Grupna kupovina, kafana- što ne platiš na mostu, platićeš na ćupriji (2)


Pre ulaska u avanturu zvanu kupovina kupona za kafanske usluge, zamolila sam Fejsbuk prijatelje koji su već koristili usloge ove vrste za mišljenje, savet, upozorenje. Iskustva su bila različita- od pozitivnih do razočarenja. Isto kao i za sve ostale usluge.

Kupila sam dva kupona s različitim menijima, koji podrazumevaju obroke za dve osobe svaki. Planirala sam da na ručku budu četiri osobe i da sve mogu da probaju oba jela. Ispostavilo se da je nemoguće okupiti četiti osobe Fejsbukom i blogom povezane, u isto vreme, pa se ovaj eksperiment odvijao u dva dela.

Prvi obrok- roštilj, supa i dezert. Za svaki slučaj, obezbedila sam rezervnu varijantu, da je ovo bilo katastrofalno loše. A nije baš bilo toliko loše.

Supa, iz kesice, taze podgrejana.
Oval s roštiljem- solidnog izgleda, ukusa i količine, imajući u vidu dve ženske osobe koje vole da pojedu. Četiri ćevapa, dva uštipka, dva parčeta belog mesa i dva parčeta (probala sam samo) loše i nedopečene kobasice. Pomfrit kao prilog, baš dobar.
Kolač po izboru- moja tulumbica je  u stvari šećernim sirupom nalivena mala tulumbam znate ono, 20 komada u kesi, samo ih prelijete sirupom. Ako stavite jednu preko druge, donja se spljeska, toliko su paučinaste.
Čokoladni kolač- nešto nalik na ono što smo nekada zvali embargo kolači, samo preliveno nekim prelivom od kakao table.

Imajući u vidu cenu- 510 dinara, stvarno nije tako loše.
Super jeftino, zapravo, ukoliko naručite samo to.

Dve salate (svaka po više od  200 dinara, izvinite što nisam zapamtila), litar kisele vode i jedna lepinja (okrugla loptica za dva dobra zalogaja)- 660 dinara. Lepo reče jedan Fb prijatelj- raspitajte se najpre koliko im košta ostalo.

Drugi obrok- dimljena kolenica s krompirom, dve supe, isto iz kesice, dva kolača, ovoga puta oba iz embargo kolekcije.

Kolenica ko kolenica, dve trećine kožurica i masnoće i jedna trećina mesa, bareni krompir i šargarepa kao prilog. Supa, taze podgrejana, kolenica i povrće nepodgrevani.

Cena od 690 dinara i nije neka cena, ali poređeno sa onim porcijama roštilja, ovo smatram za bačenu paru.

Inače, dok smo nas dve prebirale po onom mom izboru  od nesrećne kolenice, trglo nas je šuštanje aluminijumske folije- par za susednim stolom je jeo picu, naručenu očito po istom sistemu kao i mi, a gospođa je na kraju obeda izvadila rolnu folije, iscepala najpre jedno parče, pa uvila  ostatke iz svog tanjira, pa isto ponovila s onim iz muževljevog, pa sve to uredno uvila u treće, zajedničko parče folije. Onda je izvadila iz tašne i plastičnu kesu, sve to složila u nju i na kraju su pozvali konobara da plate ono pivo koje su podelili.

Taman se pogledasmo, kao, čudno nam da neko nosi foliju u kafanu,  jer kol'ko znamo nikada nije bio problem da osoblje uvije za poneti ono što vam ostane, kad folija poče da šušti i za sledećim stolom. Nismo pitale, ali je očito navika ovdašnjih gostiju  da sami pakuju ono što ne uspeju da pojedu. Zašto, to već ne znam.

Sve u svemu, za beogradske prilike ovo zaista jeste jeftino. Uzme li se u obzir i suma plaćena za deo ručka koji ne ulazi u "povoljnu" kupovinu, mogu vam reći da biste u Nišu za te pare dobili sasvim solidan ručak. I to bez ikakvog popusta. I to da birate.

A to je ono što stalno ponavljam prijateljima iz Beograda koji i dalje tvrde suprotno- cene u marketima i na pijacama i tamo i u Nišu, verujem i u ostalim većim mestima, su skoro jednake. Jedino se razlikuju cene po kafanama i kafićima. Ali, ko vas bije po ušima  da uvek pijete šveps u beton halama, gde košta 240 dinara, koliko je, čini mi se, i na Kalemegdanskoj terasi. Postoje kafići u kojima za iste pare dobijete dva švepsa. A opet, u modelu grupne kupovine, za dva (beton-hala) švepsa možete dobiti - dve pice. Još ako dvoje podele jedno pivo- ručak mu dođe  skoro za dž.


E sad, o ukusima ne vredi raspravljati.

   

2 коментара

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.