I ŠEKSPIR JE KRAO, PA JE BIO VELIKI PISAC

- Malo, malo, pa neka blogerka ( interesantno, nikada još nisam videla da je to neki bloger objavio ) obelodani da je svoj tekst, nepotpisan ili potpisan tudjim imenom, pronašla u nekim novinama, na nekom elektronskom portalu
- Koliko je to dokaz bahatosti i bezobrazluka kradljivaca tudje intelektualne svojine, još više govori o njihovoj neinventivnosti , nesposobnosti i osakaćenosti jednog dela njihovog intelekta, da mi se kao logični zaključak nameće samo jedna reč - jadni


     Većina blogera je ispod svojih tekstova postavila jednu običnu rečenicu koja najupečatljivije govori o tome koliko su širokogrudi -  ovo je intelektualna svojina potpisanog i molim svakoga ko prenese deo teksta ili ceo tekst , da  napiše ime autora.
      Pa ni to dopuštenje - uz jedini uslov, ispoštujte moje ime, onima koji  se tako nesavesno, nekorektno i drsko kite tudjim perjem, nije dovoljno za miligram čovečnosti .

UAAAAAAAAA, KRADJAAAAAAAAAAAAAAAAAA

/www.facebook.com/charolija/posts/4383896708110?comment_id=4608681&notif_t=feed_comment_reply

     Plagijatorstvo postoji, verovatno, od kad je sveta i veka. Otkad je neko napisao, nacrtao, ispevao... nešto lepo, a neko drugi, koji ništa od toga ne zna, što nije nikakav greh niti sram, drugim ljudima to predočio kao svoje, što je greh ohoho razmera.
     Većina plagijatora se toga i ne stidi. Štaviše, kiteći se tudjim perjem, istovremeno ismevaju one kojima su to perje skinuli.
     Kao novinar lokalnog lista nebrojeno puta sam doživljavala, i ne samo ja, da dopisnici prestoničkih listova prepišu naš tekst od nadnaslova do poslednje tačke, pa ga samo potpišu svojim imeno. Punim imenom i prezimenom, što u prevodu znači da je u pitanju kvalitetan tekst.
     Kada bi naše lokalne novine, na nekim zajednički dogadjajima, izvinte na izrazu, počinjali da pljuju, s cinizmom koji je utemeljenje imao upravo u činjenici da su oni , zaboga, dopisnici, na naše odgovore, zašto nas onda prepisuju, imali su spreMljen odgovor koji su papagajski ponavljali - I Šekspir je prepisivao, ali mu to nije smetalo da bude veliki pisac.
     Nisu oni, ti dopisnici koji su ismevali lokalni list od kojeg su, zapravo, jako lagodno živeli, prepisujući ga, imali stida ni pred našim sagovornicima, koji su se nebrojeno puta čudili nad takvom drskošću - da ih citira neko koga u životu nisu videli, i to za novine.
     - Koji ti je onaj što je u Politici objavio  tvoj tekst objavljen posle razgovora sa mnom,pa na kraju dodao onu glupavu rečenicu, kakvu ja ni u pijanstvu ne bih izgovoriuo - Televizor više nije roba za utucavanje vremena, pitao me jednom tadašnji direktor EI Televizije , koja se bavila proizvodnjom televizora.
    Ogovor nije ni očekivao.
     Jedini korektni kolega , pravi Gospodin Novinar, pokojni Mića Stojanović, manirom tog pravog gospodina, uvek je znao da se najpre javi - Izvini, jel nemaš ništa protiv da objavim taj i taj tekst, pitao sam i tvog sagovornika i on se slaže. Hvala ti.
     Zbog toga, ustvari i zbog toga, njega sam uistinu poštovala.
   
     Svi oni, anonimni prepisivači, prepisivači koji se ne stide čak ni toga da svoje ime stave ispod tudjeg teksta, razno-razni priučeni ili malo više naučeni urednici, ma, svi ti  iz fele nesposobnih, polupismenih, nekorektnih, plagijatorskih umova, zaboravljaju samo jednu stvar - onima koji znaju da pišu, to oteto perje kojim se kite, opet će brzo , koliko sutra,narasti. A oni će zauvek ostati jadni plagijatori.

11 коментара

  1. Drago mi je zbog toga. I žao što se ovo dešava.

    ОдговориИзбриши
  2. Креативност је сигурно нешто друго, али ето неки су били "креативни" па су дошли на идеју како лако да зараде...

    Лично немам ништа против оног који се мојим текстом поигра, "разбуца га као Панто питу", прекроји, прегради, премјести, угради нове елементе (то је веома битно), исмије, посјенчи, освијетли, нешто нагласи... и све то добије другу функцију од оне моје првобитне - ако се од старог створи нешто ново, и из којег извире (долази до изражаја) индивидуалност и креативност новог аутора... Тада "скидам капу" и честитам.

    Чисто преписивање, не наводећи изворе, је кривично дјело...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da, ovde je reč o tipičnoj kradji, nedostaje samo potpis autora.
      Inače, ako je neko vešt, neka mu je, ali obično ti vešti i sami znaju da pišu. Pa im kradja i ne treba.

      Избриши
  3. Draga Neco, hvala što si napisala ovaj tekst. Krajnje je vreme da se stane na put plagijatorima, ljudima bez kreativnosti, bezobraznicima koji se opravdavaju rečima "I Šekspir je krao"..Ne znaju možda da stave ono c/p, i izvor..Kite se tuđim perjem. Novinarčići..to su, nikako nisu novinari.
    - Mesečeva Sonata-Rada72

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala na podršci, potrebno je da što više ljudi sazna čime se - neki - služe.

      Избриши
  4. Stvarno mi je žao što vam se ovo desava. Razumem kako vam je,nama koji vodimo blogove o hrani stalno kradu fotografije. Pokušavamo da ih zaštitimo vodenim žigom ali ni to ne daje rezultate. Medjutim, naša zajednica stvarno dobro funkiconiše i kao što ste vi u stanju da prepoznate nečiji tekst po stilu pisanja tako smo i mi u stanju da prepoznamo nečiju fotografiju. Počinioce obično brzo nađemo. Želim da vam se ovo što ređe dešava. Ako vam ikako mogu pomoći, javite.
    Pozdrav
    Zorica

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ovaj post sam napisala kao podršku onima koje su pronašle svoje tekstove pod tudjim imenima ili na nekim portalima, nepotpisane, što znači da su predstavljeni kao plod vlasnika portala. Hvala na podršci, važno je da odjekne.

      Избриши
    2. Da, videla sam je rec o vecem broju autora ciji su tekstovi pokradeni. Objavila sam, nadam se da ce imati efekta.

      Избриши
  5. Sad sam se setila partizanskih filmova u kojima su streljali za ukradenu šljivu sa drveta koje je bilo vlasništvo nekog seljaka koji ga je posadio, zalivao, okopavao, negovao, pa drvo procvalo, ploda donelo, a onda je neko drugi ubrao. Opravdanje - gladan je. Znam da su ti filmovi više SF,ali je poenta negde slična. I blogovi su kao te šljive pored puta - nema gazde da ih puškom čuva - a opet je taj tekst neko smislio, kucao, ispravljao, pa plod nikao pred očima javnosti. Gladan je (iliti bez inspiracije) onaj koji krade. Loše opravdanje - neka se bavi nečim drugim, ako ne ume da piše. Znam neke koji su "muvali" devojke kradući nečije blogove jer... pa šta, ta dotična ne zna za taj blog. Nije stvar u tome da li će te neko uhvatiti ili ne, već upravo to, potpiši i reci, kao što divno reče ta i ta... ili citiraću tu i tu... Ali, neki nisu čojstveno rođeni, pa će bez toga i vek svoj povesti...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Kao što rekoh već, bitno je stalno ukazivati na ove sramne pojave , kako bi što manje ljudi - nikada njih sve nećemo sprečiti, kralo tudje tekstove. Nije važno de li je pesma, proza ili recept, što je tudje, tudje je.
      Malopre sam čula na TV , u nekoj ozbiljnoj emisiji, priču gosta o tome kako je kao dete dobio batine od majke kada je doneo metalnu petobanku koju je našao na ulici, kući . Da su ove roditelji tako vaspitavali, danas ne bi bili lo...., ups,,,pozajmljivači.
      Hvala.

      Избриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.