Приказују се постови сортирани према датуму за упит prebranac. Сортирај према релевантности Прикажи све постове
Приказују се постови сортирани према датуму за упит prebranac. Сортирај према релевантности Прикажи све постове

петак, 29. април 2016.

I kad pukne u lukovinju, jaje je zdravo jaje


Da se razumemo: ja kao domaćica umem da ni od čega napravim nešto, naučila sam kako da moja pita s malo jaja, malo zejtina, malo sira i malo jogurta (polumasnog) bude i više nego ukusna, umem i da od onih "embargo" recepata čiji je zajednički imenitelj reč "splačine" priredim nešto nepcima ugodno, jedne godine pola neta je pravilo ajvar po "Negoslavinom receptu", a evo baš danas i juče, pobiše se ko će pre da stigne na red za najbolji, moj naravno, recept za prebranac što ga nema uSvet... pa i šire...

ali

...ponekad se oslonim na neke savete koje tako ubedljivo dele neki drugi, ko velim, obavešteniji od mene...

pa se zatrrrrrčim

петак, 8. јануар 2016.

Kupusnik i slavljenja Badnje večeri krišom

U mojoj kući, kao i u većini domova u mom kraju i uopšte na jugu Srbije, pita s kupusom, kupusnik, zeljanik, pita zeljanica... jedna je od obaveznih stavki na stolu za Badnje veče. Čak i onda kada su mnogi krišom slavili Badnje veče i Božić.


Ovaj tekst je samo malim delom priča o nekim jelima koja se spremaju za Badnje veče. Njegov drugi aspekt je priča o tome da li je i kako je Srbima zabranjivano slavljenje verskih praznika tokom komunističke "ere".




Sigurno ste i sami često čuli tvrdnje da je ovih zabrana bilo, ako ne na papiru ono u praksi, ali i one koje  opovrgavaju postojanje bilo kakvih zabrana i koje sa negiranjem i specifičnom ironijom gledaju na čitav taj, i dalje kontraverzni posleratni period tokom kojeg je pravoslavlje bilo bauk tema.


понедељак, 28. децембар 2015.

Predlog za božićni svečani ručak: Keške- kaša od ječma i (ili) pšenice i piletine

Keške- staro tradicionalno praznično hrišćansko  i muslimansko jelo,  čiji naziv je možda persijskog porekla  i onda označava piletinu koja se raspadne prilikom kuvanja, a možda i turskog porekla i znači- kamo sreće. Kako god, ova izvedenica ima koren u sanskritu,  gde reč kashaya znači piće za ozdravljenje. Sprema se u Turskoj, Grčkoj, Siriji, Iranu, Jermeniji ... Kao obredno jelo u Turskoj ima dugu istoriju i upisano je u UNESKO-v spisak nematerijalne svetske baštine u Evropi.


Za jelo koje vam preporučujem ovoga puta u stilu moje gastro-krilatice: recept za savršeno jelo, najbolji recept, gastronomski užitak itd, prvi put sam čula u jednoj TV emisiji posvećenoj jermenskoj manjini u Srbiji. Na molbu voditeljice da kaže neki recept, mlada gošča koja nikada nije bila u zemlji svojih predaka, niti je ikada probala ovo jelo, rekla je da je za njega čula od svojih starijih.



Rekla je samo da se pile i žito kuvaju od ujutru do uveče, a ja sam ga već sutradan pristavila. Ono što sam dobila bilo je- fantastično. Toliko, da mi nije smetalo ni to što se sva kožica od pileta, meni oduvek omražena, jednostavno istopila u jelu.

Drugi put sam ga pravila od pola pileta kojem sam skinula kožicu. Ukus je bio malo slabiji, ali opet odličan.

Treći put sam ga spremala juče, pošto me je na njega podsetila  prijateljica iz Trebinja. U njenom kraju, kaže, tradicionalno za Božić se kuva jelo od pšenice i piletine koje se zove keške.



Recept za keške (najpre moje eksperimentalne mere)


Potrebno je

jedno pile od 1,5 kg
1 kg pšenice belije
so
maslac, kajmak ili pavlaka
opciono- beli luk, biber, muškatni orah, lovorov list

Priprema

Veče pre kuvanja oprati  pšenicu i preliti je hladnom vodom. Ujutru ocediti vodu, sipati pšenicu u veću šerpu, staviti pile, može celo ali je bolje iseći ga na komade, naliti vodom i staviti na tihu vatru da se kuva. 

Ja pšenicu stavljam u zrnu jer ložim smederevac pa zaista kuvam keške od jutra do večeri, ali ako kuvate na struju, preporučujem vam da koristite usitnjeno i malo ugnjčeno, takozvano gruvano žito, koje se kuva brže i, dakle, keške bude jeftinije spremljen.  





Keške se kuva dok se pile ne raspadne a pšenica bude sasvim skuvana, uz povremeno (drvenom varjačom ili oklagijom) mešanje u krug, u jednom smeru, da bi se piletina raspala do paučinastog oblika. Tokom kuvanja dolivati toplu vodu, vaditi kosti koje isplivavaju na površinu, a na kraju kuvanja posoliti po ukusu. Dodati začine po ukusu.

Keške je jednako ukusan i hladan i topao. Topao se servira uz kašiku-dve pavlake, kajmaka ili rastopljenog maslaca.

Najukusniji je od celog pileta, naravno, i sa onom kožicom koja se istopi na kraju. Ja sam juče stavila samo bataka, karabatake i belo meso, s kojih sam skinula kožicu. Nije isti ukus, priznajem, ali ću ga i dalje tako kuvati.

Meni je ovo jelo jako ukusno pa smatram da je dovoljno služiti ga samo s kašikom kajmaka koja se doda u tanjir, uz sezonsku salatu.


Kako drugi kuvaju keške

Po dostupnim receptima, na kilogram piletine ide od 400 do 600 gr ječma, pa do 400 gr ječma i 400gr pšenice.

Neko skida kožicu s pileta, neko ne. Neko najpre skuva piletinu pa je izvadi iz vode, vodu procedi i u nju stavi prethodno u vodi odstajalo žito i kuva ga nekoliko sati. U međuvremenu skine se meso s kostiju, kožica se baci ili ne (ako već nije bačena) i to meso se stavi u žito koje se kuva. Meso se može potpuno isitniti, do veličine niti, ali po meni to nije potrebno jer se samo paučinasto usitni tokom mešanja.



Neki ga kuvaju tri sata, neki duplo duže. Moguće je da se ječam brže skuva. Kako rekoh, ja pšenicu kuvam od ujutru do uveče. Zanimljivo je da se keške jelo koje se ne može prekuvati. 

Prvi put sam toliko kuvala jelo da se pšenica potpuno raspala. Keške je zaista izgledao kao kaša u kojoj se nisu mogli raspoznati sastojci. Više mi se dopalo da pšenica bude dovoljno skuvana, ali ne potpuno raspadnuta. Ukus jela je isti, a ipak ima specifičnu teksturu- nešto kao prebranac, u kojem pasulj nije potpuno raskuvan.

Drugi, opet, u jelo stave i 100gr crnog luka ili komad sušenog mesa. Može se i začiniti kašičicom bibera i listom lovora. Umesto soli neki stavljaju kocku za supu. Neki stavljaju i šargarepu, beli luk, alevu papriku. Neki sole jelo na početku, drugi ga ostavljaju neslano da bi svako stavio soli po svom ukusu.

Negde se keške služi tako skuvan, a negde se sipa u vrelu mast, da zacvrči ili se prelije vrelom mašću da zacvrči. 

Opet, postoji recept po kojem se keške kuva od  ječma i duplo veće količine suvih rebara.

Pravoslavci ovo jelo kuvaju najčešće posle božićnog posta. Vrlo često je sastavni deo svečanog božićnog ručka. Muslimani ga kuvaju za Ramazan i Bajram.

Može se servirati uz bareno ili dinastano povrće, komad pečenja, sezonsku salatu...

I da- nemojte da vas odbije izgled ovog jela. On je u obrnutoj srazmeri s ukusom. Kad vam kažem.



недеља, 22. децембар 2013.

Čime se meri uticaj blogera - novcem ili uticajem na svakodnevicu čoveka i nečiju poziciju u blogerskom svetu


     U Srbiji, izgleda, nije popularno biti uticajni bloger - bar ako je suditi po vajkanjima onih kojima i blogerska javnost i mediji spočitavaju da to jesu. Jednom je, braneći se od ove titule, neko ( izvinte me zbog zaboravnosti) objasnio da bi sebe teško mogao smatrati uticajnim blogerom, ako bi se taj uticaj merio brojem ljudi koji bi se odazvali na njegov poziv za učestvovanje u nekoj akciji.Ako se i ne sećam ko je u pitanju, sigurna sam da pripada prvom srpskom blogerskom ešalonu, a da  li je član te "zatvorene ekipe trgovaca maglom",  u to ne bih baš  smela da se zakunem.


        Ja sam do sada, po nekim portalima koji su prenosili moje tekstove ( i uredno ih potpisivali, što jes, jes), dostigla tek  "zvanje" popularna blogerka. Što me je, posle dužeg uzaludnog čekanja da se  neko ogreši i o moju malenkost od 179 cm visine, pa me optuži da sam uticajna,  nagnalo da malko sama protalaškam na temu lične blogerske uticajnosti. Koja, ruku na srce,  ič nije ni malečka ni za zanemarivanje. Što se da zaključiti iz sledećih priloženih dokaza, za koje molim da mi se upišu u radni staž ili bar prilože starosti u vidu potpisanog opravdanja kada me, jednoga dana, bude priupitala gde mi je bila mladost (pozna, doduše, al sam tek počela da krčmim drugu polovinu cifre zvane sto).

петак, 3. мај 2013.

PRVI RODJENDAN, PREBRANAC I AJVAR, DIVNI LJUDI BLOGERI I ZAHVALNOST

     Prošlo je tačno godinu dana od kada sam objavila prvi tekst, možete ga naći ovde , na mom prvom blogu, ovom .


    Od tada do danas  , kroz  stranice  ovog bloga prošetalo je mnogo čitalaca , a zemlje iz kojih su oni počela sam da beležim  ovde , pa nekako spontano prestala - valjda mi je sujeta bila zadovoljena onim do tada zabeleženim .

уторак, 11. децембар 2012.

DVA RECEPTA ZA NEPOGREŠIVO DOBAR PREBRANAC - GRAVČE NA TAVČE

-  ako  upamti da prebranac - gravče zahteva(ju) puno masnoće, puno aleve paprike i puno crnog luka, ni najnesnalažljivija nabedjena kuvarica neće se postideti ovog jela 
- na 300 gr pasulja nije previše ni 1,5 kg očišćenog crnog luka   


Ima li Srbina i Makedonca kojem ne prorade želudačne kiseline na pominjanje prebranca ili gravčeta na tavče ?
Ako se i javi neko, verujte mi na reč, posle uputstva koje sledi  za kuvanje ovog nacionalnog srpskog i makedonskog specijaliteta, a mogu i da se kladim u to, više ih neće biti.
Zima je pravo vreme za gotovljenje - u mom rodnom Zaplanju se kaže gotvljenje, prebranca ili gravčeta (u daljem tekstu - prebranac). Em se pasulj kuva malo duže, pa će bar podići temperaturu u stanu, em je samo jelo malo jače, pa više prija zimi nego leti.
     Prvi recept je, zapravo, osnova za spremanje prebranca,  posnog, kako bi se naški reklo, klot. A sve ostalo samo su varijacije na istu temu.

Potrebno je:
  
- 300 gr pasulja,   koji se veče pre kuvanja opere i nalije vodrom, da nabubri do jutra, a kada se stavi da provri, prva voda se ocedi iz poznatih razloga ( sprečavanje nadimanja), ponovo se nalije voda , stave se dve kašičice soli
 - jedno pet glavica crnog luka, srednje veličine, koje se iseckaju i dodaju pasulju- ostatak od spremljenog  1,5 kg crnog luka se isecka na rebarca i lagano prodinsta na dosta masnoće, zejtina ili masti, ali bašbaš doooobro, onako, da dobije lepu zlatno-žutu boju
     Kada je pasulj skuvan, ali ne prekuvan, u izdinstani crni luk se doda najmanje jedna kašika aleve paprike, a ko voli može da stavi bar još pola, pa se dobro uprži.

уторак, 4. децембар 2012.

Proja

     Srpsko nacionalno jelo s pet slova, a nije ajvar? Naravno, proja.

     U Vikipediji piše - "Проја је кукурузни хлеб. Често се меша са пројаницом или пројаром. Проја се прави од крупно млевеног кукурузног брашна, соли и воде. Пројаница поред кукурузног има и пшеничног брашна и најчешће се прави са сиром и чварцима. Остале пројанице су са јогуртом, паризером, краставцем, сувом паприком и многи други."





     Povod da zavirim u  literaturu zarad razjašnjenja značenja samog pojma proja, jeste jedan recept , povodom kojeg smo konstatovali da danas gotovo svaka kuća ima sopostveni način pripremanja ovog, slobodno bi se moglo reći i kompletnog obroka. Mada,činjenica je,mnogi proju služe i  umesto hleba uz kuvani kiseli kupus, uz pasulj, uz neke vrste prženija...

Proleće – pravo vreme za podizanje energije Beyondovim organskim zelenim čajem u prahu

Beyond Mača čaj - za vraćanje izgubljene ili povećanje smanjene energije, za  eliminisanje prolećnog umora, ublažavanje stresa, povećanja k...