CaraDara- o tumbanju prioriteta i vrednovanju sitnih užitaka kada u život uđu deca

Zamolila sam onu sjajnu curu, vlasnicu bloga CaraDara (Dara Picard Evilmorningda gostuje na mom blogu. Njen ljubazan odaziv na moj poziv možete pročitati u nastavku, a ja ne moram ništa više da kažem, budući da je sve sama rekla.

RATATATAAAAA...


Prvi blog karadara.wordpress.com sam pokrenula kad sam ostala trudna, a drugi mamadara.wordpress.com kad su mi počeli trudovi. Na prvom sam se tražila i pisala o svemu i svačemu, a na drugom mi je tema bila roditeljstvo. S vremenom je ovaj drugi sve više uzimao primat pa i kad sam objedinila ova dva bloga na svojoj stranici i dalje se djeca, roditeljstvo i sva čuda koja idu uz njih dominirajuća. Jašu po blogu isto kao i po glavi :)



Lagala bih kad bih rekla da je život isti sa djecom kao i bez njih. Nisam od onih mama koje će reći da su im djeca sve. Ona jesu na vrhu ali da su sve - nisu.Okrenula su mi život naglavačke ili bolje rečeno "nanogećke" - jer mi je sa djecom sve sjelo ili bolje rečeno stalo na pravo mjesto, jer nema mnogo sjedenja kad dođu djeca. Meni ovo i odgovara jer nisam neki sjedeći tip, iako nekad zna biti jako naporno i čeznem za danima kad sam onih svojih šest sati sna mogla odspavati u komadu.

Kad mi je Negoslava predložila temu  za gostujući tekst na njenom blogu, jer zbog tog "nanogećke" života nisam uspjevala sama da je izaberem i skontam, logično je i bilo da bude neki tekst u vezi djece. Pitala me je - šta mi je bilo važno kad sam bila sama a od kad sam mama mi je potpuno nevažno. Ja se oduševila temom. Ma sad ću ja svima da opričam kako mala gamad i nije toliko loša, sad ću da ih nahvalim, da pričam o zdravlju, osmjesima, mudrolijama njihovim ali šipak!



Razmišljala sam  uporno o tom tumbanju prioriteta negdje između discplinovanja trogodišnjaka i brige o  jednomjesečnoj bebi,  na onom tijesnom prostoru između "ako ti ja sad dođem!" i bljuckanja da bih na kraju shvatila da ili je Negoslava postavila trik pitanje ili ja ništa ne kontam.

Nisam mogla navesti nijednu stvar koja mi je prestala biti važna. Majke mi.

Kod mene se desio obrnut proces, sve što mi je bilo važno kad sam bila sama još mi je VAŽNIJE kako sam postala mama.
Kako sam dobila djecu, način života se intenzivirao i nekako opametio. Negoslava je bila na dobrom tragu kad je postavila ovakvo pitanje, jer sad definitivno na stvari gledam drugačije. VRIJEME mi je dragocjeno. Zbog obaveza koje su se umnožile, trudim se da ga koristim što kvalitetnije i trošim pametno. Iz tog razloga ne bacam ga na ljude olako kao nekad. Ponekad se jedva stižem družiti sa ljudima sa kojim želim da se družim, tako da sigurno nema mjesta za energetske vampire i druženja pro forme.

 Sitne stvari cijenim mnogo više. Čitanje knjiga, surfanje, gledanje filmova ili serija, sve su to stvari koje sam voljela dok sam bila sama ali sam ih uzimala zdravo za gotovo. Sad je to drugačije.Više ih cijenim. 

Isto je i sa izlascima.  I dalje ih volim i rado ih se sjećam :D Ozbiljno sad. Ja volim da izlazim, tj. volim dobro društvo, ono koje će "popit' i zagalamit' :) Meni izlazak nije stajanje i pijenje. Izlazak je plesanje, pjevanje i smijanje a ostalo može uz put. Zbog novog momenta, ti izlasci, oni do jutarnjih sati, se u toku godine mogu vrlo lako svesti na jednocifren broj ali mi nisu prestali biti važni. Rijetki su, ali bogami i  kvalitetni :D To znači nema sjedenja, nema čekanja da neko ustane plesati - odmah u akciju, jer ne znaš da li ćeš i kad dobiti sms ili poziv da dijete nešto...tako da vremena za gubljenje nema :D Za ovako brz razvoj situacije bitno je društvo. Ono probrano, vrijedno to malo vremena koje se uštine jer ono garantuje dobar provod.

HOBIJI isto. U mom slučaju hobiji su polako postali način života pa varijacije na temu biciklizma i planinarenja sada uključuju djecu što više mogu. Muža i mene je spojio biciklizam pa nam je to sada prednost. Nama je bicikl i boravak u prirodi porodična stvar i to dosta olakšava i obogaćuje život. Nemam utisak da išta gubim, da sam zakinuta. Jeste da se dugačke i zahtjevnije ture sada rijeđe dešavaju i da treba dobro isplanirati npr.planinarenje kad imaš malo dijete ali je  moguće. Meni je to jako bitno i toga se ne odričem. Uostalom, cilj mi je da ove ljubavi prenesem na djecu pa neka kasnije sami odluče šta će sa tim. Trudnoća kao ni djeca, nije nikad  bila prepreka za hobije. Samo ih je bitno prilagoditi drugom stanju. Tako nastaju tekstovi poput ovog, jer ko zna, možda ima još mama koje misle da djeca nisu sve iako su na vrhu.




IZGLED I ODJEĆA, izvinite, nisam modni mačak ali volim lijepu odjeću. Iako mi je na prvom mjestu praktičnost, ne volim baš nonstop biti u uniformi za mame - trenerci. Imam dosta sportske, rekreativne odjeće zbog planinarenja i biciklizma ali volim i da se upristojim :) Pošto biciklom idem na posao i svuda po gradu, da bih mogla nositi haljine i suknje, kupila sam bicikl koji mi to omogućava. Nećete vjerovati kako dobra kombinacija mogu biti bicikl, suknja i dijete. Praktično a menščini i lijepo.



Kilogrami? Trenutno imam deset viška i rođen djed mi je neki dan rekao da sam se "popravila". Na stranu što je smetnuo sa uma sitnicu da sam se porodila prije mjesec dana ujeo me za srce :D Računam da će mi trebati pola godine da skinem taj višak  kao i nakon prvog poroda. Sad mi je još bitnije da vratim svoju staru kilažu, jer sam prvi put uspjela pa sad nemam opravdanja.

PUTOVANJA- znate kako vam kažu "hodaj sad jer kad dođe dijete...". Shvatila sam da ja određujem nastavak i ove tri tačke. Ljudi ne vole da putuju sa djecom uglavnom i najčešće zbog svog komfora pa sebi za misiju uzimaju ubjeđivanje drugih u taj svoj stav. Na stranu novac, ali organizacija i dobra volja su sve. Dvogodišnjak u avionu, vozu, autu, busu zna biti pravi svrab, ali dosta zavisi od vaše kreativnosti i živaca. Ako ne želite da vam se život svede na posao-kuća i da godinama poslije rođenom djetetu počenete nabijati na nos da zbog njega niste radili ono šta ste željeli, zasucite rukave. Tako sam ja. Jer su mi putovanja bila važna dok sam bila sama a još važnija kad sam dobila dijete.

I na kraju, najvažnija stvar sad mi je san. Kad se koliko-toliko naspavam, ništa mi nije teško. Kad nema sna, nećete vjerovati kako je lako naći povod za svađu sa mužem J San je u braku definitivno potcijenjena stvar isto kao što je i seks precijenjena. Sigurna sam da bih ozbiljnije shvatala ženske časopise kada bi davali savjete tipa “10 načina da odspavate stojeći” ili “Spavanje po danu – avantura koju morate probati”. Kad bi ovo uspjevali, nikakvi savjeti za seks ne bi trebali. On bi se dešavao jer bismo bili odmorni :D


Follow by Email