SPREMAM PO KUĆAMA I DOBRO MI JE, AL SAM IM ZAVELA RED

Koja nervoza u ovom narodu danas, ko da nismo već dovoljno nervozni, svi, manje ili više. Nema šipke, ja nemam za šta da se držim, pa stojim, gledam kuda ću i tek kada je počela da viče na Vas ja sam shvatila da još ljudi ulazi u autobus. Izvin'te, popiste grdnju zbog mene.

I još nije velika gužva kakva ume da bude u ovoj pedesetici,  raspust, narod po odmorima, šta li će tek biti kad dođe septembar... ne smem ni da mislim.

Izvin'te, a gde Vi radite? Ja radim po kućama. Mislim, spremam po kućama. Zadovoljna sam, kako ne bih bila zadovoljna, kad sam za ovih 11 godina od kako spremam tuđe kuće procvetala. Pro-cve-ta-la, kad Vam kažem.

Kad sam se razvela, osim onoga na sebi nisam imala više ništa, ama baš ništa. I za 11 godina ja sam očuvala dete- dobro, otac joj je davao sve što ja nisam mogla, nakupovala stvari, garderobe, tehniku, sve. Stan nemam. Stanujemo kod privatnika, dete i ja, i ona se u međuvremenu zaposlila, kancelarijski moljac, šalim se ja tako ponekad, pa se da malo i živeti. Skupi su stanovi, skupi. Ono, nisu skupi ko nekad, al su opet skupi. Al opet, može se. Ne bojim se ja računa, stvari svoje imam, sve imam što mi treba, zdrave smo, što je najvažnije.

E, ne bih ja mogla da opstanem da mi nije ovih mojih buržuja. Gospođa koje ne žele da se muče, a imaju para da plate da im drugi sređuje kuću. Kako koji buržuji, pa ovi, svi ovi što su svaki vikend negde, u Sloveniji, na primer ili tako- na planini, u banji. Dobro, ako ne svaki vikend, ono bar jednom mesečno. I ono, obavezno, letovanja, zimovanja, putovanja, skupa kola, markirana garderoba, hrana kvalitetna...

A znaju da zakeraju, znaju. I ništa ne bi bilo, da im ja nisam zavela red. Kod mene se zna. Moj sat ti je 400 dinara. Radim pet, nekad i šest i sedam, kako kad. Nigde ne jedem. Kafu, mogu da popijem jednu, ali dok se skuva, ja radim. Na svaki pun sat, pauza 10 minuta, za cigaretu.

Zna se kod mene i to, da ja tepihe ne perem. Ima servis za to. Ne perem ni zavese. Prozore ne brišem, sem jednom u proleće i jednom pred zimu. Ne čistim rerne. Kučiće ne šetam. Ne zagledavam šta imaju ni koga imaju. I gledam da sve uradim za isto vreme. Ne možeš ti jednom da središ stan za pet sati, drugi put za šest, odma im je to sumnjivo. Ako ti nekad nije ni do čega, nekad si u autu, a nekad možeš da poletiš. Mora to, uvek isto. Koga briga kako ti je.

Najviše volim ono, jednom nedeljno, da sredim šta je moje. I svi zadovoljni. Ja znam svoj red, i njih sam uvela u red, pa sve ide ko po loju. E, ne volim ti ja one...one domaćice koje bi da im jednom u šest meseci središ stan i tako da blista narednih pola godine. A da same ništa ne pipnu. To kod mene ne prolazi. Možda nekad i sedim, ali takve više nikad ne prihvatam. Kažem, ne mogu, zauzeta sam. Neka svoju štroku čisti sama.
U stanovima koje ja sređujem, štroke nema. Al redovno da sređujem, ne dva puta godišnje.

Mora da se radi. Tada i možeš da živiš ko čovek, a ne samo da kukaš kako nemaš i kako niko neće da ti da i kako ti je život težak. Znam ja, pre 11 godina nisam imala ništa. A sad, sad imamo, ćerka i ja, sve.

8 коментара

  1. Какво самопуздање!
    Поздрав Н.

    ОдговориИзбриши
  2. Joj sto mi je ovo poznato...Ja radimm kod novopecene mame koja deci kuva tj. sve bari i to na sporetu koji ima tajmer.Znaci u serpu u koju je pre toga nalila vodu izruci kesicu zamrznutog povrca, dve tri sargarepe,jedan crni luk ...nasteluje tajmer na sporetu i ode u sobu da cupka trepavice ili da telefonira...Sporet se sam iskljuci ,a ona se oko jedan pojavi sve to izruci u blender samelje ,prespe u cinijice i rokne svakom po kasicicu pavlake i to je to..i tako vec godinu dana.Napominjem da bebe imaju sedamnaest meseci i nisu probali nista drugo do kasice,kasice ,kasice koje ni na sta ne lice...Ja joj cuvam decu,a svake druge srede joj dolazi zena da spremi stan..A ona izadje u prodavnicu i nema je po tri cetiri sata...Uvek se cudim gde je ta prodavnica ...mozda u nekom drugom gradu,selu...Koliko puta mi je doslo da sredim kojekakve dzumbuse,ali ja sam tu da cuvam decu ,a za ostalo moracu da zazmurim...

    ОдговориИзбриши
  3. To je to o čemu i ona priča- ali da nije takvih, ne bi bilo posla ni za nju, a ni za Vas. Pa je zato i najispravnije ćutanje. Mislim, nije fer rema deci, tako hranjenoj, ali bar čuvate svoj hleb. A ona ima muža, pa valjda i majku, tetku, svekrvu...i valjda oni vide , pa i sami ćute.

    ОдговориИзбриши
  4. Ima ona muza ,koji nema sta da jede kad se vrati s posla...Jer ona se toliko umorila cuvajuci ceo dan decu...da nije stigla da mu spremi jedan ''jebeni''' rucak....A svekrva sve vidi ,ali dzaba joj..Nesto se mislim i ja cu jednog dana biti ...ta svekrva...i to dupla..joj muka mi kad pomislim na to...Gledacu nekako da se sklonim...E dotakli smo nezgodne teme o kojima moze da se pise ,pise i piseeeeeeeeeeee...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Izgleda da je to... skloniti se, najbolje rešenje. Hvala Vam na čitanju i javljanju. Pa javite šta ste uradili...

      Избриши
  5. A pro komentara - Ako ste placeni za nesto, sta vas se tice kako neko zivi, da l' joj svekrva vidi "nemarnost", kako kazete, ili ne, da l' muz ima sta da jede (uostalom, zar ne ume sam da skuva nesto?)?
    Izabrali ste put spremacice, bebisiterke, iz kojeg god razloga i budite profesionalci!
    Imala sam komsinicu koja je zavrsavala doktorske studije i pritom radila, muz joj po ceo dan nije bio kuci... nije prosao dan da zena koja je cuvala njihovo dete nije oplela po majci. Budite profesionalci, kakvi su i ti ljudi kad obavljaju svoje poslove. I naravno prvo krenite od svoje kuce i sve ce biti u redu

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Verujem da gospođa nije htela ništa loše ovim komentarom... samo je konstatovala činjenično stanje, kao dopunu priče moje sagovornice. E, da je navela detalje po kojima bi se neko prepoznao, to bi već bilo ogovaranje.

      Избриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.