Dobrila Močević, izvršni direktor PrimeCommunications- Moć je u komunikaciji

      

      U žižu interesovanja  javnosti dospela je posle nedavnog imenovanja za  izvršnog direktora vodeće PR agencije u Bosni i Hercegovini- PrimeCommunications, mada je u stručnoj javnosti i na društvenim mrežama zapažena mnogo pre toga. I kao Dobrila Močević, likom,ali i delom, kao direktor  sarajevske kancelarije ove  agencije čije je sedište u Banja Luci.  Na molbu da predstavi sebe onima koji je ipak ne znaju, kaže:


     -Trudim se da budem dobar čovjek ili, za džender osjetljive – dobra osoba. Ne vjerujem da obrazovanje i zanimanje određuju ko smo i šta smo ali eto, ako je baš zanimljivo, završila sam Prvu gimnaziju u Sarajevu i Poslovnu školu za odnose s javnošću. Pravo upisala, pa  shvatila da je to previše oštra materija za mene, tako da smo se jako brzo razdružili. Volim ljude, prirodu, putovanja, volim da obradujem drage ljude i vjerujem da negdje svi ljudoljupci najviše uživaju u osjećaju poklanjanja drugim ljudima. Šta sanjam? Savršen svijet. To je jače od mene i nikad neću odustati od tog ideala. I priznajem da ne planiram privatni život. Negdje u sebi, kad moram da postupam po nekom planu u privatnom životu, to osjećam kao opterećujuće ograničenje, iako imam želje i snove.





                      NE PLAŠIM SE IZAZOVA, ONI SU ZABAVNI

-         Retki ljudi imaju sreću da se profesionalno bave onim što vole, da uživaju u tome što rade i da sami  biraju i određuju sa kim će i za koga raditi. Koliko ova privilegija dodatno povećava kvalitet učinka, a koliko je otežavajuća okolnost u novim uslovima, kada imaš zadatak da nadmašiš i sebe samu i sve ono što jeste agencija na čijem si čelu?

Ovo si jako dobro rekla. Zaista je privilegija raditi posao u kome uživaš. Jako utiče na rezultate i na kvalitet života. U stvari, najiskrenije, rekla bih da jako utiče na samopouzdanje, a onda i na rezultate i prenosi se i na okruženje. Priznaću i da ne postoji dodatni pritisak u vezi sa promjenama koje su se desile. Prije je to izazov i inspiracija i čak je rasterećujuće u dobroj mjeri jer ujedno ukazano povjerenje jasno govori da je način na koji se radi– dobar način. Lagano uvodimo neke promjene. Ništa od toga nije dramatično i Andrea Vuković (diektor za razvoj)  i ja najveću podršku i inspiraciju dobijamo upravo od cijelog tima. I od Dragana Močevića ( osnivača i vlasnika) naravno. A tu je negdje i neka iskra koju nas dvije dijelimo u duhu, iako smo potpuno različite i funkcionišemo na različite načine.
U ovim uslovima  je jasno da je nama posao i zabava i koliko god u nekom trenutku zahtijevao energije, uvijek donese i dopunsku dozu nove energije.


Koji kvaliteti, odlike, kakvi  ljudi i kapaciteti  PrimeCommunications izdvajaju  na tržištu i plašiš li se izazova koji pred tebe stavlja vodeća pozicija u timu koji pobeđuje?

Nekako mi je jako nezahvalno da pričam o našim kvalitetima,  ali vjerujem da je objektivno- nedostatak straha pred izazovima i zadacima, ta različitost koju uvijek ističem, vrcava energija i predanost zadacima i rezultatima onog što radimo u tom trenutku onaj X faktor. Posebnost koju uvijek ističem i za koju garantujem jeste taj individualni pristup svakom klijentu. Prosto, klijenti koji su godinama s nama to znaju, poštuju i rezultati to pokazuju. Dišemo ono što radimo za svoje klijente i vjerujemo u ta rješenja i to se osjeća.

Ne plašim se izazova, oni su zabavni. Kad nema izazova, onda nema ni iskre koja će zapaliti kreativnost. Vjerujem potpuno i bez zadrške u Prime tim, čak i kad ne pobjeđujemo na tenderima, konkursima... Uvijek postoji razlog. I novi izazov – šta nije bilo dobro, ali ne u smislu da se bavimo time kao greškom, nego šta je moglo drugačije i šta bi trebalo  naučiti iz te situacije. Obično se ljudi bave optuživanjem i samooptuživanjem, a najkorisnije lekcije se uvijek uče iz takvih situacija i treba ih cijeniti i procijeniti. I promijeniti ono što nije bilo dobro. Nije uvijek prijatno ali je korisno. 



-         Kako si počela da se baviš PR-om, jesi li se prethodno bavila nečim drugim i koje predispozicije  se podrazumevaju za nekoga ko ne samo da učestvuje u odnosima sa javnošću nego ih osmišljava, diriguje njima i ostalim učesnicima-svojim klijentima sugeriše ovaj ili onaj model ponašanja?

Au, bavila sam se svim i svačim u onim ludim ratnim i poslijeratnim godinama. Selekcija se svodila na to da je pošten posao i da je fizički prihvatljiv. Nema šanse da iznabrajam. Slučajno sam upala u PR priču i ovo je najiskrenija izjava. Dragan (brat DM, prim autora) je u stvari krenuo u osnivanje agencije, a onda i u organizaciju poslovne edukacije iz oblasti odnosa s javnošću. U cijeloj toj priči, dogovor i moje „upadanje“ u odnose ja javnošću je krenulo ovako: „A šta je to što ti tamo organizuješ?“ i onda Draganov, kao i obično, jednorečenični odgovor iz kog skontam da je to nešto kao ono što kod nas niko ne radi kako treba, a mogli bi. I pita: „Što? Hoćeš da onda dođeš ovamo u Banjaluku? Al' moraš onda sutra odmah jer je sutra prvo predavanje.“ „Eto me onda sutra.“ Tako je počelo i eto, traje. A šta je potrebno kao predispozicija? Vrlo je prosto treba trunka razumijevanja, mnogo interesovanja za različite oblasti, urođen dar za građenja lijepog odnosa s ljudima i za lijepu komunikaciju, jako mnogo strpljenja, razvijena intuicija i vjera u intuiciju (da sam u nekom udruženju, vjerovatno bi me izbacili zbog ovih izjava J) i jako važno ono što reče Dren na jednoj od PROACTIVE konferencija – lijepo vaspitanje. I to je to, imate čime da argumentujete svakoj razumnoj osobi da umijete da komunicirate u njegovo/njeno/njihovo ime.

-         Koliko je u tvom poslu značajno da se čovek i sam neprestano usavršava, da prati  događanja u poslovnom svetu čiji je sastavni deo, u neposrednom okruženju,  ali  i stalne pomake u strategiji čitavog jednog pokreta koji obuhvata ne samo PR i ne samo odnose sa javnošću, već i sve one njihove  dodirne tačke sa psihologijom, ekonomijom, politikologijom…?

Jako mnogo i mnogo više nego u većini profesija. PR spada u one oblasti koje se stalno mijenjaju, obogaćuju, izbacuju se zastarjeli alati, otvaraju se novi kanali komunikcije i svijet se mijenja i na bolje i na gore. Svaka promjena utiče na nas. Svaka kriza i svaki napredak isto. Sve su odnosi s javnostima. I svaka od grana koje si navela jako utiče na naše klijente (a bogami i na nas), na njihove planove, strategije, pa onda to utiče i na način na koji su uspostavljeni. Mijenjaju se vrijednosti a nama su vrijednosti, one dobre, ključni alat isto kao što su nam loše stvari koje se neminovnost u današnjem ekonomskom, političkom i poslovnom okruženju izazovi i ponekad i velika smetnja.
Dobra stvar svih ovih munjevitih promjena je to što pokazuju gdje je čemu i kome mjesto. I ne mislim to na potcjenjivački niti nadobudan način. Prosto se, kao ljudi – naročito mladi, vrlo često nađemo u situaciji da upadnemo u neku oblast za koju smatramo da smo bogomdani da je zauzdamo i vladamo njome, a vrijeme i situacije pokažu da nije tako. Stručni, kreativni, snalažljivi, prilagodljivi, iskreno predani ovom poslu, odgovaraju svakom izazovu.


          ODBIJAMO NEOZBILJNOG I BEZOBRAZNOG KLIJENTA


-         Kolika je po-moć društvenih mreža u poslu PR-a i koliko one mogu da odmognu u nekim kriznim situacijama?

                                                                                                                      Sviđa mi se kako si razdvojila moć u ovoj riječi. I vjerovatno si dala bolji odgovor samo time. Duboko vjerujem u moć komunikacije i u tom smislu mi je zaista svejedno da li se ona odvija na klasičan način ili uz pomoć društvenih mreža ili interneta generalno. Dobili smo još jedan moćan, interaktivan i kreativan alat. Komunikacija bez najmanje dva učesnika i bez dva smjera nije komunikacija, a društvene mreže su tako dobro mjesto za te priče. Prije nego počnete odmahivati glavom i negodovati, razmislite, da li je bolje biti dosadan i jednoličan ili želite da imate povratne informacije, emocije, negativne reakcije... I spremite se za to u realnom vremenu i prostoru. Mreže nisu savršene, ali su jako dobar resurs . Činjenica da omogućavaju lakše mjerenje onog što radimo i komuniciramo, postavlja ih u jako dobru poziciju.
Moć je u komunikaciji i to je odgovor na tvoje pitanje. I u dobrim i u lošim situacijama. Društvene mreže imaju tu specifičnost da su jako interaktivne i neumoljivo brze. Pa šta? Ako niste spremni i ne umijete da vladate kriznom situacijom, ne može vam pomoći ni da se zaustavi vrijeme na planeti a kamoli da brzina kojom se sve odvija na internetu. Nedavno sam i na FB postavila jedan tvit koji će najbolje oslikati ovo što govorim.


-         Veoma dugo na ovim prostorima odnosima s javnošću bavili su se novinari, sekretarice, priučeni “menadžeri” s nekoliko usput završenih kurseva na ovu temu, ležerno i bez preterane  odgovornosti prema poslodavcima, budući da ni oni sami nisu znali šta od njih da očekuju. Onda se odjednom toliko toga promenilo,a  poslodavci su, čini mi se, od tvoje struke počeli da traže sve,  često i nemoguće. Upravo onaj čarobni štapić koji i sama pominješ. Kako se nosiš sa takvim zahtevima  i koliko je teško našeg čoveka, koji nekada neopravdano brzo uzleti i u privredi i u politici, navići, obučiti, naučiti na pravila ponašanja koja taj njihov novi status zahteva (ovde mislim na sve one koji se obogate preko noći ili postanu vajni politički rukovodioci bez pokrića)?

Ma, spomenula si ključnu stvar – odgovornost. To što su se dugo svi koji su imali sreće da upadnu na neku poziciju bavili odnosima s javnošću je samo specifičnost svake mlade profesije, koja pritom i nije jasno definisana. U stvari, na početku nije bila a iskreno ako pričamo, nije ni sad. Još, namjerno i nenamjerno, na Balkanu se brkaju, miješaju i utrpavaju u isti koš marketing, novinarstvo i odnosi s javnošću. To će vjerovatno dugo ostati tako jer smo takav prostor. Sve znamo o svemu, svi se u sve se doznajemo. I sve to gorepomenuti poslodavci traže od svojih ljudi u PR sektoru. Nije ok ali  tako je. Mudri izračunaju za šta su sposobni sami ili u okviru svog sektora i angažuju agenciju ili druge stručne ljude da se bave stvarima za koje znaju da ih neće dobro odraditi. A o brzopoteznim biznismenima i političarima nemam šta reći – ne misliš valjda da su dovoljno svjesni da se pozabave izgradnjom sebe na taj, suštinski i strateški način?! Zaboravi. Ljudi koji angažuju agencije i stručnjake su ljudi koji su radili za ono što su stekli i kad nam se obrate, to je trenutak kad su svjesni da im treba stručnjak i zašto im treba. Tako da, za ove vajne nemam šta da pričam... Tu nema 'ljeba. I kad ih nasavjetuju da se obrate stručnim licima, slabo to pije vode – jer oni imaju moć.



-         Da li Prime ima više onih klijenata koji tačno znaju šta hoće i postavljaju posebne zahteve  ili je više onih koji samo žele kvalitetan i uspešan PR, a sve ostalo prepuštaju kreativnosti ljudi koje angažuju? Sa kojima je lakše raditi?

Imamo i jednih i drugih. Lako je i sa jednim i sa drugim, jer oni koji postavljaju posebne zahtjeve imaju svoju viziju i slijede je. Mi im tu i tamo sugerišemo, ponekad potraje i bude i napeto, ali u takvim situacijama se postižu najbolji rezultati. Klijenti koji nam prepuste sve, isto tako jako dobro znaju šta žele od nas i zato smo stalno u kontaktu i oni su opet posebna priča. Upravo zato što znaju šta žele su nas angažovali, tako da je podjednako lijepo raditi i za jedne i za druge.

-         Kakvog klijenta nikada ne bi poželela, a sigurno ste bili u situaciji da neke i odbijete – ako nije tajna, zbog čega?

Odgovor na oba pitanja je – neozbiljnog i bezobraznog. I ne mogu se nazvati klijentima. jer oni ne rade ni sa jednom ozbiljnom kućom. Samo traže ponude u SAD ODMA' varijanti, sa konačnim rješenjima i što više podataka i kompletnom strategijom. E, to nisu klijenti, to je neozbiljan i bezobrazan nastup i prestali smo, prije mnogo godina, da se bavimo takvim zahtjevima. Odbijali smo još neke, ali nije za priču, nije etično.

-         Koji zadatak ti je bio najteži? Je li bio rešiv?

Svaki je rješiv samo je pitanje volje i onda vremena i energije kojim će se riješiti. Najteži su zadaci kad klijent misli da tačno zna šta hoće, a to se stalno pokazuje kao loše rješenje kojim ni on nije zadovoljan. E, to su one situacije kad treba dodatna snaga, podrška i saradnja tima da se dođe do najboljeg mogućeg rješenja. Kao što rekoh i u nekom od prethodnih odgovora, te pobjede, odnosno njihovi rezultati su najslađi.

-         Agenciju koju vodiš nazivaš rasadnikom ideja -  koje i kakve ideje je najteže provesti u delo i dešava li se da neke od njih odlažete za neka bolja vremena, bolje okolnosti i možda bolje ljude?

Jeste rasadnik ideja i odavno je tako nazivamo. Čak se i ne sjećam baš ko je to prvi izgovorio.  Ima ideja koje se klijentima ne svide, a mi poludimo za njima, a ima ideja koje su finansijski zahtjevnije nego što je klijent u tom trenutku u mogućnosti da priušti. Ponekad nije ni do nas ni do klijenata nego do nekih trećih faktora, pa sad imamo čitavu jednu riznicu. Dobra stvar je kad se neke nove stvari dešavaju, a neko se sjeti tih neiskorištenih...


nastavak sledi sutra

Negoslava Stanojevic преко Google+

пре 1 године  -  Дели се јавно
 
intervju sa damom koja ima šta da kaže
+
1
2
1
 
 · 
Одговори
 
Hvala mnogo Merima. Drago mi je ako ste uživali. Meni je stvarno bilo zadovoljstvo a Negoslava baš umije da postavi prava pitanja :)

 
Draga Negoslava, hvala ti što imaš dar da otkriješ dobrog sagovornika i da pravim pitanjima iz njega izvučeš najbolje. Hvala i Dobrili (nema slučajnosti, zar ne? Negoslava i Dobrila - vama i imena govore o tome da ste dve divne i drage žene).

Follow by Email