Zla snaja i zla svekrva na srpskom selu, u 21. veku



         Jednom sam, povodom  ove moje priče iz života, dobila ovo pitanje

"Da li je ovo baš sve iz stvarnog života i da li se ljutiš što sam ovo pitala? Ako je odgovor da i na jedno i na drugo, onda mi je neizmerno, neizmerno žao."(moja  blog drugarica tanjatg , na svoju sreću, nije doživela tu tugu da gleda starce iz svoje okoline, kojima ne da ne može pomoći, nego često ne sme ni da im pruži kesu bombona ili kutiju ratluka - odnosno, ili nema prilike da im priđe, ili  oni ne smeju ni da pomisle da prime bilo šta od bilo koga,  iz straha da ne dobiju grdnju od svojih ukućana. A  najveći strah u kosti im ulivaju snaje koje, često nezadovoljne sopstvenim životom, sav svoj bes i gnev istresaju na njih. Bez imalo stida ili straha, ako ne od ljudskog prezira, ono od boga, što bi rekao naš narod.





     Od kako znam za sebe, slušala sam u sredini u kojoj živim za slučajeve starica koje su deca, najčešće ono najalavije i najbezobraznije dete a često i najvoljenije ili sin jedinac, najpre naterali da im prepišu imanje. A onda su ih, po scenariju koji su već videli kod  nekih, istih takvih  komšija ili rođaka, smeštali u neku šupicu ili spadalo od kućerka, izolujući ih na taj način ne samo od ostalog dela porodice, već i od posetilaca. Takve bake nemaju slobodu kretanja - mogu da se kreću samo po dvorištu ili do njive, ako im se da zadatak da nešto urade, ali ne smeju ne samo da odu do bilo koga u selu, nego im se zabranjuje čak i najobičniji razgovor preko plota, sa komšijama. 


VAŠE KRIŠOM "KAKO SI" I NJENO CRNO "DOBRO SAM"
    
      Ako vam se i ukaže prilika da ih pitate kako su, retko koja od njih će smeti da kaže i jednu jedinu reč, a ono njihovo "dobro sam", znači da im još nisu ukinuli parče hleba i eventualno tanjir jela dnevno. Vide li  ih ili čuju li da su razgovarali sa bilo kim, taman posla još i da su se požalile, za kaznu će im ukinuti i tu jednu porciju dnevno, uz uputstvo - snalazi se sama. Verujte, ma koliko neverovatno zvučalo, znam za takve primere iz neposredne okoline. 
      A kada zamolim komšije, koje tu stalno žive, da nađu načina i daju im koju kutiju keksa ili šta drugo, njihov odgovor glasi - "Pa, zar im i mi ne bismo dali, da smemo? Kroz sokak više ne bismo mogli da prođemo od one njene lude snaje, a tek šta bi njoj uradila, samo da sazna ?!"
     Naravno, ti isti sinovi i snahe ne propuštaju da svakog meseca u svoj džep strpaju  njihove penzije i eventualno ostale prinadležnosti , a vrhunac  njihove "milosti " sastoji se u tome da im dozvole da odu kod lekara. Ukoliko im, uz dosta uvredljivih reči, ne odbruse- pa potrpi malo, šta za svaku sitnicu trčiš kod lekara.
     Kada sam se kod starijih rođaka raspitivala o uzrocima ovakvog odnosa prema starijima - neretko je takav i prema muškarcima,ostarelim i iznemoglim očevima i svekrima, dobijala sam odgovor da je na selu to tako, da uvek ima ljudi koji svoje roditelje ne poštuju. I to, nezavisno od materijalnog statusa, od toga kako su se oni ponašali prema njima kada su bili u punoj snazi i od toga koliki su deo svog imanja ostavili baš onom detetu kome su "na teretu" - odnosno koje ima obavezu da ih dočuva i sahrani.

     Ima, u ovoj oblasti, još puno tema o kojima se nisam usuđivala da pišem,  iz straha da žrtve ne budu prepoznate ( moje, takozvane zaplanjske priče, najviše i čitaju Zaplanjci) i tako priča o tome kako se o njima piše ne stigne i do te i takve njihove dece. Tek onda bi bilo belaja. A onda sam, sinoć, naišla na ovaj tekst, koji upravo potvrđuje sve ono o čemu sam do sada samo slušala - pogotovo kada je nipodaštavajući položaj srpske žene, kroz istoriju, u pitanju. I čiji se repovi vuku i danas.

KAD SVEKRVA ODOBRAVA POROĐAJ
     
      Nisu, međutim, samo starice žrtve ovakvog ponašanja svojih zlih snaja. Često je, čak i u današnje vreme, situacija obrnuta i sve, zapravo, zavisi od odnosa snaga u kući. I u jednom i u drugom slučaju, ma koliko žena bila ona koja zlostavlja, nezavisno od toga da li snaja svekrvu ili svekrva snaju, sve je vezano za prećutno odobravanje od strane muškarca u kući, odnosno sina i muža.
     Kakav je profil muškarca koji dozvoljava ili se bar ne suprostavlja svojoj ženi koja mu maltretira majku? Obično je to labilna osoba, vrlo često sklona nekom poroku - kockanju, alkoholu, preljubi. Da bi taj neki njegov porok bio manje pominjan u kući, da bi njegova žena lakše podnosila život zbog stresova koje joj on priređuje, muškarac trpi to kinjenje sopstvene majke, koja zapravo postaje žrtva njegove slabosti. I za koju je on i dalje, ma koliko bila maltretirana od snaje,"sine,  koje je i samo osuđeno da živi i trpi  pored onakve žene"!!
     Slično je i kada je pitanju  muškarac koji dozvoljava da mu ženu maltretira njegova majka. Obično je u brak stupio bez ljubavi, zato što mu je već došlo ili prošlo vreme, sa ženom koju nikada ne bi izabrao "da se on pita" ali, eto, pregazilo ga to vreme i jedva su mu našli i nju - da hoće njega, da pristaje da živi na selu , pride i da radi na imanju. Ne zanima ga mnogo kako se ona oseća, ni da li ima probleme, želje, da li se kaje ili pati - tu je njegova mama, koja joj određuje šta da radi, koliko sme da se bavi detetom, da li je bolesna ili ne, kada sme da spava i da li je vreme za njen porođaj.
     Nedavno se, u kolima pred samom bolnicom porodila žena iz mog sela, kojoj svekrva nije dozvolila da ode kod lekara iako se previjala od bolova, izjavljujući - Toj kod nas ne proodi.(To kod nas ne prolazi). A čudo jedno kako je snaja  i do tog prevremenog termina uspela da iznese tu rizičnu trudnoću, po oceni lekara koji su joj nalagali strogo mirovanje, kada je sve vreme morala da radi za dvoje u kući u kojoj nije imala razumevanje niotkuda.

EDUKACIJA I STUB SRAMA ZA ZLOSTAVLJAČA 

     Država koja se bori za sopstveni opstanak nema mnogo volje, a ni mogućnosti, za usvajanje mera socijalne politike koje bi bile usmerene ka rešavanju ovakvih problema. Ali, centri za socijalni rad bi mogli, samo da je volje, pronaći način edukovanja stanovništva, u cilju sprečavanja daljeg maltretiranja žene na selu.
Dovoljno je, za početak, održati u svakom selu predavanje na temu zapostavljanja, maltretiranja i zlostavljanja i postojećim i potencijalnim zlostavljačima ne samo objasniti koliko je zlo takvo ponašanje, već i poručiti koje sankcije mogu doživeti nastave li s takvim ponašanjem.
     Ovako mali Mikica zamišlja dovođenje zlih snaja i svekrva u red, reći će neko.
     A ja već zamišljam onu zlu svekrvu i onu zlu snaju iz moje priče i iz ostalih mojih priča na ovu temu - kako dolaze na sastanak u mesnu kancelariju, očekujući predavanje na temu " socijalna zaštita žene na selu", recimo, i kako crvene pred komšikama, dok socijalni radnik iznosi priče koje liče upravo na njihovu. Koja takođe može biti javno ispričana, koliko sutra.

sledeći tekst - život žene na selu po zakonu iz 1844. godine
     
  

Negoslava Stanojevic дели ово преко Google+

пре 11 месеци  -  Дели се јавно

+
2
3
2
 
 · 
Одговори

Sve, ama bas sve mogu da podnesem ali kad cujem da su deca i starci ugrozeni i maltretirani, onda mi dodje da vrisnem. Posebno biva strasno kad se nasilje( verbalno ili fizicko) dogadja od strane najblizih. Zao mi je tih nasih mucenica koje su u teskim uslovima podizale svoje 'jablane' tj.sinove i sad da zive ispod svakog dostojanstva. Ko je kriv? Drustvo, porodica, svi mi... U mom kraju jos uvek kruzi prica o mom rodjaku i njegovoj majci. On lep, zgodan, stasit. Majka udovica sa troje dece, cesto pijana, poderana. Sretne je sin na trgu i ljubi:Gde si majko, sunce moje? Naidje komsija te ce: Sta ljubis tu upisanu kku.vetinu? Njen sin je odgovorio: Ta upisana kurvetina me je tako vaspitala da nikada ne udarim starije pa necu ni tebe. Moja majka je moja svetica, moja boginja koju volim i sa kojom se ponosim." Uzeo ju je u narucje i nosio ljubeci do kuce. Komsija je ostao postidjen a ovu pricu prepricavaju i dalje. I ja mojoj deci ovo cesto ispricam da ne zaborave kako se voli i brani majka. Inace, taj rodjak zivi sa svojom majkom. I dalje je postovana i voljena.kako od njega tako i od njegove zene.
Прикажи још (12 редова)

Ja rekoh, možda lični na ono, kako mali Mikica zamišlja, ali ako bismo proširili i uspostavili društvenu svest ka osudi ljudi koji maltretiraju svog...bilo koga, već bi to bio korak više ka zaštiti ugroženih i maltretiranih. Svima nama, koje boli ta naša žalosna stvarnost, ipak je mnogo lakše nego onima koji je preživljavaju. A opet, psi laju, karavani prolaze, pa... zlostavljači i oni koji svoje bližnje zapostavljaju do stepena zlostavljanja, u ovom društvu ne doživljavaju ni najobičniji prekor, a kamo li opštu društvenu osudu.
Прочитајте више

I ovo je tema o kojoj treba mnogo da se piše i priča. Predavanja u mesnim kancelarijama su već zakasnela, ali bi dobro došla. Volela bih da se komšije bar malo zacrvene. Loše stvari se ne dešavaju samo drugima.

Svesna sam i sama da je tako. No, u društvu koje uvek ima preča posla i koje para za neke veće akcije nema, a neće ih ni biti, pitanje je kako se može pomoći rabu božijem ženi potlačenoj.

Превише је различитих аномалија породичних односа који прелазе и у разне патологије. Учесници тих односа целу ситуацију доживљавају нормално. Они са стране, кад примете да нешто није у реду, па још ако покушају да реагују - бивају оцрњени, најстрашније. Све то се генима преноси са генерације на генерацију и тако настаје тај и такав менталитет. Ја се згрозим кад чујем како младе, образоване, девојке које су одрастале у граду, размишљају попут "твојих" снајки или свекрва. И све више ценим жене попут моје бабе које су имале храбрости да покушају променити нешто, макар место становања - да побегну од тог и таквог живота, који вређа људско достојанство! Хвала ти што пишеш о овим темама и тераш нас на размишљање.
Прочитајте више

Objasnila sam već da sam se dugo suzdržavala da pišem na ovu temu i zašto. No, sada sam uverena da je trebalo i ranije da pišem o tome. Jer to potlačene i ponižene zaslužuju. Hvala ti.

Odlično pišeš, pogađaš in medias res. Srećom po mene i po moju svekrvu, mi smo se volele. Nije tu presudno što nismo živele zajedno, jer sam svaki vikend provodila kod svekra i svekrve, to je njena dobra duša i sećanje na vreme kada je bila snaja. S druge strane, ni u svom okruženju nemam ovakvih priča, bar ne da ja znam ili slutim.

Da, S, apsolutno si u pravu. Ja taj tabu mogu da pokušam da srušim samo pisanjem.

Детабуизација теме је први корак и захтева моралну храброст. Оплемењавање односа је циљ и захтева храбру моралност. Поздрав Н.

Baka sam, ne mogu da vidim unuka iz prvog braka moga sina, ne da mi snaja, a takodje ni unuka iz drugog braka, ne daju mi ni sin ni snaja.....odlucila sam da im posaljem telegram cestitke za Novu godinu....

Tužno. Ne znam ali ako dignemo dovoljno glasnu galamu, možda dođe i do ušiju tih vaših...

Bože mili, koji užas! Glava me zaboljela! Bravo, Negoslava. To je post!

Veruj, meni boli glava kad god čujem neku sličnu priču. Hvala ti.

OVO je tema o kojoj treba da pises ! fenomenalno si je pocela, a znam dobro koliko je delikatna.... ali takodje mislim da mora da izadje na videlo i da se odnosi medju ljudima u porodici menjaju ! ljudima je lakse da se suprotstave kada znaju da nisu jedini kojima se takvo zlo dogadja.... izuzetno vazna tema !

Upravo to mi je i bilo na pameti. Hvala ti.

Stvarnost je, nažalost, mnogo ružnija nego što sam ja mogla i smela, zbog samih tih žrtava, da kažem. Hvala Vam.
Zaista je prosto nestvarno koliko je svet i dalje primitivan, ograničen i neobrazovan u najvećem jeku tehnologije ikad. I sama se pitam, kako je to moguće. Hvala za ovaj post, iako me je duboko rastužio, jer sam svesna da takvih slučajeva ne može čovek na prste nabrojati, da su svuda oko nas   

18 коментара

  1. Zaista je prosto nestvarno koliko je svet i dalje primitivan, ograničen i neobrazovan u najvećem jeku tehnologije ikad. I sama se pitam, kako je to moguće. Hvala za ovaj post, iako me je duboko rastužio, jer sam svesna da takvih slučajeva ne može čovek na prste nabrojati, da su svuda oko nas.

    ОдговориИзбриши
  2. Stvarnost je, nažalost, mnogo ružnija nego što sam ja mogla i smela, zbog samih tih žrtava, da kažem. Hvala Vam.

    ОдговориИзбриши
  3. OVO je tema o kojoj treba da pises ! fenomenalno si je pocela, a znam dobro koliko je delikatna.... ali takodje mislim da mora da izadje na videlo i da se odnosi medju ljudima u porodici menjaju ! ljudima je lakse da se suprotstave kada znaju da nisu jedini kojima se takvo zlo dogadja.... izuzetno vazna tema !

    ОдговориИзбриши
  4. Bože mili, koji užas! Glava me zaboljela! Bravo, Negoslava. To je post!

    ОдговориИзбриши
  5. Baka sam, ne mogu da vidim unuka iz prvog braka moga sina, ne da mi snaja, a takodje ni unuka iz drugog braka, ne daju mi ni sin ni snaja.....odlucila sam da im posaljem telegram cestitke za Novu godinu....

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Tužno. Ne znam ali ako dignemo dovoljno glasnu galamu, možda dođe i do ušiju tih vaših...

      Избриши
  6. Детабуизација теме је први корак и захтева моралну храброст.
    Оплемењавање односа је циљ и захтева храбру моралност.
    Поздрав Н.

    ОдговориИзбриши
  7. Da, S, apsolutno si u pravu. Ja taj tabu mogu da pokušam da srušim samo pisanjem.

    ОдговориИзбриши
  8. Odlično pišeš, pogađaš in medias res.
    Srećom po mene i po moju svekrvu, mi smo se volele. Nije tu presudno što nismo živele zajedno, jer sam svaki vikend provodila kod svekra i svekrve, to je njena dobra duša i sećanje na vreme kada je bila snaja.
    S druge strane, ni u svom okruženju nemam ovakvih priča, bar ne da ja znam ili slutim.

    ОдговориИзбриши
  9. Превише је различитих аномалија породичних односа који прелазе и у разне патологије. Учесници тих односа целу ситуацију доживљавају нормално. Они са стране, кад примете да нешто није у реду, па још ако покушају да реагују - бивају оцрњени, најстрашније.
    Све то се генима преноси са генерације на генерацију и тако настаје тај и такав менталитет. Ја се згрозим кад чујем како младе, образоване, девојке које су одрастале у граду, размишљају попут "твојих" снајки или свекрва. И све више ценим жене попут моје бабе које су имале храбрости да покушају променити нешто, макар место становања - да побегну од тог и таквог живота, који вређа људско достојанство!
    Хвала ти што пишеш о овим темама и тераш нас на размишљање.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Objasnila sam već da sam se dugo suzdržavala da pišem na ovu temu i zašto. No, sada sam uverena da je trebalo i ranije da pišem o tome. Jer to potlačene i ponižene zaslužuju. Hvala ti.

      Избриши
  10. I ovo je tema o kojoj treba mnogo da se piše i priča. Predavanja u mesnim kancelarijama su već zakasnela, ali bi dobro došla. Volela bih da se komšije bar malo zacrvene. Loše stvari se ne dešavaju samo drugima.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Svesna sam i sama da je tako. No, u društvu koje uvek ima preča posla i koje para za neke veće akcije nema, a neće ih ni biti, pitanje je kako se može pomoći rabu božijem ženi potlačenoj.

      Избриши
  11. Sve, ama bas sve mogu da podnesem ali kad cujem da su deca i starci ugrozeni i maltretirani, onda mi dodje da vrisnem. Posebno biva strasno kad se nasilje( verbalno ili fizicko) dogadja od strane najblizih.
    Zao mi je tih nasih mucenica koje su u teskim uslovima podizale svoje 'jablane' tj.sinove i sad da zive ispod svakog dostojanstva. Ko je kriv? Drustvo, porodica, svi mi...
    U mom kraju jos uvek kruzi prica o mom rodjaku i njegovoj majci. On lep, zgodan, stasit. Majka udovica sa troje dece, cesto pijana, poderana. Sretne je sin na trgu i ljubi:Gde si majko, sunce moje? Naidje komsija te ce: Sta ljubis tu upisanu kku.vetinu? Njen sin je odgovorio: Ta upisana kurvetina me je tako vaspitala da nikada ne udarim starije pa necu ni tebe. Moja majka je moja svetica, moja boginja koju volim i sa kojom se ponosim." Uzeo ju je u narucje i nosio ljubeci do kuce. Komsija je ostao postidjen a ovu pricu prepricavaju i dalje.
    I ja mojoj deci ovo cesto ispricam da ne zaborave kako se voli i brani majka. Inace, taj rodjak zivi sa svojom majkom. I dalje je postovana i voljena.kako od njega tako i od njegove zene.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja rekoh, možda lični na ono, kako mali Mikica zamišlja, ali ako bismo proširili i uspostavili društvenu svest ka osudi ljudi koji maltretiraju svog...bilo koga, već bi to bio korak više ka zaštiti ugroženih i maltretiranih. Svima nama, koje boli ta naša žalosna stvarnost, ipak je mnogo lakše nego onima koji je preživljavaju. A opet, psi laju, karavani prolaze, pa... zlostavljači i oni koji svoje bližnje zapostavljaju do stepena zlostavljanja, u ovom društvu ne doživljavaju ni najobičniji prekor, a kamo li opštu društvenu osudu.

      Избриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.