Hladni koh- poslastica za letnje dane, u stvari pečene šnenokle

Ona koja nas okuplja bar svake druge, ako ne i svake godine, i zbog koje se obavezno sastajemo bezobrazno dozvoljavajući da se za to vreme njenog odsustva ponekad i ne vidimo iako stanujemo u istom gradu, a koja ne voli da je pominjem na netu, sutra se vraća. Negde daleko gde, verovatno, nikada neću otići iako sam toliko puta pozvana i gde je njen dom- za sada.

Brzo nam je proleteo njen godišnji odmor, mnogo brže nego ijedan do sada, mada nas je ubeđivala da je jednako dug kao i oni pre njega. Isto nam se hvata, i verovali i ne verovali joj, još jedan dan i ona- odlete. A mi ćemo i ovoga puta obećavati da ćemo se okupiti bar jednom dok nas ona ponovo ne okupi, sretati se pojedinačno, slučajno ili namerno, raspitivati se za dobro zdravlje i čekati- leto.





Lilin novi stan (kao povod za još jedno okupljanje) nam se jako dopao. I sve nijanse boje kapućina u njemu, u koje se nekako uklopio i ovaj savršeni letnji kolač pod nazivom hladni koh. -Kaži obavezno da u stvari nije hladni koh nego neka varijatna pečenih šnenokli, opemenula me je ona Biljana, koja je glavna i odgovorna i za onu savršenu pitu, koju sam već pominjala.

Recept- umutiti devet belanaca sa devet kašika šećera u čvrst šne pa dodati devet kašika džema od kajsija ili šipaka (a može i drugi). Sipati u pouljenu tepsiju ili vatrostalnu činiju i peći (oko 20 minuta na negde oko 180 stepeni, ali u svakom slučaju čačkalicom proveriti da li je pečeno, pre isključivanja rerne).

U međuvremenu skuvati krem od žumanaca, brašna, šećera i litra mleka, po receptu koji inače koristite, samo da ostane malo ređi. Ili ovako- staviti da se kuva pola litra mleka, a u drugu polovinu dodati žumanca umućena sa šest kašika šećera i dodati četiri kašike brašna. Kada ono mleko zavri, polako ga sipati u umućena žumanca i vratiti naa ringlu- kuvati do željene gustine. Važno je da ne bude jako gusto, kao krem koji se kuva za fil za tortu, već da je tečniji. Znam neke koji stavljaju samo kašičicu, ne kašiku, brašna, jer vole da je krem skoro tečan.





Ohlađeni "koh" preliti vrućim kremom, prohladiti pa staviti u frižider.

Seći tanke šnite, stavljati u posudu za sladoled ili desertni tanjirić i preliti kremom koji, inače, sam kolač ne upije nego pliva u njemu.

I tako, teče život.

Prijateljica, koja me je debelo nasekirala (a tek mogu da pomislim kako je ona brinula) nekim  slutnjama njenog lekara, jutros me je obradovala, jako, jako- sve su bile preuranjene i na svu sreću pogrešne. Još će se ona namesiti kolača pa i ovoga, verujem, ali smo se jutros, pre ove lepe vesti, dogovorile da- smanjimo. Sve belo (a zovu ih i bele smrti)- brašno, dakle hleb, šećer, dakle kolače, kravlje mleko i sve proizvode od njega, a uz to i ono što nazivamo suhomesnatim proizvodima, a što su u stvari otpaci životinjskog porekla u kojima ima svega, jestivog i nejestivog, al najmanje  mesa.

Usput, da li ste znali da u dve viršle ima više amonijaka nego u jednoj farbi za kosu, za koju nam inače probiše glave kako je otrovna?


Нема коментара

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.