субота, 22. август 2015.

Zaplanjsko "vozi Miško" uživo

Radni naslov ovog teksta je -KAD MIŠKO ZABIBERI ZAPLANJCIMA, A DRŽAVA ĆUTI

Namerno "vičem" (za neupućene, pisanje velikim slovima na kompjuteru izjednačava se s vikanjem), ne bi li možda neko čuo ovaj vapaj siromašnog Zaplanja koje je uništavao ko je god stigao, a sada je stavljeno na milost i nemilost jednom moćniku, da se igra sa ono malo preostalog stanovništva kako mu je ćef.

Pisala sam već o tome ovde- od kako je nekada najveći jugoslovenski prevoznik Nišekspres dobio novog vlasnika, autobuski polasci iz Niša za zaplanjska sela su desetkovani. I ako bi se ova muka nekako i podnela, "šta ćeš, mora se, samo neka bar nečega bude", bahatost jedinog prevoznika kroz ovaj kraj nema granice. 

Preciznu informaciju o tome u koje vreme kreću autobusi u jednom i u drugom pravcu niko ne može da vam da, a sluđeni prodavci karata, očito već naviknuti na to da se sav bes naroda iskaljuje na njima, nemoćno krše ruke i mole putnike da ne kupuju karte "jer im ne garantuju da će autobus za polazak za koji su kartu kupili i doći".


                              ... a nekada je ovo bio ponos Niša i Srbije

Ne idem baš tako često u rodni kraj, a i mahom putujem kolima, ali mi se ovog leta zalomilo da, evo već treći put mora da putujem busom. I svaki put je bilo povuci-potegni, do poslednjeg časa se ne zna da li najavljeni bus kreće ili ne kreće.

-Da li ide autobus do Drajčine Bare u 18.45, pitam šaltersku radnicu.
-Ide.
-Je l' mogu da kupim kartu?
-Jao, ja bih Vas zamolila da kartu ipak kupite večeras.
-A zašto, ako već bus ide?
-Znate, može da se desi da ipak ne dođe.
-Ali ja želim da sada kupim kartu jer mi je to garancija da će autobusa biti.
-Ne mogu da Vam garantujem verujte, a ako ne dođe  posle mora da dolazite da Vam se vraćaju pare.
-Dobro, zašto onda ja da dolazim uopšte ako Vi ne možete da mi garantujete da će tog autobusa biti?

Da zlo bude veće, Niš ekspres ima "drvene advokate" koji, u bojazni da će ostati bez posla ili u borbi za bolje radno vmesto, platu, šta li,dižu galamu i  svu krivicu za ovaj haos svaljuju na- neko drugog.

- Šta hoćete, to je tržišna ekonomija, eno i na pijac, paradajz je čas 60 čas 80 dinara- poteže ovu nebulozu jedan koji stoji uz trafiku  jutros.

- Gospodine, javni prevoz nije pijaca i ovaj haos koji je Niš ekspres napravio sa nedefinisanim polascima i otkazivanjima u poslednji čas nije tržišna ekonomija- pokušavam da objasnim "advokatu" ono što sam četiri godine učila na ekonomiji.

- Pa hteli ste demokratiju, lupali ste u šerpe, evo vam sad demokratija.

- Ali nije demokratija to da neko ko je dobio dozvolu za bavljenje javnim prevozom zamajava ovaj već dovoljno sluđeni narod i primorava ga da deset puta dolazi dok se neko ne smiluje da pusti autobus do njegovog sela.

- Nije samo do sela, evo žena čeka prevoz do Babušnice i autobus kasni više od 45 minuta i sigurno će ga spojiti s onim polaskom za sat i po.

- Tim gore, znači da Niš ekspres zamajava ceo jug Srbije, to isto sam čula od vozača koji drže linije prema Prokuplju i tamošnjim selima.

- I šta hoćete, to je demokratija i to je tržišna ekonomija i kad ima ima, kad nema nema i šta tu ima ko da se buni, eno i paradajz...

Narod na autobuskoj stanici ka Niškoj Banji, Zaplanju, Sićevu,  Beloj Palanci, Pirotu, Dimitrovgradu... sluša razgovor i smejulji se. Zbog sklonih da poveruju nebulozama "drvenog advokata" i da misle da se Niš ekspresu tako može (valjda mu je Srbija privatna prćija) ponovo mu kažem da on i ne zna šta znači taj pojam i da neko ko je dobio dozvolu ove države (grada, opštine, mesne zajednice, Ministarstva saobraćaja...) mora da ima jasno definisan red vožnje i da ga se pridržava dok taj red vožnje postoji. Da ne može, da ne sme da objavi polaske za koje ne garantuje da će ih stvarno biti i da unapred ne objavi koji su polasci otkazani, a ne pola sata pre...

(dobro, pomenula sam i nešto u vezi s njegovim IQ, što jeste fakat, a možda je samo tvrdoglav ili... je samo plaćen da se pravi glup)

Dok je prodavačica (možda) fiktivnih karata telefonom proveravala kako danas stoje stvari s polascima i zna li se da li je onaj za koji sam zainteresovana otkazan, jedna zbunjena baba stavila ju je na još veće muke:

-Daj mi kartu za Bonjince.
-Nema polaska za Bonjince, otkazan je, ima samo do Babušnice.
-A ima li posle od Babušnicu za Bonjince?
-Mi nemamo, ne znam za ostale.
-Pa bili su, mora da ide neki, onaj crveni ili onaj beli.
- Naš ne ide, a za taj beli ne znam.
- Leleee, pa kako ću se  odvezem dom?
- Ne znam, babo, ja ti samo kažem da nema, a za ostalo...
- Pa kako ću ja sad, kad ne mogu da se odvezem?

-Babo, ona ti ne može ništa, nego ti idi na glavnu stanicu pa pravo kod šefa, njega pitaj.
-Ma koje će mi šef, kakvo ću sag da rabotim... kako da si otidem dom...

U međuvremenu je, već sluđena i šalterska radnica, dobila potvrdu da "moj" polazak nije otkazan. Valjda. Verovatno. Možda...

Pristala je da mi  proda kartu uz molbu da, ako ipak ovog polaska  ne bude, dođem za onaj poslednji. On, kaže, sigurno ide.

***

Da li je Srbija zaista pijaca i da li su njena kola zaista krenula ovoliko nizbrdo ili će neko, dok još nisu stigla do provalije, povući kočnicu?!
Da li zaista zvanični prevoznik koji ima dozvole ove zemlje za rad i za svaku liniju pojedinačno mora da poštuje definisani red vožnje ili sme da se igra sa putnicima kao sa stokom- kad se nakupi dovoljna količina koja nema kako, potrpaćemo ih sve u jedan, nije važno kad i koliki (sklepali su ovi naši u Nišu i neke kombije, vlastoručno), a do tada- neka čekaju.
Što mora i da znaju tačan polazak pa da se natrpaju svi u bus pa posle još i da nema dovoljno mesta?

Volela bih da znam i  to ću pokušati čim se vratim- ako uopšte i odem, da li je bilo ko iz administracije zadužene da rešava problema građana (i seljaka i poštene inteligencije) uopšte reagovao na ovaj problem. Da li je obavešteno Ministarstvo saobraćaja o ovom javašluku? 

Da li, uostalom, bilo ko sme da se sa narodom igra na ovakav način?

I ako već ne sme, a svi znamo da ne sme i da je ovo nedopustivo, ko će ovom javašluku, bezobrazluku i iživljavanju nad narodom da stane na put?

Niko nikoga ne može primorati da radi s gubitkom, ali ga može kaznama naterati da poštuje važeći vozni red. Uostalom, toliko ljudi je nezaposleno, pa ako se Niš ekspresu ne isplati da na linijama koje drži obezbedi redovnost polazaka, naći će se ko hoće i može (mislili su da su neprikosnoveni i u Nišu i okolnim selima, pa je ipak došla konkurencija, koja radi bolje). Recimo, linijski taksi.

A do tada, Zaplanjci i svi vi koje voza Niš ekspres i koji danas ne znate hoćete li imati mogućnost da se većeras vratite svojim kućama- ćutite. 

Tako će vas Niš ekspres i oni koji mu dozvoljavaju ovakvo monopolsko kriminalno ponašanje nabiti u vaša sela ko u geta, u kojima su vam već pozatvarali bolnice, prodavnice, ambulante, apoteke, pošte, a kako stvari stoje, uskoro će i mnoge škole... Ionako su skoro pa prazne.

Odličan recept za uništavanje onoga što je preostalo od Srbije.

fotografija je odavde

PS- ovo je jedan od onih retkih tekstova za koji molim da ga šerujete, kako bi se oni koji su napravili problem naterali i da ga reše. Ili bar da se pokrenu zaduženi za to da ih opomenu.

петак, 21. август 2015.

Blogerski vremeplov vašeg života

Dugo već nisam nominovana ni za jednu blgersku igricu- one blog-leksikone u kojima se upoznajemo, otkrivajući o sebi uvek ponešto od onoga što do sada nismo rekli.

Pa rekoh da se malko ponovo razigramo.

Znate ono, 11 pitanja i nominacija 11 blogera za odgovaranje na vaša pitanja.

I naravno, isto toliko vaših odgovora na pitanja koja slede (ili koja ćete dobiti od onoga ko vas je nominovao):

1. Da li ste nekada rekli ono što nas je čudilo dok smo bili mladi- da su mi sad one godine a ova pamet?

2. Ako jeste, zašto jeste, a ako niste, kako vam je to uspelo (mislim, da se ne kajete, da ne žalite, da ne želite popravni ispit života)?

3. Za šta smatrate da ste najviše uskraćeni zbog toga što živite u ovoj zemlji baš sada?

4. Da li biste odabrali da živite ovde i da ste imali mogućnosti da odete?

5. Kojom svojom životnom odlukom ste najzadovoljniji?

6. Zbog koje odluke se kajete?

7. Mislite li da je naš život stvar izbora svakoga od nas ili nama upravlja prst sudbine?

8. Da je vera za vas- opijum za narod, sastavni deo vaše ličnosti ili ste vernik samo onda kada ste uplašeni, zabrinuti, kada vam je potrebna pomoć?

9. Znate li sve komšije u svojoj zgradi ili ulici i da li se svima javljate?

10. Kada ste poslednji put učinili nešto lepo, korisno, dobro... nepoznatoj osobi?

11. Verujete li u to da sve što činimo jednoga dana dođe na naplatu- nagradu ili kaznu?


NOMINUJEM

OljaKa, Olja Ristić, Vera Uzelac, Snežana Medan, Merima Simovljević Aranitović, Miloš Topi Miladinović, Ćazim Salihi, Zorica Zoja Mladenović, 
Aleksandra Birta Ilić, Sandra Bakić Topalović, Saja Cvijović

Važna napomena- zaboravila sam da kažem da se ne nominuje onaj ko vas je nominovao, a zbog toga  ispunjavam i zadatak postavljen od Olje Ristić 

1. Šta je prvo što ugledaš kroz prozor kada se probudiš?

    Mnogo komplikovan odgovor- zavisi od godišnjeg doba i još od nekih faktora, odnosno od sobe u kojoj spavam. Uglavnom, trenutno su to nebo, jedan bor i krovovi sisednih kuća.

2. Šta bi želeo/želela da prvo vidiš kada ustaneš iz kreveta?

    Drago lice.

3. Koja je reč na prvom mestu: ljubav, sloboda, poštovanje, odmor, želja, mir

   Ova tvoja.

4. U čemu najviše uživaš: hrana, seks, razgovori?

    Bojim se da više ni u hrani ne uživam- il sam na dijeti ili jedem ko da će ovog trena nestati.

5. Kada si se ostetio/osetila najslobodnije?
  
   Kada putujem i razmišljam samo o lepotama koje vidim.

6. Kada si se osetio/ osećala najtužnije?

    Kada sam izgubila majku.

7. Ima li trenutaka kada bi iskočili iz sopstvene kože i koji je najzanimljiviji?

   Nisu zanimljivi. Kada iznerviram sebe samo zbog reakcije na ljudsku glupost, pakost i zlobu.

8. Koji je najsmešniji događaj kada ste se smejali sami sebi?

    Kad i pored svih znakova koji mi se daju ne vidim i ne shvatim o čemu je reč- kada ljudi žele da slažu, da prikriju prevaru, da me navedu na pogrešan zaključak...

9. Šta vam je najdosadnije u životu?

    Objašnjavanje tvrdoglavima- bilo čega što oni ne znaju, a i ne žele da znaju. No, za to sam sama kriva.

10. Šta je u vašem životu ono što ga čini zanimjivim?

   Ljudi, pisanje, blogovanje, putovanja.

11. Šta je za vas toplina?

    Kada se greješ u nečijem pogledu.


Onda me nominovala Maja Cvetković:

Koje su to sitnice koje vam život čine lepšim?

        Dobra knjiga, lepa pesma, kafica u obližnjem parkiću sa dragim ljudima...

Koji su vaši jutarnji rituali? Kafa? Čaj? Ili nemate ritual?
        Od skora, čaj.

Knjiga ili misao koja vam je promenila način sagledavanja stvarnosti ili koja vam je vodič kroz život – dakle, ona koja utiče u nekom pogledu na vas?
          Blago cara Radovana- Dučić, ali časna reč

Omiljeni film?
          Mostovi okruga Medison

Jedna uspomena, događaj iz detinjstva.
          Obostrana ljubav na prvi pogled sa mojom prvom učiteljicom, Bosom.

Požar u vašem stanu (ne dao Bog), morate hitno da izađete, šta nosite sa sobom?
           Fotografije.

More ili planina?
           More. Pa planina :)

Opišite sebe u tri reči.
            Lavica u ovnu.

Imate li hobi? Šta?
             Putovanja.

Da li ste u dobrim odnosima sa komšilukom?
             Da nije one baba veštice preko puta, smela bih da kažem da sam  sa svima  u idealnim odnosima- svima kažem dobar dan, sa osmehom, sa nekima popričam, sa nekima popijem kafu, a sa većinom ostane na tom dobardanu.

Zemlja koju biste voleli da posetite. I zašto?
              "Bog je prvo stvorio Mauricijus, pa onda raj na zemlji kao njegove kopije"- Mark Tven

среда, 19. август 2015.

Hladni koh- poslastica za letnje dane, u stvari pečene šnenokle

Ona koja nas okuplja bar svake druge, ako ne i svake godine, i zbog koje se obavezno sastajemo bezobrazno dozvoljavajući da se za to vreme njenog odsustva ponekad i ne vidimo iako stanujemo u istom gradu, a koja ne voli da je pominjem na netu, sutra se vraća. Negde daleko gde, verovatno, nikada neću otići iako sam toliko puta pozvana i gde je njen dom- za sada.

Brzo nam je proleteo njen godišnji odmor, mnogo brže nego ijedan do sada, mada nas je ubeđivala da je jednako dug kao i oni pre njega. Isto nam se hvata, i verovali i ne verovali joj, još jedan dan i ona- odlete. A mi ćemo i ovoga puta obećavati da ćemo se okupiti bar jednom dok nas ona ponovo ne okupi, sretati se pojedinačno, slučajno ili namerno, raspitivati se za dobro zdravlje i čekati- leto.


понедељак, 17. август 2015.

Niška Banja- topla voda, pet puta "obrnuta"

Verovali ili ne, u Niškoj Banji jednu te istu vodu "obrnu" bar jedno pet puta pre nego što ona Nišavom ode u Dunav, pa u Crno more.

Juče sam se, sa sve svedocima među kojima je bila jedna Banjka iz Ženeve (banjsko naselje) naturalizovana Beograđanka, jedna prava Beograđanka i mnogo njihove i komšijske dece, i sama uverila.



Ovo je izvor termominaralne vode nazvan Suvo vrelo, jedan od pet izvora koji Banju snabdevaju vodom pogodnom za lečenje mnogih bolesti. Kapacitet Suvog vrela je 14 do 42 litara vode u sekundi, temperature 12 do 39 stepeni Celzijusa.Juče je bila prijatno topla, baš. Radioaktivnost vode je najveća pri njenoj maksimalnoj temperaturi.





- Oni koji ne znaju za ovaj izvor, kvase noge u centru Banje- objasnila nam je Maja, naš vodič za ovu priliku, pošto nam je prethodno pokazala i banjski "ljubavni park" kao ga zovu meštani, odnosno deo banjske šume na kojem sve drveće raste u paru. Dobro, primetili smo i po dva para na jednom mestu, ali je činjenica da ovde nema usamljenog drveta ili drveća neparnom broju.





Prolaziš pored nečega toliko puta, a ne primetiš ništa dok ti meštatnin ne objasni šta je šta. Kao ja, taj park ljubavi.

Od Maje, koja je inače doktor tradicionalne kineske medicine i koju sam već na prvu loptu zamolila da napiše tekst (ili seriju tekstova- toliko činjenica ima u malom prstu) o alternativnim metodama lečenja , za ovaj blog,  saznala sam i to da je voda sa ovog izvora odlična za "topljenje" trombova, da ovde kvase noge ili se i kupaju mnogi sa obolelim venama, i da svakako blagotvorno deluje na organizam. Samo, ne sme da se u njoj boravi duže od pola sata.




Toliko se ovde zadržalo i nekoliko porodica nedefinisanog porekla, mešavina Arapa i Francuza, čini mi se, koji su se sa sve sitnom i malo većom dečicom fes izbrčkali u vodi koja kanalom otiče iz ovog izvora. Pošto smo ih pitali za dozvolu da ih fotografišemo, previše bi bilo i da proveravamo odakle su. Jedna mama nam je posle, kada su već izašli iz vode, pokazivala na ovu malu šmizlu koja viri kroz ogradu, kako bismo je još jednom fotografisali.

Ne znam baš u kom kupatilu se koristi voda iz ovog izvora, ali svakako ne teče besciljno. 

Posle toga, već dvaput obrnuta, protiče posred Banje pa je za vreme lepih dana u parku ispred ispred Radona stalno veliki broj  muškaraca i žena, koji ovde potapaju noge, kao i dece koja uživaju u brčkanju u toploj vodi. O čistoći se niko ne raspituje, valjda je dovoljno to što je voda bistra.





E, onda ta voda prođe kroz ovaj vodopad u sastavu Radona, 



koji sam propustila da fotografišem pa sam fotografiju pozajmila ovde- što bi se reklo, obrne se četvrti put, pa nastavlja svoj tok sve dok se ne ulije u Nišavu.

Ali pre toga je banjske domaćice, malo dalje na njenom toku, obrnu i peti put- perući ili samo ispirajući veš u njoj, kao ova danas oko podneva.



E sad, kako stoje stvari sa ovim zabavnim parkom koji je počeo da se gradi na lokaciji Ženeva, ne znam, ali će po svemu sudeći ovde banjska voda da se obrne šesti put. Kažu, ovde niču bazen i jezero i mnogo još toga što bi trebalo da privuče turiste kojih je ovih dana, kažu novine, jedno osam  dnevno u Banji.




субота, 15. август 2015.

15 vrsta salata za Lenin hladni bife


Za ovaj tekst, mimo svog običaja, nisam tražila odobrenje "prozvanog" za pominjanje, ali sam sigurna u to da mi Lena neće zameriti. Tim pre što je uistinu bila zadovoljna svojim prvim veeeelikim partijem, priređenim inače povodom useljenja u novu kuću njene porodice.


Posle ovog teksta slala sam pojedinačno, zainteresovanima, recepte za neke salate, uz obećanje da ću kad stignem sve objediniti budući da- ste vi to tražili :)

петак, 14. август 2015.

21 zašto- u Srbiji


- ni mlađi starijima, ni muškarci ženama, ni zdravi bolesnima, ni orni umornima, ne ustaju u javnom prevozu,

(i pritom, čim zauzmu svoju busiju na nekom sedištu, sve vreme bezobrazno i nevaspitano bulje kroz prozor kao da se napolju dešava nešto od životne IM važnosti)

- oblače majicu po najvećoj vrućini nošenu dva dana, pa se onda "mirisom" nečistoće i ustajalog znoja ponose kao da su se naparfimisali najskupljim parfemom

-  žena, muž, deca, otac, majka... dotičnih, ne primećuju ili se prave da ne primećuju taj... "miris", a jedva čekaju da se sklone od njega ili nje ili da otvore prozor

- i dalje staju uz prvi šalter na koji naiđu, praveći se nevešti i neobavešteni o tome zašto desetine ostalih čeka u jedinstvenom redu iz kojeg, kada svi došli pre njih završe posao, odlaze na slobodan šalter

(i pritom se najčešće svađaju kada budu opomenuti, neretko pokušavajući da sledećeg u redu nasamare nagovarajući da i on priđe šalteru preko reda kako bi dobio grdnju)

понедељак, 10. август 2015.

Bratislava- viševekovna istorija u tri sata obilaska

Decenijama mi se nije dalo da odem u Bratislavu. Kad god sam odlazila u Austriju, koliko god vremena da sam imala nije ga bilo dovoljno i za prevaljivanje tih 40 km, koliko je slovačka prestonica udaljena od austrijske (dve najbliže evropske prestonice). Opet, kad god bih putovala nekuda dalje po Evropi, nije bilo vremena za zadržavanje u ovom gradu, sve i da smo prolazili pored njega.



A onda su se proteklih dana nekako složile kockice i Lena, moja domaćica (pošto je prethodno rasporedila čeljad i dala zaduženja najstarijem sinu da brine o malom bratu) i ja zaputile smo se u Bratislavu,





grad za koji biste pre pomislili da se nalazi na obali Mediterana, nego u srcu Evrope.

субота, 8. август 2015.

Šoping u Beču: cene i saveti iz Parndorfa

Ono što je za starije generacije nekada bio Trst, eventualno Minhen, Istanbul, Solun ili Rim, za današnje  ljubitelje dobre odeće po nešto povoljnijim cenama, poslednjih godina su austrijski tržni centri nadomak Beča. Zahvaljujući agencijama koje nude šoping ture uz mogućnost pijenja kafe u Kertnerštrase ili Marijahilferštrase  u Beču, kod nas je najpominjaniji i verovatno najpoznatiji Outlet šoping centar Parndorf, sagrađen u istoimenom seocetu na četrdesetak kilometara pre Beča, na auto-putu Budimpešta-Beč.









петак, 7. август 2015.

Život u grču, meren evropskim boravkom od tri meseca

-Izgleda da najveću korist od ograničavanja dužine boravka u EU na tri meseca imaju carinski i policijski službenici zemalja iz kojih prekršioci ovog propisa izlaze iz "Evrope"


Nigde ne možete bolje da upoznate svu muku onog ovdašnjeg sveta zaglavljenog između želje da živi  na zapadu i potrebe, obaveze, za neke usuda čak, da se vrati u Srbiju, kako bi na ovom našem trnovitom tlu opet čekao da protekne neko vreme i da onda može po ko zna koji put da se vrati tom sanjanom svetu u kojem teku med i mleko (ili se barem tako čini), kao u autobusima za Srbiju u koje ulaze puni strepnje, straha, ogorčenja i- nade. Ta osećanja, pomešana u  životima onih koji trenutno nisu ni na nebu ni na zemlji, više nego u ičijim drugim, toliko su očigledna, jednaka na svakom licu nezavisno od godina, da stičete utisak kako će istog trenutka iskočiti iz sopstvene kože i vratiti se tamo odakle, bar dok ne srede status, ne žele da se pomere.

понедељак, 3. август 2015.

Becka festa na zaplanjski nacin

Krstići iz Beča, ona Lena, Trebinjka iz Dubrovnika i zaplanjska snajka i Zoran iz Malog Krčimira,ostvarili su svoj san- sagradili su kuću u jednom lepom mestu nadomak Beča
u mirnom i lepom seocetu sa veštačkim jezerom oko kojeg su načičkane kuće kao iz bajke (i nekih naših zemljaka), malom crkvom  i velikim starim dvorcem koji se prodaje za ceo jedan evro


Kupujete li na Temu pijaci?

Jeftine tričarije koje nam mogu olakšati svakodnevne (ne)omiljene poslove, cenovno su značajno konkurentne sličnim sitnicama iz kineskih ra...