Intervju: Ivan Ćosić- Više volim da ostanem ovde i da se izborim za ono što želim (2.deo)



Ivan Ćosić je jedno od prepoznatljivih lica u onlajn krugovima, dizajner i konsultant u domenu brendiranja, marketing kampanja i novih medija. Čovek koji voli ljude sa kojima može da se puno smeje. Ne voli energetske vampire i izbegava druženje sa ljudima kojima su žalbe i kuknjava način života. Freelancer, vlasnik preduzetničke agencije. U stvari, sam svoj gazda. I saradnik  sa onima kojima je bitnije koliko i šta si uradio od toga koliko si vremena proveo na poslu.


Ovo je nastavak razgovora sa njim na niz aktuelnih i zanimljivih tema, o kojima govori kao njihov učesnik, kreator, inicijator... neko ko postavlja pitanja i realizuje zadatke, ukazuje na probleme i traži i načine da se oni reše i ljude sa kojima se mogu rešavati.




KAD KUPUJEŠ STAN U "STEPI"

Jednom si  napisao da si pre odlaska u privatnike uspeo da dobiješ kredit za stan, što ti kao privatniku ne bi uspelo. Koliko i gde su samozaposleni oštećeni u odnosu na tuđe uposlenike i ima li i nekih prednosti u statusu  samozaposlenog? Jesi li zaista sam svoj gazda?

To je jedan od primera koliko su propisi i papirologija van vremena u kojem živimo. Interesantno je koliko se državni posao smatra “sigurnim” poslom, a privatni “nesigurnim”. Kod podizanja kredita, na primer, neko ko na “dobar dan” može da dobije posao u bilo kojoj firmi u visini od 800+ eura ( ali će zbog loše situacije verovatno njegov poslodavac da plati doprinose na minimalac od 250€, a ostalo da mu da “na ruke”), ili ako taj neko pokrene svoj posao - banke ga smatraju “nesigurnim”. Dakle neko ko više od deset godina živi u Beogradu kao podstanar, plaćajući rentu od 250-300€ mesečno, ko nikada nije bio na ulici se smatra nesigurnim kreditnim kupcem stana, a neko ko radi u državnoj upravi za ~400€ se smatra sigurnim. Kada posao u državnoj upravi postane “nesiguran”, kada budemo mogli da se pobunimo jer neko u državi ne radi svoj posao i može zbog svoje nesavesnosti da izgubi posao, kada taj posao bude nesiguran kao i svaki drugi - onda ćemo verovatno i kao društvo krenuti napred.



Kako si se usudio da u ovoliko nestabilnim uslovima poslovanja uđeš u toliko veliki poduhvat kakav je kupovina stana na kredit u Srbiji danas?

Ništa tu nije nestabilno. Više od deset godina živim u Beogradu, nikada nisam bio na ulici, uvek sam dovoljno zarađivao da platim za stanarinu. Nekad je lakše, a nekad teže. Voleo bih da sam ranije bio u situaciji da to uradim, stanodavcima sam isplatio polovinu vrednosti jednog prosečnog stana. Nisu oni krivi, samo kažem.

KAD ZAKAŽU I DRŽAVA I PROJEKTANTI

Da li si zadovoljan time kako je država odradila svoj posao oko izgradnje i tvog stana i naselja u kojem se stan nalazi?

U principu jesam. Nisam zadovoljan  time kako je tekla cela priča i kako su se ponašali i kako se ponašaju prema kupcima, ali samom izgradnjom i stanom u kojem živim jesam. Kad je u pitanju naselje zadovoljan sam što živim u okruženju koje uglavnom čine mladi ljudi meni sličnih godina, ali sam opet nezadovoljan “toplo-hladnim” odnosom investitora prema nama. Iskreno, mislim da je država propustila mnogo stvari koje su, uz malo truda, mogle da učine da ovo naselje bude stvarno najbolje naselje za život u Srbiji.
Prilikom prodaje stanova, mnogi od nas su kupovali stanove u izgradnji, posle potpisivanja ugovora, posetio sam lokaciju gde će moj stan biti, bila je postavljena ploča iznad mog stana, a ja sam na prvom spratu kupio stan. Dobar potez smo povukli, ali smo isto tako i mogli da pogrešimo pa da izaberemo, na brzinu, lošiju lokaciju, orijentaciju, kvadraturu. Cela ta prodaja je bila “na-vrat-na-nos” kao da nas neko juri, kao da ako ne kupiš tada (takvu su situaciju stvarali) da ćeš “propustiti voz”. U samoj kupovini su prezentovali dodatne sadržaje kojih sada, skoro dve godine nakon useljenja još  nema, neki su u proceduri, neki su još  neizvesni. 


Čini se da se nigde nije čulo toliko primedbi i žalbi na kvalitet radova kao u ovom naselju?

Što se tiče izgradnje, ja sam zadovoljan, ali mnogi nisu. Kod projektovanja, bilo je dosta grešaka i dosta eksperimentisanja. Neke komšije u šali znaju da kažu da deluje kao da je stanove projektovao neko nadrogiran. Mnogi stanovi su komplikovani sa čudnim hodnicima, neka rešenja su čudna tipa lokacija za šporet (sa pripadajućom instalacijom) je često na jednoj strani, a odvod za aspirator na drugoj strani kuhinje (pa mnogima deo kuhinje zauzima ogromno cevo za odvod ili ga ne koriste uopšte). U  stanovima ima često čudnih rešenja kao što su prostrane sobe, mala kupatila ili obratno. Nama je na primer spavaća soba čudnih dimenzija tipa 4x2m, gde ne može normalno da se stavi francuski ležaj. Jeste prostrana, ali nefunkcionalna. Ima dosta takvih primera. Plus što mnogima nije dozvoljeno da naprave bilo kakve izmene pre tehničkog prijema (zbog brže procedure), pa su mnogi već napravljene stvari preuređivali naknadno. 




Mnogo primera lošeg projektivanja  nekih stanova, nekih  zgrada i nekih delova Naselja ukazuju na to da je čitav posao urađen s brda- s dola. Kao da je najvažnije bilo iz-graditi, a ne šta i kako graditi?

Ogromno je pitanje, na primer, podruma koji postoji samo u zgradama koje nemaju svoje garaže. Pošto je naselje na kosini, mogli su komotno da naprave dva podzemna nivoa i da svi imaju svoje podrume. Ostali su neprodati  uglavnom stanovi veće kvadrature. Ovo je bilo lako predvideti i verujem da bi bilo mnogo više prodatih stanova da su bili manji. Kako sam čuo, plan za poslednje  građene zgrade  je doživeo izmene, tako da su pravljeni manji stanovi i u njima ima mnogo manje neprodatih. Onda,  istu cenu kvadrata plaćaju i oni koji su kupili stan pre nego što je izgrađen i oni koji su mogli da ušetaju u stan i da vide šta kupuju. Može se reći da su  prvi imali veći izbor, ali su ovi drugi sigurno mogli da donesu bezbedniju odluku o kupovini. Oni koji su dobili podrum su platili istu cenu kvadrata kao i oni koji imaju garaže ispod svojih stanova, koje su komercijalne.
Generalno, stiče se utisak kao da se niko nije sistemski bavio naseljem, već su ga smatrali jednim velikim građevinskim poduhvatom, a uz malo zdravog razuma, uz nešto manje profita (ovo verujem da je glavna prepreka) je moglo sve da bude mnogo bolje.
Neki investitori u zgradama po gradu, po završetku radova, u zgradi ostave osoblje koje se brine o čistoći i bezbednosti. Ova država stalno priča o nezaposlenosti, možemo reći da je kod izgradnje Stepe, država propustila da napravi javno preduzeće koje bi se bavilo čistoćom, bezbednošću i upravljanjem koje bi zapošljavalo između 100 i 200 ljudi.



Iz kojih razloga si pokrenuo Forum „Stepa“- koja te je muka naterala da toliko energije trošiš na projektu koji bi se mogao zvati „ stvaranje normalnih uslova za normalan život u Naselju“?

Prvo, ja volim online zajednice. Od osnivanja Dizajnzone (dizajnerski forum), preko mnogih drugih koje sam pomogao u kreiranju i vođenju, ili bio običan član, do danas, smatram da su mesto online okupljanja ljudi koji mogu pomoći jedni drugima u stvarnim ili virtuelnim stvarima. Dosta nas, budućih i potencijalnih kupaca stanova se okupljalo na BeoBuild forumu, prateći gradnju Stepe. Tada je počelo da  postavljanje pitanja koja su forumski rečeno bila “offtopic” na forumu koji se bavi građevinom. Pa mi je sinulo da će to uskoro predstavljati problem na tom forumu i palo mi je na pamet da pokrenem Stepa.rs zajednicu kako bismo imali mesto da pričamo i o svim ostalim temama.

DA NE VERUJEŠ SVOJIM OČIMA

Puno buke se podiglo poslednjih nedelja oko gradnje crkve u tom naselju. Ma koliko se trudili da objasnimo suštinu problema, uvek se nađu „neobavešteni“, pa hajde još jednom, ukratko, da ponovimo....




Problem potiče od video snimka koji nam je prezentovan prilikom kupovine. Na tom snimku su nabrojani svi prateći sadržaji naselja: dve škole, dva vrtića i u sredini naselja impozantan objekat objašnjen rečima “multifunkcionalni komercijalni objekat sa domom zdravlja”. Na tom snimku koji se tako “neupadljivo” vrteo dok smo donosili odluke o kupovini, u centru naselja na najudarnijem mestu se nalazi objekat koji je vizuelno kombinacija Sava Centra, Ušća, Delta City-ja i hotela InterContinental. Čak su nekima od nas i govorili da s obzirom na to da je to komercijalni sadržaj verovatno će biti izgrađen i pre nekih stanova. Elem, u međuvremenu je Građevinska direkcija Srbije, kao investitor, izjavila da im se niko nije javio kao zainteresovan da gradi taj tržni centar, i oni su u toku prošlog leta prvi urbanistički projekat zamenili drugim, gde je ta cela parcela bila podeljena na nekoliko manjih, od kojih je na najnižem u nivou sa Kumodraškom ulicom bila ucrtana pumpa. Iznad nje je bio manji komercijalni objekat sa zelenom pijacom, pored njega limeni objekat za super-market i iznad njega dom zdravlja. To je pokrenulo protest protiv benzinske pumpe, koja je u svom sastavu imala i pretakalište za tečni naftni gas, kao i prostor za skladištenje gasa. Nekako smo dobili reč nadležnog ministra da pumpe neće biti, ali su onda preko noći na parceli za dom zdravlja počeli radovi na izgradnji crkve, koja ni po jednom prethodnom planu nije tu bila.

Jesu li protesti urodili nekim rešenjem, šta je postignuto do sada, a šta predstoji i čemu se nadaš?

Prva stvar do koje su protesti doveli jeste da je ustanovljeno da je gradnja crkve počela bez apsolutno ikakvog plana i bez građevinske dozvole. Urodili su zaustavljanjem gradnje, izlaskom na teren načelnice republičkog građevinskog inspektorata. Takođe nakon najave protesta ispred Vlade Srbije, zapravo Ministarstva građevine i urbanizma,  pozvani smo u svojevrsnu radnu grupu u Skupštini grada, kako bi se problemi otklonili. Ostvarili smo pomak, a druga strana je dobila naše obećanje da neće biti protesta nedelju dana pred izbore. Nadam se da će ti pregovori doneti neki kvalitetan rezultat u korist svih nas kupaca, a da nije u pitanju samo predizborni “dribling”.

Kada bi te neki stranac pitao o čemu se tu radi, da li misliš da bi uspeo da mu objasniš i da li veruješ da bi mu zaista bilo jasno ili bi posle 15. potpitanja zbunjeno rekao, razumem, iznemogao od napora da shvati?

Tom strancu bih jednostavno rekao da nam je obećano jedno prilikom kupovine, a da nismo dobili ništa. I da je u planu nešto potpuno drugo, na šta bi on pitao a što ih ne tužimo i onda bih mu objasnio da je našim ugovorima precizirana samo kupovina naših stanova ali ne i pratećih sadržaja, i da samo mogu da ih tužim zbog obmane, i da raskinem ugovor, ali ne i da dobijem obećano.

Da li bi kupio stan u ovom naselju da si znao koje sve muke čekaju njegove stanare?

Što je najgore verovatno bih, koliko god to zvučalo mazohistički. U datom trenutku to je bila jedina opcija koju sam imao. I dalje mislim da pored Stepe, postoji svega par lokacija koje mogu da pariraju. I dalje verujem u to da, da je ispunjeno sve što je obećano prilikom kupovine i da je neko samo malo vodio računa o detaljima, ovo bi bilo najbolje mesto za život u Srbiji. Isto tako smatram da, da je tako bilo urađeno, danas Građevinska direkcija Srbije ne bi imala problem da proda preostale stanove, već bi mi sami, “zadovoljni” kupci svojim preporukama uticali na tu odluku. Ovako, sve što potencijalni kupac može videti u medijima je da se neki tamo u Stepi stalno bune oko nekih stvari, i smatraju da kupovina ovde nije prava stvar. Ipak, ono što je najveća prednost Stepe je upravo ta zajednica, napravljena uglavnom od mladih, pametnih ljudi. Imamo najbolji komšiluk u zemlji sigurno!

Šta bi, posle ovog iskustva, savetovao ljudima koji bi imali prilike da uđu u sličan poduhvat?

Triput meri, jednom seci.

 POPRAVNI ISPIT ZA DRŽAVU

Pretpostavimo da ti dođu neke pare kojima bi otplatio kredit za ovaj stan i da u isto vreme država ponudi neki sličan projekat  u kojem bi mogao da pronađeš šansu za kupovinu većeg stana. Da li bi opet verovao državi? Ili bi ovoga puta više poverenja imao u trgovca nekretninama ili u nekog privatnog graditelja stanova?

Voleo bih da država uključi ljude iz Stepe, kupce stanova, prilikom osmišljavanja nekog sledećeg projekta, voleo bih da uči na greškama. A ja? Ja bih voleo da kupim kuću negde jednog dana.

Hoćeš li da izađeš na izbore? I, ako ne pitam previše, a pitam pa ne moraš da odgovoriš,  hoćeš li da  istinski glasaš? 

Razmišljam o tome da izađem i da podržim neku od novoformiranih lista (ne ovih “izašao sam iz jedne pa pravim novu, već baš novih). Znam da  neću nešto posebno doprineti, ali želim čisto da podržim ideju da su nam potrebni neki novi ljudi, a ne reciklirane verzije jednih te istih koje gledamo poslednjih dvadesetak godina. Zapravo, bilo bi super kada bi bilo zabranjeno da se baviš politikom duže od deset godina, pa šta uradiš - uradiš, ako ne uradiš ništa skloniš se i pustiš druge da probaju.

Pod kojim uslovima bi se angažovao u politici?

Pod dva uslova. Prvi  bi bio da svi koji su se bavili politikom duže od dve godine ne smeju više da se bave istom- pokazali su da ne znaju, fala - doviđenja, samo bez njih možemo da napravimo sistem počevši od nule. Drugi uslov bi bio da se formira ne više od tri opcije, i da se ljudi udruže po onome u šta stvarno veruju. Da možemo da zabranimo da se u kampanji koristi futur,  da ne bude “uradićemo, zaposlićemo, uhapsićemo”, već “planiramo da” “želimo da”, “verujemo da” , a da prve verzije nose sa sobom krivičnu odgovornost. Pogledajte samo stranačku scenu - mi živimo u državi u kojoj  se u demokratskoj stranci, koja treba da neguje i gaji demokratiju,  dešava da posle svakog izbora za predsednika poraženi ode i osnuje novu stranku. Znači da  ne veruje u demokratiju i da će na sledećim izborima možda pobediti. Sa druge strane imate vodeću stranku koja se identifikuje kao desni centar, mada su više desnica, a izbore dobija gotovo čisto demagoškim obećanjima koja priliče levici.

Jesi li ikada razmišljao o odlasku u inostranstvo? Da li razmišljaš sada? Šta te vezuje za ovu zemlju i misliš li da u njoj i pored svega ima budućnosti?

Jesam, uvek o tome razmišljam. Vodim se onim da ”postoji mnogo mesta na koje možeš da odeš, a samo jedno na koje možeš da se vratiš”. Nekako više volim da ostanem ovde i da se izborim za nešto što želim, nego da odem negde drugde i dobijem to nešto na tacni. Mi ne shvatamo koliki potencijal imamo ovde, sada kada je ceo svet tržište. Smatram da, kada bismo podigli svest ljudi o tome,  svima nama bi bilo bolje.


 
Jako mi je drago... zbog svega što ste napisali i najsrdačnije Vam zahvaljujem na svim ovim lepim rečima. Dugo već tvrdim- upravo zbog toga što dobijam ovakve i slične komentare, ja i pišem sve više i više i... naravno da mi je drago i da upoznajem ljude sa kojima na ovakav način razmenjujem energiju. Moja mail adresa je negoslava1958@gmail.com i biće mi drago da se javite- a kafu pijemo obavezno, u Nišu. Radujem se.
 
Draga Negoslava, Bez obzira sto Vas ne poznajem, citam vec poduze vreme vase tekstove i ovde i na "Negoslavlju", toliko pametnih i pozitivnih stvari, smesnih, nekada i tuznih. Zivot, jednostavno. Osim toga, preko Vas sam "otisla" i na druge blogove isto tako genijalnih pisaca... jer Vi to i jeste! Priznajem da cesto kopiram vase pisanije da bih mogla da istampam i citam kad imam vremena. Nadam se da se necete ljutiti. Ne znam kako da posaljem ovaj komentar, ne zelim anonimno ali ispada tako jer drugacije ne umem, nisam vicna u informatici, ne snalazim se bas najbolje. Inace, za par dana cu doci u Nis, da obidjem malo grad i okolinu (i shiru okolinu), cetiri godine nisam dolazila vec...jer ne zivim u Srbiji. Ako bude moguce, mozda se i vidimo na kafici, sto da ne? Puno pozdrava, izvinite sto ovde pisem, nemam Vas e-mail. Jasmina
Прикажи мање
 
Odličan tekst, pisac i sagovornik. Kada se dvoje pametnih nađu, drugačije i ne može da bude.
 
Hvala Ana - Ivan zaista jeste jako inspirativan sagovornik i, iskreno, naučila sam od njega, odnosno indirektno me ubedio da na neke stvari gledam drugačije i manje pesimistično nego do sada. Pa mogu da kažem- ipak, valjda, ima nade. Što do sada nisam mislila.
 
Odlican clanak Negoslava! I odlican, pametan sagovornik. Odusevila me recenica: "Mi ne shvatamo koliki potencijal imamo ovde, sada kada je ceo svet tržište" - istom idejom se i sama vodim i mislim da treba razmisljati globalno, a ne lokalno.

5 коментара

  1. Odlican clanak Negoslava! I odlican, pametan sagovornik. Odusevila me recenica: "Mi ne shvatamo koliki potencijal imamo ovde, sada kada je ceo svet tržište" - istom idejom se i sama vodim i mislim da treba razmisljati globalno, a ne lokalno.

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala Ana - Ivan zaista jeste jako inspirativan sagovornik i, iskreno, naučila sam od njega, odnosno indirektno me ubedio da na neke stvari gledam drugačije i manje pesimistično nego do sada. Pa mogu da kažem- ipak, valjda, ima nade. Što do sada nisam mislila.

    ОдговориИзбриши
  3. Odličan tekst, pisac i sagovornik. Kada se dvoje pametnih nađu, drugačije i ne može da bude.

    ОдговориИзбриши
  4. Draga Negoslava,
    Bez obzira sto Vas ne poznajem, citam vec poduze vreme vase tekstove i ovde i na "Negoslavlju", toliko pametnih i pozitivnih stvari, smesnih, nekada i tuznih. Zivot, jednostavno. Osim toga, preko Vas sam "otisla" i na druge blogove isto tako genijalnih pisaca... jer Vi to i jeste! Priznajem da cesto kopiram vase pisanije da bih mogla da istampam i citam kad imam vremena. Nadam se da se necete ljutiti. Ne znam kako da posaljem ovaj komentar, ne zelim anonimno ali ispada tako jer drugacije ne umem, nisam vicna u informatici, ne snalazim se bas najbolje. Inace, za par dana cu doci u Nis, da obidjem malo grad i okolinu (i shiru okolinu), cetiri godine nisam dolazila vec...jer ne zivim u Srbiji. Ako bude moguce, mozda se i vidimo na kafici, sto da ne? Puno pozdrava, izvinite sto ovde pisem, nemam Vas e-mail. Jasmina

    ОдговориИзбриши
  5. Jako mi je drago... zbog svega što ste napisali i najsrdačnije Vam zahvaljujem na svim ovim lepim rečima. Dugo već tvrdim- upravo zbog toga što dobijam ovakve i slične komentare, ja i pišem sve više i više i... naravno da mi je drago i da upoznajem ljude sa kojima na ovakav način razmenjujem energiju. Moja mail adresa je negoslava1958@gmail.com i biće mi drago da se javite- a kafu pijemo obavezno, u Nišu. Radujem se.

    ОдговориИзбриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.