Prvo sam stavila ovaj naslov
KRADE LI ONAJ KOJI KRADUCKA I KOLKO ĆE LAGATI ONAJ KOJI LAŽUCKA
pa sam se predomislila, na tren kalkulišući s ovim
Pravda izedju narandže i nakovnja
i na kraju izabrala onaj koji vas je doveo do ovog teksta
Nisam se osećala prijatno kada sam pročitala ovaj tekst, pod naslovom , prepisujem ga za one koje mrzi da otvaraju link, Srbija umire na rate i na kredit. Nesreća ljudi u ovoj zemlji koji su diplomirali na ekonomiji, za razliku od ljudi iz drugih struka, sa kojima delimo sve ostale nesreće i muke, jeste u tome što znamo da čitamo neke znake i putokaze pre ostalih. I što nas one najnegativnije i najcrnje prognoze udare u glavu mnogo pre nego postanu naša stvarnost, a pri tome nemamo mnogo mogućnosti da utičemo - ni na mikro ni na makro planu. Pa se jedemo iznutra i to naše nezadovoljstvo sadašnošću koja vodi u još neizgledniju budućnost, ne možemo ni da ugušimo, ni da kanališemo, ni da konstruktivno usmerimo.
Ekonomisti su u ovoj zemlji bili uvek niža klasa, daleko negde dole, ispod političara bilo koje vrste. Od kako sam počela da pratim ekonomska kretanja u onoj, a zatim i u ovoj zemlji, politika je bila uvek ispred ekonomije. I pitala se za sve. Čak i onda kada su ekonomisti uskakali, kao vatrogasci, u neke specijalističke ekspertske timove, da se spasi što se spasti može. Da se povuče, pogura, progura, ma i kroz iglene uši, ali samo da se opstane. Da izguramo, još ovu godinu, još ovaj mandat, još ovaj kredit...
A za to vreme, ovu zemlju raznosili su svi. Koliko je ko mogao i koliko je hteo. Zato su se, valjda, svi i gurali da udju u politku - preko nje su postajali direktori, načelnici,nadzornici, predsednici upravnih odbora...
Čast izuzecima, ali, retko je ko propuštao priliku da omrsi brke. I makar se malo ovajdi, bar onda kada ono, nelegalno i van redovnih tokova, bude sklonjeno u stranu - u partijskom interesu.
Aktuelna hapšenja najbolji su dokaz ove tvrdnje.
Aktuelna hapšenja najbolji su dokaz ove tvrdnje.