Приказују се постови сортирани према релевантности за упит mobing. Сортирај према датуму Прикажи све постове
Приказују се постови сортирани према релевантности за упит mobing. Сортирај према датуму Прикажи све постове

недеља, 30. септембар 2012.

ŠTA JE MOBING, KAKO GA PREPOZNATI I ČIME SE BORITI PROTIV NJEGA

Znate li šta je mobing, jeste li ga već osetili na svojoj koži , poznajete li nekoga koja žrtva mobinga? Ovaj tekst može nekome od vas biti od koristi!


  Reakcija mnogih ljudi koji su pročitali moj blog post Kako sam preživela mobing , bila je - kako je moguće da normalna osoba radi tako nešto drugom čoveku.Ne ulazeći ovde u diskusiju na temu da li je uopšte moguće da neka normalna osoba radi to što rade moberi ( to je, ipak, pitanje za psihijatre i nadležne institucije), u ovom postu bih se osvrnula na objašnjenje samog pojma mobinga i njegov zanimljiv istorijat. Odnosno, na to kako  je primećen, kako se mobing ispoljava u stvarnosti, zašto je mobiranom teško da se bori protiv njega i još teže da ga preživi neoštećenog zdravlja  i  na mere prevencije ove pojave,koja je  pogubna ne samo po pojedince, već i po društvo u celini.

RULJA, BAGRA ILI ... MANIROM OLOŠA

      Mobing se sastoji u tome da jedna ili više osoba na radnom mestu, često i u dužem vremenskom periodu ( najmanje jednom nedeljno i ne kraće od šest meseci )  sitematski psihički zlostavlja drugu osobu, s namerom da ugrozi njen ugled, čast, dostojanstvo, integritet, a time i njene radne sposobnosti i zdravstveno stanje, s ciljem da je na ovaj ili onaj način ukloni s radnog mesta. Ovaj pojam potiče od glagola "to mob" - nasrnuti u  masi, prostački napasti, manirom ološa, odnosno imenice "mob" -rulja, bagra, ološ..., a u sebi sadrži sve elemente krajnje neetičkog  i patološkog ponašanja na radnom mestu.  Idejni tvorac ovog pojma , Konrad Lorenc, opisao je ponašanje grupe slabijih životinja, koje, udruženim snagama, izbacuju iz grupe većeg i  jačeg ili ga čak dovode do smrti.


     Po definiciji Medjunarodne organizacije rada, mobing je uvredljivo ponašanje koje se manifestuje kao osvetoljubivi, surovi , zlonamerni i ponižavajući pokušaj da se sabotira jedan ili grupa zaposlenih.U mobing spadaju i stalne negativne kritike i primedbe, koje izoluju neku osobu u socijalnom pogledu, kao i kancelarijski tračevi i širenje lažnih informacija.
     Kod nas se  umesto reči mobing koriste i termini psihoteror, zlostavljanje na radu, psihološko maltretiranje...
     Početkom osamdesetih godina prošlog veka švedski psihoterapeut dr Hanc Lojman, koji je  najpre istraživao destuktivno ponašanje male grupe  dece u školama protiv jačeg deteta i  nazvao ga  mobingom, 
isto ponašanje je uočio i kod zaposlenih, na radnom mestu. Budući da je utvrdio da je svaki četvrti zaposleni bar jednom u životu bio mobiran, osnovao je i kliniku za pružanje pomoći šrtvama mobinga. Napisao je i enciklopediju mobinga, u kojoj svetsku javnost upozorava na mobing ,  kao na vid ugrožavanja osnovnih ljudskih prava .
     No, ovo je teorija koja se može naći u enciklopedijama, a mnogo je zanimljivije pitanje kako se mobing ispoljava u praksi. Mobing može biti vertikalni  -  kada  pretpostavljeni ugrožava jednog ili više podredjenih, što je češći slučaj , ili obrnuto, kao i horizontalni, odnosno šikaniranje izmedju radnika na istoj hijerarhijskoj poziciji.

уторак, 2. децембар 2014.

Hoćete li da zajedno pomognemo žrtvi mobinga... i svim potencijalnim žrtvama?!

“Procitala sam Vas blog o mobingu, i ja jesam zrtva mobinga, od strane poslodavca, ali mislim ili nisam sigurna da imam dovoljno dokaza za to. Zdravstveno obolela , varijacije krvnog pritiska, .. Dajte mi savet ako zelite, ne znam sta da radim, plasim se sudova i plasim se da ne izgubim posao”- napisala mi je juče ovu poruku čitateljka mog bloga.Uplašena, dakle, ne samo za sopstvenu sudbinu, nego i za opstanak svoje porodice čiji je jedini hranitelj.

I zaista, žrtvu mobinga u potpunosti može da razume samo  neko ko je takođe bio mobiran. Sve ono na šta su spremni moberi- maltretiranje, šikaniranje, zastrašivanje i na svakojake načine ugrožavanje osobe koja im se ne sviđa, koja je dovoljno uspravna, koja ne spade u grupu uvlekača i dupelizaca, koja ima svoj stav i ne da na sebe čak i po cenu stradanja, svi oni potezi koje moberi vuku u obračunu sa nekim koga ne vole, koga mrze, koga se iz ko zna kojih razloga plaše, na koga su ljubomorni, graniči se sa naučnom fantastikom. 

среда, 13. новембар 2013.

Moj heroj - novinarka Milena Petković i njen šamar vlasniku Pinka i izazov svima koji imaju razloga, a ne smeju da se oglase

Imate li probleme na poslu, primate li plate, trpite li mobing? Ja se nadam, verujem, želim, da svi vi i ostali koji imaju probleme u ovoj zemlji, od danas imaju motiv i podstrek više da dignu glas, a taj motiv se zove Milena Petković!



     Iskreno verujem i žarko se nadam da od danas više ništa neće biti isto - jedna devojka je digla glas protiv sulude stvarnosti u kojoj se jedni, bahati, bezobrazni, neljudi u svakom obliku, bogate na račun čitave države i svih nas u njoj. Milena Petković, svaka joj čast i svaka joj se reč pozlatila, danas je odlučila da ne ćuti više i ne pozajmljuje pare kako bi, kao svi oni koji saginju glavu i ko zna koliko dana i meseci mole za svoje zarađeno parče hleba, došla da odradi svoje u interesu narastanja pinkovske imperije.


     Njeno pismo vlasniku ružičaste televizije, koji svojim "kreativnim" zabavnim programom truje mlado i staro širom ove zemlje i regiona, možete pročitati ovde.


     Osim što je smogla hrabrosti da jasno i glasno zatraži samo ono što je zaradila,  a što će, sigurna sam, obeležiti i njenu budućnost, ova devojka je to uradila izuzetno dostojanstveno. Bez trunke skrušenosti, ponosno, bez - molim vas, bez pravdanja i cmizdrenja. S argumetima.
    Opalivši, tako, šamar pink-direktoru iz julovskog gnezda, koji se stidi svoje julovske prošlosti i udvoričkog obletanja oko izvikane Mire Marković, zahvaljujući kojem je i stekao imperiju, a o čemu možete čitati ovde,Milena Petković je postavila izazov svima obespravljenima u ovoj zemlji.

недеља, 22. фебруар 2015.

Čovek, između voleti sebe i voleti drage i sve druge

Burna i raznovrsnim lepim događajima bogata nedelja koja izmiče zapaprena je jučerašnjom sahranom devojke koja je umrla na dan kada je trebalo da se javi na posao, po odluci lekarske komisije čiji su je članovi osposobili proglasili sposobnom za rad. I to posle duge i jako,jako teške bolesti i uprkos svim onim nalazima, uputima, predlozima i mišljenjima njenih lekara, koji su preporučivali da bude penzionisana jer mora da se štedi  ako želi da poživi.

I ranije je bilo problema sa odlukama lekarske komisije ali se, kaže slomljena majka preminule devojke za čiju smrt njih okrivljuje, ona bunila- suprostavljala se lekarima, objašnjavala im, svađala se sa njima. Borila se!

Posle zadnje lekarske odluke nije rekla ni jednu jedinu reč. Samo je ćutala.

среда, 19. јун 2013.

LEPI STIHOVI DA MI SE CURA ODLJUTI I STRAH OD DODIRA KANTE ZA DJUBRE



... sve slike golih žena da vidim,  ja i strina na tavanu, briga me za sve druge, ti samo na sebe misliš, a takoj li je ubavo, mučiti se dok spavam, lupaš mi čežnju, baba u selu ništa ništa ništa, srećan kraj, dete je čovek, kad je u srcu dobro, zašto sunce uvek ima istu siluetu - ovo je samo deo reči i rečenica koje su, ukucane u Google pretraživač, dovele na moje blogove neke čitaoce koji su sa njih otišli nekada zadovoljni, nekada možda i smejući se ili psujući jer nisu našli traženo, a nekada i totalno razočarani, ne umem baš da definišem niti pretpostavim sve moguće reakcije




     Od kako imam blog-ove, paralelno s uvidom u broj poseta i  mesta iz kojih su, jako mi je zanimljivo i to kako su i zašto sve posetioci došli na njih. Dobro, mnogo njih svakodnevno ili povremeno udje na ovaj blog i na Negoslavlje namerno i svakako da mi je jako drago zbog toga što imam verne posetioce i čitaoce - moji prijatelji se već šale da je dnevni broj poseta mog bloga veći od tiraža lokalnih novina u kojima sam radila, ali nije zanemarljiv ni broj onih koje baš Google dovede na ove stranice.


     Jutros, na Negoslavlju, pade mi u oči onaj romantični sklop reči nekog jadnička , koji mora da je nešto straaaašno zabrljao, pa bi sad da se vadi - lepi stihovi da mi se cura odljuti. Pa prošetah malo po spisku pitanja koja ljudi postavljaju tražeći odgovore na svoje dileme, nepoznanice, za svoje muke i probleme.


понедељак, 12. јун 2017.

Ako volite priče u nastavcima

Na onom drugom blogu koji se nalazi ovde, u toku je objavljivanje mini romana ili priče u nastavcima pod naslovom Svi roditeljski gresi.

Ako imate vremena i volje, ako volite duža štiva i... pogotovo ako tražite nešto za čitanje na odmoru... ne znam zašto mi sada pade na pamet baš plaža ;)... ajd da ne kažem preporučujem, ali, predlažem da zavirite:

1. Bivša sestra
2. Bivša majka
3. Mobing
4. Diktafon u džepu
5. Život bele udovice
6. Svi njegovi porazi
7. Dnevnik mobingovanja
8. Vila ili Pepeljuga
9. Obožavanje i pretnje
10. Suze iz plavih očiju u crno - belom snu
11. Greh njenog dede 
12. Ona je mene zavodila
13. Samo nek prođe i ovaj dan - sledi večeras 

недеља, 22. децембар 2013.

Čime se meri uticaj blogera - novcem ili uticajem na svakodnevicu čoveka i nečiju poziciju u blogerskom svetu


     U Srbiji, izgleda, nije popularno biti uticajni bloger - bar ako je suditi po vajkanjima onih kojima i blogerska javnost i mediji spočitavaju da to jesu. Jednom je, braneći se od ove titule, neko ( izvinte me zbog zaboravnosti) objasnio da bi sebe teško mogao smatrati uticajnim blogerom, ako bi se taj uticaj merio brojem ljudi koji bi se odazvali na njegov poziv za učestvovanje u nekoj akciji.Ako se i ne sećam ko je u pitanju, sigurna sam da pripada prvom srpskom blogerskom ešalonu, a da  li je član te "zatvorene ekipe trgovaca maglom",  u to ne bih baš  smela da se zakunem.


        Ja sam do sada, po nekim portalima koji su prenosili moje tekstove ( i uredno ih potpisivali, što jes, jes), dostigla tek  "zvanje" popularna blogerka. Što me je, posle dužeg uzaludnog čekanja da se  neko ogreši i o moju malenkost od 179 cm visine, pa me optuži da sam uticajna,  nagnalo da malko sama protalaškam na temu lične blogerske uticajnosti. Koja, ruku na srce,  ič nije ni malečka ni za zanemarivanje. Što se da zaključiti iz sledećih priloženih dokaza, za koje molim da mi se upišu u radni staž ili bar prilože starosti u vidu potpisanog opravdanja kada me, jednoga dana, bude priupitala gde mi je bila mladost (pozna, doduše, al sam tek počela da krčmim drugu polovinu cifre zvane sto).

среда, 19. септембар 2012.

KAKO SAM PREŽIVELA MOBING ... i dočekala dan kada je moberka posipana katranom i uvaljana u perje

Za nekoliko sati ona će dobiti otkaz. Noćna mora stradalnika kojima je, ovoga puta, bila nadređena i koji su prošli meni dobro znanu golgotu, biće okončana. Nadam se, koji dan kasnije biće vraćeno na posao i dvoje kolega, novinara sa stažom dužim od 30 godina, kojima je uspela da smesti otkaz za relativno kratko vreme rukovodjenja kućom koju je jedan od njih dvoje i stvorio.

A upravo on mi je, kada je muka došla do guše i kada više nije mogao da izdrži, jedne kasne večeri, na Fejsbuku priznao: - Znaš, kada sam pre par godina slušao kako pričaš o tome na šta je ta žena sve spremna kada se namerači da nekoga uništi i šta ti je sve radila dok je tebi bila urednica, nisam mogao u potpunosti da te shvatim. Nije mi, sve to, delovalo ni logično, ni normalno. I trebalo je da meni počne da radi sve ono što si pričala da radi tebi, pa da shvatim da je sve to, ipak, moguće. I da su granice ljudske pakosti, zlobe, pokvarenosti i bezobrazluka, ma iza kakve fasade se osoba  krije, beskonačne.

Uspela sam, već, da potisnem te tri paklene godine mog života, namerno ne kažem radnog staža nego baš života samog, da se ne sećam tog otrovnog zla koje me je pritiskalo iz dana u dan i zbog kojeg mi je koleginica iz kancelarije jednog dana zabrinuto rekla: - Ja se bojim da ćeš ti tek kad sve ovo prođe, debelo da platiš, zdravljem.

Kako je sve počelo - i kako je tačno izgledalo

 
Bile smo, ne mogu baš da kažem prijateljice, ali koleginice koje se druže. Počele smo zajedno da radimo, delile smo prva iskustva, radovale se prvim ocenama tekstova, čestitale jedna drugoj kada napišemo nešto uistinu dobro.

Stvarno brzo zaboravljam loše stvari. Pokušala je, ona, i u tom pritvorenom druželjubivom periodu, da mi napakosti par puta. Pa se posle izvinjavala, a  kada sam jednom prestala da govorim sa njom, molila moje prijateljice da me ubede da progovorim. Priznajući da sam u pravu i da je zaista ismislila neku priču o sukobu kojeg je zaista bilo, ali ne onako kako ga je ona interpretirala. Idući od osobe do osobe, dok sam ja ćutala.

Sada znam da treba pamtiti kada te neko ujede. Da sam se toga pridržavala, ne bih propatila te tri godine, od njenog zla, pakosti, ljubomore, besa, od njene loše duše.



Kada je, s promenom vlasti, ostala bez funkcije, nije imala hrabrosti da ostane u kući u kojoj smo zajedno počele radni vek. Podršku i poštovanje kolektiva davno je izgubila, a tada su joj okrenuli leđa i svi oni kojima se, okrećući se protiv dojučerašnjih drugova i prijatelja, okružila. Mislim da je zadržala neke dve prijateljice, jednakog moralog sastava kao što je i sama. Kada bi, novim poslom, morala da dodje u našu firmu, ako njih nije bilo, nije imala sa kim da popije kafu. Njena naslednica, sa kojom je takođe imala neraščišćene račune, ali intimnijeg karaktera, često nije dozvoljavala aranžmane s njenom novom firmom, samo da bi nju kaznila.

Šteta, jer, bila je lepa žena i dobar novinar. I samo da je uspela da sputa to zlo u sebi, samo da je nisu poneli mržnja, pakost, zavist i bolesna ambicija, bila bi danas uvažavana žena.

Počelo je, što sam nekako i očekivala, sa oduzimanjem oblasti i prebacivanjem na manje cenjenu rubriku. Znala sam da je to kazna za sve one komplekse koje je godinama pre toga imala jer sam se, kao diplomirani ekonomista, vrlo brzo našla na cenjenijoj privrednoj rubrici, od tada zajedničke gradske hronike. Kada nije uspela da me tu izazove, a znala je koliko sam u to vreme bila eksplozivna i osetljiva, krenula je u sitne pakosti tipa, pukla je vodovodna cev u nekom dalekom naselju, pa idi da vidiš o čemu je reč. 

Onda je počela da mi krije tekstove. Pa da  urednicima slabijeg karaktera nalaže da ih bacaju. Onima moralnijeg sastava, kao usput, pred zaključenje lista bi naložila da hitno objave neki bezvezni tekst, a povuku moj, kao, za sutra. Ili za malo sutra.
     
Uspevala sam za prvih 15 dana da ispunim oko 75 odsto norme, ali nikako da za ostalih 15 ispunim nedostajućih 25 odsto. I tako, dva meseca. Trećeg sam morala, htela ne htela, da odem na bolovanje. Uvek bih joj tako doskočila, nema veze što bi mi plata tada bila redovno manja - ionako me je udarala po džepu i smanjenjem koeficijenta i redovnim izmišljanjem kazni i svakojakim pokušajima moje diskreditacije.

Širila je o meni svakojake priče, a budući da se, kao svaki nesposobni rukovodilac, okruživala mahom ljudima još gorim od sebe, nije joj bilo teško da manipuliše kako god naumi.

Prvih godinu dana njene vladavine ulazila sam, ali bukvalno svaki dan, s grčem u stomaku, u poslovnu zgradu. Nije valjda da ovi ljudi okolo veruju svemu što ona priča o meni i misle da je ona u pravu, mislila sam, potresena pitanjima koje sam čula izokola - šta ova hoće, šta se samo buni.

Bliske kolege su me podržavale, ljudski i prijateljski, ali niti sam tražila ni očekivala nešto više od toga, niti su oni smeli bilo šta dalje, jer se znalo šta bi im sledilo u tom slučaju.

Onda se okuražila. Nisam više bila jedina

 
Nikad neću saznati zašto sam ja bila jedina njena žrtva punih godinu dana i zašto je čekala tek drugu godinu svoje vlasti, pa da udari na druge. Ili sam joj ja najviše smetala u njenim karijerističkim ambicijama ka čijem ostvarenju bukvalno nije birala sredstva, kako su mi objašnjavale neke kolege, ili je, pak, morala od nekoga da počne, a meni je kroz neke godine druženje znala slabe tačke, pa je mislila da je to dovoljno, verovala sam ja.

Tek, posle tog vremena uspela je da postane najomraženiji urednik u istoriji našeg lista. Jednog dana od nje je plakala koleginica sa kojom je do juče bila nerazdvojna, drugog bi šutnula kolegu koji joj je nekada bio uzor, sledećeg nekoga ko me je pohvalio za dobro obavljeni zadatak. Jednome je skinula koeficijent, drugome oduzela oblast, koleginici zamerila što nije ostavila bolesno dete kod kuće i dojurila na njen poziv...

- Svaka ti čast, jedino ti smeš da joj odbrusiš i jedino tebi ne može ništa - govorili su mnogi koji su je se plašili i jedinu utehu nalazili u njenom nerviranju zbog toga što mene ne može da pokori. Da me baci na kolena, da pred njom, u njenoj kancelariji koja je bila stecište svakojakih psihijatara za koje smo se svi pitali šta tu toliko rade, cvilim i molim.

Može mi, govorila sam u sebi, dok sam se smeškala, može da mi izaziva neprekidne nesanice, probleme sa štitnom žlezdom, opadanjem kose, pa čak i tikove, kojih sam se jedva otarasila.

- Digla si celu kuću na noge - rekao mi je direktor na čiji sam se poziv, pravo s prinudnog bolovanja, našla u njegovoj kancelariji - ova se prešla u računici i podnela zahtev da ti se da otkaz, ali sam ja dao da se to proveri i znam da nije tačno. Znam i sve što ti radi, pa da prekinemo sve to, biraj radno mesto koje hoćeš, ja ću ti ga izmisliti.

Prihvatila sam, toliko puta ranije odbijano, radno mesto šefa marketinga, samo da bih se sklonila od njenih zlih kandži. Pokušala je i tu da se umeša, osporavala, sprečavala, odugovlačila, dok klackalica na kojoj je igrala svoju igru i sa direktorom, želeći i njegovo mesto, nije prevagnula na njegovu stranu. Tako sam se bar delimično spasla, budući da je i tu pokušavala da mi napakosti. Meni nije uspevala, ali je zato  mogla da ukine stimulaciju svojoj sestri od rođenog ujaka, koja mi je bila sekretarica i koju sam svakog meseca nagrađivala maksimalno, zato što mi je pomagala u sprečavanju manipulacija sa normom producenata, što je inače bila normalna pojava u toj službi do mog dolaska.

 

Na kraju balade, meni je nje žao. Zaista


Za koji sat biće bivša - još omraženiji rukovodilac nego kada je odlazila iz prve firme. Ne brinem za nju, reče mi juče mladi kolega koji nije bio pošteđen njenog zla, kao što jedino jesu nesposobni i ulizice kojima je naklonjena. Nju će ponovo neki đavo da rehabilituje, kao scene u hororu, kad misliš da je neko konačno mrtav, a on mrdne još jednom, pa ga ponovo ubiju... i tako. Ali, za sada smo spašeni.

Ne znam hoće li mi neko verovati, ali, na kraju balade, meni je nje žao. Časna reč. Za manje od 15 godina uspela je da pogazi sve ono što je gradila 40 prethodnih. Srozala moralni kredibilitet, pljunula sama na svoje ime, doživela da joj osporavaju čak i neke kvalitete koje nesporno ima, ostala bez prijateljstava građenih decenijama, pokvarila nekoliko rodbinskih odnosa, uverila se da ti ulizice i slatkorečivi koje podižeš više od njihove vrednosti prvi udare nož u leđa, navukla na sebe svakojake pogrdne, uvredljive i ponižavajuće nadimke i komentare, po kojima će je pamtiti, kletve progonjenih i suze mnogih od njih, koje će je kad-tad zaboleti.

A zašto ja sve ovo pišem, pitaće neko, ako već kažem da je žalim.

Ne likujem, to nikada ne činim, ni pred čijom sudbinom. Ovo nije ni moja osveta, ni pakost, ni zla namera. Ne svetim ni sebe, ni one kojima je smestila otkaz, ni one koje je proganjala dok su im najdraži bili na samrtničkom odru ili u bolesničkoj postelji, ili su oni sami bili ozbiljno bolesni. To neka ona nosi na svojoj duši. Ako je ima.

Ovo sam napisala isključivo radi nekih budućih njenih istomišljenika, od kojih bi  propatili neki novi ljudi, koji veruju da su im kvalitetan rad i odgovoran odnos prema poslu najveća zaštita od progona. A onda shvate da stvari baš i ne stoje tako.

Proleće – pravo vreme za podizanje energije Beyondovim organskim zelenim čajem u prahu

Beyond Mača čaj - za vraćanje izgubljene ili povećanje smanjene energije, za  eliminisanje prolećnog umora, ublažavanje stresa, povećanja k...