Приказују се постови сортирани према датуму за упит blogovanje. Сортирај према релевантности Прикажи све постове
Приказују се постови сортирани према датуму за упит blogovanje. Сортирај према релевантности Прикажи све постове

понедељак, 5. новембар 2018.

Anita Pratljačić, intervju: Moj posao je da rešavam probleme

Poznajem izvestan broj uspešnih ljudi koji su to postali zahvaljujući isključivo samima sebi - svom trudu i radu, svom znanju i obrazovanju, svojim prirodnim predispozicijama, genima, vaspitanju, knjigama koje su pročitali, lekcijama koje su naučili, časovima koje nisu propuštali, pismenim zadacima i ispitima na kojima nisu prepisivali... i koji o svojim dostignućima mogu govoriti a da ni pred kim i nikada ne pocrvene. I koji vrlo retko i vrlo malo o tome govore. O mnogo većem broju takvih ljudi znam zahvaljujući onome što sam o njima čula od drugih ljudi ili videla i pročitala u medijima. I mediji, u proseku, o takvima najređe govore. Nekako, najviše bruje o onima, uspešnima manje ili više, kojima je stalo da se priča o njima, o onima čije je "japaja" prodorno i glasno, bez obzira na istinski procenat učešča njih samih u onome što su postigli.

Osobu o kojoj pišem ovde znala sam virtuelno i to vrlo površno, bez nekog specifičnog utiska o njoj. (Da sam znala bar deo njene priče, znam da mi verujete na reč, daleko ranije pretočila bih tu priču na ovaj blog.)
Srdačno smo se zagrlile nedavno na Konferenciji poslovnih žena u Kragujevcu, nas dve, koje smo imale jedinu dodirnu tačku u tome što smo, između ostalog, i blogerke.Kao da se milion godina znamo i kao da nas... a biće i da nas istinski vezuje, ne samo blogovanje, već i mnogo toga što postepeno otkrivam, a čiji je zajednički imenitelj to verovanje da je najslađi i najvredniji onaj rezultat koji ostvariš sam, nevezano za njegove razmere, širinu i efekte.

Anita Pratljačić:
Osoba koja je tek onako, usput, nabrajajući razloge zbog kojih je samu sebe nazvala "mama na točkovima", navela i to da je posle kragujevačkog skupa očekuje jedan skup u Ambasadi Holandije u Beogradu, pa onda sledeći, koji sama organizuje, na Zlatiboru... i još nekoliko, tako, za nju svakodnevnih poslovnih događaja, koji u ovoj zemlji i za ovdašnje prilike u stvari nimalo nisu svakodnevni niti obični.

уторак, 28. фебруар 2017.

O tome kako nas je još obogatilo blogovanje i o tome kako smo otkrile Dušanovački cvet

Verovatnoća da bi se makar dve osobe iz onog društva koje se prošle nedelje okupilo u beogradskoj Kafani Dušanovački cvet (dijagonalno od dušanovačke pošte, na samom uglu, bašta još ne radi) srele, upoznale, progovorile makar jednu reč, može se meriti promilima. A verovatnoća da će se dvadesetak srodnih duša naći u isto vreme na istom mestu, u sličnom raspoloženju i presrećne što će jedno lepo veče provesti zajedno, je ... da i ne govorimo.


               Na rastanku - stale bi u ovaj kadar i ostale, ali su morale ranije da odu 

Daću svojoj malenkosti na značaju isticanjem činjenice da  naša okupljanja postaju već tradicionalna (i stoga mnogo zameram Milji , i pored svih njenih prethodnih zasluga, što ih takvima tek najavljuje ;) ), a ovoga puta im otkrivam i razlog svoje želje da ih vidim odjednom na istom mestu - moji beogradski dani su isuviše kratki za usaglašavanje i sve ostale prateće elemente dogovaranja oko pojedinačnih susreta.



Da ne bi Agneze, koja je u ime svih nas odabrala mesto okupljanja, ko zna u kom objektu bi se te večeri sve orilo od smeha i prštalo od pozitivne energije. Negde drugde bi kafanski gosti znatiželjno okretali glave u našem pravcu, pitajući se verovatno ko se to tako zdravo i iskreno smeje i šali u ova sumorna vremena kada je sresti nasmejano lice manje moguće nego da te udari vozilo dok prelaziš ulicu dok je na semaforu zeleno.



Na svu sreću, drage Slavica, Nale i Nada kao najvrednije su mi prekratile nervoznu šetnju ispred kafane, pred kojom su defilovi neki mladi, svečarski raspoloženi ljudi, pored automobila svadbarski ukrašenih - znak da je u istom objektu u toku u svadbeno veselje.

O eksploziji smeha, radosti, šala... o zagrljajima, nedoumice u pogledima na nailazak nekoga za koga nismo baš sigurni da je Suzana ili Slađana i širokim osmesima koji su pratili svako prepoznavanje i upoznavanje, neću vam pričati, u strahu da ostanem nedorečena. Samo znam da smo sve pitale - a kada ćemo se videti sledeći put.

Radovali smo Nedi, Jelenčetu, našoj vipovki i maskoti, Carici, našoj drugarici koja pravi neke jako lepe stvari ali neće da ima blog, dragoj Miroslavi, koja sjajno piše, Miličici, koja ima zlatne ruke, Aleksandri, koju ove večeri izgleda kamera nije htela pa se na fotografijama jedva vidi, jednoj Mileni koja nema ni Fb profil ni blog ali je sjajan drug, Olji, koja je večeras zagonetno blistala, našoj Suzani...


 






Za naše raspoloženje velikim delom zaslužno je izuzetno ljubazno i predusretljivo osoblje Dušanovog cveta - hvala ti, Agi, na preporuci. Ne samo da su bili zaista profesionalni, uslužni i dovoljno blizu kad god nam je bila potrebna neka usluga, nego su nam pripremili fantastičan meni kojim su, em reprezentovali ponudu restorana, em nas kupili kao goste za svako sledeće okupljanje (sem, onog, naravno, planiranog za Adu ili neku drugu prirodu, čim pukne lepo vreme). Em nas nisu previše otrošili, što za današnje vreme nije mala stvar.














Neću ništa da hvalim, jer ne znam šta bih pre - da li roštilj (a pred nama je bilo apsolutno sve iz njihove ponude), sosove i salate ili, pak, slatkiše. One palačinke od kojih, kako reče Milja, iskače katarakta već na prvi zalogaj ili one u šatou - posebna Agnezina preporuka, majstorski sufle ili voćnu tortu...



Za sve to imamo samo iskrenu preporuku, a mi već definišemo datum sledećeg druženja.

PS - Otkriću vam tajnu: Dušanovački cvet ima sjajnog kuvara, Radeta Vukojevića, čija je jedina mana u tome što ne želi da se o njemu govori. Uslikah ga na prevaru ;)


уторак, 14. фебруар 2017.

Šta blogeri očekuju od blogera, a šta od čitalaca (2)

U prethodnom tekstu na temu očekivanja blogera ("molim vas da me zapratite, ja sam ovde nova") osvrnula sam se na greške koje, u želji za osvajanjem privlačenjem čitalačke publike mogu da učine ambiciozni, neiskusni i nedovoljno...ajd da kažem, korektni, mada za to postoji i teža reč, blogeri.
Ostavljanje citirane poruke ispod tuđeg bloga može značiti samo to da je reč o lovcu na pratioce i ništa više, odnosno ništa više pozitivno.

To ništa pozitivno, znači da:

- niko nije dužan, a najmanje XX bloger, da prati bilo koga samo zato sto je ovaj to pristojno ili manje pristojno zamolio



Pažnja, posećenost bloga i čitanost od svakoga, pa i od samih blogera, može se steći isključivo kvalitetnim sadržajem koji na svom blogu objavljujete.

четвртак, 9. фебруар 2017.

Molim da me zapratite, ja sam novi bloger

Molim da se u ovom tekstu ne prepoznaju blogeri koji za sebe tvrde da "pišu blog isključivo sebe radi" i da ih "uopšte ne zanima šta drugi o tome misle". Ne bih se baš složila sa onima koji im kažu "lažeš, jer da je to istina pisao bi zaista samo za sebe ili bi zaključao blog za javnost i nikako se ne bi eksponirao", već mislim da je pre reč o samozavaravanju i nespremnosti da spoznaju i priznaju  istinu koja  pokazuje da nam je, ipak, svima koji imamo blogove dostupne bilo kome, stalo makar do toga da proverimo sebe i da vidimo koliko je ono što pišemo dobro po utiscima drugih.




Tema su, dakle, blogovanje uopšte i mesto blogera u njemu ne samo kao autora teksta, već i njegovog odnosa prema tim čitaocima: samim blogerama i svim povremenim ili stalnim čitaocima njegovog bloga, pa i onim potencijalnim.

среда, 23. март 2016.

Ne-pismenost na blogu- Nismo svi spremni da učimo... a neki oduvek i sve znaju

Davno sam pročitala (internet je mnogo korisna stvar za one koji znaju kako da on bude njihov sluga, a ne oni njegov) da se na internetu vidi sve, o svakome- i kakav si i koliki si čovek i kakve su ti misli i koliko si pametan ili g... nisi, i koliko si bio dobar đak i koliko si i šta naučio u životu i koliko si pismen... a i to koliko si spreman da priznaš da nešto ne znaš, da prihvatiš savet, sugestiju, da koriguješ grešku...

U Fb grupi Blogeri pre nekoliko dana pokrenuli smo (u okviru redovne animacije članova grupe među kojima su i blogeri i ljubitelji blogova, i pismeni i manje pismeni, i oni koji žele da pomognu i koji ne žele, i oni koji prihvataju savet i koji  gaodbijaju ) novu temu o kojoj mogu da se izjašnjavaju svi koji požele- Pismenost na blogovima.


Primetili smo, mi koji smo tamo prisutniji i redovnije pratimo blogopisanija, blogeri i oni koji samo čitaju blogove, da među nama, manje ili više pismenima, manje ili više obrazovanima, manje ili više obaveštenima, manje ili više ... ovakvima ili onakvima, ima i ljudi kojima bi po neka lekcija iz pravopisa i gramatike dobrodošla. Neki od nas povremeno nekima skrenu pažnju na ono što smatraju da im nije baš za diku i ponos. Nekada su u pitanju i samo sitni kozmetički potezi, ali dovoljni da neki njihov tekst zablista;  nekada obične sugestije usmerene ka tome da otklone po koju naviku u pisanju koja odbija čitaoce od njihovog bloga, a nekada nekima zaista valja skrenuti pažnju na greške koje ne bi smeo da pravi niko ko želi da se nazove blogerom.


Upravo tražimo način da u okviru grupe otvorimo rubriku za "ispravljanje grešaka" tako da, ne prozivajući i ne imenujući nikoga, ukažemo na grešku koju smo uočili u nekom tekstu i pokažemo kako se piše i kaže ispravno.


понедељак, 21. март 2016.

NEZAPOSLENOST: KAKO IZAĆI IZ ZAČARANOG KRUGA- Ja,pisac-volonter

Nameravala sam da ne učestvujem u pisanju na zadatu temu u našoj Fejsbuk grupi Blogeri:  NEZAPOSLENOST - KAKO IZAĆI IZ ZAČARANOG KRUGA. Opravdanje sam nalazila u činjenicama da sam status nezaposlenog sama izabrala (silom prilika, čitati- prodaja firme nekome od koga se niko nikakvom dobru nije nadao) i da, ruku na srce, posle toga posao nikada nisam ni tražila (što ne znači i da bih ga dobila, da jesam, ali je red da i to kažem).

U stvari, možda i lažem. Najveći razlog je taj da mi je od svega, a najviše od statusa nezaposlen, jednostavno- muka.

Blog nisam otvorila zarad zarađivanja i neprekidno ponavljam da je najveća greška ulazak u blogovode prevashodno iz ovog razloga (osim, naravno, ako niste član nekog od onih krugova u kojima se poslovi dele na osnovu  pripadnosti ili imate nekoga u onim klanovima za koje upućeni tvrde da su hermetički zatvoreni i da posluju u stilu ja tebi- ti meni, a u situaciji su da dele poslove).

Pisanje je moja potreba, strast, ljubav, želja. Moj zanat, posao, hobi, razonoda i zabava. Hrana i lek. Izazov. 




Upravo zato, kako se bar meni čini, spadam u blogere koji su napisali najveći broj besplatnih tekstova za mnogobrojne magazine, portale, blogove (hvala blogerima, mnogi su pisali kao gosti i za moj blog). 

Na početku svog blogovanja osećala sam kao izazov priliku da pišem za druge. Nekako sam živela iluziju da i dalje radim. Radovala sam se svakom tekstu, svakom šerovanju, svakom lajku, jednako kao i tekstovima na mojim blogovima. No, kako je vreme volontiranja prolazilo, čari izazova su bile sve manje a moj elan je posustajao- znajući za to, vlasnicima sajtova za koje sam pisala često sam sugerisala da iskoriste taj moj elan dok je  u zenitu, jer će uskoro, neumitno, pod pritiskom upravo tog volonterisanja, početi da pada. 

Nekada se na startu znalo da pišem volonterski, kako volim da kažem, za dž, a nekada se ta mora pisanja  produžavala sve u ime nekog u međuvremenu sklopljenog prijateljstva i pratećeg obećanja da "biće, samo još malo, samo što nije... vrlo brzo, uskoro...". Najčešće je na kraju ostajalo samo prijateljstvo, budući da su se ranije ili kasnije rasprsli snovi nesuđenih poslodavaca o ostvarivanju zarade od magazina ili portala. Pa i stvaranja mogućnosti za plaćanje tekstova koje su naručivali.

Neretko se dešavalo da me ljudi pitaju otkud mi toliko snage, ideja, volje i vremena za pisanje, uz konstataciju da me potpuno razumeju, jer, eto, samo se borim za egzistenciju. I ostajali bi širom otvornih očiju kada bi saznavali da sam od svih za koje sam pisala bila kratko plaćena samo od strane jednog portala, koji je pokušavao da  medijskim širenjem  ostvari značajnije finansijske efekte, izostale nažalost.

Malopre sam poželela berićetnu saradnju sa jednim novim net magazinom blog drugarici, a ona mi je uz hvala reka i ovo: " Si videla. :) Posle kaži da ne možeš naći posao preko FB!".

I to je bilo TO!

Prelomna tačka mog volonterskog blogopisanja.

Da, najpre sam joj rekla da imam sva prava na tu tvrdnju i dalje, čak i pored činjenice da je ona eto dobila posao.


Odluka da prestanem sa pisanjem za dž, osim za svoje blogove, za svoje blogoprijatelje koji takođe pišu za mene... i realizacija još nekoliko datih obećanja nekim blogoprijateljima sa kojima pitanje "kolko košta" i ne dolazi u obzir, je definisana.


Jednostavno, trebalo je samo preseći i odlučiti da bude tako. A veliki razlog postoji odavno- nemam više vremena za bacanje. 

Moja druga knjiga je isuviše dugo čekala da bude ispisana i nikakvo opravdanje u smislu toga da treba napisati ovome ovo ili ono, više me ne vadi, u sopstvenim očima.

Razmišljam nešto, mnogim mojim prijateljicama ide odlično prodaja ručnih radova (nekima sam i sama napravila vrlo uspešan epp). Zbog toga sam možda ponekad bila nepravedna prema nekim pletiljama koje takođe lepo rade (na one čijih bih se radova postidela ovoga puta ne mislim) ali ne uspevaju da ih unovče. Tvrdeći da ima tržišta i da samo treba raditi.

Nesporno je da ja umem da pišem. Ali eto, meni moje pisanje, osim beskrajnog zadovoljstva zbog samog pisanja i zbog činjenice da mnogi ljudi vole da čitaju to što pišem, nije donelo ništa konkretno kao, recimo, posao. I kako stvari stoje, ni neće. Ne umem da nudim usluge pisanja, da vučem ljude za rukave, da radim epp sebi samoj (kada bih bila uspešna kao kada eppeišem druge, gde bi mi bio kraj :) ) A kažu, da bi se dobio jedan posao, trebalo bi napisati najmanje 100 ponuda.

Ipak ću se ja posvetiti knjizi.

Ali, ako je nekome potreban novinar-bloger-pisac koji se razume i u ekonomiju i u blogovanje i u politiku i u kuvanje, krojenje, heklanje, pletenje, šivenje, koji prat prati popularnu psihologiju i zna mnoge probleme mladih, odrastanja, starih, zrelih, savršenih i nesavršenih, samih, usamljenih, bogatih i siromašnih, kao i "recepte" za njihovo rešavanje... evo mesta na kojem ga može naći.


ilustracija je s Fejsbuka


среда, 16. март 2016.

I za blog treba imat’ dušu- gost bloger Maja Wu

I za blog treba imat’ dušu...

... koju, ako je posedujete a sigurna sam da je odgovor potvrdan, možete preneti u svoja kreativna pisanja, tačnije blogovanje. Kada mi je Negoslava predložila da napišem gostujući blog, ideja mi se svidela, no nisam znala da će mi tema ipak biti toliko teška, a već sam je odavno savladala. Posle nekoliko dana razmišljanja, da li tehnički, da li kao radionicu kratkog sižea u pisanoj formi ili čak video prilog, shvatila sam da je odgovor već tu, a da ga nosite vi, u sebi.

Želite da postanete jedan od popularnih blogera i da za vas čuje svako širom planete?


       Naravno da je moguće. Nisam ni želela da vam kažem da nije. Pitanje je šta vi smatrate pod popularnim, šta želite da plasirate ljudima i da li vredi biti samo popularan? Može da se bude popularan na razne načine, a nije uvek po pravilu u pozitivnom smeru.



Ukoliko ste otvorili blog, odlučili da pišete za svoju dušu, da delite recepte, imate online dnevnik, svoje tihe patnje pretočite u prozu koja ostavlja u suzama sa one strane ekrana ili ste neko ko putuje svetom i piše o tome, blog je idealan za vas. Nećete možda imati mnogo pratilaca u početku, ali ćete živeti na svoj način. Na vama je da naučite da razvijete tehniku pisanja, priđete čitaocima na pravi način, da ih zainteresujete i da uvek imate nešto čemu će se vraćati. Ukoliko ste samo otvorili blog i čekate da se nešto čudesno desi, džabe čekate. Niko vas neće slediti.

Čuda su u vama! Sva ta čuda stvarate vi, vaša energija, kreacija, vaš um, vaša vera u sebe i volja da svaki dan napravite makar korak dalje.

недеља, 31. јануар 2016.

Čega su uskraćeni večiti kritizeri na netu

Sećate se onog vremena kada se govorilo da je fudbal oblast u koju se razumeju svi Jugosloveni toliko da imamo 20 miliona selektora reprezentacije? Posle se to prenelo i na politiku, stupanjem u višestranačje, a poposle i na ekonomiju, sve dok smo je imali i od onda je ne pominju ni oni u čijem je opisu radnih obaveza.


E, sada se svi razumeju baš u sve.

 Dovoljno je samo da zakorače na vaskoliki internet i odmah će postati eksperti,  ne samo za fudbal, tenis i košarku, već i za nutricionizam, astronomiju, nacrtnu geometriju. IT su apsolvirali čim su kliknuli prvu tipku na tastaturi, medicinu su maturirali na časovima ONO i DSZ, sa sve predavanjima iz oblasti Prve pomoći kad su bili pripravnici, ako su uopšte i bili.

 O književnosti im je pričao komšija, profesor srpskog, još onomad kad im je pisao pismeni zadatak u sedmom razredu na temu "Čovek samo srcem dobro vidi", tako da većeg eksperta za lepo pisanje, gramatiku i pravopis od njih nema, u državi pa i šire, a blogovanje i da ne pominjemo. Imaju ga u malom prstu i  znaju da je svaki bloger  otvorio blog i ne piše zato što voli da piše već zato što se tu zgrću tolike pare da je onda savršeno jasno zašto imamo rekordni broj blogopisaca po glavi stanovnika. Bili bi i oni, nego ovih dana baš nemaju nešto mnogo vremena, ali čim završe zidanje septičke jame i dočekaju isplatu 239 zaostalih plata iz preduzeća u koje idu svaki dan da odsede radno vreme ogovarajući sve direktore, od osnivanja do stečajnog upravnika pa da umorni i smoždeni odu kući, postaće i oni gospoda blogeri, nego šta!

I pozvani su oni da svakome saopšte svoje mišljenje na svaku temu. 


недеља, 3. јануар 2016.

4 osnovna saveta za one koji žele da pokrenu blog



Odmah prelazim na stvar, upravo u nameri da onima koji se dileme, dvoume i misle- šta ću, kako ću, kad bih imao nekog pa da mi to pokaže, objasni, ne znam hoću li, mogu li, ko li će baš moj blog da čita, kako će me pronaći i gde... objasnim da je jednostavno, lako, prosto ko pasulj i bez razloga za nevericu, sumnju, strahovanje bilo koje vrste.


I- Blog može da pokrene svako, vrlo jednostavno, bez ikakvih napora, lako i brzo.

Sve i da ste tehnički totalno nepismeni, možete zamoliti dete, rođaku, komšiju, muža, prijatelja, ujaka, bratanca, sestričinu... da te detalje obavi umesto vas. Ionako je to vrlo kratak posao i obavi se u jednom dahu.


Vaše je da smislite naslov bloga, da odaberete nišu ako ne želite da vam blog bude svaštara kao ovaj ovde, da napišete nekoliko reči o sebi ako želite da se predstavite čitaocima i omogućite im da vas bar malo upoznaju i da- počnete s pisanjem.

II- Najbolji savet koji svako koga zamolite da vas uvede u tajne blogovanja može da vam da jeste- na netu postoje odgovori na apsolutno sva pitanja koja vas zanimaju i samo je potrebno da u Gugl upišete to što vas interesuje:



-kako da pokrenem blog
-koju nišu da odaberem
-koja platforma se preporučuje
-kako povećati čitanost bloga
-besplatni ili plaćeni domen
-dužina teksta na blogu
-naslov bloga
-fotografije za blog
...

Na svako od ovih pitanja ima toliko odgovora da naprosto nećete imati vremena da ih sve pročitate. A nije ni potrebno. Pročitajte prva dva ili samo jedan i znaćete dovoljno  o datoj temi.

петак, 27. новембар 2015.

Da li se treba bojati uticaja blogova na javno mnjenje

Blogeri su odavno postali ozbiljan činilac u kreiranju javnog mnjenja i njihov uticaj na mnoge pore društvenog života je očigledan, pozitivan i blagotvoran. Mada, sporadično primećujemo ili samo slušamo nagađanja o incidentnim slučajevima na ovom ili onom planu, uz blogere kao važne aktere tih zbivanja ili priča. 


Među  blogerima i blogovima ima onih kojima godi taj uticaj na javno mnjenje, koji ga žele i rade na tome da ga konstantno održavaju, razvijaju, unapređuju. I to rade sjajno, na zadovoljstvo armije onih čitalaca koji uvažavaju njihovo pisanje i njihov stav i uz gunđanje i primedbovanje oponenata. I jedni i drugi ih, dakako, prate, a vrlo često cenu im dižu upravo negativistički komentari pre nego aplauzi i odobravanje.  U svakom slučaju, i na zadovoljstvo i korist i mnogih institucija, firmi, stranaka i pojedinaca koji žele da određene poruke pošalju i ovim putem komunikacije sa korisnicima svojih proizvoda i usluga- uz pomoć blogova uticajnih i onih manje-više poznatih blogera.

Istina je i to da  ima još više onih koji bloguju jer vole da pišu i da to svoje pisanje samo provere kroz broj posetilaca svog bloga. I na toj uticajnosti niti nešto preterano rade, niti je nešto posebno  žele. A ipak, i mnogi od njih itekako utiču- što kvalitetom svojih tekstova, što intrigantnošću  stavova ili ideja koje propagiraju, što zahvaljujući tome da su jedinstveni, originalni, obavešteni, upućeni, odnosno dobri poznavaoci određene oblasti...

Blogeri koji zaista kreiraju javno mnjenje to čine tim kvalitetom pisanja, aktuelnošću, intrigantnošću,  značajem svojih poruka i jačinom svoga stava ili poznavanjem neke oblasti kojim se izbore za prestižni status obaveštenog ili  posedovanjem dobrog ukusa i dovoljno para da finansiraju u prikazivanje na blogu tog dobrog ukusa ili  načinom na koji iskazuju svoj stav- a to može biti  humor, duhovitost, sarkazam, suptilnost, pronicljivost, sposobnost za zapažanje presudnih detalja, dalekosežnost, da ne kažem sposobnost analitičkog mišljenja i predviđanja koje se bazira na poznavanju stvari.

четвртак, 22. октобар 2015.

Blog igra- Zašto pišem blogove?

Draga Meri me je tagovala i time kvalifikovala za novu igricu u blogerskom svetu. Cilj ovih igrica, za one koji se baš to pitaju, jeste bolje upoznavanje blogera, međusobno i sa čitaocima, preporuka blogovanja- vrbovanje novih blogopisaca ;), kao i neka vrsta pomoći jednih drugima oko nekih dilema i trilema vezanih za sve ono što se vezuje za blog, od samog pisanja, preko rešavanja tehničkih zavrzlama do plasiranja onoga što radimo širem krugu čitalačke publike.

Elem, slede moji odgovori na tri postavljena pitanja, a ujedno i nominujem sledeće blogere:


субота, 26. септембар 2015.

Da li i zašto da pokrenem blog



Juče mi je iz dijaspore stigla mejl poruka:

"Negoslava !!!
Ne da si "ubola" ovim zadnjim postom, nego..... TO JE TO.
Ako mi dozvoliš, želela bih poslati u štampanom izdanju mami u V , da li mogu ? Ona svakako ne moze da se snađe na svom kompu a plus toga, kada joj se bude našlo u rukama, iščitavaće ga verovatno par puta.
HVALA TI neizmerno što tako lako govoriš teške stvari.
HVALA BOGU sto ti daje da "nas" sve tako "pišeš"  (ne opisuješ, već baš tako) ..."

... i zatim odgovor na moj odgovor s uputstvom da više ne pita za dozvolu, ni za šta što je u vezi s mojim tekstovima:


"Draga Nego, prosledila mami u V. i prenela tvoje dobre, iskrene misli.
Hvala ti na jednostavnom pristupu prema svom daru pisanja i ja mislim isto da TREBA ljudi da te čitaju što više ! Govoriš jezikom čoveka, jezikom razuma, srcem, a to se oseti i treba što više širiti oko nas  ("prekrivač dobrote").
Odoh da procitam pisanije iz Bugarske, a i tekst o tvom odlasku u rodni kraj pre par meseci me je oduševio - i rastužio istovremeno, realnost da je tako kako je..."

A danas mi je u inboks na Fejsbuku stigla sledeća poruka:

"Draga moja. ..Čitam u četvrtak Vaš blog, onako vraćajući se s posla, u autobusu. ..A Vaše riječi kao prolivene teku i teku, a ja ih upijam i upijam. .. Nigdje ne zapinje, sve tečno, strukturisano .. I svaki put kad čitam Vaše tekstove zažalim što sam prestala pisati na našem jeziku." 

(Obećala je da će se, i pored nedostatka vremena, malo više angažovati oko svog bloga, što me raduje. Uz ko zna koliko puta već ponovljenu činjenicu da- ljudi se jednostavno nađu, iako se nikada nisu sreli.)

петак, 21. август 2015.

Blogerski vremeplov vašeg života

Dugo već nisam nominovana ni za jednu blgersku igricu- one blog-leksikone u kojima se upoznajemo, otkrivajući o sebi uvek ponešto od onoga što do sada nismo rekli.

Pa rekoh da se malko ponovo razigramo.

Znate ono, 11 pitanja i nominacija 11 blogera za odgovaranje na vaša pitanja.

I naravno, isto toliko vaših odgovora na pitanja koja slede (ili koja ćete dobiti od onoga ko vas je nominovao):

1. Da li ste nekada rekli ono što nas je čudilo dok smo bili mladi- da su mi sad one godine a ova pamet?

2. Ako jeste, zašto jeste, a ako niste, kako vam je to uspelo (mislim, da se ne kajete, da ne žalite, da ne želite popravni ispit života)?

3. Za šta smatrate da ste najviše uskraćeni zbog toga što živite u ovoj zemlji baš sada?

4. Da li biste odabrali da živite ovde i da ste imali mogućnosti da odete?

5. Kojom svojom životnom odlukom ste najzadovoljniji?

6. Zbog koje odluke se kajete?

7. Mislite li da je naš život stvar izbora svakoga od nas ili nama upravlja prst sudbine?

8. Da je vera za vas- opijum za narod, sastavni deo vaše ličnosti ili ste vernik samo onda kada ste uplašeni, zabrinuti, kada vam je potrebna pomoć?

9. Znate li sve komšije u svojoj zgradi ili ulici i da li se svima javljate?

10. Kada ste poslednji put učinili nešto lepo, korisno, dobro... nepoznatoj osobi?

11. Verujete li u to da sve što činimo jednoga dana dođe na naplatu- nagradu ili kaznu?


NOMINUJEM

OljaKa, Olja Ristić, Vera Uzelac, Snežana Medan, Merima Simovljević Aranitović, Miloš Topi Miladinović, Ćazim Salihi, Zorica Zoja Mladenović, 
Aleksandra Birta Ilić, Sandra Bakić Topalović, Saja Cvijović

Važna napomena- zaboravila sam da kažem da se ne nominuje onaj ko vas je nominovao, a zbog toga  ispunjavam i zadatak postavljen od Olje Ristić 

1. Šta je prvo što ugledaš kroz prozor kada se probudiš?

    Mnogo komplikovan odgovor- zavisi od godišnjeg doba i još od nekih faktora, odnosno od sobe u kojoj spavam. Uglavnom, trenutno su to nebo, jedan bor i krovovi sisednih kuća.

2. Šta bi želeo/želela da prvo vidiš kada ustaneš iz kreveta?

    Drago lice.

3. Koja je reč na prvom mestu: ljubav, sloboda, poštovanje, odmor, želja, mir

   Ova tvoja.

4. U čemu najviše uživaš: hrana, seks, razgovori?

    Bojim se da više ni u hrani ne uživam- il sam na dijeti ili jedem ko da će ovog trena nestati.

5. Kada si se ostetio/osetila najslobodnije?
  
   Kada putujem i razmišljam samo o lepotama koje vidim.

6. Kada si se osetio/ osećala najtužnije?

    Kada sam izgubila majku.

7. Ima li trenutaka kada bi iskočili iz sopstvene kože i koji je najzanimljiviji?

   Nisu zanimljivi. Kada iznerviram sebe samo zbog reakcije na ljudsku glupost, pakost i zlobu.

8. Koji je najsmešniji događaj kada ste se smejali sami sebi?

    Kad i pored svih znakova koji mi se daju ne vidim i ne shvatim o čemu je reč- kada ljudi žele da slažu, da prikriju prevaru, da me navedu na pogrešan zaključak...

9. Šta vam je najdosadnije u životu?

    Objašnjavanje tvrdoglavima- bilo čega što oni ne znaju, a i ne žele da znaju. No, za to sam sama kriva.

10. Šta je u vašem životu ono što ga čini zanimjivim?

   Ljudi, pisanje, blogovanje, putovanja.

11. Šta je za vas toplina?

    Kada se greješ u nečijem pogledu.


Onda me nominovala Maja Cvetković:

Koje su to sitnice koje vam život čine lepšim?

        Dobra knjiga, lepa pesma, kafica u obližnjem parkiću sa dragim ljudima...

Koji su vaši jutarnji rituali? Kafa? Čaj? Ili nemate ritual?
        Od skora, čaj.

Knjiga ili misao koja vam je promenila način sagledavanja stvarnosti ili koja vam je vodič kroz život – dakle, ona koja utiče u nekom pogledu na vas?
          Blago cara Radovana- Dučić, ali časna reč

Omiljeni film?
          Mostovi okruga Medison

Jedna uspomena, događaj iz detinjstva.
          Obostrana ljubav na prvi pogled sa mojom prvom učiteljicom, Bosom.

Požar u vašem stanu (ne dao Bog), morate hitno da izađete, šta nosite sa sobom?
           Fotografije.

More ili planina?
           More. Pa planina :)

Opišite sebe u tri reči.
            Lavica u ovnu.

Imate li hobi? Šta?
             Putovanja.

Da li ste u dobrim odnosima sa komšilukom?
             Da nije one baba veštice preko puta, smela bih da kažem da sam  sa svima  u idealnim odnosima- svima kažem dobar dan, sa osmehom, sa nekima popričam, sa nekima popijem kafu, a sa većinom ostane na tom dobardanu.

Zemlja koju biste voleli da posetite. I zašto?
              "Bog je prvo stvorio Mauricijus, pa onda raj na zemlji kao njegove kopije"- Mark Tven

четвртак, 9. април 2015.

Blog, blogovanje, blogeri- blogersko gostovanje kod Majske

Dugo sam odugovlačila pisanje  posta za seriju  tekstova na temu blog-ovanje na blogu Merime Simovljević-Aranitović . Da me sada pitate zašto, ne bih znala precizno da vam objasnim- valjda mnogo bolje o tome umem da pričam nego da pišem (što je izuzetak, imajući u vidu činjenicu da mi bolje ide pisana nego izgovorena reč :) )

понедељак, 28. јул 2014.

Kako sam postala Cyber Bosanka i šta mi je to donijelo- gost bloger, Hana Kazazović

Hana Kazazović, jedna od najpoznatijih blogerki u regionu, ljubazno se odazvala na moju molbu da bude gost  na ovom blogu. Verujem da tema iz naslova njenog današnjeg teksta interesuje mnoge i da će mnogi pronaći inspiraciju ili odgovore na neka pitanja vezana uopšteno za blogovanje. Baš kao i iz intervjua, koji smo takođe za ovaj blog uradile pre nekoliko meseci.


Te davne 2005. godine sam dosta vremena provodila za računarom istražujući. Čitala sam sve što se moglo pročitati, ujedno otkrivši svijet blogova na blog servisu blogger.ba. Mjesecima sam pratila ispovijesti uglavnom ličnog tipa, ljudi koje uopšte nisam poznavala. Iščekivala da pročitam najnovije vijesti iz njihovih života, potpuno nesvjesna činjenice da su to vjerovatno stvarni životi i stvarni ljudi. Činjenica, najviše tih priča je bilo o nesretnim ljubavima i patnjama, pa je sve skupa možda najviše ličilo na tada popularne meksičke sapunice.

субота, 3. мај 2014.

E-prodaja laže- i na busu piše Lasta pa ne leti i mlogo mi se sviđaš na slici

   
     I vrapcima na grani sam već dosadila pričom o svojoj poslovičnog svađi sa tehnikom- ovde je samo jedna ilustracija, a o tome kako sam uspela da "sredim" i onaj divni Kodak, nisam ni imala hrabrosti da pišem. Kompjuter-e sam, doduše, brže-bolje nabavljala, a za fotografisanje je posluživao, kako-tako, i mobilni telefon. Sve zbog preteške dileme- šta kupiti.

     No, približava se jedan jako značajan događaj i zanimljivo putovanje pa odlaganja više nema- odlučim se za neku jeftiniju, preporučenu varijantu fotoaparata. Pruža maksimum za date pare, kažu. E vala, da mi bar nije žao kada ako doživi suđenu mu sudbinu u mojim rukama, kažem ja.
     

среда, 30. април 2014.

Blogovi, blogeri i blogovanje u Srbiji


        Blogerska zajednica Srbije, ma koliko  nedefinisana  sa aspekta broja blogova i blogera i sa aspekta strukture i tema kojima su blogovi posvećeni, i kada su blogerska stremljenja i očekivanja u pitanju, predstavlja interesantan konglomerat u kojem  se može pronaći  svako. Autori- u kreiranju sadržaja na teme koje su njihova uža specijalnost i/ili interesovanje, a čitaoci- u praćenju onoga što ih posebno zanima, edukuje, informiše. 

  

     Za detaljniji pogled na trenutni obim blogerske scene može poslužiti servis Peekmedio.com, sa 300 evidentiranih blogova. Doduše, ovaj servis obuhvata samo  blogove koje je neko   prijavio, a činjenica je da postoji nemali broj blogera (među njima puno kvalitetnih), koji odbijaju svaku mogućnost promovisanja šire od granica izabrane platforme.

понедељак, 21. април 2014.

Hana Kazazović, intervju- Sanjam o tome da pisanjem činim dobro

   

  Kada se kaže- blog, blogeri, blogovanje, jedno od prvih imena koje pratiocima ovog pisanja na društvenim mrežama padne na pamet  je Hana Kazazović, odnosno njen blog Cyberbosanka, koji je postao gotovo institucija na prostorima bivše države. Lakoća s kojom razrađuje svaku temu koju obrađuje, od najobičnije recenzije nekog proizvoda, preko predstavljanja knjige koja joj se dopala, sve do uskostručnih tema vezanih za online PR i internet  marketing, privukli su i privlače ogroman broj čitalaca na njen blog.



     
     Na moju molbu da sama sa nekoliko reči predstavi sebe onima koji je ne znaju ( jer moj blog čita mnogo više ljudi koji nisu u tom svetu), kaže - "U principu nisam komplikovana osoba za predstavljanje. Imam 37 godina, rođena sam i živim u Zenici (BiH), ali maštam i sanjam o tome da živim na moru. Imam diplomu ekonomiste, neuspio pokušaj bavljenja privatnim biznisom u vidu prodavnice suvenira, te blog Cyberbosanka koji pišem punih 5 godina. Volim ljude koji vjeruju u sebe i svoje snove i koji stalno rade na sebi, jer se i sama trudim tako živjeti. Volim životinje i trenutno imam mačka, a čim budem imala mogućnost za to imaću i bar jednog psa. Ne volim bavljenje tuđim životima i guranje noseva van svog dvorišta. Mislim da svako ima pravo da živi kako hoće, da voli koga hoće, da jede šta hoće, sluša muziku koja se njemu sviđa i da ništa od svega toga ne određuje kakva je ko osoba.
I jedina stvar koju skoro mogu reći da mrzim jesu generalizacije – bilo kakve."

субота, 28. децембар 2013.

Kako je i koliko mene obogatilo blogovanje

Da li ste od onih koji  sumnjaju u net prijateljstva ili ih prihvatate širom otvorenih srca? Ako još niste nijedno virtuelno prijateljstvo pretvorili u stvarno, opustite se i dozvolite sebi tu radost i verujte mi - i na netu se, kao i u stvarnom životu, ljudi prepoznaju u najfinijem smislu ove reči!

недеља, 22. децембар 2013.

Čime se meri uticaj blogera - novcem ili uticajem na svakodnevicu čoveka i nečiju poziciju u blogerskom svetu


     U Srbiji, izgleda, nije popularno biti uticajni bloger - bar ako je suditi po vajkanjima onih kojima i blogerska javnost i mediji spočitavaju da to jesu. Jednom je, braneći se od ove titule, neko ( izvinte me zbog zaboravnosti) objasnio da bi sebe teško mogao smatrati uticajnim blogerom, ako bi se taj uticaj merio brojem ljudi koji bi se odazvali na njegov poziv za učestvovanje u nekoj akciji.Ako se i ne sećam ko je u pitanju, sigurna sam da pripada prvom srpskom blogerskom ešalonu, a da  li je član te "zatvorene ekipe trgovaca maglom",  u to ne bih baš  smela da se zakunem.


        Ja sam do sada, po nekim portalima koji su prenosili moje tekstove ( i uredno ih potpisivali, što jes, jes), dostigla tek  "zvanje" popularna blogerka. Što me je, posle dužeg uzaludnog čekanja da se  neko ogreši i o moju malenkost od 179 cm visine, pa me optuži da sam uticajna,  nagnalo da malko sama protalaškam na temu lične blogerske uticajnosti. Koja, ruku na srce,  ič nije ni malečka ni za zanemarivanje. Što se da zaključiti iz sledećih priloženih dokaza, za koje molim da mi se upišu u radni staž ili bar prilože starosti u vidu potpisanog opravdanja kada me, jednoga dana, bude priupitala gde mi je bila mladost (pozna, doduše, al sam tek počela da krčmim drugu polovinu cifre zvane sto).

Proleće – pravo vreme za podizanje energije Beyondovim organskim zelenim čajem u prahu

Beyond Mača čaj - za vraćanje izgubljene ili povećanje smanjene energije, za  eliminisanje prolećnog umora, ublažavanje stresa, povećanja k...