Šta sada još da ti kažem? </span><br /><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;"><br /></span><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;">Ti bi još jednu priču, al ne znam da li naš roman može u priču da stane. </span><br /><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;"><br /></span><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;">Obećao je da će biti uz mene, dugo, dovoljno dugo da mi jednom zamrsi kosu.</span><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;"> </span><br /><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;"><br /></span><span style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: 12.8px;">Jedino me zamolio da se šišam što češće.</span></div>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-27943363419123981152022-03-03T22:24:00.005+01:002022-03-03T22:26:18.725+01:00Od lopova se varkaj, a od špijuna i begaj kolko te noge nose<p> <span style="background-color: white; color: #2c2f34;"><span style="font-family: inherit;">Neće ti u kuću i u život svaki ulezne sas dobre namere. Pa i onija, koji ti sas nikakav zal misal ne prejde prag, mož se prozli eli će te zamrzne ako on ne mož postigne i uraboti toj koje si ti urabotil eli bi tel da je i u njegovu kuću napredica, sloga i mir kako u tvoju eli te neki na Božju pravdinu izrezil kude njega… pa najemput obrne ćurak naopački i od onoga dobrodušnoga čoveka koji je nasmejan ulezal nekada u tvoju kuću sal ostanu zle oči uperene b’š tam kude ga boliš eli ti eli sve tvoje i svi tvoji.</span></span></p><p><span style="background-color: white; color: #2c2f34;"><span style="font-family: inherit;"><br /></span></span></p><p><span style="background-color: white; color: #2c2f34;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgQmsWIDUXNDTNG88GXk3X_j2ArIro3Hu-C37O8goXnzE-sTHeUbrjpq3OD1Al0zOxfLml29pdSdHPT4TNsk_M9IhUiq_-5WnePyMSHO2EqodXzTdMg7yIJkAiawtC4rPMvhVhTcspEpYNOUpmIgcSATnqD9L_yP5fS27NPiD2pJAtEa68a7LGdFsnjVw=s1080" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="1080" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgQmsWIDUXNDTNG88GXk3X_j2ArIro3Hu-C37O8goXnzE-sTHeUbrjpq3OD1Al0zOxfLml29pdSdHPT4TNsk_M9IhUiq_-5WnePyMSHO2EqodXzTdMg7yIJkAiawtC4rPMvhVhTcspEpYNOUpmIgcSATnqD9L_yP5fS27NPiD2pJAtEa68a7LGdFsnjVw=w400-h266" width="400" /></a></div><br /><p style="background-color: white; border: 0px; box-sizing: border-box; color: #2c2f34; line-height: 23px; list-style: none; margin: 15px 0px; outline: none; overflow-wrap: break-word; padding: 0px;"><span style="font-family: inherit;">Zatoj, vodi si red kvi ljudi pripuštaš i u tvoj život i u tvou kuću. A li premetiš da se toj n-umeje zaraduje na tuđo dobro, da rekne da je nešto tuđo ubavo, da čestita, da blagosilja, da rekne nešto berem, namesto onoj njegovo “a što drugi, a zašto ne ja“ i samo preapuje usnice i iz oči mu sevaju munje pa ti se čini sve će potepa uokol, dizaj ruke od njega. Nemoj mu se ni vališ, ni žališ. <span style="border: 0px; box-sizing: border-box; font-weight: 600; list-style: none; margin: 0px; outline: none; padding: 0px;">Toj čovek neje.</span> I neće ti je dobro, ni u dušu ni u kuću, ako sas takvi imaš posla.</span></p><p style="background-color: white; border: 0px; box-sizing: border-box; color: #2c2f34; line-height: 23px; list-style: none; margin: 15px 0px; outline: none; overflow-wrap: break-word; padding: 0px;"><span style="font-family: inherit;">Vikaju ljudi, ako je se neki nameračil da te izvara, opljačka, da ti nešto ukradne, nema ju taj sila koja će ga sapre da toj ne uraboti. Al pa, ako se varkaš od onija za koji se znaje da nesu u razvalicu i da se za tuđo suvaju kako njino da je, ako skutaš takvo nešto što neje svi da vide, ako ji ne prizivaš i nemaš posla sas nji, neće si im baš na put.</span></p><p style="background-color: white; border: 0px; box-sizing: border-box; color: #2c2f34; line-height: 23px; list-style: none; margin: 15px 0px; outline: none; overflow-wrap: break-word; padding: 0px;"><span style="border: 0px; box-sizing: border-box; font-weight: 600; list-style: none; margin: 0px; outline: none; padding: 0px;"><span style="font-family: inherit;">Al pa najviše da se varkaš se od onija što ji zovu špijuni.</span></span></p><p style="background-color: white; border: 0px; box-sizing: border-box; color: #2c2f34; line-height: 23px; list-style: none; margin: 15px 0px; outline: none; overflow-wrap: break-word; padding: 0px;"><span style="font-family: inherit;">Lako je sas onija što jim vikaju, prznice, tanki sas živci, priripaju čim im nešto nije po volju. Tija priripaju, reknu kvo si rekli, svrlje muku od grbinu… i pa si sve bude kako je ponapred bilo. Berem znaš i kvo ti misli i kvo će ti kada rekne. I od dobro i od lošo.</span></p><p style="background-color: white; border: 0px; box-sizing: border-box; color: #2c2f34; line-height: 23px; list-style: none; margin: 15px 0px; outline: none; overflow-wrap: break-word; padding: 0px;"><span style="border: 0px; box-sizing: border-box; font-weight: 600; list-style: none; margin: 0px; outline: none; padding: 0px;"><span style="font-family: inherit;">A ovija… ovija špijuni, sas nji čovek da ne smeje rabotu nikakvu da ima, nego d-umeje da bega od nji dokle ga god noge nose. Dokle je vreme.</span></span></p><p style="background-color: white; border: 0px; box-sizing: border-box; color: #2c2f34; line-height: 23px; list-style: none; margin: 15px 0px; outline: none; overflow-wrap: break-word; padding: 0px;"><span style="font-family: inherit;">Pimakne li ti se asli da čuje i da vidi kuj, kakvo i što, sas kuga, kude, kako… toj ti je se sas zle i sas nikakve druge namere primaklo. Da pročačka, da ičačka, pa da ga promuti i nadokrajne da ga zamuti takoj da se od toj njegovo mućkanje posle cel život ne mož ni razbereš, ni opereš.</span></p><p style="background-color: white; border: 0px; box-sizing: border-box; color: #2c2f34; line-height: 23px; list-style: none; margin: 15px 0px; outline: none; overflow-wrap: break-word; padding: 0px;"><span style="font-family: inherit;"><span style="border: 0px; box-sizing: border-box; font-weight: 600; list-style: none; margin: 0px; outline: none; padding: 0px;">Džabe ti znaš da si prav kako vita jela i čis kako kapka i toj tam kude reka izvira, džabe i onija okolo teb znaju da si čovek spravan, pošten i radan, uvek će se najde koji će mu njemu poveruje, a ne tebe.</span> A zavidi li ti, tek te tag te muka ima jede, ima nastane i da se prepričuje priča kako na radio stanicu da su izjavili. I nema tuj, ni da se sečeš, ni da se pečeš, <span style="border: 0px; box-sizing: border-box; font-weight: 600; list-style: none; margin: 0px; outline: none; padding: 0px;">loš reč je pušten</span> i asli ti je ostalo da čekaš da se tija špijun primakne do nekuga grugoga i da mu njemu složi priču kva se samo u bolesni mozgovi mož složi, a da te tebe manu.</span></p>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-61008927494716766762022-01-29T21:07:00.004+01:002022-01-30T01:33:36.747+01:00Vlastimir Popović, autor monografije o familiji Popovci u Donjem Prisjanu<p>Kada se četrnaestogodišnji dečkić iz kosovske familije Popović sa područja Laba odmetnuo od kuće jer je ubio Turčina, čitava njegova familija krenula je te 1690. godine u zbeg, strahujući od odmazde. Zaustavili su se u leskovačkom selu Bogojevac, a onda su se posle dugog lutanja i čestog menjanja boravišta, nastanili u selu <a href="https://negoslava.blogspot.com/2020/05/jedna-lepota-u-nekoliko-izdanja-donji.html">Donji Prisjan</a>, izabranom stoga što su Turci retko prolazili podnožjem Suve planine, strahujući od ovdašnjih hajduka. U selu su zatekli samo pet porodica.</p><p><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEi7XUnFVf7Xqd3l8gh7YKIb934bDtCgFZ8kNht5rwOUHGfWHZaVPP_m1lnGa6T094GcTfQveUGdq5B-L-KuQan5W4XWqTPb6magdn_e-WAeM_XpDTxaEAV3p11s-RJWYmItIaUw9dD2knLpnaIBniXWFqU7ggjCiU-828DsRVf48AP3bgp8bIfGmVD0PQ=s2048" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEi7XUnFVf7Xqd3l8gh7YKIb934bDtCgFZ8kNht5rwOUHGfWHZaVPP_m1lnGa6T094GcTfQveUGdq5B-L-KuQan5W4XWqTPb6magdn_e-WAeM_XpDTxaEAV3p11s-RJWYmItIaUw9dD2knLpnaIBniXWFqU7ggjCiU-828DsRVf48AP3bgp8bIfGmVD0PQ=w480-h640" width="480" /></a></div><br /><p><br /></p><p>Slučaj je hteo da momak zbog kojeg su izbegli, posle 20 godina lutanja reši da potraži svoje i da, obučen u tursko odelo i jašući konja, kako bi se lakše kretap među Turcima, u potrazi za prenoćištem zakuca baš na vrata kuće svojih roditelja.</p><p>''Može, čestiti ago'', odgovorila mu je žena koju je zamolio za konak i u kojoj nije prepoznao svoju majku. Pošto su sačekali njenog muža da se vrati sa stadom i pomuzli ovce, seli su da večeraju. Domaćin se po hrišćanskom običaju prekrstio skidajući kapu, a onda je to učinio i gost, pošto je skinu čalmu sa glave.</p><p>''Ženo, ovoj ni je sin, znam po belezi'', uzviknuo je domaćin, posle čega je mati presvisnula od prevelike radosti. </p><p>Otac je oženio sina posle godinu dana, kuća se napunila potomcima i - Popovići su ostali u Donjem Prisjanu.</p><p><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEg0i-YqJJnsciWOubiG-n8tSWCAQdnRVDe2b6htRXnckEiUQyhMq_FYzDfG91NZMVEwoIF9f90QQN9aMctWq_ypDLouyB5hM05-lvk5frnVyGUZxqQ7d3h7KWnOVCiIoSsLiDbF19pLnuZkwvH1Glt4CqNgmfliKi1BVoRqvWXRoUd26UsrYM9o2ggsOw=s701" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="701" data-original-width="526" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEg0i-YqJJnsciWOubiG-n8tSWCAQdnRVDe2b6htRXnckEiUQyhMq_FYzDfG91NZMVEwoIF9f90QQN9aMctWq_ypDLouyB5hM05-lvk5frnVyGUZxqQ7d3h7KWnOVCiIoSsLiDbF19pLnuZkwvH1Glt4CqNgmfliKi1BVoRqvWXRoUd26UsrYM9o2ggsOw=w480-h640" width="480" /></a></div><p><i>Vlastimir Popović</i></p><p><i><br /></i></p><p>Prve podatke o istoriji porodice Popovci, nazvanih po prezimenu, zapisao je prota Milorad Popović, jedan u nizu sveštenika iz ove familije, kojih je samo u 19. veku bilo 17. </p><p><br /></p><p><b>DUG PREMA PRECIMA I POTOMCIMA</b></p><p><b><br /></b></p><p>U želji da ostavi trajni zapis o svojoj familiji, čija se većina članova danas, raštrkana svuda po zemlji i svetu, i ne poznaje (mada znaju jedni za druge), <b>Vlastimir Popović</b>, unuk Mladena, rođenog brata prote Milorada, priredio je monografiju: <b>''Donji Prisjan - Mahala Popovci''.</b></p><p><b><br /></b></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhokYMAhS61mt7blFdGCLrI0P60p9R1QcyAQ7RzqezItWGVcduk8My_M9FMyovCZ4zt9ikharJ-7oevT7eJVGww7PyJVe3cNwvM9NiLgpbIKXOupUxOKTN_yikgA43ewIZyuKFInqGh0gS758fcoymZDNUltoHQcG7pTodk0hYJe3MeIK-jhNhqRTsAbg=s823" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="823" data-original-width="526" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhokYMAhS61mt7blFdGCLrI0P60p9R1QcyAQ7RzqezItWGVcduk8My_M9FMyovCZ4zt9ikharJ-7oevT7eJVGww7PyJVe3cNwvM9NiLgpbIKXOupUxOKTN_yikgA43ewIZyuKFInqGh0gS758fcoymZDNUltoHQcG7pTodk0hYJe3MeIK-jhNhqRTsAbg=w410-h640" width="410" /></a></div><br /><b><br /></b><p></p><p>''Kao prosvetnom radniku bile su mi dostupne monografije mnogih škola i sela u leskovačkom kraju, čitao sam ih od prve do poslednje strane, sakupljao ih i maštao o tome da napišem monografiju o svom selu, Donjem Prisjanu. Onda sam shvatio da je to obiman i zahtevan poduhvat i da, ako ne za selo, mogao bih to da uradim za svoje Popovce. Osnova za taj rad je bio materijal koji je prikupio <b>prota Milorad</b>, moj deda-stric, a moj najveći problem je bio kako doći u kontakt sa članovima familije raštrkanim širom Srbije. Prikupljajući materijal, razgovarajući sa ljudima, saznao sam mnogo toga čega nije bilo u materijalima prote Milorada i što nisam saznao od svog dede Mladena i oca Vlade. Prezime nosimo zahvaljujući tradiciji svešteničke porodice, različiti ogranci familije slave različite slave, a Donjoprisjanski Popovići slave Svetog Nikolu. Popovići su živeli i na Kosovu i u Makedoniji, ima ih u Beogradu, Novom Sadu, Leskovcu, Nišu, Vlasotincu... Budući da se većina članova familije nikada nije srela, verujem da će zahvaljujući ovoj monografiji saznati više jedni o drugima i poželeti da se sretnu.'' - kaže Vlastimir Popović, danas Leskovčanin, koji veliki deo vremena provodi i u svojoj rodnoj kući.</p><p>Kao prosvetni radnik,<b> član jedne od najuglednijih familija u selu</b>, koja je iznedrila ne samo sveštenike, već i krojače, potkivače, mlinare, lekare, sudije, doktore nauka... Vlastimir Popović posebno ističe značaj sačinjenog rodoslova, koji će ostati sadašnjim generacijama, ali i svim budućim Popovićima, za sva vremena. Što je posebno bitno zbog vremena u kojima živimo, kada se ljudi sve manje posećuju i poznaju, zbog čega bi, kaže, svaka familija trebalo da ima rodoslov.</p><p><br /></p><p><b>DONJI PRISJAN - ''SLEPO CREVO''</b></p><p><b><br /></b></p><p>Osim što je javnosti predstavio svoju familiju, Vlastimir Popović u monografiji njoj posvećenoj, čitaoce upoznaje i sa Donjim Prisjanom, selom koje je, kako se tvrdi u tekstu koji potpisuje <b>Srbislav Milenković</b>, zajedno sa Gornjim Prisjanom neka vrsta slepog creva, najslabije integrisana terotorija i sa opštinskim centrom (Vlasotince) i sa ostatkom opštine. Iz monografije, prvom štampanom dokumentu ikada o ovom selu za koje se ne bez razloga tvrdi da je skoro celo preseljeno u Niš (najvećim delom na čuvenu Trošarinu), saznajemo :</p><p>- nalazi se dolini Komaričke reke, jednog od izvorišnih krakova Puste reke, na padinama Kruševice, u okruženju njenih vrhova Vita kruška, Bukova glava i Rid, na nadmorskoj visini između 400 i 500 metara</p><p><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjjG6PgACjhST8fQvzz_wjQmurz35Kl7BvbI3lUerpf9uWDq6v4OkvGv-iCRGjxy6YBt7w-VWqV7NKjcMYIvSeB6aJ8GVG1GfRYw9vUeBterP1UMAma92YcHVBl7_PmzKqkhdJuAYQFtrXxbnwP5Lh7ujUjy9UqIaJQTuqH0lUvt0eb5XNjyGeA34MR6A=s2048" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjjG6PgACjhST8fQvzz_wjQmurz35Kl7BvbI3lUerpf9uWDq6v4OkvGv-iCRGjxy6YBt7w-VWqV7NKjcMYIvSeB6aJ8GVG1GfRYw9vUeBterP1UMAma92YcHVBl7_PmzKqkhdJuAYQFtrXxbnwP5Lh7ujUjy9UqIaJQTuqH0lUvt0eb5XNjyGeA34MR6A=w480-h640" width="480" /></a></div><br /><p><br /></p><p>- dno Pustorečkog basena, <a href="https://negoslava.blogspot.com/2021/04/moja-nova-knjiga-blag-rec-baba-grozdine.html">Livađe</a>, inače najveća ravnica u čitavom Zaplanju, smešteno ozmeđu Gornjeg i Donjeg Prisjana, potpuno je ravno, sastavljeno od šljunka, peska i gline i odražava poslednji stadijum postojanja jezera u njemu</p><p>- morsko-jezerska tvorevina, glina, pokazuje da su u geološkoj prošlosti tokom razvoja Zemljine kore, ove kotline bile pod vodom (grnčarska, ciglarska i suknena zemlja - posebni narodni nazivi za pojedinu vrstu te zemlje, od kojih je nakarakterističnija suknarska zemlja ili uma, koja je korišćena za pranje, budući da skida prljavštinu i masnoću, a jedno vreme je u selu funkcionisao i rudnik ume, gde i danas ima rezervi takozvane bele zemlje)</p><p>- najstarija familija i ujedno osnivači sela su Kepaci, a samo pojedini rodovi pamte svoje poreklo i današnju podelu, takozvanu podelbinu, kao na primer Popovci, koji su poreklom Deda-Stojkovci</p><p>- većina familija se smatra starosedelačkim, a dolazili su sa raznih strana Srbije i iz Severne Makedonije, o čemu svedoče njihova prezimena i nadimci: Bežanci, Borojini, Glučinci, Bakinci, Džodžkinci, Savini, Bljusini, Vuštini, Vrelci, Đurinci, Nešaci, Gunjaci, Kepaci, Orolejini, Alavojdini, Daskalovi,Grozdanovci, Maramaljkini, Džurdžaci, Staničkini, Kavlaci ili Čapkanovi, Popovci, Šaćkovi i Čukilovi</p><p>- smešten između dva brda, ovaj Prisjan je bio pogodan za hajdučiju, odavde je čuveni <b>hajduk Zdravko</b> koji je ubio turskog poreznika, zbog čega su stotinu muškaraca iz sela Turci uhapsili i oterali u Pirot, ali su oslobođeni jer nisu pronađeni dokazi da su imali neke veze sa ubistvom (vlasnik kuće u kojoj je turski poreznik zakonačio i sa kojim je hajduk Zdravko bio u dosluhu, kožne bisage sa kovanim novcem sakrio je na dnu kace s kupusom)</p><p><span style="font-family: inherit;">- po prvim pouzdanim podacima - popisu iz 1498. godine, selo je imalo 13 domaćinstava sa ukupno 69 stanovnika, 1948. godine - 983, 1953. - 1024, a danas - oko 8o stanovnika</span></p><p><span style="font-family: inherit;">- g<span style="background-color: #fcfcfc; color: #333333;">odine 1959. četiri razreda osnovne škole pohađao je 101 učenik, a 2019. godine samo jedan</span></span></p><p><span style="font-family: inherit;">- u selu i danas postoji okno nesuđenog rudnika uranijuma, od čije eksploatacije se odustalo</span>, pretpostavlja se, zbog veće isplativosti rudnika u okolini Knjaževca</p><p>- selo raspolaže sa 1025 hektara zemljišta, od čega su šume 462, a neplodno 45 hektara</p><p><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgq3PHXazCh6IiaqEyzD72fbWLPLGZvdFxxJE9frT3oqqI2a_eC88c2qO4JBVXp-IG5Dmo52LOwQlmq0kbGLVkVLJHf1rMahe_ih5w_bdPxrxb0WLPS_zFx50wzotEv6Rbtt03Fy6Asg0fAnpS4oCcjNNjF1J5GMa-2rkEw9S7OZzFPUcNMhJ2U3clKIA=s640" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="480" data-original-width="640" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgq3PHXazCh6IiaqEyzD72fbWLPLGZvdFxxJE9frT3oqqI2a_eC88c2qO4JBVXp-IG5Dmo52LOwQlmq0kbGLVkVLJHf1rMahe_ih5w_bdPxrxb0WLPS_zFx50wzotEv6Rbtt03Fy6Asg0fAnpS4oCcjNNjF1J5GMa-2rkEw9S7OZzFPUcNMhJ2U3clKIA=w640-h480" width="640" /></a></div><br /><p><br /></p><p>- slave seoskih domaćinsatva su: Sveti Nikola (slave je Popovci, Bljusini, Čukilovi, Gunjaci, Kepaci, Džoraci, Đurinci, Nešaci i Daskalovi), Mitrovdan (Vuštini, Borojini, Savici, Džurdžaci, Staničkini i Maramaljkini ), Aranđelovdan (Bakinci) i Stevanovdan (Bežanci)</p><p>- seoska slava je <a href="https://negoslava.blogspot.com/2020/08/secanje-lubenice-na-vasarskoj-poljani.html">Đurđevdan</a></p><p>- poslednja linija odbrane na ovim prostorima Srbije nisu više sela, već Vlasotince, poslednje mesto koje živi i u kojem još ima mladnjih ljudi, na prostoru od stotinak kilometara od granice sa Bugarskom: ako spasimo Vlasotince, ako otvorimo nadu, možda ćemo u dogledno vreme život povratiti i u pojedina seoska naselja (piše Srbislav Milenković)</p><p><br /></p><p><b>DRAGOCEN DOPRINOS PROUČAVANJU ZAVIČAJNE ISTORIJE</b></p><p><b><br /></b></p><p>Monografiju Donji Prisjan - mahala Popovci objavila je <b>Narodna biblioteka ''Desanka Maksimović'' u Vlasotincu</b>, čiji direktor <b>Srba Takić</b> ističe da je ovo dragoceni doprinos proučavanju zavičajne istorije. Takić ukazuje na to da je možda najvredniji prilog u ovoj knjizi rodoslov familije Popović, čije je sačinjavanje iziskivalo ogroman višegodišnji trud, kako bi sklopio mozaik imena i godina. ''Vlastimir Popović je ovom monografijom postavio temelje i pokazao put kojim bi trebalo ići pri pisanju monografije sela Donji Prisjan, što je zadatak za buduće generacije stvaralaca iz ovog sela'' - podvlači direktor Takić. </p><p>Od Srbe Takića saznala sam da nekoliko sela vlasotinačke opštine već ima monografije, neke je takođe izdala Biblioteka u Vlasotincu: ''Ja podstičem i podržavam svaku želju i trud da se od zaborava, a za nauk, sačuvaju sećanja i saznanja o našim selima''.</p><p><br /></p>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-33581668118321126202021-09-23T12:07:00.001+02:002021-09-23T12:08:56.322+02:00Баба-Грозда: Вадодушник<p><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"> </span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"><br /></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"><span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span><span lang="sr-Cyrl-RS"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span><span style="line-height: 115%;">Идо у Росуљу да докопам
компири, јучер ми остаде малечко парченце, докопала би га да сам запела, ал не
мога се више обносим па реко, ајд јутре ћу, немам голему работу овија дани, а
млого ми је се досадило овуј недељу, несам седла колко сам се наработила. Кад
се врну дом, она седи куде сам ју и остајила, на</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;"> крај</span><span style="line-height: 115%;"> двор, пода онуј будинку ене онде,
тој ни је једина будинка од сва дрвја остала, све се остале и</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;">ш</span><span style="line-height: 115%;">ушише, а и овај ће, како ми се
чини, неце ни она одржи</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;">,
<a href="https://negoslava.blogspot.com/2021/07/blog-post.html">такво време</a> некво дошло, све ји мана уништи.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-LH_BXuzKyDM/YUxQuDAyL5I/AAAAAAAAb2c/SNXLHjG3zf4LAj5Ir4sVyGEUmkTA8Z8FACLcBGAsYHQ/s646/10999810_996765170355829_3305463729730900495_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="428" data-original-width="646" height="424" src="https://1.bp.blogspot.com/-LH_BXuzKyDM/YUxQuDAyL5I/AAAAAAAAb2c/SNXLHjG3zf4LAj5Ir4sVyGEUmkTA8Z8FACLcBGAsYHQ/w640-h424/10999810_996765170355829_3305463729730900495_n.jpg" width="640" /></a></span></div><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"><br /><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;"><br /></span></span><p></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"><span style="line-height: 115%;"><span style="mso-spacerun: yes;"> <b><a href="https://negoslava.blogspot.com/2021/06/blog-post.html"> </a></b></span><b><a href="https://negoslava.blogspot.com/2021/06/blog-post.html">''Мајке'</a></b>'</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;">-</span><span style="line-height: 115%;"> каза ми кад ме чу да отклапам
капију па се обрну накуде мен</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;"> -</span><span style="line-height: 115%;"><b> ''Мајке, ти ли си?</b> Ја, еве, набра коприву, сас голе
руке сам ју брала, све ме испече, ал сам голему чуку натурала на асталче,
напридвечер ћу замесим проју д</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;">-</span><span style="line-height: 115%;">има
кво да дадем на децу за вечеру. Онија</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;"> вадодушник</span><span style="line-height: 115%;"> га </span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;">јоште </span><span style="line-height: 115%;">нема, отиде бегим у надницу, а ако
је и отишал там, дом се нема врне, право из надницу се има одвлече у кафану, пус
га и тија пут остал кад га не води дом, на дечицу с</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;">ас</span><span style="line-height: 115%;"> лебац нешто да донесе</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;">. О</span><span style="line-height: 115%;">драше им се црева од овој прој</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;">а</span><span style="line-height: 115%;">но брашно, сама сам га на претрупач
млела, ал га не смејем просејем, више би морала врљим него у проју да турим.
Кво је, такво је, да подвечерају ће има, а глава ми се расклапа, не знам кво ћу
им јутре давам, закасала сам па не знам куде да се девам од овуј муку.''<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Погледа
ју, погледа... тео вој некво рекнем па си тике прог'лну онија реч што ми
застаде у гушу, збра онија тањирчак што сам вој качамак у њега остајила да
подруча и онуј чашу сас водицу, качамак што вој остал исипа у помијару, водицу
ме беше жал да врљим па ју сипа на муштаклу. И улезо у кућу. Оми се, свари
каву, изнесо куде њу па седо и ја.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"><span style="line-height: 115%;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>''Кад
дојде, не знам кво да прајим. Да ли, мајке, да га дочекујем на врата, сас бокал
да га посипем да се измије, онакав машкав кав је бил у надницу он је и у кафану
отишал до динар све да попије, ели да бегам куде децу у собу, да га пуштим сам
да се до кревет довлече</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;">?</span><span style="line-height: 115%;">
И да га не дирам докле се не наспи, ега му берем малко онија бес његов изветреје
сасвема онуј брљу што га зашунтавеје па једва и пут до дом потреви </span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;">такој </span><span style="line-height: 115%;">наљоскан. Једва сам му утекла онуј
вечер, кад дојде наљоскано, спотура се по голему собу па кад си ме виде, довати
ме па удри, удри, удри...</span><span style="line-height: 115%;"> </span><span style="line-height: 115%;">ја
му се некако измигољи пода шаке па утеко у детињу собу. Не могу више</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;">. Т</span><span style="line-height: 115%;">рпим, трпим, сакријем се у ћошку па
одзавијам, види ли ме да завијам још</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;">те</span><span style="line-height: 115%;"> поголеми бес га ване, па се
растрчим да зберем па некво, децам да зготвим, кад црева почну да им крче и кад
ме онакој жално узгледају, срце ми се цепи на две, куде ћу се девам не знам ни
ја. Па ћу се штурнем по поље, ега је негде нечијо никло, неки стручак лучак ћу
искубем па ћу надробим, имам малко сиркенце, јабуке дивјачке сам брала јесенас
па ми јоште малко сиркенце остало, водицу ћу му сипнем и оној од проју што је
синоћке остало...</span><span style="line-height: 115%;"> </span><span style="line-height: 115%;">појело
би се и тој, ал ја кад им ломи, скута две парченцети, колко сас сиркенце д-имају.
Питују ме, </span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;">'</span><span style="line-height: 115%;">мајке,
а сви ли људи ручују лук и лебац</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;"> како ми'</span><span style="line-height: 115%;">, ја викам, ручују, ручују децо, само
се ви натепајте, од лучак и од лебац се расте.''<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"><span style="line-height: 115%;"><br /></span></span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"><span style="line-height: 115%;"><br /></span></span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-pF-Wh7R5O-0/YUxREn9K8UI/AAAAAAAAb2k/XViS2hcDRlURBTOFhGbRJAt3s2tQEU7gQCLcBGAsYHQ/s960/216487857_1886062581570622_4011118887753855760_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="960" data-original-width="720" height="640" src="https://1.bp.blogspot.com/-pF-Wh7R5O-0/YUxREn9K8UI/AAAAAAAAb2k/XViS2hcDRlURBTOFhGbRJAt3s2tQEU7gQCLcBGAsYHQ/w480-h640/216487857_1886062581570622_4011118887753855760_n.jpg" width="480" /></a></span></div><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"><br /><span style="line-height: 115%;"><br /></span></span><p></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Остави ју
туј куде сам ју затекла па вану да готвим ручак, јоште синоћке<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>коприву големи свет набра и тој само од вр',
па ју очисти, попари, па насеко у чорбу, она је чорбу сас коприву волела одкако
ју знам. <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="line-height: 115%;"><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Окну ју
да дојде, надробила сам вој лебац у онуј чорбу, варено месо сам вој саситнила
да ју чељубине не боле од жвакање, а она кад седе уз астал па поче:<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"><span style="line-height: 115%;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>''Мајке,
не знам како су родиле сливе у Лепо дрво, мора почекам да се ст</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;">'</span><span style="line-height: 115%;">мни па д-отидем да наберем<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>у Љубисовино, он и да ме види неце млого
љути, знаje да је тој од муку и од немање, један скутак па да ји јутре ицепим,
воћке да турим да се суше. Које, кад турим воћке да се сваре, деца се потепају,
оне па пусте благе, благе, благе, па </span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;">деца и </span><span style="line-height: 115%;">не знају колко ће им је
доста. Ако ће после цел дан трче накуде нужник. Онија вадодушник га цел дан
нема, куде ли се маје не знам, овија дани је трезан</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;">. М</span><span style="line-height: 115%;">ора да нигде нема работу па нема ни
сас кво у кафану д-отиде. Не питујем га ништа, ћутејећи чувам се кичму.''<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"><span style="line-height: 115%;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Тури вој
ложицу у руке,</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;"> оно јадно
остарело, руке му дркте па ни ложицу не мож држи како требе,</span><span style="line-height: 115%;">
сипну</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;"> си</span><span style="line-height: 115%;">
и мене од онуј чорбицу па и ја седо уз астал. Помисле се да вој некво рекнем,
ал па…<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>да ће ме чује, ће ме чује, а да
ли ће ме нешто разабере?</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;"><o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Па вој таг реко, а слазе ми саме низ
образи течу, неје она била како друге свекрве па да заорује, поштувала ме је од
првњи дан ко ћерка да сам вој, а не сна'а: </span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span><span style="line-height: 115%;"><o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"><span style="line-height: 115%;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>''Мале</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;">, нема зашто </span><span style="line-height: 115%;">д-идеш у Лепо дрво.
Љубисав </span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;">ене</span><span style="line-height: 115%;">
донел пуну кову сливе докле си ти спала и казал ти је, докле си жива има ти стално
доноси. А тија је твој вадодушник отишал </span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;">од'мно</span><span style="line-height: 115%;">, викају више се нема никад врне</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;">. И</span><span style="line-height: 115%;">ч </span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;">више </span><span style="line-height: 115%;">нема страујеш од њега</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;">, докле си жива.''<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;"><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Погледа ме, удзвери се у мене па не трепка
ич. <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;"><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>И како да вој се у тија час у главу
разбитрило, прекрсти се, упр поглед накуде пут па прошапка: ''Од мен нека му је
просто. А онија горе, како си он оће...''<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr-Cyrl-RS" style="line-height: 115%;"><span style="font-family: inherit; font-size: x-small;"> Како тој рече, оно у оне њојне остареле
очи ко па да улезе неква магла, па си ме поче зове ''мајке'' и нададе ми се
жали од њојнога вадодушника, нек си му је лака онај наша иловача, ал кво је све
заслужил, големе муке ће си он има ако исна на онија светак сви плаћамо греови
наши овдашњи.</span></span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> </span><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><o:p></o:p></span></p>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-1411746405995896662021-09-18T10:14:00.003+02:002021-09-18T10:14:56.391+02:00Majka nije nepotrošna ''roba''<p> <span face=""Segoe UI Historic", "Segoe UI", Helvetica, Arial, sans-serif" style="background-color: white; color: #050505; font-size: 18.75px; white-space: pre-wrap;">Ako mislite da su vaše majke nepotrošna "roba" i da će vam večno trajati, uz povremene generalke na ovoj ili onoj klinici, s mestimičnim krpljenjima i ušivanjima tu i tamo...<b> grdno se varate</b>.</span></p><p><span face=""Segoe UI Historic", "Segoe UI", Helvetica, Arial, sans-serif" style="background-color: white; color: #050505; font-size: 18.75px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-G_cB6Lxfg-w/YUWftDhvELI/AAAAAAAAbpE/kQJyFgrvhMgJddNv0SoHlcroFGS90saUQCLcBGAsYHQ/s2048/10532879_891067597592254_4537765370459457342_o.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" height="480" src="https://1.bp.blogspot.com/-G_cB6Lxfg-w/YUWftDhvELI/AAAAAAAAbpE/kQJyFgrvhMgJddNv0SoHlcroFGS90saUQCLcBGAsYHQ/w640-h480/10532879_891067597592254_4537765370459457342_o.jpg" width="640" /></a></div><br /><span face=""Segoe UI Historic", "Segoe UI", Helvetica, Arial, sans-serif" style="background-color: white; color: #050505; font-size: 18.75px; white-space: pre-wrap;"><br /></span><p></p><div dir="auto" style="animation-name: none; background-color: white; color: #050505; font-family: "Segoe UI Historic", "Segoe UI", Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 18.75px; transition-property: none; white-space: pre-wrap;">Ako ste odrasli u uverenju da su vaše majke jedino stvorene za to da budu vaš servis, sluga i povremeno rob, koji bez gunđanja i žalbi stoički ispunjava svaku vašu želju i željicu i svaki hir... opet se varate.</div><div dir="auto" style="animation-name: none; background-color: white; color: #050505; font-family: "Segoe UI Historic", "Segoe UI", Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 18.75px; transition-property: none; white-space: pre-wrap;">Ako smatrate da vaše majke nemaju sopstvene, male i malo veće želje i željice, dakle i neke koje nisu vezane samo za vas i vaše želje i željice koje moraju da ispunjavaju i kada ne znaju kud će i šta će... jao, kako se samo varate.</div><div dir="auto" style="animation-name: none; background-color: white; color: #050505; font-family: "Segoe UI Historic", "Segoe UI", Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 18.75px; transition-property: none; white-space: pre-wrap;">Ako živite u skladu s tim da "samo meni bude dobro i potaman" i da vaše majke i ne postoje zarad nečeg drugog i da je njihovo prirodno stanje <a href="https://negoslava.blogspot.com/2021/05/kako-je-nasa-omladina-izuzetna-molim-te.html">da služe</a> sve vas po kući, da vam donesu, prinesu, odnesu... da operu, ispeglaju, skuvaju,da idu u male kupovine i one velike od kojih im pucaju kičme i kolena, da vam kupuju, šiju, prekrajaju,da vas ispraćaju i dočekuju, da ne ležu dok se ne vratite iz izlaska, da vas čekaju i da vam praštaju... i da od života nemaju baš ništa osim toga da služe vas, neko mora da vam kaže da se i koliko se varate.</div><div dir="auto" style="animation-name: none; background-color: white; color: #050505; font-family: "Segoe UI Historic", "Segoe UI", Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 18.75px; transition-property: none; white-space: pre-wrap;">Mora da vam neko kaže da majka nije mašina čiji će motor, kad pregori, čika majstor uspešno zameniti novim.</div><div dir="auto" style="animation-name: none; background-color: white; color: #050505; font-family: "Segoe UI Historic", "Segoe UI", Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 18.75px; transition-property: none; white-space: pre-wrap;">Mora neko da vam<a href="https://negoslava.blogspot.com/2020/07/baba-grozda-blag-rec-macejin-lebac.html"> objasni</a> kako stoje stvari, jer... jednoga dana motor svake majke će zaribati. I posle nekoliko krpljenja, više mu neće biti leka.</div><div dir="auto" style="animation-name: none; background-color: white; color: #050505; font-family: "Segoe UI Historic", "Segoe UI", Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 18.75px; transition-property: none; white-space: pre-wrap;">Pa čak i da vam nije toliko stalo do toga da ona što duže traje zarad nje same i bez ikakvih popravki, ako i previđate njen sve teži hod i sve teže uzdahe i sve veće jauke... budite malo više sebični, nego što ste sada dok je gledate kako kleca pod teretom čija težina može da bude prepolovljena samo da vi niste toliko sebični.</div><div dir="auto" style="animation-name: none; background-color: white; color: #050505; font-family: "Segoe UI Historic", "Segoe UI", Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 18.75px; transition-property: none; white-space: pre-wrap;"> Budite sebični stoga što će vam ta ista majka tek trebati. Pa poneki njen teret ipak podelite sa njom. </div>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-90970701428659072692021-07-27T10:49:00.005+02:002021-07-27T11:48:19.325+02:00Jedna životna priča za roman<p><span style="font-size: medium;"> <span style="font-family: times;">U grupi<a href="https://www.facebook.com/groups/227768828900249"> KaFeŽe</a> na Fejsbuku pročitala sam ispovest gospođe Nada Milovanov-Krivokuća i... eto, sa njenim odobrenjem postavljam je na svoj blog, znajući da će onome ko je pročita razlozi za to biti jasni (napomena: tekst je integralno prenet, bez ijedne moje korekcije... ovo se jednostavno čita u jednom dahu). </span></span></p><p><span style="font-family: times;"><br /></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-YA66jeRE8Kc/YP_AjfoTrVI/AAAAAAAAZo0/RORk0NIjeawAOeK2uibysnk6RZNHhfe8gCLcBGAsYHQ/s800/181320733_847018006025654_8537988230395425973_n.png" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: times;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" height="360" src="https://1.bp.blogspot.com/-YA66jeRE8Kc/YP_AjfoTrVI/AAAAAAAAZo0/RORk0NIjeawAOeK2uibysnk6RZNHhfe8gCLcBGAsYHQ/w640-h360/181320733_847018006025654_8537988230395425973_n.png" width="640" /></span></a></div><p><span style="font-family: times;">Nada Milovanov-Krivokuća</span></p><p><span style="font-family: times; font-size: medium;">Gospođa Nada ima 70 godina i kaže, kada se osvrne iza sebe, čini joj se da je preživela nekoliko vekova. "Duša<span> još mlada i pokušava sastaviti silne krhotine razbacane oko nje."</span></span></p><p><span style="font-family: times; font-size: medium;"><span>Rođena je u Beogradu. <span>Z</span>avršila je srednju muzučki školu i filološki fakultet, odradila pun radni vek, u Studentskom kulturnom centru, Turističkom savezu Jugoslavije i u Istorijskom muzeju Srbije - tu je zaronila u inače nedostupne spise, a istorija je oduvek zanimala. Od interesovanja, kaže, muzika joj je uvek bila na prvom mestu, a zatim slede balet, slikarstvo, istorija, jezici koje je i studirala.</span><span color="var(--primary-text)" style="white-space: pre-wrap;"> </span></span></p><p><span color="var(--primary-text)" style="font-family: times; font-size: medium; white-space: pre-wrap;">"Ne znam koliko života bi pokrilo sva moja interesovanja. U poslednje vreme to je ekologija koja mi se čini kao gorući problem na ovim prostorima i u celom svetu." </span></p><p><span style="font-family: times; font-size: medium;"><span color="var(--primary-text)" style="white-space: pre-wrap;"> Rano </span><span color="var(--primary-text)" style="white-space: pre-wrap;">se zaljubila i još na fakultetu se udala. Provela više od pola veka, kaže, sa najdivnijim bićem koje je u priličnoj meri uticalo na njeno formiranje, kao da je zaokružio ono sto je zapoceo njen tata (zapravo očuh). ''Pre nepunih 5 godina odnela ga je bolest, a ostavio mi je dva predivna sina koji su moja najveca radost u životu.'' </span></span></p><p><span color="var(--primary-text)" style="font-family: times; font-size: medium; white-space: pre-wrap;">''Detinjstvo mi je najbolnija tačka. Imala sam predivnu majku i tri tate. Ne znam kako se ona uspela izboriti sa tako okrutnom sudbinom kojom nas nikada nije opterećivala, naprotiv. Uvek vedra i puna elana da radi za nas, četvoro dece, kao i za celu zajednicu, posebno decu. Od prvog muža, mog oca, je pobegla sa mnom u naručju. Drugi muž, neopisivo dobar čovek, je stradao na radnom mestu u diplomatiji, a treći... pa bio je isti kao prvi. Kada sve saberem, majka koja je umrla u 91. goodini, ukupno je u brakovima provela oko 12 godina života.''</span></p><p><span color="var(--primary-text)" style="font-family: times; font-size: medium; white-space: pre-wrap;">Veruje u ljude, u dobrotu, iskrenost, empatiju i solidarnost, ma koliko je to danas sve deplasirano, ali to je i jedina nada za čovečanstvo, naglašava. "Ukoliko se toga odreknemo onda... nema nas."</span></p><p><span color="var(--primary-text)" style="font-family: times; font-size: medium; white-space: pre-wrap;">I da ne zaboravimo, ima ogromnu ljubav i prema cveću, mada je njene životinje prilično ometaju u toj aktivnosti. Njena zemunska bašta, otkad ima haskija, nije baš ista kao ranije, kada je gospođa Nada dobijala brojne komplimente za svoj vrt.</span></p><p><span color="var(--primary-text)" style="font-family: times; font-size: 18.75px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></p><p><span color="var(--primary-text)" style="font-family: times; font-size: medium; white-space: pre-wrap;"><b>Gospođa Nadina priča</b></span></p><p><span color="var(--primary-text)" style="font-family: times; font-size: 18.75px; white-space: pre-wrap;"><b><br /></b></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="background-color: white; color: #050505; font-size: 18.75px; text-align: left; white-space: pre-wrap;"><span style="font-family: times;">"Svi mi nosimo svoj krst na ledjima i tacno je da samo oni koji su prosli kroz tesku patnju razumeju ljude bez ostatka. Bar vecina ljudi, oni koji to zaista jesu i stoga se uvek trude da se nadju drugom u nevolji da razumeju i utese.</span></span></div><p><span color="var(--primary-text)" style="font-family: times; font-size: 18.75px; white-space: pre-wrap;"></span></p><div class="o9v6fnle cxmmr5t8 oygrvhab hcukyx3x c1et5uql ii04i59q" style="animation-name: none; background-color: white; color: #050505; font-size: 18.75px; margin: 0.5em 0px 0px; overflow-wrap: break-word; transition-property: none; white-space: pre-wrap;"><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Rodjena sam jednog ledenog zimskog dana, februara 1951. U tom momentu, moj stariji brat dobija meningitis koji je tada harao ovim prostorima. Moja majka Dobrila zavrsava studije, radi u Sekretarijatu inostranih poslova, partijski je sekretar i ne zna gde ce pre. Zene su tada imale svega 3 meseca porodiljskog odsustva. </span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;"><br /></span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-IyPK08l9TFk/YP_E5r_yzUI/AAAAAAAAZpE/6yfiTWrVyHcQaOnj2D6D10PaUcxkM849gCLcBGAsYHQ/s774/84687794_200293527754659_4666413397951119360_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: times;"><img border="0" data-original-height="774" data-original-width="432" height="640" src="https://1.bp.blogspot.com/-IyPK08l9TFk/YP_E5r_yzUI/AAAAAAAAZpE/6yfiTWrVyHcQaOnj2D6D10PaUcxkM849gCLcBGAsYHQ/w358-h640/84687794_200293527754659_4666413397951119360_n.jpg" width="358" /></span></a></div><span style="font-family: times;"> Majka Dobrila<br /><br /></span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Mali Boban je vunderkind i sa 4 godine uverava majku da je dobro cuje i vidi da se ne sekira a upravo gubi polako sva cula.. Majka ga obilazi 3 puta dnevno u bolnici jer kazu - nista nece da jede. Nahrani ga pa dolazi kuci i sva se pere alkoholom da bi mene, tek rodjenu, podojila jer drugacije nije moglo. Nakon tri meseca nastavlja i da radi.. svaku drugu noc su partijski sastanci. Na jednom je skoro hapse jer se usprotivila staljinistickom nacinu rada cuvenog ambasadora. Spasio je Rato Dugonjic koji je imao veliki ugled i kao borac i visoko moralan covek.</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">I tako, prolazi pola godine. Mali Boban je sve losije.. lekova nema.. Mene cuva prva komsinica, jedna kao od brda odvaljena Bosanka, Dana Vajs, kojoj sam, uz njene dve kceri bila treca. I zvala sam je mamom broj dva, kasnije. Nas otac, ratni heroj, tvrdi Likota, ide sa pijanke na pijanku, lepo svira i peva i svi ga zovu... Ne obilazi sina ni jednom u bolnici. Vidjaju ga i sa zenama sumnjivog morala.</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;"><br /></span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: times; text-align: left;">Prvog septembra moj brat umire. Majka se samo onesvestila na sahrani i odvozi je Hitna pomoc. Otac poziva celo drustvo u stan i nastavljaju terevenku do zore. Nakon oporavka, mamu iz bolnice izvodi tetka Dana sa njenim muzem i kazu joj - ako ti je zivot mio, uzmi to bepce i bezi. Ako nemas gde, dodji k nama.</span></div></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Prvo secanje mi je, imam dve godine i pamtim predivnog, najdivnijeg na svetu coveka koga zovem tatom. Ubrzo iza toga, to je i postao u najdivnijem smislu reci jer me i usvojio zeleci puno dece a da ne bih jednog dana pitala zasto nosim drugacije prezime. Naravno, te detalje tada jos ne znam. Saznacu ih mnogo godina kasnije kada je on vec godinama na onom svetu. </span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;"><br /></span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-BYpQcLjAimg/YP_K_tW53EI/AAAAAAAAZpc/je0Ry1dx_-IDcnk3kGPX2xPNb4dPj_lvQCLcBGAsYHQ/s280/84687533_177731110180089_7811750285344243712_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="280" data-original-width="156" height="640" src="https://1.bp.blogspot.com/-BYpQcLjAimg/YP_K_tW53EI/AAAAAAAAZpc/je0Ry1dx_-IDcnk3kGPX2xPNb4dPj_lvQCLcBGAsYHQ/w357-h640/84687533_177731110180089_7811750285344243712_n.jpg" width="357" /></a></div> Tata Milenko Milovanov<br /><span style="font-family: times;"><br /></span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Tatu, Milenka Milovanova, zapravo mog ocuha, Koca Popovic salje 1956. u Budimpestu kao najperspektivnijeg mladog diplomatu sa dva fakulteta i znanjem 7 jezika. Prvo mu je namenio Kinu ali se odlucio za Pestu jer imam mladju sestru, jos bebu. Secam se da je mama celu noc preplakala na prozoru voza dok je tata zagrljenu pitao - sta ti je mila moja... cemu tolike suze? Tada nije znala odgovor. Nekoliko meseci kasnije, u Madjarsku su upale sovjetske trupe. Tata kao prvi sekretar ambasade u svojoj kancelariji cuva Imre Nadja i clanove Vlade koji su dobili nas azil. 4. novembra '56, na vrata ambasade dolazi ruski oficir i trazi izrucenje Imre Nadja. Tata, na perfektnom ruskom, rezolutno odbija. Oficir mu pripreti prstom pred nosom uz reci - za ovo ces tesko zazaliti. Tog dana, mi smo u Beceju kod bake i deke gde nas je tata odpratio... mama i ja na telefonu u Posti. Mama ga preklinje da se vrati a ja vec znam... nikada vise.. i pred ocima imam celu scenu koja ce se sutradan odigrati. 5. novembra, dok je tata drzao press konferenciju u ambasadi, ulicom ide kolona tenkova. Sa jednog snajperista pogadja u glavu mog oca kroz prozor ambasade. Becej, vec je pao mrak i dok sedim na prozoru bakine kuce, vidim po dubokom snegu tri crne prilike kao ptice zloslutnice da prilaze kuci. Skamenjena, ne smem se ni okrenuti jer znam prirodu njihovog dolaska. Cujem iza ledja samo dva tupa udarca o pod. Baka i majka su se samo srusile a ja, okrecem se prema tatinim drugarima iz detinjstva i samo progovaram - ako je neko morao... zasto tata?</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Imam 11. godina i dolazim kuci iz skole. Cujem iz sobe gde moje dve majke kroz suze spominju malo Bobana i ne znam o kome to one sa toliko ljubavi. Ulazim i pitam a mama br. 2 mi kaze, spominjemo tvog brata ne znajuci da ja o tome ne znam nista. Tu imam prekid filma.</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;"><br /></span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-SHhVShvBW58/YP_FOY5SPdI/AAAAAAAAZpQ/RC1CSXfcqXkyytkLM13HRt0WzsfCNf_BwCLcBGAsYHQ/s774/85100289_647446072670937_5744482298422624256_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: times;"><img border="0" data-original-height="436" data-original-width="774" height="360" src="https://1.bp.blogspot.com/-SHhVShvBW58/YP_FOY5SPdI/AAAAAAAAZpQ/RC1CSXfcqXkyytkLM13HRt0WzsfCNf_BwCLcBGAsYHQ/w640-h360/85100289_647446072670937_5744482298422624256_n.jpg" width="640" /></span></a></div><span style="font-family: times;"> Majka Dobrila, sasvim desno, sa svojom tetkom Dragom Birčanin i rodbinom, potomcima vojvode Ilije Birčanina</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;"><br /></span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Par godina kasnije, majku, tada u 3. braku, teraju da ide na ispomoc u nasu ambasadu u Becu. Ona uporno odbija bilo kakav posao napolju jer ima nas 3 devojcice i zeli da se o nama stara ovde i svakodnevno da je s nama. Prete joj otkazom jer nemaju kadrova. Treci muz i njegova majka, oboje nesposobni da brinu o nama i uglavnom sama preuzimam taj zadatak. Jednog dana, umorna i iznervirana krecem iz kuce u skolu koja je tu, preko puta. Skripa tockova i neke ruke me hvataju a ja se nadjem u necijem krilu na kolovozu. Stara komsinica koja me spasila, ratna drugarica moje majke, uzbudjena i u suzama kaze - dete, ovo vise ne mogu da gledam. Kao siroce si a imas oca tu, na 5 min. odavde. Uzima me za ruku i kao u magnovenju idem za njom ponavljajuci stalno, moj tata je mrtav vec godinama... Susreta sa ocem se uopste ne secam. Totalni prekid filma.</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Nakon toga je uzela moje stvari iz kuce i preselila me kod sebe u komsiluk. Pozvala tel. moju majku i rekla da se blizi kraj skole i nakon nedelju dana ce mene i srednju sestru spakovati na autobus za Becej kod bake i deke. Deo o ocu je precutala.</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Preskocicu naredne godine... pijanstva mog 3. tate, njegovu majku koja je nepozvana dosla i uselila nam se i ako ima svoj stan da bi 24 h resavala ukrstene reci. Ostatak porodice je uopste nije zanimao osim kada bi smislila neki razlog za unosenje smutnje u kucu. A zena je bila direktor gimnazije pre onog rata, predavala 4 egzaktna predmeta... Dzaba sve to kada je mrzela i sebe i citav svet. Tako je i sina upropastila i (to sam kasnije saznala) vrlo mlad se odao picu. U momentu upoznavanja s mojom majkom bio je apstinent. I to bi i ostao da nam ona nije usla u kucu. Znam zasigurno jer, bio je najbolji drug pok. tata Milenka i trudio se, jako se trudio sve dok se ona nije pojavila, zena mrziteljka svega i svakoga. Voleo je puno moju majku i nas tri devojcice kao svoje.</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Uvek kazem, jedna pokvarena jabuka upropasti celu kosaru. Nekoliko godina kasnije, ona je umrla a moj nesrecni ocuh je otisao za njom ali, od ciroze jetre.</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Ovde cu prekinuti... nemam snage vise. Ostajem duzna za deo kada sam sa 17 godina, preko policije (jer ona komsinica je umrla) potrazila svog pravog oca o kome nista nisam znala. Nije ni moja majka znala da godinama cuvam tajnu o nasem 'susretu'.</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;"><br /></span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><div class="kvgmc6g5 cxmmr5t8 oygrvhab hcukyx3x c1et5uql ii04i59q" style="animation-name: none; margin: 0px; overflow-wrap: break-word; transition-property: none;"><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;"> Suvise decenija je proslo u preispitivanjima zasto se sve to bas tako desilo, zasto smo moja majka i ja morale imati tako gorko zivotno iskustvo? Da li je to bila neizbezna karma ili cista nepravda kakva stigne mnoge.</span></div></div><div class="o9v6fnle cxmmr5t8 oygrvhab hcukyx3x c1et5uql ii04i59q" style="animation-name: none; margin: 0.5em 0px 0px; overflow-wrap: break-word; transition-property: none;"><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Imam 17 godina i pre par nedelja sam ispratila u vojsku decka (buduceg muza). Ne znam kako sam prezivela taj period jer, sve se odigralo iznenada, u pauzi izmedju ispisivanja sa elektrotenickog i upisa na tehnoloski fakultet, dobio je poziv. Imali smo 3 dana da se oprostimo. A onda su usledila pisma, svakog dana i tako godinu ipo.. eno ih, stoje uredno spakovana u jednoj ogromnoj kutiji.</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Elem, on je otisao a ja koja sam mislila da cu umreti od ljubavi stanem na noge i stari crvic krene da radi. Ceo dan u obavezama, skola, muzicka skola, mladje sestre, kuca... kada padne vece, vise ne izlazim jer on nije tu. Zelim znati ko je moj otac, kako izgleda.. sta je moju majku nateralo da, samnom u rukama, bebom u pelenama, iseta iz njenog stana preko puta crkve Sv. Marka i sve mu ostavi? </span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Jednog jutra odem u 29. novembra, u miliciju i na salteru ispricam zeni da mi je umrla baka i da trazim clana porodice s kojim smo u svadji, dam ime, godiste i da je penzionisani oficir... moram da mu javim za baku.. hladno me pogledala i rekla - ma idi bre dete, imam ja pametnija posla. Iza njenih ledja, starija zena toplih ociju, rukom mi daje znak da dodjem do nje okolo. Te njene oci su bile obecavajuce i ucinim tako. Kada sam joj prisla, prvo mi je rekla - dete, ti trazis oca, ne nekog daljeg rodjaka, je li tako? Potvrdim i vec sledeceg momenta, obe smo bile u kartoteci trazeci zajedno. Brzo smo ga nasle. Zapisujuci njegovu adresu, samo je rekla - zelim ti svu srecu ovoga sveta pri susretu sa ocem. Sada mozes u imeniku pronaci njegov telefon i pozvati ga.</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Pada vece i pod izgovorm da idem malo na vazduh, odlazim u prvu tel. govornicu jer ne zelim da majka i moje sestre slucajno cuju razgovor.</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Tresuci se, okrecem telefon... zvoni.. javlja se muski glas i ja pitam da li je to stan tog i tog?</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">- Da, na telefonu, a ko je tamo..? Usledila je pauza jer ne mogu reci - tvoja kcer. On mi je totalni stranac. Moj tata koga sam neizmerno volela, vec 11 god. trune na groblju. Posle pauze, saberem se i odgovorim..</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">- Ovde jedna Nada kojoj je sada 17 godina! Ton kojim je uzvratio me potpuno zaledio..</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">- A.... ti si... pa sta hoces?</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">- Do ovog trenutka, samo sam zelela da te vidim, kako izgledas ali... sada vise ni to ne zelim, uzvratila sam.</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">- Hajde, ne budi kao tvoja majcurina, odmah se ljutis...</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">- Moju majku da u usta nisi uzeo, razumes? .. odgovaram.. ona nema pojma da znam za tebe a bude li saznala, imaces posla samnom!</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Na to sledi njegovo ubedjivanje da se ipak vidimo... </span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">- Dobro, kazem, sutra ujutro u 7 h na ulasku u Kalemegdan iz Knez Mihajlove, pre skole. Posle toga moram pozuriti trolejbusom na nastavu u muzicku skolu koja je kod Londona.</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Kaze, neces me prepoznati jer nemas nista na mene, vidjao sam te u kraju u setnji sa majkom. Meni dodje zlo jer, par dana pre toga sam posetila moju majku br. 2, tetka Danu i otkrila joj da sve znam. Molim je da mi isprica celu pricu jer, bili smo prve komsije u tom periodu, cuvala me tada.. Mama br. 2 se zatresla kao prut a onda je usledila visesatna prica u kojoj je ona kroz suze a, na momente, kroz snazne jecaje ispricala ceo zivot mojih roditelja. Stalno me zaklinjala da nikako ne smem svojoj majci nista od toga reci. Prvo mi je rekla za te susrete u kraju. Svaki put bi mu moja mama rekla - dodji da vidis svoje dete, uopste ne licite, reci cu joj da si mi kolega a on bi uvek odgovorio isto - ne, ne interesuje me. Nakon razvoda, zenio se jos 4 puta.. dece, sto bracne sto vanbracne ima 16-oro. Za 17-to sam saznala radeci u Istorijskom muzeju Srbije, mnogo godina kasnije kada mi je banuo u kancelariju covek, saradnik Muzeja i pred punom kancelarijom, sa vrata mi rece - je li ti znas koliko dece je imao tvoj otac? Potpuno oduzeta, prvo, otkud zna mog oca, drugo kako me povezao sa njim rekoh, molim vas, idemo u drugu prostoriju. Odgovorio je da me prepoznao po mojoj majci koju pamti iz perioda njihovog braka i da pamti mog starijeg brata Bobana koji je umro.</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Rekoh mu da sve znam, da sam oca videla pre cetvrt veka i znam za svu tu decu koju sam, kao mala, vidjala kada bih nakon zvona otvarala vrata stana i zaticala neke nesrecne, siromasne zene sa musavom i odrpanom decom koje su pitale za moju majku. Zatim bi se mama pojavila i oterala me u moju sobu (jer, nije to za mene)... Redovno bi nakon tih susreta izostala kupovina neceg neophodnog za kucu ili za nas, cerke. Ili bi umesto da odemo svi zajedno kod ujaka na more, samo nas smestila u voz i javila mu da nas saceka jer je ostala bez dinara. Srecom, moja majka je bar bila nezavisna, skolovana, radila je.. a te zene... danas mi se stegne srce kada ih se setim. Mahom bez skole, ostavljao ih je u vidu lastinog repa i jos sa kafanskim dugovima. Nakon zakonski odredjenog vremena, dobijale bi razvod i tako redom.. Covek koji je bio narodni heroj, bio je nesposoban da vodi brigu o porodici.</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Onaj saradnik Muzeja, Likota kao i moj otac rece - e vidis, tog 17. sina je pravio sa jednom bulom, u Visegradu. Istog momenta je sledio moj besan odgovor.</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">- A Vama je vise smetalo to sto je bio sa bulom, kako kazete, nego sto je covek unesrecio toliku decu i zene... Od sada, mozete mi se obracati iskljucivo poslovno. Rec vise da niste rekli. Dovidjenja!</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Ostavsi sama, ponovo mi se vratio taj nas susret jednog prelepog septembarskog jutra pre mnogo godina. Rekao je, drzacu "Politiku" savijenu ispod miske da me prepoznas. Tog jutra nakon neprospavane noci, jedva sam izasla iz kuce, sve vreme pod budnim okom majke koja je bezbroj puta pitala - gde ces tako rano... sta se desava, da ne ides kod doktora mozda..? Ubedjivala sam je da imamo razredni cas pre nastave jer smo napravili cirkus u skoli.. nista mi nije verovala.</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Prilazim Kalisu a na ulazu stoje 4 penzionera i skoro svi drze 'Politiku' ispod ruke. Valjda cekaju svoje pajtase. I zaista, ni na jednog ne licim ali, nepokolebljivo prilazim jednom od njih da bi ON, kada sam bila na 5 metara, rasirio ruke u cudu i uzviknuo - Neverovatno! Ista si tvoja majka i u istom dobu u kojem sam je prvi put video u ratu! Usledio je cvrst zagrljaj, suze.. Sedosmo na jednu klupu a moje prvo pitanje je izbrisalo svaku emociju. Upitah ga da li zna sta mu je sa decom, da li su ziva, zdrava, imaju li sta da jedu..? Cutao je. Kada je dosao sebi prebacio je mojoj majci da me napujdala protiv njega. Ponovila sam mu zabranu spominjanja njenog imena kao i to da ako ona sazna... ja cu mu presuditi. Nisam se usudila nista reci majci koja je svaki cas imala perforacije cira i samo sam mislila sta ako nas i ona napusti? Moj ton se podizao a on u jednom momentu rece da se ljudi osvrcu i da krenemo kod njega. Inace je ostavio kod kuce samu malu cerkicu od 3 godine pa brine. Za manje od 5 min. smo bili kod njega. Na prstima smo usli u uocljivo sredjen i neverovatno cist stan. Sve je odavalo domacinsku negu. Upitah gde mu je zena a on mi pokaza njenu uvelicanu fotografiju na jednoj komodi i rece da je na fakultetu. Videh mnogo mladju, lepu plavusu na koju je licila i moja najmladja sestrica koja je jos spavala u svom krevetcu. Onda je skruseno rekao da je prestao da pije, on brine o detetu, o domacinstvu, kuva, cisti... a ona... ona ce mu doci glave. Mlada je, jos studira.. Uveo me u kuhinju i ponudio dorucak koji sam, naravno, odbila jer mi je u stomaku bila cela stena. Nastavila sam da postavljam pitanje za pitanjem jer imam 17 godina a tada si buntovnik i bez razloga a kamoli sa ovoliko toga. Nista, ni jednog odgovora u vezi mog brata, u vezi sve dece za koju upitah. Jedino bi progovorio kada bi osuo salve na moju majku. Sve je to potrajalo i shvativsi da sam zakasnila u skolu, digoh se, potpuno iscrpljena i rekoh da idem kuci. On se, uz reci da zeli da mi da nesto za uspomenu, masio za novcanik i krenuo da vadi pare. Rekoh da mi nista ne treba i da vise ne zelim da ga vidim.</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Prolazile su godine. Udala sam se i rodila prvog sina i kako smo oboje jako tesko prosli, lezim kod majke nedeljama na kucnoj nezi. Tu je i moj muz. Jednog dana, u toku podoja, ulazi majka sa pijace i sva u suzama me pita - pa dobro dete, da li se ovde zna ko je roditelj a ko dete? Ne mogu verovati da me nikada nista nisi pitala za svog pravog oca. Rekoh, samo da podojim Nebojsu pa cu doci u drugu sobu. Nakon krace price, jedva je smirivsi, ona me upita da li zelim da se javimo mom ocu da dodje i vidi unuka, inace je tu blizu? Sada iz perspektive majke, odgovaram potvrdno. Pozvala ga je a odgovor je bio kao i uvek - ne zanima me!</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Jedne noci oko 3 h, neko zvoni. Moj muz kao jedina muska glava, ode do vrata i cujem ga gde se predstavlja mom ocu i najtoplije mu kaze - sada svi spavaju. Kao vasem zetu, bice mi drago da dodjete bilo kada u normalno vreme.. i nemojte da se bas toliko osecate na alkohol, znate... beba je tu.</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Zvala sam ga ponovo, zvala sam ga i iz nase garsonjere na Vozdovcu bar 5-6 puta godisnje, do smrti. Uvek uz reci da ce moj muz doci po njega, da bih volela da vidi svoju unucad, da upozna mog predivnog muza... uvek je bio isti odgovor.</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Jednog ledenog zimskog jutra onih ratnih godina dok mi je stariji sin u vojsci, zovem... on se javlja i prvi put u zivotu, obraca mi se sa - moja Nadice, hvala ti sto si zvala, nisam dobro. Upravo sam ispratio Hitnu pomoc. Obecava da ce prihvatiti poziv cim bude bolje, nezan je i ja znam sta sledi. Sutradan je ponovo zvao, osoran kao i obicno kaze- nemoj me vise nikada zvati. Moja zena je cula nas razgovor i kaze da se sada javljas, veruje, zbog nasledja.</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Tada sam stvarno pukla i odgovorih mu da je bio osnovni red da joj objasni da mu pred Zakonom nisam kcer, ni njegovo prezime ne nosim nego onog casnog coveka koji je davno platio glavom svoje ideale. I da hocu, nista od njega ne mogu naslediti.</span></div><div dir="auto" style="animation-name: none; transition-property: none;"><span style="font-family: times;">Tih dana, pratila sam citulje, samo tada inace, nikada u zivotu. Nakon 3 dana, pronadjem ga. Odem na sahranu na kojoj su osim zene i kceri koju sam videla kao malu, bila jos 2 njegova ratna druga, moja majka i muz ali i pocasni vod vojske, lafet, plotun... sve kako prilici narodnom heroju. Slika potpuno vanvremenska, nerealna, po dubokom snegu i kosavi koja nas je skoro bacila u Dunav."</span></div></div></div></div><p><span style="font-family: inherit;"> </span></p>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-7623611229355364962021-07-02T15:36:00.003+02:002021-07-02T15:39:08.316+02:00Кво ће рекну људи<p> </p><p class="MsoNormal"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;">Гледај како идеш по пут, да не
рекну људи гле га кво је сапетљиво, за ништа неје.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;">Куде си се замајала сама по
ливаде, ће те види па <a href="https://negoslava.blogspot.com/2021/06/baba-grozda-i-blag-rec-na-niskoj.html">ће рекну</a> људи да неси сасвема саглам.<o:p></o:p></span></p><p class="MsoNormal"><span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;"><br /></span></p><p class="MsoNormal"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-3tyK8G5TtbQ/YN8WSVasgwI/AAAAAAAAYUg/ptcE_CBOTFQ8l3k7LB_xrHS4YJ67IqbGgCPcBGAsYHg/s4000/IMG_20210529_151349.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4000" data-original-width="2250" height="640" src="https://1.bp.blogspot.com/-3tyK8G5TtbQ/YN8WSVasgwI/AAAAAAAAYUg/ptcE_CBOTFQ8l3k7LB_xrHS4YJ67IqbGgCPcBGAsYHg/w360-h640/IMG_20210529_151349.jpg" width="360" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="text-align: left;"><br /></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="text-align: left;"> За куј ће ти ђавол тој кутре у
кревет, ће рекну људи овој девојче аздисало аметом, куј је јоште видел да се у
село кутретија уносе у кућу.</span></div>
<p class="MsoNormal"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;">Гладна ли си, неси ли, не ме ич
брига, дошла си на свадбу и има да једеш, ће виде људи да не једеш ништа па ће
рекну да си од некво оболела.</span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;">Кад отидеш у људи па те послуже
сас некво, узни јемпут па се мањуј, ће рекну људи ми трпимо гладни па да се
наједемо код други.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;">За кво се ти има дружиш сас
онеам унуку, викају оно онакој<a href="https://negoslava.blogspot.com/2021/06/blog-post.html"> ужутело</a> затој што пило дрогу па га довели у село
бегим да га полече, јоште ми само требе и тебе да те пронесу сас туј </span>орату<span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;">.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Кво си тој облекла сас толке рупе, ће
рекну људи ако смо сиротиња, берем је мати могла да те закрпи, сас цепено ли по
свет д</span><span lang="sr-Latn-RS" style="mso-ansi-language: #241A;">-</span><span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;">одиш.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Кад си гладна седи уз астал па једи, куде
си видела да у село неки искача на двор па да там подручује докле људи прооде
по пут па му се заглеђују у тањир.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>За кво те он тебе има вози у његова кола,
ће те виде људи па ће рекну да смо те испуштили кад ти дозваљамо сас туђи мужи
у ауто да седаш.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Немој да тураш црвен кармин на уста, ће
рекну људи да си непоштена ели си распуштеница.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Избарабари тија пешкири кад ји простираш и
слагај ји по боју, це удзре неки па ће рекне како никаква домаћица од тебе нема
буде кад н-умејеш ни веш да простреш како требе.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Кво се запљескујеш сас онија<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>џабалебари преда кафану, куде се видела неко
женско да је стануло па сас мужи барабар да се замлаћује и да гледа куј по пут
оди.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Да те несам више видела цигару у руке
д-узнеш, у нашу кућу женско никад ниједно неје пушило па неч ни ти, кво ће
рекну људи, испуштили смо те кад смо ти допуштили да чуриш како Турчин<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;">***<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>И такој, од... кво ће рекну људи, од...
људи да не помисле, од... да ли те не срам од људи, пројде мојо. А да никад
неје ни било. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Остадо жељна и да се шетам по ливаде кад се
узеленеју, а срце ти лупа, лупа па оће д-искочи од онуј милину која те обузима
докле те опија онија мирис што га само по селске утрине има, ако те туга неква
натисла и ако по сву ноћ не спиш затој што не знаш што ли ти се онија не јавља.
Ко што си има жељујем до живот и што на собор несам касветно ни заиграла у
коло, нити сам се па сас момци големо поглеђувала како што је имало девојчетија
да се занимају, све да некви људи некво не рекну... а да ме питуеш кво ће
рекну, Бог да ме убије ако знам.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>И дан дањи ми се једу крофне што ји
стринка Даница најубаво месила у цел свет, а ја несам смејала повише од једну
д-изедем, да не рекне како ми немамо крофне и немамо ни кво друго да поједемо.
И дан данас ме срамота кад сретнем другарицу сас коју ме људи несу смејали
виде, чим седнем у нечија кола ја се сетим како сам некада бегала, несам седла,
да ме неки не би видели, да неки некво неје рекал.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>И сви онија који су се по пут соплитали,
који су се по поље без ич работу<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>мајали,
који су се на собори у кола ватали, који су некво сас рупе облекли и у туђа се
кола возили, који су си њина посла гледали и несу марили куј ће кво да рекне,
сви си они живе, једни бољо, једни горо, сви се и соплитају и дизају, ал си сви
они по њијан путак иду. Само се ја несам по пут ич соплитала, а па остадо да си
тапкам у место.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr-Cyrl-RS" style="mso-ansi-language: #281A;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr-Latn-RS" style="mso-ansi-language: #241A;"><o:p> </o:p></span></p>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-20338914861037025162021-06-16T18:26:00.002+02:002021-06-16T18:26:51.710+02:00Мољац<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-y-NPVzowyoY/YMol2kcsInI/AAAAAAAAX_c/otZHF2w4Pu0Tnynr_HHJDsHk4uFO8RSNACLcBGAsYHQ/s931/IMG_20210506_210745.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="931" data-original-width="524" height="640" src="https://1.bp.blogspot.com/-y-NPVzowyoY/YMol2kcsInI/AAAAAAAAX_c/otZHF2w4Pu0Tnynr_HHJDsHk4uFO8RSNACLcBGAsYHQ/w360-h640/IMG_20210506_210745.jpg" width="360" /></a></div><br /><p>Отклопи материн сандак, од лањску годину кад дооди</p><p>непипнут</p><p>Све што је се имало изнесе сланце да га вати, изнесо</p><p>најемпут</p><p>Гоџка га отпразни кад вој оној што је спремила за у коп</p><p>обукува</p><p>Колко сам се таг изавјала, одкако сам се родила, толко се</p><p>не изавја</p><p>Убаво сам наредила све што је по њу остало, да ће потраји</p><p>се понада</p><p>Пешкир, плетен џемпир, марамче с куповну чипку, бела блуза</p><p>вежена</p><p>Чарапе на пет игле, рукавице сас пет прста и једне сас</p><p>прста два</p><p>Ћилими на колцетија, каница од три метра и вутарка</p><p>соборска</p><p>Нафталин, па сапуни, лаванда, лисје од ора, кво ти све</p><p>нe тура</p><p>И па ми се душа кида, тој од матер што остаде, никако</p><p>не сачува</p><p>Како станем све да вадим, разболим се све од тија</p><p>пусти стра</p><p>Кво ли ћу овија пут врљим, кад лек нема од</p><p>мољца</p><p>Надокрајке, кво да прајим, шће му буде,</p><p>знам сама</p><p>Повирај га, сунчај, прскај, не дирај га - иста му је</p><p>судбина</p><p>Ал па ми се ич не дава, да поврљам никако не би</p><p>могла</p><p>Што је цело остануло има па да луфтирам докле год сам</p><p>ја жива</p><p>Од мрешку се несам плашила, и дан-данас ме ич</p><p>не стра</p><p>Ал за у коп несам спремила, ћерке сам одкад</p><p>рекла</p><p>Бели свет си дропке имам, ал за овија ји свет</p><p>купува</p><p>Облечи ми кво најдете, за там ми ништа и</p><p>не треба</p><p>Све остало збери, врљи, бољо дај на</p><p>некуга</p><p>Ја големо сам одболувала кад год сам у село</p><p>отишла</p><p>Па те жива еве штитим за оној што те топрв чека</p><p>ко и мене некада</p><p>Кад ти јемпут неки јави, твоа је мати</p><p>умрла</p>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-25548263990753405532021-06-07T21:30:00.000+02:002021-06-07T21:30:10.676+02:00Baba-Grozda i Blag reč na Niškoj televizija<p>Baba-Grozda je najpre gostovala na Niškoj televiziji. Ugostila je koleginica Jadranka Tasić, najpre u emisiji Nauka, o dijalektu :</p><p><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/UXoCKN4LON0" width="320" youtube-src-id="UXoCKN4LON0"></iframe></div><div><br /></div>Odatle je i krenulo sve, da bi Baba-Grozda i njena blaga reč iskočile u knjigu.<div><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/mH9KigS-dxM" width="320" youtube-src-id="mH9KigS-dxM"></iframe></div><div><br /></div><br /><div>A da zatim krenemo i u pripreme za objavljivanje drugog izdanja moje prve knjige, Jošte čekam taj reč da mi rekne.</div><div><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/Bl5_5UKr6FM" width="320" youtube-src-id="Bl5_5UKr6FM"></iframe></div><div><br /></div>Baba-Grozda je gostovala i na TV Belle amie, o čemu sam pisala <a href="https://negoslava.wordpress.com/2021/05/26/%d0%b1%d0%b0%d0%b1%d0%b0-%d0%b3%d1%80%d0%be%d0%b7%d0%b4%d0%b0-%d0%b8%d1%81%d0%ba%d0%be%d1%87%d0%b8%d0%bb%d0%b0-%d0%bd%d0%b0-%d1%82%d0%b2-%d0%b1%d0%b5%d0%bb%d0%b0%d0%bc%d0%b8/">ovde.</a><div><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/VNw02ujvq0Y" width="320" youtube-src-id="VNw02ujvq0Y"></iframe></div><br /><div><br /><div>Gostovala je Baba i na Prvom i Drugom programu Radio Beograda, zahvaljujući koleginici Biljani Mijalković i kolegi Željku Stefanoviću.<br /><p><br /></p></div></div>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-63071350438756296532021-06-05T10:43:00.003+02:002021-06-05T10:43:50.651+02:00Kratak osvrt na svakodnevicu i (ne)pristojnost<p> <span style="background-color: white; color: #050505; font-family: inherit; font-size: 22.5px; white-space: pre-wrap;">Skoro sam negde na Fb pročitala: naš čovek, negde van zemlje, čekao je nedavno gradski autobus i počeo da ulazi čim je ovaj stao. Čovek do njega mu je vrlo mirno, tiho i sasvim pristojno rekao da on ima prednost jer je došao pre njega. I naš se čovek, zamislite šta: izvinio, povukao i, kako sam piše, postideo.</span></p><p><span style="background-color: white; color: #050505; font-family: inherit; font-size: 22.5px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/--a3YabMJUcg/YLs41HXWxJI/AAAAAAAAX3Q/5hTTz_9t4AUd2IEQ9ZjZ7ol_jPAx5hGxwCLcBGAsYHQ/s400/photo-1538937806205-c93f12376d8b.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="267" data-original-width="400" height="429" src="https://1.bp.blogspot.com/--a3YabMJUcg/YLs41HXWxJI/AAAAAAAAX3Q/5hTTz_9t4AUd2IEQ9ZjZ7ol_jPAx5hGxwCLcBGAsYHQ/w640-h429/photo-1538937806205-c93f12376d8b.jpg" width="640" /></a></div><br /><span style="background-color: white; color: #050505; font-family: inherit; font-size: 22.5px; white-space: pre-wrap;"><br /></span><p></p><div class="o9v6fnle cxmmr5t8 oygrvhab hcukyx3x c1et5uql ii04i59q" style="animation-name: none !important; background-color: white; color: #050505; font-family: "Segoe UI Historic", "Segoe UI", Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 22.5px; margin: 0.5em 0px 0px; overflow-wrap: break-word; transition-property: none !important; white-space: pre-wrap;"><div dir="auto" style="animation-name: none !important; font-family: inherit; transition-property: none !important;">Zamislite istu situaciju kod nas: čovek, dakle, koji je prvi stigao, sasvim ljubazno, tiho, pristojno i s punim pravom, onome ko je stigao posle njega... pa sad, da ne dužim... da li bi uopšte uspeo da završi tu istu rečenicu, pre nego što ga onaj koji se gura ne nagrdi, ispsuje a možda i nasrne na njega.</div></div><div class="o9v6fnle cxmmr5t8 oygrvhab hcukyx3x c1et5uql ii04i59q" style="animation-name: none !important; background-color: white; color: #050505; font-family: "Segoe UI Historic", "Segoe UI", Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 22.5px; margin: 0.5em 0px 0px; overflow-wrap: break-word; transition-property: none !important; white-space: pre-wrap;"><div dir="auto" style="animation-name: none !important; font-family: inherit; transition-property: none !important;">A naš čovek, i jedan i drugi!</div><div dir="auto" style="animation-name: none !important; font-family: inherit; transition-property: none !important;"><br /></div><div dir="auto" style="animation-name: none !important; font-family: inherit; transition-property: none !important;">ilustracija je <a href="https://unsplash.com/">odavde</a></div></div>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-1208868393379432972021-05-29T12:44:00.002+02:002021-05-29T12:44:51.646+02:00''Kako je naša omladina izuzetna'' - molim te, napiši to<p> -Ti si još aktivna i hoću da ti ispričam šta mi se dogodilo ovih dana i da napišeš, ako želiš - kaže mi prijateljica Marika Radovanović, koju sam pominjala <a href="http://negoslava.blogspot.com/2013/02/zasto-je-vazan-ispracaj-radnika-koji.html">u ovom tekstu</a>, davno inače u penziji i malo udaljena od aktuelnih tokova, budući da je ostala sama posle smrti muža, a ne ide joj se, nikako joj se ne ide tamo daleko, gde joj živi ćerka sa porodicom i neprestano je poziva da im skrati sekiraciju tipa ''kako će sama''.</p><p><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-2v5nEZnl5tg/YLIaQHf9arI/AAAAAAAAXhs/pxKUzuPmsoESJ5skHuVDO0fs8eKmeR4KgCLcBGAsYHQ/s2048/jez-timms-u7AO3rt65JI-unsplash.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1367" data-original-width="2048" height="429" src="https://1.bp.blogspot.com/-2v5nEZnl5tg/YLIaQHf9arI/AAAAAAAAXhs/pxKUzuPmsoESJ5skHuVDO0fs8eKmeR4KgCLcBGAsYHQ/w640-h429/jez-timms-u7AO3rt65JI-unsplash.jpg" width="640" /></a></div><br /><p><b>- Hoću da ti kažem da je naša omladina izuzetna, da su divni,</b> ja nemam reči kojima bih dovoljno opisala svoje mišljenje o ovoj generaciji mladih ljudi, o ovima o kojima želim da ti pričam.</p><p>Po jednom običnom proletnjem danu moja Marika je krenula se prijateljicom u običajenu šetnju pored Nišave - nažalost, uigrana trojka penzionerki koje svoje preduge dane krate redovnim šetnjama oko zgrade, okrnjena je smrću jedne od njih. </p><p>- Na onoj uzvišici ka pešačkom mostu (Nišlije će se setiti, most kod Toplane), okrenem se i vidim da je moja prijatetiljaca pala - još uzbuđena zbog samog događaja koji će na sreću imati srećan epilog, priča mi Marika - Još nisam uspela da se vratim ona četiri koraka, koliko sam na stazici kojom svakodnevno prolazimo išla ispred nje, a oko nas su se sjatili svi oni mladi ljudi koji su tuda trčali, bilo ih je najmanje desetak.<a href="https://negoslava.blogspot.com/2016/06/lakse-je-upoznati-coveka-po-njegovom.html"> I svi su pitali isto</a>: možemo li da pomognemo, kako da pomognemo, kažite šta da uradimo... vadeći telefone da pozovu Hitnu pomoć. Jedan mladić joj je obuo cipele koje su joj spale dok je padala, drugi je, onako krhku i nemoćnu da se podigne, uhvatio u naručje i preneo do klupe, jedna devojka je pažljivo uspela da izvuče njen mobilni iz džepa, budući da sama to nije mogla, kako bismo pozvali njenu ćerku, dok stigne Hitna. Za to vreme, naišla je mlada žena koja je počela da je ispituje... kako s ezove, gde živi, zna li koji je datum... a onda nam je objasnila da je lekar u Kliničkom centru i da nastoji da utvrdi da li je svesna.Ma, kažem ti, diiiivni, divni, izuzetni, sve redom mladi ljudi, a meni je u celoj toj nesreći, strahu i panici, srce bilo puno što ih imamo, takve. I eto, molim te da napišeš nešto o tome.</p><p>Nije trebalo da me moli.</p><p>O ovakvim događajima, ljudima, postupcima... pišem vrlo rado. I kad god imam prilike za to. Jer, to su oni, genijalci kako ih ja nazivam, bez obzira na IQ, stepen stručne spreme i marku patika koje nose. Mladi, vaspitani, kulturni, vispreni, sposobni, preduzimljivi... i nadasve empatični. </p><p>Bilo je tu, objašnjava mi Marika, i dosta starijih ljudi, šetača, ali oni nisu prilazili. Nisu hteli da prave gužvu, da smetaju, da zatvaraju protok vaduha, što se često dešava kada, sve iz najlepših namera da pomognemo, svi okupimo oko povređenog.</p><p>Gospođa je, ono što je najvažnije, dobro. Nalazi se u Kliničkom centru, piše svima da je prezadovoljna smeštajem i tretmanom. Polomila je, nažalost, i kuk i rame. I čeka operaciju. Osim ćerke, koja je tu, odmah joj je došao i sin iz Beograda, ima zlatnu decu, kaže Marika. Pretpostavljam, istu onakvu kakva su i sva ta zlatna deca koja su joj bukvalno trčala u pomoć. I ona kojoj je decenijama predavala ruski jezik u jednoj niškoj srednjoj školi.</p><p> To, što ima i drugačijih primera... recimo, neka su to izuzeci. Kao na primer na ovom linku: <a href="http://negoslava.blogspot.com/2014/12/cekam-oni-mahnu-ja-mahnem-oni-prou-ja.html">http://negoslava.blogspot.com/2014/12/cekam-oni-mahnu-ja-mahnem-oni-prou-ja.html</a></p><p><br /></p><p>ilustracija je<a href="https://unsplash.com/s/photos/old-women"> odavde</a></p>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-5860695328346211242021-05-14T15:15:00.006+02:002021-05-14T15:15:52.518+02:00Grobovi Zaplanjaca - logoraša koje su fašisti ubili na prinudnom radu u Norveškoj<p> Mnoge porodice čije su članovi tokom II svetskog rata fašisti odvodili na prinudni rad i danas ne znaju gde su njihove kosti. Retki, od malo preživelih, izabrali su da ostanu negde tamo ili da krenu put Amerike, formirali su nove porodice i zaboravili na to da ovde neko i dalje tuguje za njima. Ako i nisu ostavili decu i ako su im se i žene preudale, opet, ostali su roditelji, braća i sestre, njihova deca... a tuga je još veća, možda grešim, kada se ne zna da li je on živ ili ne i gde je sahranjen. </p><p>Većina je, nažalost, umrla, što od teškog rada, što od bolesti, a koliko njih je ubijeno, to verovatno nikakva statistika neće reći.</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-jYKcvf_Ilv4/YJ5zviBrorI/AAAAAAAAXFE/DfxmSAVS1K8Z-gCpYMvEsg0jzdgLRW25ACLcBGAsYHQ/s296/185699553_295476078914838_9004261065658199134_n.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="200" data-original-width="296" src="https://1.bp.blogspot.com/-jYKcvf_Ilv4/YJ5zviBrorI/AAAAAAAAXFE/DfxmSAVS1K8Z-gCpYMvEsg0jzdgLRW25ACLcBGAsYHQ/s16000/185699553_295476078914838_9004261065658199134_n.png" /></a></div><br /><p> Sinoć mi je drugarica poslala dve fotografije spomenika na groblju <span style="color: var(--primary-text); font-family: inherit; font-size: 15px; white-space: pre-wrap;"> Os kirkegård u norveškom selu Os, 30 km južno od Bergena (zapadna Norveška). Njime je, kaže, obeleženo sećanje na zarobljene Srbe koji su upućeni na sever Norveške, u koncentracioni logor Ulven u mestu Usjer. Logoraši su, nakon prinudnog rada, streljani u Ulvenu i kasnije sahranjeni u obližnjem Osu. Na nadgrobnoj ploči urezano je 27 imena streljanih zarobljenika, uz godinu i mesto njihovog rođenja.</span></p><p><span style="color: var(--primary-text); font-family: inherit; font-size: 15px; white-space: pre-wrap;"> Moguće je da rodbina i potomci Srba koje su fašisti streljali na severu Norveške nešto i znaju, ali ovaj tekst pišem za one koji ništa ne znaju o njihovoj sudbini i u spomen svoj dvedeset sedmorici naših ljudi čije kosti počivaju tamo negde u Osu, a ujedno i kao informaciju onima koje put navede na tu stranu - potražite ovo groblje i zapalite sveću i ime svih nas, njima je verovatno nikada tamo niko neće zapaliti. Pale im, možda, ovde, neki njihovi koji i ne znaju gde su im kosti.</span></p><p><span style="color: var(--primary-text); font-family: inherit; font-size: 15px; white-space: pre-wrap;"> Pokušala sam da postavim najveću fotografiju, ali nažalost tada su imena najnečitkija pa je možda najbolja opcija da sami je uvećate, a meni je najčitkija na <a href="https://www.facebook.com/messenger_media?thread_id=1535930233&attachment_id=295476075581505&message_id=mid.%24cAABa82P_tT9_mPvYQF5Z7aEIlNZD">ovom linku</a>.</span></p><p><span style="color: var(--primary-text); font-family: inherit; font-size: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-rx2b5XG0W9M/YJ51xZR4j8I/AAAAAAAAXFM/8-3QWIjqq68ve16PJ304lph-w9WnXgXQwCLcBGAsYHQ/s828/185945827_1391002341265261_1017193920641761015_n.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="580" data-original-width="828" height="280" src="https://1.bp.blogspot.com/-rx2b5XG0W9M/YJ51xZR4j8I/AAAAAAAAXFM/8-3QWIjqq68ve16PJ304lph-w9WnXgXQwCLcBGAsYHQ/w400-h280/185945827_1391002341265261_1017193920641761015_n.png" width="400" /></a></div><br /><span style="color: var(--primary-text); font-family: inherit; font-size: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span><p></p><p><span style="color: var(--primary-text); font-family: inherit; font-size: 15px; white-space: pre-wrap;"><b>Na ovom groblju sahranjena su četvorica Zaplanjaca:</b></span></p><p><span style="color: var(--primary-text); font-family: inherit; font-size: 15px; white-space: pre-wrap;"><b>Milivoje Anđelković, 1898, Veliki Krčimir</b></span></p><p><span style="color: var(--primary-text); font-family: inherit; font-size: 15px; white-space: pre-wrap;"><b>Danilo Đorđević, 1898, Mali Krčimir</b></span></p><p><span style="color: var(--primary-text); font-family: inherit; font-size: 15px; white-space: pre-wrap;"><b>Petronije Miljković, 1896, Veliki Vtrop</b></span></p><p><span style="color: var(--primary-text); font-family: inherit; font-size: 15px; white-space: pre-wrap;"><b>Dragomir Ranđelović, 1909, Sopotnica</b></span></p><p><span style="color: var(--primary-text); font-family: inherit; font-size: 15px; white-space: pre-wrap;"><b><br /></b></span></p><p><span style="color: var(--primary-text); font-family: inherit; font-size: 15px; white-space: pre-wrap;">Oni koji bi da istražuju, mogli bi da krenu <a href="https://digitaltmuseum.no/011022718635/gravmonument-over-27-serbere?fbclid=IwAR12Znp8t-ok9JSeEr6FTIE8hRnRd4vwS1jZvm2ulmEGTt3zAIvuRfgl">odavde.</a>, makar uz pomoć gugl prevodioca.</span></p><p><span style="color: var(--primary-text); font-family: inherit; font-size: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></p><p><span style="color: var(--primary-text); font-family: inherit; font-size: 15px; white-space: pre-wrap;">Jelena Petrović, koja mi je prosledila ove informacije, uspela je da pronađe i ovo:</span></p><p><span style="color: var(--primary-text); font-family: inherit; font-size: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-jNAGyd_Inns/YJ52sLYpfuI/AAAAAAAAXFU/MvLooJvuoLYcdityvR3JjHfF1zvGpZ3WgCLcBGAsYHQ/s635/186508581_340474124169620_5576528489938178715_n.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="507" data-original-width="635" src="https://1.bp.blogspot.com/-jNAGyd_Inns/YJ52sLYpfuI/AAAAAAAAXFU/MvLooJvuoLYcdityvR3JjHfF1zvGpZ3WgCLcBGAsYHQ/s320/186508581_340474124169620_5576528489938178715_n.png" width="320" /></a></div><br /><span style="color: var(--primary-text); font-family: inherit; font-size: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span><p></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-nzH0F-Md9kg/YJ52yrDKfFI/AAAAAAAAXFY/ZOYOvRwO-lgk_QfAQm4zvmJ8VFoOhWFRQCLcBGAsYHQ/s582/186013372_4093882717300414_3213699801842945477_n.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="405" data-original-width="582" src="https://1.bp.blogspot.com/-nzH0F-Md9kg/YJ52yrDKfFI/AAAAAAAAXFY/ZOYOvRwO-lgk_QfAQm4zvmJ8VFoOhWFRQCLcBGAsYHQ/s320/186013372_4093882717300414_3213699801842945477_n.png" width="320" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><span style="font-size: 15px; white-space: pre-wrap;">Zamolila bih one koji imaju još neke informacije na ovu temu, da mi ih radi kompletiranja ovog teksta, dostave na adresu negoslava1958@gmail.com. Unapred zahvaljujem.</span><p></p><p><span style="color: var(--primary-text); font-family: inherit; font-size: 15px; white-space: pre-wrap;"> </span></p><p><span style="color: var(--primary-text); font-family: inherit; font-size: 15px; white-space: pre-wrap;"> </span></p><p><span style="color: var(--primary-text); font-family: inherit; font-size: 15px; white-space: pre-wrap;"> </span></p><p><span style="color: var(--primary-text); font-family: inherit; font-size: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></p><p><br /></p><div class="j83agx80 jwdofwj8 pby63qed" data-testid="incoming_group" style="animation-name: none !important; background-color: white; color: #1c1e21; display: flex; font-family: "Segoe UI Historic", "Segoe UI", Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 15px; padding-bottom: 3px; padding-top: 2px; transition-property: none !important;"><div class="rj1gh0hx buofh1pr hpfvmrgz" style="animation-name: none !important; flex-basis: 0px; flex-grow: 1; font-family: inherit; min-width: 0px; transition-property: none !important;"><div role="row" style="animation-name: none !important; font-family: inherit; transition-property: none !important;"><div class="" style="animation-name: none !important; font-family: inherit; transition-property: none !important;"><div class="j83agx80 cbu4d94t" style="animation-name: none !important; display: flex; flex-direction: column; font-family: inherit; transition-property: none !important;"><div class="j83agx80" style="animation-name: none !important; display: flex; font-family: inherit; transition-property: none !important;"><div class="jn8vp64t l9j0dhe7 hpfvmrgz" style="animation-name: none !important; font-family: inherit; min-width: 0px; order: 0; position: relative; transition-property: none !important;"><div class="lzcic4wl" data-recover="true" data-scope="messages_table" role="gridcell" style="animation-name: none !important; font-family: inherit; outline: none; transition-property: none !important;" tabindex="0"><div class="ni8dbmo4 stjgntxs g5ia77u1 ii04i59q j83agx80 cbu4d94t ll8tlv6m" data-testid="messenger_incoming_text_row" style="align-items: flex-start; animation-name: none !important; background-color: transparent; display: flex; flex-direction: column; font-family: inherit; overflow: hidden; transition-property: none !important; white-space: pre-wrap;"><span class="tojvnm2t a6sixzi8 abs2jz4q a8s20v7p t1p8iaqh k5wvi7nf q3lfd5jv pk4s997a bipmatt0 cebpdrjk qowsmv63 owwhemhu dp1hu0rb dhp61c6y iyyx5f41" style="align-items: inherit; align-self: inherit; animation-name: none !important; display: inherit; flex-direction: inherit; flex: inherit; font-family: inherit; height: inherit; max-height: inherit; max-width: inherit; min-height: inherit; min-width: inherit; place-content: inherit; transition-property: none !important; width: inherit;"><div class="l60d2q6s d1544ag0 sj5x9vvc tw6a2znq l9j0dhe7 ni8dbmo4 stjgntxs qlfml3jp inkptoze e72ty7fz qmr60zad jm1wdb64 qv66sw1b ljqsnud1 g6srhlxm odn2s2vf" style="animation-name: none !important; background-color: var(--wash); border-radius: 18px; color: var(--always-white); font-family: inherit; max-width: 564px; overflow-wrap: break-word; overflow: hidden; padding: 7px 12px 8px; position: relative; transition-property: none !important; word-break: break-word;"><div class="oo9gr5id" dir="auto" style="animation-name: none !important; color: var(--primary-text); font-family: inherit; transition-property: none !important;"><br /></div></div></span></div></div></div><div class="pfnyh3mw ewlkfwdl bp9cbjyn j83agx80 qnrpqo6b" style="align-items: center; animation-name: none !important; display: flex; flex-shrink: 0; font-family: inherit; order: 1; padding-left: 5px; transition-property: none !important;"><div class="" style="animation-name: none !important; font-family: inherit; transition-property: none !important;"><div class="lzcic4wl" data-scope="messages_table" role="gridcell" style="animation-name: none !important; font-family: inherit; outline: none; transition-property: none !important;" tabindex="0"><div aria-expanded="false" aria-haspopup="menu" aria-label="Радње за поруку" class="oajrlxb2 gs1a9yip g5ia77u1 mtkw9kbi tlpljxtp qensuy8j ppp5ayq2 goun2846 ccm00jje s44p3ltw mk2mc5f4 rt8b4zig n8ej3o3l agehan2d sk4xxmp2 rq0escxv nhd2j8a9 j83agx80 mg4g778l btwxx1t3 pfnyh3mw p7hjln8o kvgmc6g5 ozy5gqb7 oygrvhab hcukyx3x tgvbjcpo hpfvmrgz jb3vyjys rz4wbd8a qt6c0cv9 a8nywdso l9j0dhe7 i1ao9s8h esuyzwwr f1sip0of du4w35lb lzcic4wl abiwlrkh p8dawk7l mkd47r93 rgmg9uty" role="button" style="-webkit-tap-highlight-color: transparent; align-items: stretch; animation-name: none !important; background-color: transparent; border-bottom-color: var(--always-dark-overlay); border-left-color: var(--always-dark-overlay); border-right-color: var(--always-dark-overlay); border-style: solid; border-top-color: var(--always-dark-overlay); border-width: 0px; box-sizing: border-box; cursor: pointer; display: flex; flex-basis: auto; flex-direction: row; flex-shrink: 0; font-family: inherit; height: 24px; list-style: none; margin: 0px -18px 0px 0px; min-height: 0px; min-width: 0px; outline: none; padding: 0px; position: relative; text-align: inherit; touch-action: manipulation; transition-property: none !important; user-select: none; width: 77px; z-index: 0;" tabindex="-1"><div class="n00je7tq arfg74bv qs9ysxi8 k77z8yql i09qtzwb n7fi1qx3 b5wmifdl hzruof5a pmk7jnqg j9ispegn kr520xx4 c5ndavph art1omkt ot9fgl3s" data-visualcompletion="ignore" style="animation-name: none !important; border-radius: inherit; font-family: inherit; inset: 0px; opacity: 0; pointer-events: none; position: absolute; transition-duration: var(--fds-duration-extra-extra-short-out); transition-property: none !important; transition-timing-function: var(--fds-animation-fade-out);"></div></div></div></div></div><div class="h9e7qa53 rj1gh0hx buofh1pr" style="animation-name: none !important; flex-basis: 0px; flex-grow: 1; font-family: inherit; order: 2; transition-property: none !important;"></div><div class="j83agx80 aovydwv3 rl25f0pe iyic8zgw" data-testid="messenger_delivery_status" id="jsc_c_ie" style="align-items: flex-end; animation-name: none !important; display: flex; flex-direction: row-reverse; font-family: inherit; order: 3; transition-property: none !important;"><span class="tojvnm2t a6sixzi8 abs2jz4q a8s20v7p t1p8iaqh k5wvi7nf q3lfd5jv pk4s997a bipmatt0 cebpdrjk qowsmv63 owwhemhu dp1hu0rb dhp61c6y iyyx5f41" style="align-items: inherit; align-self: inherit; animation-name: none !important; display: inherit; flex-direction: inherit; flex: inherit; font-family: inherit; height: inherit; max-height: inherit; max-width: inherit; min-height: inherit; min-width: inherit; place-content: inherit; transition-property: none !important; width: inherit;"><div class="pfnyh3mw pgctjfs5" style="animation-name: none !important; flex-shrink: 0; font-family: inherit; transition-property: none !important; width: 22px;" tabindex="0"></div></span></div></div></div></div></div></div></div><div class="j83agx80 jwdofwj8 pby63qed" data-testid="incoming_group" style="animation-name: none !important; background-color: white; color: #1c1e21; display: flex; font-family: "Segoe UI Historic", "Segoe UI", Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 15px; padding-bottom: 3px; padding-top: 2px; transition-property: none !important;"><div class="pfnyh3mw aovydwv3 j83agx80 h676nmdw oi9244e8 oygrvhab" style="align-items: flex-end; animation-name: none !important; display: flex; flex-shrink: 0; font-family: inherit; margin-bottom: 0px; margin-left: 8px; margin-right: 8px; transition-property: none !important;"><span class="tojvnm2t a6sixzi8 abs2jz4q a8s20v7p t1p8iaqh k5wvi7nf q3lfd5jv pk4s997a bipmatt0 cebpdrjk qowsmv63 owwhemhu dp1hu0rb dhp61c6y iyyx5f41" style="align-items: inherit; align-self: inherit; animation-name: none !important; display: inherit; flex-direction: inherit; flex: inherit; font-family: inherit; height: inherit; max-height: inherit; max-width: inherit; min-height: inherit; min-width: inherit; place-content: inherit; transition-property: none !important; width: inherit;"><div class="l9j0dhe7" style="animation-name: none !important; font-family: inherit; height: 28px; position: relative; transition-property: none !important; width: 28px;"><br /></div></span></div></div>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-52837781556665219842021-05-13T07:35:00.000+02:002021-05-13T07:35:09.977+02:00(S)KUVANA ŽABA I NJENA NOVA HALJINA<p> </p><p class="MsoNormal">Dok sam probala haljinu za neku priliku, udavala se valjda
Jankova sestričina pa je morao da se pokaže kao dobar i pažljiv muž, na veselja
u mojoj familiji mogla sam da odlazim u zakrpljenoj devojačkoj suknji i
promotivnoj majici nekog piva, krojačica je primetila da sam opet... ista kao
svaki prethodni put kada sam imala taj tup pogled ranjene srne i tromost u
pokretima<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>koja je vrištala porukom da <b>ne
mogu više</b>.</p><p class="MsoNormal"><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-Tf7AxOXkY_8/YJy3y6-2bxI/AAAAAAAAXDg/I0VsFPKJaywyMbyn3sNPlhMZ6Zpt5LCDgCLcBGAsYHQ/s1200/women-at-window-1431766.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="970" height="640" src="https://1.bp.blogspot.com/-Tf7AxOXkY_8/YJy3y6-2bxI/AAAAAAAAXDg/I0VsFPKJaywyMbyn3sNPlhMZ6Zpt5LCDgCLcBGAsYHQ/w518-h640/women-at-window-1431766.jpg" width="518" /></a></div><br /><p class="MsoNormal"><br /></p>
<p class="MsoNormal"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>''Ugodiću ti
sledeću probu u isto vreme kad mi dolazi jedna opasna mušterija. Opa-sna, kad
ti kažem. <b>Muž joj je neki direktor</b>, non-stop je na službenom putu, na
ručkovima, seminarima, konferencijama, šta ti ja znam kuda sve ne ide, a ona
troši njegove pare, čuva decu i ubija slobodno vreme sa mamom koja joj za to
vreme kuva, čisti, pere, pegla i završava sve ostale obaveze osim onih u kojima
joj ćerka uživa. Pa kad vas upoznam, a već ću joj predočiti tvoj slučaj, ti
samo slušaj šta ona ima da ti kaže. Nije ona od juče i imala je i sama <b>razna
životna iskušenja</b>, dok nije ostvarila sklad kojem je težila od onog dana kada
je digla ruke od karijere koja joj se smešila na fakultetu na kojem su se i
poznali i pristala da bude samo<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>supruga,
majka i domaćica... dobro, i ćerka<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>koja
je prihvatila da i njena majka živi sa njima otkako je ostala sama, a nije
mogla da nađe zajednički jezik sa sinom, a pogotovo snajom, koja je pretvorila
u kućnu pomoćnicu i bebi-siterku.''</p>
<p class="MsoNormal"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Zatekla sam
visoku košćatu ženu<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>prosede kose, lica
posivelog kao u strastvenih pušača. Lepi beli zubi i ruke bez žutih duvanskih
tragova upućivali su na drugačiju prirodu njenog sivila. Koja li je njena muka,
pitala sam se dok je krojačica zabadala špenadle u iskrojeni materijal duž
njenih bokova, koji je trebalo da postane haljina.</p>
<p class="MsoNormal"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>'<a href="https://negoslava.blogspot.com/2020/05/prva-zena-bira-kada-ce-ju-zameni-druga.html">'Dušo</a>, vidi, da
ti ja kažem nešto'' – obratila mi se s visine intelektualke koja je zaključila
da pred sobom ima osobu čiji je IQ polovina njenog – ''Moraš malo da mrdneš, da
se razvedriš, da glumiš ako treba. Ništa ti neće doći servirano na tacni, tim
pre ako nije imao manire muškarca za kakvim uzdiše svaka žena, i pre vašeg
braka. Obrađuješ ga, malo po malo, po principu kuvane žabe. Je l' ti znaš šta
je to?''</p>
<p class="MsoNormal"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Iznenađeno me
pogledala kada sam nemo klimnula glavom pa se okrenula krojačici: '' To ti je,
znaš, fenomen koji u prenosnom smislu objašnjava kako se može postići neki
cilj, na pomalo. Ako bi žabu ubacili u vrelu vodu, ona bi iskočila ko poparena
i time bi sa spasla. Ali kada je stave u mlaku vodu i lagano povećavaju
temperaturu sve do tačke ključanja, ona i ne primeti kada je skuvana. ''</p>
<p class="MsoNormal"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Onda se ponovo
okrenu ka meni: ''<a href="https://negoslava.blogspot.com/2017/05/neka-sam-shvati-da-ja-nisam-za-njega.html">Vidi, dušo</a>, želiš li da ti jede iz ruke, nećeš to ostvariti
preko noći. Nego ti njemu dogrevaj vodu stepen po stepen. Dan po dan. Ja
znam kada će on da pozove pa dam slušalicu majci. 'Ona sa kupa, nije tu, izašla
je na brzinu pa nije ponela telefon, otrčala je do pijace...' <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Da vidiš kako onda s posla dođe pravo kući i
to na vreme. Ne izađem ceo dan iz kuće, ali se doteram , našminkam, udesim kao
da sam upravo stigla odnekud. Neka on sumnjičavo miriše moju kosu kao što ja
mririšem njegovu.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Neka i on u mojim
očima traži onaj davno izgubljeni sjaj, koji samo ljubavni zanos može da
izazove. I neka se pita... šta god da se pita, samo nemoj da bude ravnodušan
kada ulazi u kuću.''</p>
<p class="MsoNormal"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Neprikidno sam
klimala glavom u znaku odobravanja,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>dok
mi je sivilo njenog tena<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>skretalo<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>misli u sasvim drugom pravcu. Mira mi je
često govorila da, kad god ti se nešto učini čudnim, neobjašnjivim,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kad<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>vidiš da tu nešto ne štima i kad osećaš da su ti pred nosom dokazi koji
potvrđuju tvoju sumnju da se tu nešto ne uklapa, mora <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>I da nešto postoji.</p>
<p class="MsoNormal"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>A da, zaboravila
sam da kažem, nosila je naočari. Velike naočari za vid sa zatamnjenim staklima.
Kada sam joj odlazeći prišla da se pozdravimo,<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>da joj se zahvalim na savetima, iz profila sam videla debeli sloj pudera
ispod njenog levog oka. Isti onakav kakvim je namazala manju modricu<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>na vratu i onu veću , na nadlaktici preko
koje je zato onako pažljivo navlačila na sebe iskrojeni materijal koji će
uskoro postati njena nova haljina.</p><p class="MsoNormal"><br /></p><p class="MsoNormal">Fotografija je<a href="https://www.freeimages.com/photo/eyes-1-1436207"> odavde </a></p>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-44135547111952555752021-04-20T15:54:00.004+02:002021-04-21T08:00:30.870+02:00Moja nova knjiga: "Blag reč" - Baba-Grozdine priče iz Zaplanja<p> Недавно је објављена моја друга књига, "Благ реч", с поднасловом Баба-Гроздине приче из Заплања. Писала сам о томе на оном свом другом, литерарном блогу: <a href="https://aleksandranm.wordpress.com/2021/04/17/%d1%99%d1%83%d0%b1%d0%b0%d0%b2-%d1%83-%d0%b4%d0%be%d0%b1%d0%b0-%d0%ba%d0%be%d1%80%d0%be%d0%bd%d0%b5-%d0%b4%d0%b2%d0%b5-%d0%bf%d1%80%d0%b8%d1%87%d0%b5/">Негославље</a>, као и о томе шта су о њој <a href="https://www.ritamdana.com/blaga-rec-i-ja-imamo-neku-tajnu-vezu/?fbclid=IwAR3TZXBXRenKqLO3WJSWa6pbWnVYbtkqbPYX66OleiWI-x6xkylMzGr5-UM">рекли</a> моји дивни другари, рецензенткиње <a href="https://negoslava.wordpress.com/2021/04/09/%d0%bc%d1%80-%d0%b0%d0%bb%d0%b5%d0%ba%d1%81%d0%b0%d0%bd%d0%b4%d1%80%d0%b0-%d0%bd%d0%b8%d0%ba%d0%be%d0%bb%d0%b8%d1%9b-%d0%bc%d0%b0%d1%82%d0%b8%d1%9b-%d0%b1%d0%bb%d0%b0%d0%b3-%d1%80%d0%b5%d1%87/">Александра Николић-Матић</a> и <a href="https://negoslava.wordpress.com/2021/04/08/%d0%bc%d0%b5%d1%80%d0%b8%d0%bc%d0%b0-%d0%b0%d1%80%d0%b0%d0%bd%d0%b8%d1%82%d0%be%d0%b2%d0%b8%d1%9b-%d0%b1%d0%bb%d0%b0%d0%b3%d0%be-%d0%be%d0%b4-%d1%80%d0%b5%d1%87%d0%b8/">Мерима Аранитовић</a> и ини, а овде преносим текст човека који сјајно пише, али се у овој књизи појављује у улози графичког уредника. Дејан Златић, на оној блогерској платформи има блог <a href="https://oblogovan.wordpress.com/2014/10/22/joste-cekam-taj-rec-da-mi-rekne/?fbclid=IwAR3T8YDcJU2YiBnJdaVrt3jVToL7cMkD1SJDvOedwZonS7mAqCIoucQKFeU">Облогован</a>, по којем је јединствен и препознатљив.</p><p><br /></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-IWQJRupyoSE/YH7ccOyDTOI/AAAAAAAAWg4/G1wqcsaKOq0Q6AhRmMUz2yZpJuDC_6zQwCLcBGAsYHQ/s2048/IMG_20210402_203726.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1715" data-original-width="2048" height="335" src="https://1.bp.blogspot.com/-IWQJRupyoSE/YH7ccOyDTOI/AAAAAAAAWg4/G1wqcsaKOq0Q6AhRmMUz2yZpJuDC_6zQwCLcBGAsYHQ/w400-h335/IMG_20210402_203726.jpg" width="400" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="background-color: white; color: #1a1a1a; font-family: Merriweather, Georgia, serif; font-size: 16px; text-align: left;">Блогијев текст се налази </span><a href="https://negoslava.wordpress.com/2021/04/09/%d0%b1%d0%b0%d0%b1%d0%b0-%d0%b3%d1%80%d0%be%d0%b7%d0%b4%d0%b0/" style="font-family: Merriweather, Georgia, serif; font-size: 16px; text-align: left;">и на овој адреси</a><span style="background-color: white; color: #1a1a1a; font-family: Merriweather, Georgia, serif; font-size: 16px; text-align: left;">. </span></div><p></p><p><b>Благ реч</b></p><p><span style="background-color: white; color: #1a1a1a; font-family: Merriweather, Georgia, serif; font-size: 16px;">– Изашла је Негославина књига пре неки дан. Стигла ми је данас – кажем другару са којим обично прошетам градом увече, верујући да нам то помаже да скинемо који килограм. </span></p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; color: #1a1a1a; font-family: Merriweather, Georgia, serif; font-size: 16px; margin: 0px 0px 1.75em;">– Негослава? Она што пише на дијалекту?</p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; color: #1a1a1a; font-family: Merriweather, Georgia, serif; font-size: 16px; margin: 0px 0px 1.75em;">– Да, она.</p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; color: #1a1a1a; font-family: Merriweather, Georgia, serif; font-size: 16px; margin: 0px 0px 1.75em;">– Радио си јој припрему за штампу?</p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; color: #1a1a1a; font-family: Merriweather, Georgia, serif; font-size: 16px; margin: 0px 0px 1.75em;">– Е, баш та.</p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; color: #1a1a1a; font-family: Merriweather, Georgia, serif; font-size: 16px; margin: 0px 0px 1.75em;">– Па, добро, како је испало?</p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; color: #1a1a1a; font-family: Merriweather, Georgia, serif; font-size: 16px; margin: 0px 0px 1.75em;">Његово питање је више протоколарно, можда и помало незаинтересовано. Добро, можда и поприлично незаинтересовано, јер више сам му причао о техничким проблемима него о самој књизи. Сад ми се чини прави тренутак да исправим то.</p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; color: #1a1a1a; font-family: Merriweather, Georgia, serif; font-size: 16px; margin: 0px 0px 1.75em;">– Ма, испало је супер. Драго ми је што сам учествовао у томе.</p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; color: #1a1a1a; font-family: Merriweather, Georgia, serif; font-size: 16px; margin: 0px 0px 1.75em;">Он ме погледа онако испод ока, у стилу: ма јес’, ниси ми баш тако деловао…</p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; color: #1a1a1a; font-family: Merriweather, Georgia, serif; font-size: 16px; margin: 0px 0px 1.75em;">– Не, стварно… – кажем.</p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; color: #1a1a1a; font-family: Merriweather, Georgia, serif; font-size: 16px; margin: 0px 0px 1.75em;">Он сумњичаво слеже раменима. Каже да сам се стално жалио да има неких проблема са маргинама, са хедерима, бројем страна, овим, оним…</p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; color: #1a1a1a; font-family: Merriweather, Georgia, serif; font-size: 16px; margin: 0px 0px 1.75em;">– Ма, пусти то – кажем – та књига је баш некако… Људска. И топла…</p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; color: #1a1a1a; font-family: Merriweather, Georgia, serif; font-size: 16px; margin: 0px 0px 1.75em;">И тако, кренух да причам о баба Грозди која прича бескрајно лепе приче из Заплања. Прича без престанка, о временима прошлим и временима садашњим. У свакој ће се неко наћи, свеједно из којег је краја и да ли разуме баш све речи. Наћи ће се и они који су остали у неком свом Заплању (читај – било ком крају од којег су његови становници дигли руке), али и они који су отишли из њега, па чак и они који су одлучили да га забораве. Једини који у Негославином Заплању неће препознати завичај јесу они који су га се одрекли, више у смислу друштвеног статуса, него на неки други начин, попут Стеријине “покондирене тикве“ Феме.</p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; color: #1a1a1a; font-family: Merriweather, Georgia, serif; font-size: 16px; margin: 0px 0px 1.75em;">– Чекај, стани, стој… – каже овај мој другар – Све ћеш ми препричати, а сад сам добио жељу да је прочитам.</p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; color: #1a1a1a; font-family: Merriweather, Georgia, serif; font-size: 16px; margin: 0px 0px 1.75em;">– Е, тако и треба… Да је доживиш, да ти је не препричавам…</p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; color: #1a1a1a; font-family: Merriweather, Georgia, serif; font-size: 16px; margin: 0px 0px 1.75em;"><br /></p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; color: #1a1a1a; font-family: Merriweather, Georgia, serif; font-size: 16px; margin: 0px 0px 1.75em;"><b>"Благ реч" можете наручити на овој адреси</b>: negoslava1958@gmail.com</p>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-37631352000678789862021-01-05T17:30:00.006+01:002021-01-05T17:37:34.097+01:00Dušan Šarković: Najbolja stvar koju mlad čovek za sebe može da uradi je da čita<p> Postoje ljudi koji sve što rade, rade tiho i bez velike pompe, čak i kada je u pitanju nešto daleko veće, obimnije, značajnije i društveno celishodnije od malih ili velikih dela nekih drugih, koji udaranjem na sva zvoja oglašavju svaki svoj mali ili veliki korak i uspeh.</p><p>Za Dušana Šarkovića, direktora i vlasnika firme DMV u Nišu, koja postoji već 30 godina i ima oko 200 zaposlenih koji se bave proizvodnjom LED displeja za primenu u sportu, saobraćaju i industriji, saznala sam zahvaljujući koleginici Jadranki Tasić, novinarki Niške TV: "Hoću tvoju knjigu na zaplanjskom dijalektu da poklonim jednoj firmi koja pod svojim okriljem ima i biblioteku namenjenu zaposlenima i ostalim ljubiteljima lepe reči, a između ostalog misija im je i prikupljanje literature na našim dijalektima." </p><p><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-zLSRlLxS1zk/X_SOlL1hKDI/AAAAAAAAR6Y/G6nidIH8-sA-H3-Q97s7HN3jvJ3OdjKVQCLcBGAsYHQ/s1600/IMG-7f7354b4de5e0ecc849b356633faed74-V-01.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1600" height="360" src="https://1.bp.blogspot.com/-zLSRlLxS1zk/X_SOlL1hKDI/AAAAAAAAR6Y/G6nidIH8-sA-H3-Q97s7HN3jvJ3OdjKVQCLcBGAsYHQ/w640-h360/IMG-7f7354b4de5e0ecc849b356633faed74-V-01.jpeg" width="640" /></a></div><br /><p><br /></p><p>A ima li veće satisfakcije za nekoga ko samim izborom dijalekta na kojem piše svesno sužava broj čitalaca pa time i tiraž svojih knjiga? </p><p>I da, u toj situaciji, iako vam novinarski nerv posustaje i ne žudite za pisanjem intervjua kao ranije, ne možete da odolite da širi krug ljudi, a i sebe samog, ne upoznate sa osobom čije osnovno zanimanje i struka nekako nisu u podrazumevajućoj vezi sa književnošću - pa još na dijalektu.</p><p><b> I tako, saznadoh da je tehnologija DMV-a kompletno njihova i da se stalno razvija. </b></p><p>"Uređaje sami proizvodimo, softver sami
razvijamo i to prodajemo u preko 80 zemalja širom sveta, na svim kontinentima.
Završio sam Elektronski fakultet u Nišu i pored poslova direktora firme bavim
se i programiranjem mikrokontrolera. Ali, pored svega ovoga javnosti sam poznatiji kao otac Anđele Šarković,
doktoranta na Kembridžu. Anđela je kao gimnazijalka osvajala medalje na međunarodnim
takmičenjima iz matematike, proglašavana je ličnošću godine a ušla je i u kuću
slavnih ženske matematičke olimpijade." - kaže Dušan Šarković, ukratko, najkraće i najpreciznije, o sebi, svom radu i onome što mu je najvažnije u životu.</p><p><br /></p><p><span style="font-size: large;"><b>Šturo pričaš, šturo razmišljaš pa onda šturo i radiš.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b><br /></b></span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l1 level1 lfo1; text-indent: -18pt;"><!--[if !supportLists]--><b><span style="font-size: 12pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="mso-list: Ignore;">1.<span style="font: 7pt "Times New Roman";"> </span></span></span></b><!--[endif]--><b><span style="font-size: 12pt; line-height: 115%;">Kako je došlo do ideje da formiraju ovu,
svojevrsnu biblioteku u kojoj literatura na dijalektu ima posebno mesto?</span></b></p><p class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l1 level1 lfo1; text-indent: -18pt;"><span style="font-size: 12pt; line-height: 115%;"><o:p> '' ''Na</o:p></span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 12pt; line-height: 115%;">ša biblioteka „Anđelko Krstić“ nije posvećena samo
piscima koji su pisali na dijalektima juga Srbije. Literatura je opšta, pretežno
su u pitanju domaći i strani klasici, ali i savremeni pisci. Biblioteka je
oformljena zbog radnika firme, ali su kao članovi dobrodošli naši saradnici,
prijatelji i ljudi sa strane.</span><span style="font-size: 12pt;">Osnovna namena biblioteke u mojoj firmi je negovanje
govora jer je način izražavanja veoma povezan sa načinom razmišljanja i načinom
rada. Već 20-tak godina, sa ubrzanjem globalizacije i pojavom SMS-a, mejlova i
mesindžera, svojim zaposlenima, mladim ljudima koji su skloni da krate rečenice
i u jezik umeću engleske reči ili kovanice čime se često gubi ili maskira
smisao, pričam o važnosti govora. Ako misao nije jasna, rečenice postaju
neprecizne, površne, dvosmislene, bez odmerenih i istančanih osećanja, bez duha, a onda svako može da ih shvati kako hoće. To nije dobro za međusobnu
komunikaciju pa se ljudi u firmi, koji su na istom zadatku, sve manje i teže
razumeju. A još je gore što čovek koji prihvati taj šturi način izražavanja
počinje tako i da razmišlja pa postaje površan i nemaran, često tumačeći svoje
obaveze i odgovornosti olako ne vodeći računa o kvalitetu završenog posla.
Šturo pričaš, šturo razmišljaš pa onda šturo i radiš.''</span></p><p class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l1 level1 lfo1; text-indent: -18pt;"><span style="font-size: 12pt;"><br /></span></p><p class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l1 level1 lfo1; text-indent: -18pt;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-Y8oWeljF-w4/X_SRjVuOCpI/AAAAAAAAR6k/G_8m2H4uc-UaRRAv_TMFlT_swYt03C6bACLcBGAsYHQ/s2048/20210102_110829-01.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1152" data-original-width="2048" height="360" src="https://1.bp.blogspot.com/-Y8oWeljF-w4/X_SRjVuOCpI/AAAAAAAAR6k/G_8m2H4uc-UaRRAv_TMFlT_swYt03C6bACLcBGAsYHQ/w640-h360/20210102_110829-01.jpeg" width="640" /></a></div><br /><span style="font-size: 12pt;"><br /></span><p></p><p class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l1 level1 lfo1; text-indent: -18pt;"><span style="font-size: 12pt;"> </span><b style="font-size: 12pt;">Šarković smatra da tu može da pomogne čitanje knjiga, domaćih ili stranih
autora dobro prevedenih:</b></p><p class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l1 level1 lfo1; text-indent: -18pt;"><span style="font-size: 12pt;"><b> </b> ''Čovek koji čita obogaćuje rečnik i govorne veštine.
Najbolja stvar koju mlad čovek za sebe može da uradi je da čita. Bolje i
istančanije će govoriti, biće jasniji, iskreniji i neposredniji i to će mu u
savremenom okruženju otvarati puteve i doneti veliku prednost u odnosu na one
nesigurne, neprecizne, nejasne i nevešte u komunikaciji. Deluje apsurdno, ali
upravo ta globalizacija, glavni krivac za lošu verbalnu komunikaciju, pojačava
razliku između komunikativnih ljudi i onih koji to nisu. One šture odbacuje, a
rečite baca u orbitu. Zbog toga mislim da ne treba puno da se hvalimo time što
se engleski kod nas razume skoro pa najviše u Evropi. Daleko više nego na
primer u Francuskoj ili Italiji. To jeste neka vrsta prednosti, ali nas
posredno dovodi u podređeni položaj u odnosu na nacije koje neguju svoj jezik.
Bolje da smo i mi deo napora koji smo potrošili na učenje engleskog usmerili na
čitanje i negovanje rečitosti na maternjem jeziku. Onda ne bismo svoju skučenost
u pronalaženju prave reči pokrivali i maskirali engleskim terminima.''</span></p><p class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l1 level1 lfo1; text-indent: -18pt;"><span style="font-size: 12pt;"> </span><b style="font-size: 12pt;">A gde je tu mesto dijalekata, posebno ovih naših južnjačkih, zbog kojih smo često meta podsmeha i karikiranja i zbog toga ih se mnogi i stide?</b></p><p class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l1 level1 lfo1; text-indent: -18pt;"><span style="font-size: 12pt;"><b> </b>''Neke engleske reči iz žargona su sasvim u redu, ali je
još bolje da negujemo svoje južnjačke dijalekte. Oni nama u Nišu pomažu da se
još bolje razumemo, da unesemo emocije u govor, da budemo precizni i jasni.
Moja baba je sa vrlo malo reči umela da kaže mnogo i da mi svi shvatimo ne samo
šta je želela da kaže, već i kako se oseća. Pričala je nepogrešivo zaplanjskim
dijalektom. Bila je kao Ivo Andrić, oduzimala je nepotrebne reči a one potrebne
lepo slagala. S tom razlikom što je Andrić to radio pišući natenane, a moja baba
u hodu govoreći. Govor je nepogrešivo pratio njeno brzo razmišljanje. Dijalekti
juga Srbije polako izumiru, najviše našom krivicom. Srećom neki su se
„pomešali“ i tako još žive. Mi sada želimo, koliko to možemo, da ih
spasimo od zaborava ili još bolje da ih vratimo u život. To je druga važna
misija biblioteke. Zato se i zove „Anđelko Krstić“, po čoveku koji
je, prema Skerliću, u srpsku književnost prvi uneo dijalekte sa juga.''</span></p><p class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l1 level1 lfo1; text-indent: -18pt;"><span style="font-size: 12pt;"><br /></span></p><p class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l1 level1 lfo1; text-indent: -18pt;"><span><span style="text-indent: -18pt;"> <span style="font-size: large;"><b>Mi u Nišu smo i jedini odgovorni za opstanak našeg jezika.</b></span></span></span></p><p class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l1 level1 lfo1; text-indent: -18pt;"><span><span style="text-indent: -18pt;"><span style="font-size: large;"><b><br /></b></span></span></span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 12pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">Upravo stoga u DMV-u redovno kupuju knjige,
posećuju sajmove, prate Nobelovce i domaće nagrađivane pisce, kupuju dela
tih autora, kao i onih koji su bili u užem izboru. Imaju dosta i poklonjenih
knjiga. Radnici i penzioneri DMV-a su članovi biblioteke, a ako neko sa strane
želi da se učlani, uslov je da poklon knjigom obogati fond biblioteke. Zaposlenima se refundiraju troškovi kupovine knjiga. Imaju mogućnost da sami kupe knjigu po
sopstvenoj želji, pročitaju je i prodaju biblioteci po nabavnoj ceni.</span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span style="font-size: 12pt;">Jednom godišnje objavljuju publikaciju sa 12 citata, kojima se skreće pažnju na citirana dela. Planiraju štampanje kalendara i bukmarkera sa tim citatima, kao i širu promociju
biblioteke, naročito kod drugih niških firmi. Nadaju se da će te aktivnosti
doprineti da biblioteka zaživi, da se sve više koristi i naravno tako ispuni
svoju misiju.</span></p><p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span style="font-size: 12pt;"><br /></span></p><p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-qKYdDAb8tpU/X_SR2Gi2v0I/AAAAAAAAR6s/i-rzMXNToogFklf1QM1fdwXK9X6WO70wgCLcBGAsYHQ/s4000/DSC00937.JPG" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2672" data-original-width="4000" height="428" src="https://1.bp.blogspot.com/-qKYdDAb8tpU/X_SR2Gi2v0I/AAAAAAAAR6s/i-rzMXNToogFklf1QM1fdwXK9X6WO70wgCLcBGAsYHQ/w640-h428/DSC00937.JPG" width="640" /></a></div><br /><span style="font-size: 12pt;"><br /></span><p></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 12pt; line-height: 115%;">''Poželjne su knjige pisane na
dijalektima juga Srbije, ali njih, nažalost, nema puno. Dragoslav Mihailović
kaže: 'Vuk Karadžić se ogrešio o jugoistok Srbije, standardizujući jezik bez
sagledavanja tih dijalekata. Ni kasnije, posle Vuka, niko tu grešku nije
ispravio. Sa jugoslovenstvom između dva rata i posle drugog rata su se stvari
još pogoršale, jug je ostao iza leđa, a elita iz kruga dvojke, </span><span style="font-size: 12pt; line-height: 115%;">Ak</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 12pt; line-height: 115%;">ademije i Kluba
književnika je gledala na zapad. To je i dovelo do toga da sa teritorije koja
pokriva skoro polovinu Srbije imamo svega desetak procenata srpskih pisaca. Ne
možemo očekivati da će taj zločin prema našem jeziku ispravljati u Beogradu, ona
ista elita koja je vekovima okrenuta zapadu, pa čak ni sada, posle raspršavanja
ideje Jugoslovenstva.' Kao odgovor Dragoslavu Mihailoviću na njegovo uporno
insistiranje na raspravi o jeziku i južnim dijalektima, u Beogradu su našeg
najvećeg živog pisca nazvali „stručnjakom za tikve“. Mi iz Niša smo dakle dužni
da tu grešku ispravljamo, da promovišemo lepote svojih dijalekata, sami sebi,
ostatku Srbije i svima koji pričaju srpskim jezikom. Mi smo i jedini odgovorni
za opstanak našeg jezika. Slično važi i za akcente, i njih smo dužni da
koristimo i time promovišemo.''</span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span style="font-size: 12pt; line-height: 115%;"><o:p><b>N</b></o:p></span><b style="text-indent: -18pt;"><span style="font-size: 12pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-font-size: 11.0pt; mso-bidi-theme-font: minor-latin;">a pi</span></b><span style="font-size: 12pt; text-indent: -18pt;"><b>tanje imaju li u planu i neke dopunske aktivnosti kada je o radu biblioteke reč. direktor Šarković odgovara:</b></span></p><p class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="mso-list: l1 level1 lfo1; text-indent: -18pt;"><span style="font-size: 12pt;">'''''' 'Nemamo iskustva u organizaciji takvih događaja, ali smo otvoreni za tu ideju. Bilo bi nam veliko zadovoljstvo, a i činilo čast da dovedemo u grad neke popularne i visokotiražne pisce, kako domaće, tako i strane, zašto ne! Da organizujemo književne, pesničke večeri ili možda neko predavanje recimo, o zaplanjskom dijalektu. Možda ponudimo saradnju Niškom kulturnom centru, videćemo.''</span></p><p class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="mso-list: l1 level1 lfo1; text-indent: -18pt;"><span style="font-size: 12pt;"><br /></span></p><p class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="mso-list: l1 level1 lfo1; text-indent: -18pt;"><!--[if !supportLists]--><b><span style="line-height: 115%;"><span style="font-size: 12pt;">4.</span><span style="font-family: "Times New Roman"; font-stretch: normal; font-style: normal; font-variant: normal; line-height: normal;"><span style="font-size: large;"> </span></span></span></b><b><span style="font-size: large;">Sami smo pristali na tu podređenost.</span></b></p><p class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="mso-list: l1 level1 lfo1; text-indent: -18pt;"><b><span style="font-size: large;"><br /></span></b></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span style="font-size: 12pt; line-height: 115%;"><o:p><b>Dijalekt, posebno naš južnjački, vrlo često nailazi na karikiranje i podsmeh ''jezičkih čistunaca'', koji veruju da je književni jezik samo onaj standardni, i ne znajući da je svaki dijalekt književni pa je zanimljivo iskustvo mog sagovornika kada je služenje svojim dijalektom u pitanju.</b></o:p></span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 12pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">''Puno puta sam se suočavao sa
karikiranjem i podsmehom, naročito dok sam bio mlađi, i to najčešće od ljudi
koji nisu iz ovih krajeva. Neki su mi čak govorili 'dokle ćeš da pričaš tim
seljačkim jezikom'. U naš grad su došli ljudi iz nekih drugih krajeva, sebi
dali za pravo da omalovažavaju naš jezik, a mi smo to prihvatili, stideći se
što tako pričamo. Ranije sam tu bahatost teško podnosio, ali sam još u svojim
20-tim shvatio da smo sami krivi za to što nam se događa. Kad niški političar
ili javna ličnost ode u Beograd, odmah počne da priča beogradskim akcentom, čak
i u Nišu na javnim skupovima i pred kamerama pričaju tako. Likovi koji u
serijama i filmovima govore južnjačkim dijalektom su obično komični ili
nefunkcionalni, podložni podsmehu nacije. U niškim medijima se govori beogradskim
akcentom (ili čak novobeogradskim, onim koji se pojavio krajem 90-tih, ne znam
odakle). Sami smo pristali na tu podređenost.''</span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span style="font-size: 12pt; line-height: 115%;"><o:p><b> A kojim dijalektom on govori?</b></o:p></span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 12pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">''Moj maternji jezik bih nazvao ''niškim''. Moji baba i deda su živeli u Nišu, ali su pričali maternji ,zaplanjski. Sestra Bratislava i ja smo do polaska u školu uglavnom boravili
kod njih, ali su se kasnije, u školi, izmešali različiti dijalekti mojih
drugova a uticaj je imala i moja majka (iz Vrnjačke Banje) i moja učiteljica, koje su
pričale standardni, srpski. Babin zaplanjski obožavam i sa njom sam tako
pričao, doduše ona više na zaplanjskom, a ja na niškom, ali smo se perfektno
razumeli. Mislim da se tih 70-tih, a možda i ranije, u Nišu formirao taj
specifični dijalekt koji se prvo karakteriše akcentom, ali i posebnim rečnikom,
drugačijom konstrukcijom rečenice i gramatikom sa smanjenim brojem padeža.
Verovatno je to mešavina okolnih dijalekata i standardnog srpskog kojeg je
forsirala politika preko medija i škola. Meni taj dijalekt prija, uz njega sam
odrastao i najbolje se osećam kad pričam na njemu. Jezik je naravno živa
stvar, za mojih 56 godina se polako menja, rečnik se širi novim pojmovima,
akcenat se pomera unapred, ali mislim da ta specifičnost još postoji i da
treba da je čuvamo. Niškim se služim svakodnevno, na poslu i u porodici, ali
ima situacija kad rečnik i gramatiku moram malo (ne skroz) da prilagodim
sagovornicima sa zapada ili severa Srbije ili iz bivših jugoslovenskih
republika, dok akcenat ne prilagođavam. Imam utisak da to sagovornicima ne
smeta, a kada shvate da to nije posledica moje „nepismenosti“ oni to počinju i
da cene. U stvari, mi samo treba da istrajemo sa našim dijalektom (kako to na
primer često rade Crnogorci) i tako ćemo ga očuvati. To bih prvenstveno poručio
niškim političarima, javnim ličnostima i medijima, da pređu na niški govor i
akcenat i da se ne stide toga.''</span><span lang="sr-Latn-RS" style="mso-ansi-language: #241A;"><o:p></o:p></span></p><p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 12pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;"><br /></span></p><p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span lang="sr-Latn-RS" style="line-height: 115%;"><b><span style="font-size: large;">Jedno li je?</span></b></span></p><p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span lang="sr-Latn-RS" style="line-height: 115%;"><b><span style="font-size: large;"><br /></span></b></span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span style="font-size: 12pt; line-height: 115%;"><o:p> </o:p></span><b style="font-size: 12pt; text-indent: -18pt;">Svi mi imamo omiljene termine, opise i poštapalice u lokalnom govoru, kojima daleko jasnije i brže objasnimo pojedine pojave u životu. Zamolila sam Šarkovića za jedan primer iz njegovog "fonda".</b></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 12pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">''Naravno, jezik na kojem
pričamo, na kojem razmišljamo i sanjamo je najpogodniji za preciznu, konciznu,
ali istančanu i osećajnu komunikaciju.</span><span lang="sr-Latn-RS" style="line-height: 115%;"> </span><span style="font-size: 12pt;">Omiljeni termin, koji mi je
ostao od babe, je: 'Jedno li je'. Baba je znala da radi 10 poslova paralelno.
Mi deca igramo karte sas dedu, koji joj traži pitije i rakiju, mi tražimo
kolači, ona sprema ručak na tri ringle i u rernu, pazi da joj se vatra ne
ugasi, mašom džara žar, telefonom sas majku i tetku vodi visoku porodičnu
politiku i stalno ostavlja slušalicu na kredenac da promeša ili skloni neku
šerpu. Mi, udubljeni u karte, ipak vidimo da nešto nije u redu, da se baba,
koja nosi i kuću i celu porodicu, nešto muči, i pitamo je 'što je bilo babo,
što ti je?', a ona odgovara 'E sine, jedno li je'. Svima nam je sve jasno!
Situacija u našim životima se međutim brzo promenila. Kad sam otvorio firmu u
istoj kući u kojoj je baba živela, ophrvan mnoštvom paralelnih poslova koje
treba obaviti odmah, često sam govorio: 'E, jedno li je'.</span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span style="font-size: 12pt; line-height: 115%;"><o:p> </o:p></span><b style="font-size: 12pt; text-indent: -18pt;">A vremena se menjaju, pa i stav nepoznavalaca i neljubitelja dijalekata kojima govori jug Srbije.</b></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 12pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">''Imam taj utisak. Naročito kada
sa njima govorim niški. Čak mislim da su ljudi vremenom sve više
zainteresovani da slušaju o tome i da im naš govor budi interesovanje i za naš
kraj. Tu nam sada globalizacija na neki način ide u prilog. Što je još jedan
apsurd globalizacije, i ako je kriva za unifikacije jezika, sa druge strane se
na globalnom nivou sve više priča o nestajanju velikog broja jezika i potrebi
da se neguju raznolikosti, pa se malim jezicima i dijalektima posvećuje sve
više pažnje.''</span><span lang="sr-Latn-RS" style="mso-ansi-language: #241A;"><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><b><span style="font-size: 12pt; line-height: 115%;"><o:p> </o:p></span><span style="font-size: 12pt; text-indent: -18pt;">Pretpostavljam da, samim tim što u biblioteci svoje firme odredili posebno mesto za literaturu na dijalektu, imate i mišljenje o značaju pisanja na dijalektu u sprečavanju izumiranja i potpunog nestajanja govora naših predaka.</span></b></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 12pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">''Naravno, nema boljeg načina za
očuvanje naših dijalekata od pisanja na njima. Zato prvo želim da Vam duboko
zahvalim na Vašem pisanju. Neki misle da je naš jezik siromašan, da ne može da
izrazi sve što bi trebalo, da nije dovoljno lep, ali ko pročita Vaše priče
videće upravo suprotno, osetiće svo bogatstvo i lepotu dijalekata juga.</span><span lang="sr-Latn-RS" style="line-height: 115%;"> </span><span style="font-size: 12pt;">I, ako sam malopre i kritikovao
Vuka, trebalo bi da mu zahvalimo na tome što nam je ostavio azbuku i pravilo 'piši kao što govoriš'. Time nam je omogućio da se i pisano izrazimo na našem
jeziku, samo što mi to malo koristimo. Trebalo bi da se borimo da neke od tih
knjiga pisane južnjačkim dijalektima uđu u obaveznu lektiru i za osnovnu i za
srednju školu. Sada u lektiri imamo Dragoslava Mihailovića na moravskom
dijalektu, ali nema ni jedne knjige na dijalektima koji se koriste južno i
istočno od Niša.''</span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span style="font-size: 12pt; line-height: 115%;"><o:p> </o:p></span><b style="font-size: 12pt; text-indent: -18pt;">O ličnom odnosu prema Zaplanju:</b></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 12pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">''Rođen sam i ceo život živim u
Nišu, ali i Zaplanje i Vrnjačku banju, odakle su mi otac i majka, smatram
zavičajem. Nažalost, retko ih obilazim ali uvek uživam tamo.</span><span lang="sr-Latn-RS" style="line-height: 115%;"> </span><span style="font-size: 12pt;">Ima nade za selo, ali je to
duga i jednako ozbiljna priča kao i ova o jeziku.''</span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span style="font-size: 12pt; line-height: 115%;"><o:p> </o:p></span><b style="text-indent: -18pt;"><span style="font-size: 12pt; line-height: 115%;"> I na kraju: može li se i ako može, kako spasiti seljak i selo?</span></b></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span style="font-size: 12pt; line-height: 115%;"><o:p> </o:p></span><span style="font-size: 12pt;">''Hajde kada me ponovo pitate da
pokušam ukratko da objasnim moje stavove. Opstanak sela, a naročito Zaplanja,
je moja opsesija, ali imam drugačije poglede na to pitanje u odnosu na to kako
se uglavnom shvata i kako se trenutno radi taj posao. Mislim da bi opštine i
okruzi trebalo da gledaju na veliko i na duge staze. Ako taj posao shvate kao tridesetogodišnju misiju, onda ima šanse. Sve ostalo je gubljenje vremena i nastavak
propadanja. Prvo treba da shvate da je mnogo lakše od države ili investitora
dobiti 100 miliona evra nego 10 miliona, ali je za to potreban dobar plan.
Pričam samo o primeru Zaplanja, ali sam siguran da slično važi i za mnoge
druge regione. Poslove na tom putu bih podelio u četiri grupe:</span></p><p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span style="font-size: 12pt; text-indent: -18pt;"> </span><span style="font-family: Symbol; text-indent: -24px;">-</span><b style="font-size: 12pt; text-indent: -18pt;">Promena zakonske regulative</b></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="margin-left: 90pt; mso-add-space: auto; mso-list: l0 level2 lfo2; tab-stops: list 90.0pt; text-indent: -18pt;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 12pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;"> -Olakšavanju kupoprodaje rascepkane imovine. Podsticajnim i represivnim
merama, ali i novim zakonskim rešenjima koja bi motivisala i kupce i prodavce.
Time bi se odblokirao veliki potencijal u imovini koji sada trune i propada.</span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="margin-left: 90pt; mso-add-space: auto; mso-list: l0 level2 lfo2; tab-stops: list 90.0pt; text-indent: -18pt;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 12pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;"> -Olakšavanje eksproprijacije imovine.</span></p><p class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="margin-left: 90pt; mso-add-space: auto; mso-list: l0 level2 lfo2; tab-stops: list 90.0pt; text-indent: -18pt;"><span style="font-family: Symbol;"> -</span><span style="font-size: 12pt; text-indent: -18pt;"> <b>Izrada generalnog plana oživljavanja
Zaplanja, koji bi trebalo da uključi</b></span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="margin-left: 90pt; mso-add-space: auto; mso-list: l0 level2 lfo2; tab-stops: list 90.0pt; text-indent: -18pt;"><span lang="sr-Latn-RS" style="line-height: 115%;"><span style="font-family: OpenSymbol, serif;"> -I</span></span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 12pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">zradu golf igrališta sa naseljem
zatvorenog tipa, veličine 200 do 250 hektara, perfektno urađenog, sa lepim
pogledom na profil Suve planine. To bi uključivalo golf teren sa 18 rupa, hotel
sa 5 zvezdica, spa centrom, restoranima i prodavnicama. Naselje bi imalo
ekskluzivne kuće i apartmane, koje bi kupovali ljudi iz Srbije iz regiona i iz celog
sveta.</span><span lang="sr-Latn-RS" style="mso-ansi-language: #241A;"><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="margin-left: 90pt; mso-add-space: auto; mso-list: l0 level2 lfo2; tab-stops: list 90.0pt; text-indent: -18pt;"><span lang="sr-Latn-RS" style="line-height: 115%;"><span style="font-family: OpenSymbol, serif;"> -</span></span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 12pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">Izradu planinarskog doma na
Devojačkom grobu, na samom obodu Suve planine, odakle se vidi pola Srbije, sve
do Bugarske i Makedonije.</span><span lang="sr-Latn-RS" style="mso-ansi-language: #241A;"><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="margin-left: 90pt; mso-add-space: auto; mso-list: l0 level2 lfo2; tab-stops: list 90.0pt; text-indent: -18pt;"><span lang="sr-Latn-RS" style="line-height: 115%;"><span style="font-family: OpenSymbol, serif;"> -I</span></span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 12pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">zradu izlaza sa autoputa kod
Bojaninih voda, kako bi svako ko ide autoputem mogao da se parkira u podnožju
Devojačkog groba i za 45 minuta odatle pešice da se popne do planinarskom doma.
Prelepa pauza u vožnji i izvanredna promocija Zaplanja.</span><span lang="sr-Latn-RS" style="mso-ansi-language: #241A;"><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="margin-left: 90pt; mso-add-space: auto; mso-list: l0 level2 lfo2; tab-stops: list 90.0pt; text-indent: -18pt;"><span lang="sr-Latn-RS"><span style="font-stretch: normal; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: normal; line-height: normal;"><span style="font-family: OpenSymbol, serif;"> </span></span><span style="font: 7pt "Times New Roman";"> --</span></span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 12pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;">Izradu brze saobraćajnice kroz
Zaplanje, koja od Niške Banje do Bele Palanke obilazi </span><span style="font-size: 12pt; text-indent: -18pt;">Suvu planinu sa južne
strane, ali tako da se sa obe strane uliva direktno u autoput.</span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="margin-left: 72pt; mso-add-space: auto; mso-list: l0 level1 lfo2; tab-stops: list 72.0pt; text-indent: -18pt;"><span lang="sr-Latn-RS"><span style="font-stretch: normal; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: normal; line-height: normal;"><span style="font-family: Symbol;"> </span></span><span style="font: 7pt "Times New Roman";"> </span></span><span style="font-family: Symbol;"> -</span><span lang="sr-Latn-RS" style="text-indent: -18pt;"><span style="font-size: 7pt; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;"> </span></span><span style="font-family: OpenSymbol, serif;"><b>I</b></span><b style="font-size: 12pt; text-indent: -18pt;">zrada detaljnih principa
urbanizacije napuštenih sela, tako da autentičnost i duh sela ostanu očuvani, a
da se sa druge strane omogući savremen i udoban život u kućama </b></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="margin-left: 72pt; mso-add-space: auto; mso-list: l0 level1 lfo2; tab-stops: list 72.0pt; text-indent: -18pt;"><span lang="sr-Latn-RS" style="line-height: 115%;"><span style="font-family: Symbol;"> -<b> </b></span></span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 12pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A;"><b>Marketinška promocija Zaplanja.</b></span><span lang="sr-Latn-RS" style="mso-ansi-language: #241A;"><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle"><span style="font-size: 12pt; line-height: 115%;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle">Uspešne zemlje svoj uspeh grade i obezbeđuju perspektivu okupljanjem, konsultovanjem i angažovanjem sposobnih, dokazano kvalitetnih i ujedno lično emotivno zainteresovanih ljudi oko projekata koji tom uspehu doprinose. Na potezu je Zaplanje, zajedno sa državom Srbijom. Do velikih rezultata najsigurnije se dolazi malim koracima. Za početak, onim koji se zove pokretanje. </p>
<p class="MsoListParagraphCxSpLast"><span style="font-size: 12pt; line-height: 115%;"><o:p> </o:p></span></p>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-90204966635842727072021-01-01T11:23:00.000+01:002021-01-01T11:23:04.124+01:00Čestitka koju sam prepisala: razvijajte mozak i ogovarajte<p><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> Ljudi koji ne znaju da se druže i da razgovaraju sa drugim ljudima misle da je svaki nečiji razgovor o iskustvima sa drugima ogovaranje. Ako se nađu u društvu u kojem se zapodene razgovor o emocionalnim vampirima, recimo, sa konkretnim primerima nečijih iskustava sa takvim osobama, odmah skaču kao da su lično prozvani: ja ne ogovaram, kada si ti... Miko, Pero, Žiko... čuo da sam ja nekoga ogovarao(la). Iako pritom niko nije pomenuo ni vreme, ni mesto delovanja, a kamoli imena... inkriminisanih osoba sa kojima je neko iz tog društva doživeo nadasve traumatično i smarajuće iskustvo izigravanja pokusnog kunića nekome ko o svom, stvarnom ili izmišljenom problemu zna da priča satima, danima, pa i godinama i to uvek iznova ponavljajući sve one činjenice, tužbalice, žalopojke, dramske pauze, znake uzvika... koje pažljivo izabrana, podrazumeva se iznadprosečno empatična osoba, odavno zna napamet. I iako je, dakle, tema razgovora sam metod emocionalnog vampira u pronalaženju žrtve i njegovog daljeg manipulisanja njegovom empatičnošću u pitanju... jer, ko bi drugi dobrovoljno pristao na to maltretiranje tokom kojeg, ne umete li da se izvučete iz njega ma i po cenu potpunog prekida kontakta sa dotičnim vampirom, može da vam zagorča svaki bogovetni trenutak. </span></p><p><span style="font-family: inherit; font-size: medium;">A emocionalni vampir (EV) po pravilu bira sebi najpogodine vreme u kojem će, ako ste mu već jednom dopustili da vas smara, ponovo da vam šeta po ganglijama, nevezano za to da li ste mu rekli da imate goste, da ručate ili večerate, da ste upravo krenuli... bilo kuda ili da upravo plaćate račun na kasi.</span></p><p><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><br /></span></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-DH8UmeilJds/X-71R0aKzrI/AAAAAAAARCk/sePsws3QCtA9-HwDUc4KzytyYY7E_gU4wCLcBGAsYHQ/s1500/photo-1482356432770-3a99f07aba35.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1001" data-original-width="1500" height="268" src="https://1.bp.blogspot.com/-DH8UmeilJds/X-71R0aKzrI/AAAAAAAARCk/sePsws3QCtA9-HwDUc4KzytyYY7E_gU4wCLcBGAsYHQ/w400-h268/photo-1482356432770-3a99f07aba35.jpg" width="400" /></a></div><br /><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><br /></span><p></p><p><span style="font-family: inherit; font-size: medium;">Da ne ispadne da su EV tema mog prvog ovogodišnjeg teksta... <a href="http://negoslava.blogspot.com/2017/02/nije-do-drugih-do-tebe-je.html">pisala sam svojevremeno</a> i na pravom mestu <a href="http://negoslava.blogspot.com/2016/01/necu-da-pamtim_2.html">o njima</a>, hvala im na iskustvu - ne povratilo se, naučila sam lekcije za čitav život i čak se mogu pohvaliti: i neke drage ljude spasila sličnih iskustava, da vam najpre kažem da nisu. </span></p><p><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><b>Ali jeste tema i - ogovaranje.</b></span></p><p><span style="font-family: inherit; font-size: medium;">Odslušala sam maločas jedan intervju <b>dr Branimira Nestorovića</b>, pomalo kontraverznog, dosta prozivanog u poslednje vreme, ali svejedno... vrlo popularnog doktora i umesto da postavim link (zbog dužine, verujem, retko ko će ga odgledati), izvukla sam... prepisala od njega, ako hoćete, četiri najvažnije činjenice kao moju malu novogodišnju čestitku svima onima koji i dalje svraćaju na ovaj blog, iako sve ređe pišem. Usput, hvala vam na vernosti.</span></p><p><span style="font-family: inherit; font-size: medium;">Elem, uz <b>kretanje</b> i <b>korišćenje što više svežeg voća i povrća</b>, umesto šećera, zaslađivača i visokoprerađene industrijske hrane, dr Nestorović kao preporuku za zdrav život navodi i <b>čitanje</b>, kao <u>najviši oblik moždane delatnosti</u> i već pomenuto <b>ogovaranje</b> ("<span style="background-color: white; color: #222222;"><u>Najbolji psihijatar su tri drugarice koje piju kafu zajedno i ogovaraju nekoga, sve svoje traume iscede kroz to".)</u></span></span></p><p><span style="color: #222222; font-family: inherit; font-size: medium;"><span style="background-color: white;">Znam, znam, sve ovo ste već toliko puta čuli, isto kao i ja i, verujem, opet vam se desi da... zabušavate. Bar ponekad i bar u nekom segmentu: šetali biste danas, ali je loše vreme, niste dobre volje, nemate društvo, imate važnija posla... pa ostavite za sutra. Ili zaaaa... malo sutra. Ili, ako ste već izgradili naviku da hodate pa ćete krenuti po cenu da ste sami, da kisnete i ispod kišobrana ili da ne obavite neki drugi, dakako važan posao. </span></span></p><p><span style="color: #222222; font-family: inherit; font-size: medium;"><span style="background-color: white;">Ali zato nemate vremena da čitate? Poslednja knjiga je bila dosadna, do kraja niste ni stigli. Klasici vas smaraju, savremeni pisci vas ne inspirišu... ko neće, znate već, uvek nađe opravdanje. </span></span></p><p><span style="color: #222222; font-family: inherit; font-size: medium;"><span style="background-color: white;">A poslednji put vas je žena... majka, sestra... skoro pa puškom naterala da pojedete jabuku, daleko više vam prija kada prođe kroz destilat.A i, daleko je slađa čokolada, ma... one mamine vanilice s domaćim pekmezom, e, te su vrh! </span></span></p><p><span style="color: #222222; font-family: inherit; font-size: medium;"><span style="background-color: white;"><br /></span></span></p><p><span style="color: #222222; font-family: inherit; font-size: medium;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="color: #222222; font-family: inherit; font-size: medium;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-adZ9LRrq-wU/X-71geh4nmI/AAAAAAAARCo/falrDYSCpNI-jM4DRNErtlSvVcKr_vbZgCLcBGAsYHQ/s1500/photo-1472746729193-36ad213ac4a5.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1001" data-original-width="1500" height="268" src="https://1.bp.blogspot.com/-adZ9LRrq-wU/X-71geh4nmI/AAAAAAAARCo/falrDYSCpNI-jM4DRNErtlSvVcKr_vbZgCLcBGAsYHQ/w400-h268/photo-1472746729193-36ad213ac4a5.jpg" width="400" /></a></span></div><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: inherit; font-size: large;"><p><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: inherit; font-size: large;"><br /></span></p>Ukoliko ste se pronašli u gornjoj priči i ogovaranja se klonite ko od koprive i vatre zajedno, eto, medicina kaže: vreme je da konačno počnete. Zdravlje je u pitanju, a kada je o njemu reč, potrebne su i neke žrtve, zar ne?</span><p></p><p><span style="color: #222222; font-family: inherit; font-size: medium;"><span style="background-color: white;">Organizam će vam, za sve ovo, debelo zahvaliti.</span></span></p><p><span style="color: #222222; font-family: inherit; font-size: medium;"><span style="background-color: white;">U to ime, samo dve stvari vam ovog 1. januara 2021. godine želim: da tokom svih 12 meseci budete sreći i nasmejani. Malo li je?</span></span></p><p><span style="color: #222222; font-family: inherit; font-size: medium;"><span style="background-color: white;"><br /></span></span></p><p><span style="color: #222222; font-family: inherit; font-size: medium;"><span style="background-color: white;">fotografije su<a href="https://unsplash.com/s/photos/people-talking"> odavde</a></span></span></p>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-30395466961026557292020-11-21T21:53:00.005+01:002020-11-21T21:54:42.829+01:00Neučena fantastika<p> </p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;">Godina 2000.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;"><b><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Osoba rođena
u jeku Onog Velikog Rata :</b><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;">“Imao sam jedva pet godina kada su mi dali štap,
parče crnog hleba crnjeg od mraka i grudvicu sira manju od mog detinjeg dlana,
umotane u cepani rukav dedine košulje od grsnica sejanih na najmanjoj njivi koju smo imali i poslali me da sa vršnjacima i nekima
jedva koju godinu starijima od nas, vodimo ovce da pasu nekoliko kilometara od
naše kuće, ispod Goleme glave, brda koje smo zvali planina.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;">U jedanaestoj godini otac me je poveo u grad, tamo
negde gde protiče Dunav, u koji su se mnogi pečalbari udavili, ne poznavajući
reku i njene ćudi, i tako sam postao pečalbar… najpre pomoćni radnik, za pola
dnevnice, a vrlo brzo i majstor za sve, mada mi je sečenje cigala,
najgospostveniji posao u celom tom procesu, išlo najbolje od ruke. U jesen smo
nastavljali put vojvođanskih polja, brali smo kukuruz na imanjima seoskih
gazda, a zimi smo trošili crkavicu što bismo je leti i jeseni zaradili,
dogovarajući ekipe za sledeću sezonu pečalbarenja. Onaj ko je vredan, nije
morao da brine za “angažman”. Svaki vođa ekipa ga je hteo. Lenji, neodgovorni,
zabušanti, jednom rečju nikakvi, morali su da mole nekoga da ih primi u svoje
redove. Često pristajući i za manju dnevnicu.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;">Kad mi je pečalbarenje dozlogrdilo, i razvlačenje
one crkavice od Mitrovog do Đurđevdana, došao sam u grad, kupio konje i drvena
kola i počeo da vadim šoder iz Nišave. I zimi, na minus 20, i leti, na plus 30.
Sneg do kolena, a mi razbijemo led na reci, navučemo gumene čizme do prepona,
lopate u ruke i… punimo kola na koja se hvataju ledenice.”<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;"><b>Osoba rođena na negde tokom “zlatnih osamdesetih”:</b><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;">“Star je čovek pa neću da ga vređam, ali stvarno
govori gluposti. Ko je još čuo za to da <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>dete od pet godina ide da nešto… bilo šta,
radi? <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Čak i da je to istina, gde su bile
socijalne službe, kako su uopšte dozvolili da deca ostanu kod takvih roditelja? I ko je
još čuo da se cigla seče, ona se bre kupuje na stovarištima građevinskog
materijala, ja sam rođen na drvetu pa ću da mu poverujem, kako da ne!? Pa i ono…
vadio šoder usred zime, na minus dvadeset, jes, malo sutra. Samo jedan dan da
je ušao u taj led na minus dvadeset, završio bi u bolnici iz koje ne bi izašao
mesecima.” <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;">Godina 2020.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;"><b>Osoba rođena negde tokom “zlatnih osamdesetih”:</b><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;">“Mama mi je ispod jelke, one godine kada je za jednu
platu mogla da se kupi jedna hemijska olovka ili deset jaja ako odmah odeš u
radnju, a samo pet ako odeš poslepodne, stavila svesku u kocke, sa plavim
koricama i mojoj radosti nije bilo kraja. Bila je to jedina nova sveska koju
sam dobio za taj razred, jer su sve ostale bile neke stare sveske koje su se
našle po kući pa je tata iz njih iscepao sve one već ispisane stranice.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;">A one godine kad su nas bombardovali, cela zgrada, i staro i mlado, sedeli smo u dvorištu i spavali u skloništu, a jeli smo kolače,
krofne i palačinke kao nikada do tada. Ja nisam ni znao da za doručak i večeru
može da se jede i nešto drugo i činilo mi se da smo najbogatiji na svetu kad
svaki dan možemo da jedemo slatkiše kolko nam se oće.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;">Onda su bacili neke grafitne bombe i moj teča je sa
nekim ljudima išao ispod tog dalekovoda i skidali su tu paučinu koja se
stvorila od tih bombi i oni koji su nam poslali te bombe su se čudili kako smo
tako brzo rešili problem sa strujom jer su oni hteli da nemamo struju dugo,
dugo. Posle su moj teča i svi ti ljudi koji su mahali granama drveća po toj
paučini umrli. Ali zahvaljujući njima mi nismo živeli u mraku.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;">I posle su došli neki koji su pravili proteste na
trgovima i koji su nam rekli da ne plaćamo struju jer će nam oni, kad dođu na
vlast, oprostiti sve dugove. I tata je išao da baci u neko bure u kojem je
gorela vatra sve račune za struju. A kad su ovi što su ga ubedili da to radi
došli na vlast, morao je da diže kredit u stranoj banci koju su oni doveli tako
što su prvo uništili naše banke, da bi izašao iz dužničkog ropstva, tako je
govorio dok je psovao nekog Zokija Praseta I Baneta, njegovog pajtaša koji mu u
stvari nije bio pajtaš.”<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;"><b>Osoba rođena na početku milenijuma:</b><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;">“Daj ćale,<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>molim te, isuviše sam veliki da bi mi pričao bajke. Sveska ispod jelke,
nije nego. Znajući te, smem da se zakunem da bi i babu i svesku izbacio kroz
prozor, u paketu. Nego, samo se vadiš jer mi nisi kupio vozić na baterije one
godine kad su Milošu njegovi kupili onaj najskuplji, a ja sam te molio samo da bude vozić, nema veze koliko krugova šina ima i koliko ima vagona.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;">A to, za te kolače... pa šta vam je falilo, i ja bih
sada jeo palačinke svake večeri, ali mama neće da ih pravi, kaže da smo se svi
nagojili i da moramo da se hranimo dijetalno. A samo je mrzi, znam ja, da pravi
domaći pekmez od šljiva i šipka, koje najviše volim i čuo sam je jednom kad je
rekla da su joj se smučili ovi delimano tiganji koje ne može da opere ljudski
posle palačinki pečenih u njima.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;">I nije mi jasno, zašto su uopšte morali da koriste
grane od drveća za te… grafite, zar niste mogli da izmislite nešto pametnije?
Kao i ti burići za račune za struju… pa to mi liči na paljenje veštica, učili
smo nešto, pojma nemam da li iz istorije ili iz geografije, ali uglavnom
veštice su bile na lomači, toga se sećam. Jedino ne shvatam da smo mi, kao,
imali svoje banke. Odakle uopšte nama pare kada smo siromašna država, pa da sad
kao mi imamo svoje banke… drugo su ove strane, to su banke iz bogatih zemalja i oni imaju svoje pare, daj molim te… ne mogu više da služam nepouzdane
informacije…”<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;">Godina 2050.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;"><b>Osoba rođena na početku milenijuma:</b><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;">“ Dok sam ja odrastao, reke su bile plave, more je
bilo slano… dobro, bilo je jedno koje nije bilo toliko slano, ali su se i tamo
kupali neki ljudi, iako se zvalo Crno more. Na nebu je bilo puno ptica, od
kojih su neke bile selice, I milina je bila, kad odem na selo… znaš, to je ono
gde je rođen moj deda pa je posle mnogo godina odlučio da se vrati tamo i počne
da sadi šljive… e, tamo su se pred zimu sakupljale laste, dalekovodi su bili
prepuni lasta koje su čekale druge laste i za to vreme obučavale su mlade laste
kako se leti kada je dugačak put. I kada bi se sve laste iz našeg kraja
sakupile na dalekovodu iznad naše kuće, kretale su sve zajedno, negde na jug, u
toplije krajeve, da bi se vratile kad prođe naša zima. A kad je bila zima, onda
je padao sneg, po čitavih pola metra napadao bi sneg, a meni je tata pričao da
je u vreme kada je on bio mali kao ja tada, sneg bio iznad njegove glave pa je
deda morao lopatom da ga razbacuje u stranu, kako bi on mogao da izađe iz
dvorišta. A na ulicama su bile mašine koje su razgrtale sneg, kako bi
autobusi i kola mogli da se kreću.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;">Imao sam drugare u ulici i u školi i zajedno smo
igrali fudbal ponekad, kad bi nam dosadile igrice na kompjuteru, a tata mi je
govorio, zamisli, da su oni igrali fudbal svaki dan jer nisu ni znali šta je to
kompjuter i da su roditelji imali probleme da nateraju decu da uđu u kuću.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;">Ja sam mnogo voleo da idem kod bake i išao sam sam
jer je stanovala tri kuće od nas i obožavao sam kad me baka zagrli i ja se
sakrijem u njenom naručju i poželim da nikada ne izađem iz njega jer mi je u
tom zagrljaju bilo taaaaaako mirisno i toplo. Grlili su me i mama i tata i druga
baka i tatin tata i neki rođaci i prijatelji, kada bi mi čestitali rođendan,
odličan uspeh u školi i Novu godinu, ali su svi ti njihovi zagrljaju bili
nekako drugačiji i manje topli i mirisni od njenog zagrljaja.”<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;"><b>Osoba rođena 2025.</b><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;">“I ti, Roditelju A, stvarno misliš da sam ja sisao…
lizalicu pa ću ti poverovati dok seješ te svoje nebuloze? Plave reke, slana
mora, ptice koje lete… svašta! Vi mora da ste bili daltonisti kad su uspeli da
vas ubede u sve to. Reke su sive, upamti, mora imaju ukus šećerne trske, a po
nebu lete samo supersonični avioni generacije 2040.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;">A toooo... to, igranje na ulici, fudbal sa
drugarima, golići, sneg do kolena i do dedinog struka, pa te lopate i grtalice…
pa dobro, možda je onaj tvoj moždani udar bio i jači nego što nam je Doktor
Trgonek Kompjuterski napisao na monitoru.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;">Jedino me brine ta priča o zagrljajima, molim te ne
pričaj je nikada više, čuće te moja deca pa će im, ne dao bog, pasti na um da
traže zagrljaje. Znaš li bre ti koliko je opasno grliti se sa ljudima, ja ni
rođenu ženu nisam zagrlio onda kada su… formirana naša deca, kamo li da sada
glim njih, pu</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: #241A;">-</span><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;">pu,
sačuvaj me i sakloni. Gospode, kud li ide ovaj svet, samo mi to nije jasno. Vidi molim te, zagrljaji...trice i kučine...”<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: #241A;"><o:p> </o:p></span></p>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-35647778231944617252020-11-14T22:20:00.001+01:002020-11-15T12:49:44.560+01:00Kolač dobrote Katarine Ostojić<h3 style="text-align: left;"> <br /><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><span style="background: white; color: #222222; line-height: 150%;">"Dok smo mi odrasli unosili pakete s odećom za
jednu porodicu, deca su se igrala na travanjaku ispred kuće.Vraćali smo se sa
mora i u kolima je bila sinovljeva lopta. Nikada neću zaboraviti oči tog deteta
kada je videlo loptu. Sav radostan, zamolio je našeg sina da se igraju loptom.Taj
pogled dečaka me nije napuštao i odlučila sam da mu poklonim sinovljevu loptu, a
njegovoj sestri ćerkin ranac. Oboje su negodovali. Jasno, to su im pokloni od
bake. Obećala sam da će im baka kupiti sve novo, čim se vratimo kući, a da je
ovo sad jako važno da usrećimo njiihove drugare. Nevoljno su pristali. Po
povratku kući sam održala obećanje. Godinama kasnije pitala sam ćerku da li se
seća svega. Ispričala mi je svoj doživljaj, da je tada bila jako tužna zbog
ranca koji je dobila od bake. Ali da je kasnije sve razumela i da joj nije žao što sam tako postupila. Da li sam postupila pravilno i dalje ne znam. Znam samo
da taj pogled deteta koje silno želi loptu ne mogu ni danas da zaboravim."</span></span></b></h3><p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><span style="background: white; color: #222222; line-height: 150%;"><br /></span></span></b></p><p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;"></span></b></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: inherit; font-size: large;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-vR52xe9iNbo/X67E5uofwZI/AAAAAAAAQ_A/8xxY5DONq_4X-LuYnzroSn3937o8bVE_ACLcBGAsYHQ/s206/125358538_657049751606960_6782478983734560717_n.png" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="206" data-original-width="206" height="640" src="https://1.bp.blogspot.com/-vR52xe9iNbo/X67E5uofwZI/AAAAAAAAQ_A/8xxY5DONq_4X-LuYnzroSn3937o8bVE_ACLcBGAsYHQ/w640-h640/125358538_657049751606960_6782478983734560717_n.png" width="640" /></a></span></b></div><span style="background-color: white; color: #222222;"><p class="MsoNormal" style="font-family: inherit; font-size: x-large;"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: inherit; font-size: x-large;"><br /></span></p><span style="font-family: inherit; font-size: medium;">Ovo je samo jedna
epizoda iz bogatog humanitarnog rada osobe koju sam jedva ubedila za pristanak
da javno, dakle imenom i prezimenom, progovorim o njoj. Budući da smatra da je
humanost lična stvar svakog humanog čoveka, Katarina Ostojić, Kaća za sve nas
koji je znamo, sve ove godine od kada su nas društvene mreže spojile, u svim
mojim tekstovima i statusima na Fejsbuku bila je “jedna od onih osoba širokog
srca kojima smo mi, moje prijateljice u Srbiji i ja, produžena ruka njihove
dobrote”.</span></span><p></p><p class="MsoNormal"><span style="background-color: white; color: #222222;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><br /></span></span></p><p class="MsoNormal"><span style="background-color: white; color: #222222;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><b>IZMEĐU BOMBONA I KRPE</b></span></span></p><p class="MsoNormal"><span style="background-color: white; color: #222222;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><br /></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;">Rodom <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>je Beogradjanka, a dušom i srcem Zemunka. Dve i po godine <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>je živela u Danskoj, a od 1996.
god zivi u Holandiji sa mužem i dvoje dece. Nema stalan posao. Povremeno radi
kao kućna pomoćnica u holandskim porodicama.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;">“Muz ima stalan posao
i zivimo od njegove plate i mojih povremenih primanja. Kada sam ga upoznala i
pocela da zivim u zemlji lala, iza sebe sam imala duzi radni staž. Ovde sam prvo pohadjala skolu za strance, naucila
osnove jezika i pocela da radim u fabrici bombona. Radila sam u vecernjoj
smeni da bih preko dana mogla da idem u skolu jezika. Nije bilo lako, ali sam bila
spremna na to. Prvi put sam se srela sa radom u fabrici, za
masinom, s bukom, novom sredinom i radnim pravilima. To je najteze i najbolje radno
iskustvo mog zivota. Mnogo sam naucila boraveci medju novim ljudima, druge
kulture, jezika, shvatanja. Ovo iskustvo mi je pomoglo da shvatim sta mogu i koliko
mogu da pruzim od sebe u novoj sredini.”<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><br /></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><o:p><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><b> NAJSREĆNIJE GODINE MAJČINSTVA</b></span></o:p></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><o:p><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><b><br /></b></span></o:p></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;">Onda se posvetila majcinstvu
i porodici. Za najsrećnije godine svog zivota smatra bas te koje je provela
pored sina i cerke. Ima divnog supruga, ističe, i medju njima nikad nije bilo
razgovora o tome da li zeli da radi i koliko.</span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;">“Medju nama postoji
uzajamno razumevanje i postovanje i sve odluke vezane za posao moj suprug je
prepustio meni, da sama odlucim sta je za mene najbolje. Kada su deca krenula u
predskolsku ustanovu, odlucila sam da potrazim posao. Nesto sto cu raditi za
vreme boravka dece u skoli, a da mi ostavlja dovoljno vremena da se posvetim i
dalje njima, muzu, kucnim obavezama. Od svoje 14 godine sam za dzeparac
zaradivala ciscenjem kuca, kao pomoc na slavama, u generalnom ciscenju stanova
posle krecenja. I tada mi se javila ideja da bih mogla probati da radim
kao spremacica. Prvi posao je bio u vrticu, kasnije u
dva vrtica, do trenutka kada sam dobila otkaz. U to vreme je sve teze bilo doci
do stalnog posla, pogotovo sto nisam tecno i perfektno vladala holandskim
jezikom. Našla sam posao sama, preko oglasa. Krenula sam od jedne porodice do
druge. Moja preporuka za angažovanje je bio moj rad. Tako je i danas. Fizicki posao cistacice je tezak, pogotovo sto su kuce u kojima radim
velike i imaju po dva sprata, sa uskim i strmim stepenicama.Od novca koji
zaradjujem ciscenjem ne mogu da prezivim, ni kada bih bila sama. Ali je to
dodatak kucnom budzetu i nije zanemarljiv.”<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><br /></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-GIYgHBG3zj8/X7BDVfomMII/AAAAAAAAQ_M/8CVL6pmlCM4AJ73UeHn5H1v0YT_kx1k4gCLcBGAsYHQ/s206/125226716_679298189645610_4491576117637295934_n.png" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="206" data-original-width="206" height="640" src="https://1.bp.blogspot.com/-GIYgHBG3zj8/X7BDVfomMII/AAAAAAAAQ_M/8CVL6pmlCM4AJ73UeHn5H1v0YT_kx1k4gCLcBGAsYHQ/w640-h640/125226716_679298189645610_4491576117637295934_n.png" width="640" /></a></div><br /><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><br /></span><p></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> </span></span><span style="color: #222222; font-family: inherit; font-size: large;">Iz perspektive
građanina zemlje koja je ovoliki niz decenija u krizi, život u zemljama o
kojima najčešće čitamo, uz retke prilike da ih i upoznamo, obojen je ružičasto. Stvarnost je često drugačija.</span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> </span></span><span style="color: #222222; font-family: inherit; font-size: large;">“Svaki evro je
dobrodosao, pogotovo kada imate dva studenta u kuci. Porediti standard Holandije
i Srbije nije moguce.Velike su razlike.Troskovi zivota ovde su dosta veliki i jedna plata je nedovoljna za cetvoroclanu porodicu. Potrebno je da oba supruznika
rade da bi mogli solidno ziveti od svog rada.Najveci troskovi su kredit za
kupljenu kucu (hipoteka), poreske obaveze i zdravstveno osiguranje.Kada platite
dugove drzavi, ostane vam nedovoljno za hranu za ceo mesec. No, s obzirom da smo
kao porodica naucili skromno da zivimo, nismo nicega ni zeljni, niti u necemu
oskudevamo. Otkad sam pocela da radim u porodicama bogatijih
sugradjana, povremeno sam dobijala polovnu garderobu za decu i sebe i to mi je dosta
pomagalo u kucnom budzetu. Cerka i ja volimo polovnu garderobu i vrlo cesto je i kupujemo.Tako sam i dosla na ideju da bi
na ovaj nacin mogla da sakupljam ocuvane stvari i pomazem ljudima kojima je
pomoc dobrodosla. Po rodjenju dece, sva njihova mala garderoba, obuca, posteljina
je bila oprana i spakovana. Spremna na poklon nekoj decici koja nemaju
dovoljno. Prva adresa na koju sam odnela humanitarnu pomoc je bila u Zvecanskoj
ulici u Beogradu. Kasnije je to bio Dom za nezbrinutu decu u Subotici pa Sigurna
kuca u Beogradu... Moj moto je da pomoc ode svaki put na neku novu
adresu. Najvise doniraju moje musterije koje vec godinama znaju cime se bavim i
uvek ostave stvari koje ja perem i pakujem. Kada
dolazimo u zemlju na odmor (leti), i te donacije nosimo u
specijalnom koferu koji se montira na krov automobila.Tokom godine pratim
redovno nase vesti i dolazim do informacija kome, gde i kako je potrebno
pomoci. Sve informacije koje mi se ucine istinite (ne zaboravite da ima svega i
svacega i treba biti jako obazriv kada je humanitarna pomoc u pitanju), sama
vise puta proverim (cak zovem i telefonom redakcije novina), kako bih bila
sigurna da se radi o istinitoj prici vezanoj za </span><span style="color: #222222;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;">humanitarni rad.”</span></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;">I kako sad, neko ko je
bez stalnog zaposlenja, ko za budžet svoje porodice zarađuje čisteći tuđe
stanove, ko se oblači u radnjama polovne garderobe i ekonomiše bukvalno sa
svakom parom koju stekne, čija deca svoj džeparac sama zarađuju, kako dakle taj
biva veći dobročinitelj od mnogih koji plivaju u izobilju, I tamo negde daleko i ovde?<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;">"Porodica me je
od pocetka ideje podrzavala. Sada,kada su deca postala odrasli mladi ljudi, pomazu na neki drugi nacin. Posto oboje rade preko omladinske organizacija i
imaju svoja primanja, pri svakoj akciji sakupljanja novca ucesvuju svojim
prilogom.Tokom godine sakupljam odecu, obucu, posteljinu, a dva puta godisnje
pravim humanitarni kolac koji prodajem i sav novac se salje porodici kojoj je
pomoc potrebna.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;">Mislim da nasa deca nisu
nicega bila uskracena za sve 23 godine koliko se bavimo humanitarnim
radom suprug i ja. Postoji samo jedna epizoda koja ce zauvek ostati za
pamcenje,u kojoj su bili ‘’ljuti’’na svoju mamu.Naime,dok smo mi odrasli
unosili pakete a odecom,deca su se igrala na travanjaku ispred kuce.Vracali smo
se sa mora i u kolima smo nosili sinovljevu loptu. Nikada necu zaboraviti oci
tog deteta kada je videlo loptu. Sav radostan, pozvao je naseg
sina da se igraju loptom. Spremali smo se za polazak kuci. Taj pogled decaka me
nije napustao i odlucih da poklonim sinovljevu loptu tom decaku, a njegovoj
sestri cerkin ranac. Oboje su negodovali jer su to njihovi pokloni od bake. Obecala sam da ce im baka kupiti sve novo cim se vratimo kuci, a da je ovo
sad jako vazno da usrecimo njiihove drugare. Nevoljno su pristali na moj
predlog. Po povratku kuci sam odrzala obecanje. Godinama kasnije pitala sam
cerku da li se seca svega. Ispricala mi je svoj dozivljajaj, da je tada bila jako
tuzna zbog ranca koji je dobila od bake. Ali da je kasnije sve razumela i da joj
nije zao sto sam tako postupila. Da li sam postupila pravilno i dalje ne
znam. Znam samo da taj pogled deteta koje silno zeli loptu ne mogu ni danas da
zaboravim.”<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><br /></span></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><b><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span> </span></span><span style="color: #222222;">HUMANITARNI KOLAČ</span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><br /></span></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;">“Obicno ga pravim pred
bozicne i uskrsnje praznike. Kuglof sa sargarepom i orasima, jedan od mojih
omiljenih kolaca. Neobican, redak. Svoje akcije organizujem samo u kurugu ljudi
koji me poznaju, moje musterije, poznanici. Najvise ga kupuju bas moje
musterije koje su s godinama postali redovni kupci. Napisem objavu
u kojoj objasnim za koga organizujem pomoc, formiram cenu i vreme trajanja
akcije. Ljudi kod kojih radim godinama, znaju o cemu se radi i rado ucestvuju u
akcijama. Medju njima su dve zene koje skoro nikada ne zele kolac zauzvrat, vec
samo daju donaciju. Na njih sam posebno ponosna i uvek isticem njihovo plemenito
srce. Spremne da pomognu, pitaju sta se desava sa bolesnima i operisanima.</span></span><span style="color: #222222; font-family: inherit; font-size: large;"> Poslednja akcija je bila nedavno. Novac je sakupljen, već poslat . Bice upotrebljen
za lecenje tesko obolele osobe.”</span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><br /></span></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-b1HFHIeOp94/X7BJj_vpN8I/AAAAAAAAQ_Y/j1HJOh-9VXgbS-W1EIncPRcWG35QWRH9QCLcBGAsYHQ/s959/125317176_796570260901246_9077369288087840068_n.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="959" data-original-width="720" height="640" src="https://1.bp.blogspot.com/-b1HFHIeOp94/X7BJj_vpN8I/AAAAAAAAQ_Y/j1HJOh-9VXgbS-W1EIncPRcWG35QWRH9QCLcBGAsYHQ/w480-h640/125317176_796570260901246_9077369288087840068_n.jpg" width="480" /></a></span></div><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><br /><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"><br /></span></span><p></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> </span></span><b style="color: #222222; font-family: inherit; font-size: large;">GENERALKA ZA NEČIJE
ZDRAVLJE</b></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;">“Od prosle godine sam
dosla na novu ideju, koja se pokazala delotvornom. Objavila sam oglas u
kome nudim svoje usluge generalnog ciscenja kuca, jednokratno, kako bih sakupila
vise novca. Akcija traje tokom citave godine. Znaci, ljudi me mogu pozvati jednom
da im generalno sredim kucu, a sav novac ce biti upotrebljen za humanitarnu
pomoc. Taj novac odlazem u porodicni fond, kasu Sluzice ce za lecenje bolesnih, kupovinu lekova, operacije dece, operacije
odraslih, nabavku razne medicinske opreme, skolskog pribora i dr. Mogu vam reci da
zainteresovanih ima, a godina je duga. Dok me zdravlje sluzi trudicu se da ovo
potraje sto duze, kako bih pomogla sto vecem broju ljudi.”<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; font-family: inherit; font-size: medium;"><b>NEOPISIVA RADOST DAVANJA</b></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;">“O mom humanitarnom
radu zna nekolicina mojih bliskih prijatelja i poznanika. Jedino za humanitarni
kolac sam odnedavno postala transparentna i to samo sa namerom da jos nekoga
podstaknem da i on pokusa nesto slicno u onome u cemu je dobar, a za dobro
drugog. Posle ovog teksta sam svesna da ce se pojaviti neki ljudi koji ce mozda
zatraziti moju pomoc. Ovim putem hocu da pojasnim samo jedno: nisam svemocna. Svesna sam da celom svetu ne mogu pomoci. <b>Svako od nasi ma sansu da ucini
nesto korisno za nekoga ko je u nevolji. Svako ima sansu da dokaze sebi da je u necemu
dobar, koristan. Neka tu svoju sposobnost pretvori u dobru nameru i pokusa nekome
pomoci. Osetice neopisivu radost u sebi. O tome se radi. O radosti koju sami mozemo
da osvestimo u sebi, zbog sebe i drugih. Najsladje je kad covek nesto uradi
sam.</b> Zato apelujem na svakoga da potrazi to zrno dobra u sebi i pomogne, bilo
kome. Nase malo je za nekoga mnogo veliko.”<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; font-family: inherit; font-size: medium;"><b>ŽELJE</b></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;">Nisam covek od mnogo
zelja. Moja jedina je da moja porodica bude zdrava i slozna, kao sto smo bili do
sada. Da kada nas jednom ne bude bilo nasa deca nastave sa cinjenjem dobra za
druge, umesto nas. Da nastave nasim stopama.To bi nas jako usrecilo.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; line-height: normal; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal"><span style="background: white; color: #222222; line-height: 150%;"><o:p><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> </span></o:p></span></p><p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;">
</span></span></p><p class="MsoNormal"><span lang="sr-Latn-RS"><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> </span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; line-height: 150%;"><o:p><span style="font-family: inherit; font-size: medium;"> </span></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background: white; margin-bottom: 0cm;"><br /></p>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1163944138616960849.post-41479205920576442912020-11-01T12:01:00.005+01:002020-11-01T15:39:11.009+01:00Porez na kutretija i na pendžeri<span style="font-family: inherit; font-size: medium;">Dete sam bila, mora da je toj bilo neku godinu po rat kad se i sag sećam ko jučer da je bilo, kad mi mati tutnu sidžimku i ruke i reče: "Vodi ovoj kutre nakude polje i ne vrtaj se sve dokle te ne izokamo, eve ji popisari većem kude Glišini, samo što nesu u našu avliju ulezli".</span><div><span style="font-size: medium;">Kvo sam znala, jošte ni u školu nesam krenula, vatim onuj sidžimku, kutre trči po men, a ja begam kolko me noge nose, sve mislejeći, tija popisari mora da biju kutretija po kuće kad se mati onolko ustresla.</span></div><div><span style="font-size: medium;"><br /></span></div><div><span style="font-size: medium;"><br /></span></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-nUEKqse4I_8/X56U9StomTI/AAAAAAAAQ-M/jrrtPkhEqjMF1M8KdgJTSiAwZsx3tedZACLcBGAsYHQ/s750/photo-1536809188428-e8ecf663d0be.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="500" data-original-width="750" height="426" src="https://1.bp.blogspot.com/-nUEKqse4I_8/X56U9StomTI/AAAAAAAAQ-M/jrrtPkhEqjMF1M8KdgJTSiAwZsx3tedZACLcBGAsYHQ/w640-h426/photo-1536809188428-e8ecf663d0be.jpg" width="640" /></a></div><br /><span style="font-size: medium;"><br /></span></div><div><span style="font-size: large;">Posle kad sam malko razaznala, svatila sam i što smo krili onaj postara kola, volovska dabogme, šinska, tag seljaci za pobolja nesu ni znali, i što su nekvi ljudi sas vile i šipke odili po naš dvor i pobivali gi na svaki metar u zemnju pa gi izvlačili besni što poda zemnju neje prazno. Onija prvi, onija od koji smo krili kutretija i volovska kola, oni su popisuvali sve što si imal pa su posle toj razrezuvali porez na selski domaćini. A ovija drugi, oni su pa zbirali sve sas što je se trebal narani i napoji narod u varoši, a što je seljak moral da im dade, imal ne imal.</span></div><div><span style="font-size: medium;">Ajd što su mu iskaruvali jedinu svinju iz kočinu eli je seljak moral da kupi poskupo svinju i da im ju predade za nikakve pare ako je tel onuj iz kočinu da sačuva za njegovu čeljad, pa nekako ću svatim: neje imala rana po varoši. Al mi nikad neće bude jasno zašto su deda i bašta morali da zatrupuju u šumu burence sas rakiju, "mora bit", kako je vrevil čiča Timotija, da će tija ljudi iz varoš umru ne samo od glad, nego i ako im se ne sune šišence rakija.</span></div><div><span style="font-size: medium;"><br /></span></div><div><span style="font-size: medium;">"Moreeee, jošte ovoj neje ništa, kad je država rešila da na seljaka oporeže i šinska kola što gi volovi i krave vuču i kutretija što ni dvor i kuću čuvaju, ima ni počne oporezuje i penžeri i nužnici, eve što vi reko"- pantim i toj da je rekal čiča Timotija, a ja sam posle brojila pendžeri na najgolemu kuću u selo, mislejeći kolko će oni jadni plate tolki porez na nji i sekirajeći se da li će stvarno zaziduju neki, samo da pojevtino projdu.</span></div><div><span style="font-size: medium;">A projdoše i godine, poraso kolko sam porasla pa se poče i smanjujem, kako toj u život ide, i na porez ič posle nesam ni mislela. Toj je bila muška rabota, isprve ga je plaćal muž, posle sin, a i, duša valja, svo ovoj vreme neje porez ni bil da seljak mora prodava kravu kad mu dojde razrez za plaćuvanje ko nekad.</span></div><div><span style="font-size: medium;"><br /></span></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-size: large; text-align: left;">Sag se, vidim, sve diglo naNoge, samo se od porezi vrevi, ovuj koronu više i ne pominjaju.</span></div></div><div><span style="font-size: medium;">Poplašili se, vikaju država će pa razrezuje porezi na šupe, nužnici, vejnici, bunari, ma i na nastrešnice za drva da ne kisnu, će se plaća porez.</span></div><div><span style="font-size: medium;"><br /></span></div><div><span style="font-size: medium;">Jedino nikuj ne pominja da će se pa plaća porez na kutretija. </span></div><div><span style="font-size: medium;"><br /></span></div><div><span style="font-size: medium;">NeZnam smejem li toj da pominjam, ali kad bi se država i toj dosetila, goleme pare bi imali d-uznu, pogoleme nego od svi nužnici i bunari. Nji su počeli i bez porezi zatrupuju. Šće kad nikome više i ne trebu.</span></div><div><span style="font-size: medium;"><br /></span></div><div><span style="font-size: medium;">Ilustracija je <a href="https://unsplash.com/photos/t7wwffh6x8E">odavde</a></span></div>Negoslavahttp://www.blogger.com/profile/10166517567205744716noreply@blogger.com0