ZAŠTO SU LJUDI, UMESTO NOVINAMA, POČELI DA SE ŽALE BLOGU

... napiši nešto o tome, neka ostane zabeleženo, a možda će , onaj ko treba, to i da primeti - često čujem u poslednje vreme od prijatelja i poznanika, ali ne retko i od virtuelnih znanaca s neta

     Od kako je ovaj moj blog stao na svoje, malo čvršće noge - čitati, dobio  veći broj čitalaca i ušao u mnoge  kompjutere kao adresa koja se prati, povremeno ili stalno, često čujem predloge i molbe da pišem o ovom ili onom problemu, koji muči samo jednu osobu ili više njih, koji je sporadična ili ne baš retka pojava.

     Nekada su ljudi, u nedostatku ili zbog gluvoće institucija, odlazili  " u novine" da se žale - na manipulacije oko prijema u školu, na fakultet, u radni odnos , na probleme u firmi u kojoj rade, na direktora koji krade ili forsira podobne ( kako da je iko igde ikada forsirao one koji misle svojom glavom ), na Savez komunista, na SSRN, na sindikat, na SOUR, OOUR, OUR kao nekadašnju osnovnu ćeliju našeg privrednog sistema, na čistačicu koja kao član radničkog saveta odredjuje koja će se predstava igrati u pozorištu, na bolničara koji odlučuje o tome koji doktor će dobiti specijalizaciju , .... na Petra, Marka ili Janka.

RECEPT ZA LENJU PITU "OČAS POSLA "

     Originalni recept za ovu lenju pitu, koja bi komotno mogla da nosi i naziv "lepo i lako" u mojoj najstarijoj svesci s receptima glasi ovako - umesiti testo od 200 gr putera ( čak i u vrereme kada nisam znala da je margarin toliko otrovan, uvek sam pisala puter, ali tada zbog manjeg broja slova), 100 gr šećera, 420 gr brašna, dva žumanca, malo mleka, na vrh noža soli i sode bikarbone.

     Umešeno testo podeliti na dva dela. U podmazan i brašnom posut pleh staviti  deo testa rastanjen u koru veličine pleha, koru premazati džemom, a preko njega staviti 1,5 kg narendanih jabuka, pomešanih s 250 gr šećera , malo cimeta i stotinak grama mlevenih ili sitno seckanih oraha. Prekriti korom od druge polovine testa i peći oko pola sata na 200 stepeni. Ne piše da li je potrebno malo izdinstati jabuke, ali mi se čini da sam ih ranije dinstala.

MOJA SESTRA DUŠU NEMA


   Nervozno dobuje prstima po stolu. Vadi cigarete iz tašne, pa onda beskrajno dugo paklicu oslobadja celofana i kad, konačno, uzima jednu cigaretu u ruku, vrti je izmedju prstiju, dugo. Uzima upaljač, koji podrhtava u njenim rukama dok pokušava da pripali...
     Dopingovala sam se bensedinima, al ništa ne pomaže -  progovara izmedju dva dima - Džigericu mi pojede ona moja sestra , majka od nje plače svaki dan, a ja sam nemoćna. Em sam  daleko, em nisam u mogućnosti da bilo šta preduzmem. Jedna plata u kući, deca se još školuju,  krediti, pozajmice, pozajmice, krediti, ni sama ne znam dokle ću moći tako da razvlačim.
     A ona, pored njene penzije od 2000 evra, ne da neće majci da pruži ništa, nego i od njenih para neće da joj kupi ništa. Laže je, u seoskoj prodavnici ničeg nema, a sve prodavnice u obližnjoj varošici zatvorene. Pomorandžu majka ne vidi mesecima, dok ja ne skrpim pare da odem i odnesem joj. Ona joj, za dva meseca, kupila dva jogurta i dva smokija.

KAKO JE NIŠ USPEO DA MU NE OTMU PROSLAVU MILANSKOG EDIKTA ...

... i hoće li uspeti da se ne udavi od prevelikog zalogaja  koji je zagrizao bez mnogo pomoći i podrške, ali uz puno želje da se pokaže dostojnim slavnog nekadašnjeg žitelja  Konstantina , od čijeg bi imena, mesta rodjenja , lika i dela, tek trebalo da profitira



     Veličanstvenim koncertom Hora moskovskog Sretenjskog manastira u Nišu ,  održanim u prepunoj sali Narodnog pozorišta u Nišu, u kojoj je bilo nedovoljno mesta za  sve zainteresovane lokalne zvaničnike jer  su državni došli u neobično velikom broju, počela je, 17. januara, proslava 17 vekova Milanskog edikta. Odnosno , donošenja  ovog  zakonskog akta kojim je rimski car Konstantin -  tada tetrah   Zapada Rimskog Carstva , zajedno sa malo pominjanim  Licinijem, tadašnjim tetrahom Istoka Carstva ,  priznao hrišćanstvo kao veru . 

KOLKO VAM JE JOŠ ŽELJA PREOSTALO

Na ovoj adresi našla sam spisak koji sledi, a odnosi si se na 50 stvari koje, kao, prosečna osoba želi  da uradi pre smrti. Od kojih, kako se u tekstu navodi ,  ostvari jedva pet.
     Izbrojala sam -vrlo precizno, konstatujući da sam ostvarila sedam, ustvari osam .Ako se imaju u vidu one koje ne priznajem za svoje želje, a koje se kanim da upravo precrtam.....

1. Postati milioner
2. Proputovati svet
3. Videti polarnu svetlost
4. Prošetati se Velikim kineskim zidom
5. Osloboditi se hipoteke

NISAM PAMETAN, AL NISAM NI BUDALA , DA SE ZALETIM

     Gledam ga, od kako je svanulo šeta po dvorištu i mrmlja sebi nešto u bradu.  Napravi krug oko kuće, kao da proverava jesu li dobro obavljeni završni radovi na fasadi, da li  je cokla dovoljno postojana i jesu li dobro učvršćene mermerne ploče dvorišnih staza. Pa se okrene, pogled podigne do novih prozora , pa do krova, odakle se zagleda u nebo , odgleda neku pticu u  letu. Pa kao da se vrati , u život. U stvarnost
 .
     Slično se zagledjivao i proletos, u nedovršenu, davno započetu kuću u kojoj je uvek bilo jedino dovoljno smeha i života . Pravio planove, premeravao, upisivao, crtao, beležio, sve mrmljajući sebi u bradu , povremeno se dovikujući sa nekim od ukućana. Od kojih sada nema ni glasa.

PRAZNINE U MISAONOM TOKU I PAUZE U DISANJU KAO LEKOVITO SREDSTVO

     Tokom ove dosadne preduge dve nedelje ležanja zbog banalne infekcije  disajnih puteva koja se iskomplikovala s perspektivom ili opasnošću  daljih komplikacija - upozorenje doktorke, koja ni sama nije znala šta više da mi prepisuje,  jer sam nikako ili sam presporo reagovala na svaku novu terapiju, setila sam se nekog  teksta nedavno pročitanog.  Znam da je poenta bila u preporuci - stvarajte praznine u misaonom toku i tako ćete otkrivati unutrašnji prostor. I - primenite i primetite kratku pauzu pri disanju, posebno u onom  trenu posle izdisanja, kada još niste počeli da udišete.
     Sećam se da se nešto slično primenjuje i na časovima joge , koje izbegavam i da pominjem, ljuta na sebe samu zbog toga što nikako ne uspevam da se nateram i ponovo krenem na ovu blagodet koja krepi, leči, podiže duh i imuni sistem, podmladjuje i zateže. Sve, u jednom. I nadohvat ruke.

KADA SE OSLOBODIŠ OSEĆANJA NEZADOVOLJSTVA, ZAŠTO SE TO ZOVE SREĆA

     Nema , medju nama običnim ljudima, sigurna sam, nikoga ko danas i odavno već nema milion razloga za nezadovoljstvo.
   Opterećuju nas , najpre , egzistencijalni problemi. Nema posla ili ga uskoro neće biti. Nema plate ili je koliko sutra neće biti. Ono što ima, nema za plaćanje svih računa, za dospele rate kredita, za zamenu dotrajalih stvari, za lek, za hleb, za banju... Za nove gume starog auta, za novi polovni auto, za zimovanje ili nove skije, za proslavu rodjendana u kafani, za kaput čekan na rasprodaji, za nove čizme , omiljeni slatkiš u skopoj poslastičari.. Za zamenu margarina puterom, viršli pravim mesom, zejtina maslinovim uljem...
    Brige. Tuge. Žal. Uznemirenost. Očajanje. Strah. Bolest...
    Tema ovog teksta nisu oni , u zaista beznadežnoj situaciji .Tema su, zapravo, oni čija nezadovoljstva proističu iz toga što ONI SMATRAJU da je njihova situacija beznadežna.

ZAŠTO PISANJE NA BLOGU SMATRAM MIROM BOŽJIM

     Od kako sam postala svesna toga da ponavljanje odredjenog niza radnji ima kao krajnji  efekat postizanje nekog rezultata kojim se zadovoljava nekakva potreba, normalno je, očekivala sam rezultat kao takav. Svejedno, da li je bilo u pitanju  učenje slova, kako bih što pre počela da čitam sama i sa slikovnica prešla na tako primamljive bajke ili je to, pak, bila igra kuvanja, kroz koju su vrlo male devojčice moje generacije od najmanjih nogu učene da se snadju u kuhinji.

APOTEKE IZJEDNAČENE U NEJEDNAKOSTI

     Za koji dan gradjani Srbije će moći da i u nekim privatnim apotekama uzimaju lekove na recept. Kako na m je objašnjeno, na taj način se izjednačavaju,  u uslovima poslovanja, državne i privatne apoteke .
     Da li je baš tako ?
     Sasvim je razumljivo da se privatne apoteke nalaze - jedino na izuzetno atraktivnim lokacijama. Na kojima je isplativo njihovo postojanje. Najčešće su u centru grada ili najprometnijim ulicama velikih naselja. I tu nije ništa sporno.
     Da nije onog, ali...
     Državna apotekarska preduzeća  osim takvih apoteka, smeštenih na atraktivnim lokacijama, morala su, silom potreba i prilika, da ih otvaraju i na nekim, najblaže rečeno, neatraktivnim lokacijama. Tamo gde ima malo stanovnika, ali im je prva apoteka kilometrima udaljena. Tamo, gde je seoska ambulanta, pa je red da uz nju postoji i apoteka.

KADA POSETITE BEČ, NE PROPUSTITE DA VIDITE I KUNST HAUS WIEN/ Hundertwasser muzej,

     Radim u najlepšem muzeju u Beču, s ponosom mi je pisala Lena, zaplanjska snajka iz Trebinja, dubrovački djak inače, pozivajući me da ga obavezno posetim . Ne samo da bismo se upoznale, i stvarno, dosta smo fejsbučile i drugovale virtuelno, već i da bih videla nešto drugačije od onoga na šta sam navikla, kada je o austrijskoj prestonici reč.


     A već u rano pre podne 1. januara godine koja je tek počela,  KUNST HAUS WIEN/ Hundertwasser muzej   prepun je bio  gostiju pristiglih, bukvalno, iz čitavog sveta. Tiskalo se, uskim kvrgavim hodnicima i stepeništem, namerno napravljenim tako da baš budu kvrgavi i neravni,  i mlado i staro, mada, priznajem, mnogo više mlado, razgovarajući na toliko različitih jezika, da sve nisam uspela ni da ih razaznam.


ŽIVOTNA LISTA ILI PROJEKAT - ZADACI ZA, ČIM-STANEM-NA-NOGE

     Ispod ovog ledenog mira, remećenog jedino predugim suvim kašljem koji nikako ne dozvoljava mojim bronhijama da se oslobode suvišnog tereta kojih ih steže, prikrivam strah od tog beskrajnog statusa quo, kojem ni zamena beskorisnih jugocilina linkocinima, pa još u infuziji, izgleda, ne može ništa. Nije to neki panični strah , taman posla, niti  je baš bezrazložan, niti napadan i , ono, dnevno okupirajući, pa ti parališe sve misli i  usredsredi ih samo na sebe sama.

SAMI NE UMEMO, OD DRUGIH DA UČIMO NEĆEMO, PA NAM POSLE KRIV DJAVO



     Kada su, davno, tokom  novinarske ankete, nekog stranca pitali da li je iz naše zemlje poneo  suvenir, njegov odgovor je glasio - Nisam, jer sam siguran da drvena roda na jednoj nozi i jednogrba kamila nisu ono što zaista predstavlja ovu zemlju.
     Godine su prošle, a Srbija i dalje nema niti svoj autentični suvenir , niti definisanu strategiju stvaranja nečeg sličnog, što bi svakom obaveštenom gradjaninu sveta već na prvi pogled govorilo o tome odakle odredjeni predmet potiče. Nešto kao, recimo, čuvene ruske babuške, australijski bumerang ili slika kengura u bilo kojoj formi, kloazone ili žad vaze iz Kine, kujundžijski izradjen komplet za kafu sa Baš čaršije...
     Turci su od svojih slatkiša - baklave, ratluci, tulumbe, orasi ispleteni u sudžuke, alva, suve smokve punjene ušećerenim lešnicima,ma, da ne nabrajam dalje, napravili čitavu industriju. Bugari su gajenje ruža i proizvodnju ružinog ulja, parfema itd podigli na nivo nauke, iz Grčke se skoro  niko ne vraća bez uza ili metakse,  u Karlovima Varima svi redom kupuju najobičniju zasladjenu okruglu oblandu obogaćenu raznim ukusima - oblatke ...


     Često puta sam se skandalizovala kada sam u domaćim radnjama, pretenciozno nazivanim etno-šopovima, nailazila na rumunske necovane stolnjake, kineske od belog  veza i turske, sa Kapali čaršije.