Povodom onih stena na plećima moje prijateljice- odgovor prijateljice čije su stene još veće

Imate problem za koji mislite da je najveći na svetu? Nije za utehu, ali uvek postoji neko čiji je problem daleko veći!!


Evo primera za to. Mada ćete iz pisma shvatiti sve, za one koji nisu upućeni, male napomene- i ovo i linkovano pismo su stvarna pisma, napisana kao posledica stvarnih velikih problema dve žene-obe heroja našeg doba. Njihovi problemi su posledica promene  životnih okolnosti, koje od mnogih srećnih, uspešnih porodica koje napreduju, stvaraju tužne porodice, uplašene pred budućnošću, zabrinute pred svakim sledećim sutra.



Poštovana gospođo, draga nepoznata a bliska ženo,


Pročitala sam na Negoslavinom blogu vaše pismo. Neću puno duljiti niti u prazno pisati da vas razumijem. Pokušat ću biti kratka i korisna.
Imam 59 godina, radim na tv kao urednica, moj muž također. Mi nismo ostali bez posla, ali smo, isto kao vi, zaglibili ovdje gdje smo sada zbog jedne glupe odluke - stambenog kredita u švicarcima.

Moju muž, kao i vaš, kao i svi muškarci na svijetu, najviše drži do svog muškog ponosa, da se zna da je on svojoj obitelji omogućio... Bio je ponosan kad  je kupio stan u koji sam se zaljubila na prvi pogled. Tužno, imali smo tada zajedno oko 110 godina, a to nam je bio prvi vlastiti stan u životu! Jebena država, jebeni lopovi, jebeni krvožedni kapitalizam u kojemu ko je jamio, jamio je, a ko nije - ima obraz i ponos.




Kredit smo digli 2007. Rasprodali sve što imamo da bismo otplaćivali rate, koje su rasle i rasle. Na početku, rata je bila dvije tisuće eura. Narasla je na tri i pol kad smo zatražili prvi moratorij. Sada, 31.12., istječe drugi moratorij, više nemamo pravo. Rata će biti  gotovo 4 tisuće eura. Imam ušteđeno 7600 chf od prodaje obiteljske kuće i to je sve. Dalje ne znamo što ćemo. Naše plaće zajedno su 2,5 tisuće eura - nije malo, ali nama kap u moru.

Naša glavnica u eurima sada je  veća nego što je bila kad smo dizali kredit, a vrijednost stana pala za najmanje 50 posto. Pat pozicija.

Ja pješačim s kraja na kraj grada jer nemam za tramvaj, još manje za benzin. I auto je na kredit, plaćamo kredit, a ne vozimo se.
Sama se šišam, pa izgledam - zamislite kako. Šišam i muža i sina. Kći mi živi s dečkom i donekle se snalaze sami. Ona je diplomirala, sin još studira.
Djeca se brinu za nas debile, a mi se stidimo.
Ja se borim na sve strane, ali mi slabo ide. Dala sam oglas za čuvanje djece popodne, nitko se nije javio. Skupljam kamenčiće, farbam ih, lijepim magnetiće, mislila sam da ću to prodavati, ne ide. Pokušala na buvljaku, ni to ne ide.

 Pijem antidepresive.

Od muke i od straha kako ćemo, bila sam angažirala feng šui majstoricu da nam savjetuje kako da prerasporedimo kuću. To košta. Pomoglo je da neke stvari bolje uredimo, možda je pomoglo i da budemo zdravi (hvala Bogu, hvala Bogu), ali financijski nema svjetla u tunelu.

Vama sam zahvalna što ste mi uštedjeli trošak za hipnoterapiju, baš sam mislila da to još nisam probala.

A o ovim samopomoćima imam svoje mišljenje - nakon što sam, kao i vi, svašta isprobala - sve je to pizdarija i mamipara. Misliti pozitivno!? Ma kako, kad ti po glavi vrve misli o stvarnoj situaciji? To me podsjeća na ono kad me mama kao dijete izlemala a nije mi dala plakati (moja mama nije bila čudovište, samo su se tada djeca normalno tukla, šibom po guzi): znači, em mi je teško, em još moram misliti pozitivno. Pa nismo supermeni!
Shvatila sam da je proces obrnut - kad nešto uspiješ, misli se počinju popravljati. Obrnuto ne ide.

I shvatila sam i ovo - to sam s vama htjela podijeliti - uspjeh je korak po korak, malo po malo. Da prodam jedan svoj kamenčić, smatrala bih da mi ide. Ali ih i dalje strpljivo oslikavam i čekam kad će mi sinuti ideja što ću s njima. I pišem pomalo, prisilim se, imam nekoliko započetih pa ostavljenih rukopisa, prisiljavam se da im se vratim. Volim pisati, to volim najviše na svijetu, ali ne ide mi smišljanje priče, razumljivo. Zaboravila sam spomenuti da sam objavila dva romana i mislila da će romani samo nastajati - ali, ćorak!

Znači, nema smisla gubiti vrijeme i čekati da ti dođu pozitivne misli, nego ih proizvodiš rukama, nogama, nekim djelovanjem, kao dinamo. Kažu da i najmanji uspjeh u mozgu trasira uspjeh, stvara osjećaj uspjeha i motivira za daljnje napredovanje. 

Podebljala sam ovo što smatram važnim i što možda i vama može dati neke ideje.
Inače sam Strijelac po horoskopu, druga dekada, simbol te dekade je tužni starac koji jadikuje. Pa koliko god imam potrebu jadikovati, a imam, nastojim sebe pobijediti i ne kukati.  U pješačenju vidim ne (samo) bijedu, nego priliku za kondiciju i za sprečavanje osteoporoze. Idem na medicinsku jogu, to mi je jako korisno, iako se katkada jedva prislim..
I ne mislim dalje od dva mjeseca u budućnost, nije zdravo :-).

Danas mi je prosjak pozvonio na vrata, kaže, mama mu je bolesna, nemaju ni za grijanje, a ja sam rekla: Vjeruj mi da nemam... Došao je  i moj sin na vrata i rekao: Nemamo, stvarno, meni je mama jutros dala četiri kune da idem s curom na kavu (jedna kava košta tri puta toliko). Ja sam rekla zbilja nemam, veruj, a mladić je rekao: Vjerujem vam gospođo, da znate koliko ljudi mi to kaže, znam da nemaju, dali bi da imaju... Sretan vam Božić. Dođi drugi tjedan, dat ću ti makar nešto, rekla sam...
Strašno.
Ali znate kako kažu: nikad nije bilo da nekako nije bilo. Preživjet ćemo.
Ne dajte se. Proizvodite nešto. Kolače? 
Veliki pozdrav i isprika što sam uzurpirala pravo da raspravljam o vašem životu, učinila sam to u dobroj namjeri.

Vesna Ćuro Tomić


Snežana Maricic

пре 1 године  -  Дели се јавно
Eh, kako ti dobro pišeš, toliko postova, a mene nije bilo samo tri dana.

Tužna priča, ali ja verujem u srećne završetke.
Idemo dalje, biće bolje!
 
 · 
Одговори

Lepo što si opet tu . Hvala ti.


Cekeruša Sarajevo

пре 1 године  -  Дели се јавно
gospođa vesna je sve ovo podvučeno rekla baš kako i ja mislim. nemam šta da dodam.

neka ne prestane da radi i stvara nešto. ko zna, možda je baš to drži.
 
 · 
Одговори

Da- kada sam je pitala kakvi su im planovi, odgovorila je upravo na taj način. Nadam se da će upornost i istrajnost pomoći da dočekaju rešenje problema. Hvala Vam.


Mira Gluscevic

пре 1 године  -  Дели се јавно
Drage zene,ma gde bile,sa bilo kako teskim priblemima,podignite glave jer sa svakim danom koji prezivite pobedjujete. To nije fraza vec istina,negde sam cula da se vreme meri  ne kazaljkama sata vec klatnom koje se krece izmedju srece i ne srece. LICNO ISKUSTVO KAZE DA JE TO TAKO. PODRAV ZA SVE HRABRE ZENE!
+
1
2
1
 
 · 
Одговори


Мерима Аранитовић

пре 1 године  -  Дели се јавно
Shvatila sam - ljudi nemaju snage da komentarišu ovakve priče. Ja svoju ne bih iznosila, izgleda kao zrno peska u ovom moru... Hoću samo da kažem da sam pročitala... I, nemam mnogo pametnog da kažem...
 
 · 
Одговори

Hvala, Merima, i na tom ćutanju ... ja se divim hrabrosti obadve njih, da svoju muku kažu, i one prve , čije ime nisam stavila, razumljivo, i Vesne, koja se složila da joj i ime bude objavljeno.


Olja Ka

пре 1 године  -  Дели се јавно
Ja sam srećna žena :) Ova priča mi je potvrdila verovanje u reči moje bake koja je govorila; Od gorega uvek ima gore ! - koje mene, evo već dugo, vode kroz život. Uvek kad mi je teško, ali uvek, ja ih se setim i...idem dalje. I znate šta? Prođe, ali SVE. Onome kome je teško, u svakom trenutku sve se čini još težim i ako neko i kaže, proći će, on tu osobu gleda, opet reči moje bake; kao krava mrtvo tele, ali...sve prolazi. Još neverovatnija je činjenica da uvek bude bolje posle teškoća. Ali, tek kad se sve slegne i kad "kamenčići" dođu svi na svoje mesto ;) Samo, trpljenje, življenje sa teškoćama, jeste najteže i čini nam se, nikad da prođe, predugo traje. E to je   najteže, izdržati sve dok ne prođe. I još nešto, a mnogima će se učiniti da sam luda što ovo kažem. Sve promene polaze od nas samih i sva rešenja već postoje u našim glavama, ali ih mi upravo zbog teškoća nismo u stanju da prepoznamo. Biti pozitivan, misliti i želeti pozitivno znači verovati u bolje, ne sumnjati, nemati otpor ka promenama, a mi sami, često, nesvesno pravimo otpor svim promenama, sumnjajući. Jeste teško, ali nije neizvodljivo. Oprostite što sam uzurpirala prostor predugo :(
Прикажи мање
 
 · 
Одговори

Преведи

Olja, verovatno si u pravu.
Posebno ti zahvaljujem za ovaj komentar :)


Vesna Ćuro-Tomić

пре 1 године  -  Дели се јавно
Draga Olja K, drago mi je ako su te ovi članci podsjetili na to da si sretna. Uzvrati. Ili šalji dalje. Nađi nešto čime ćeš ti učiniti sretnima nas dvije sa stijenama
Преведи
 
 · 
Одговори

Преведи

izvinjavam se autorima komentara i Vesni - obrisani su zbog tehničke greške - čitati, mojeg brljanja oko podešavanja

1 коментар

  1. izvinjavam se autorima komentara i Vesni - obrisani su zbog tehničke greške - čitati, mojeg brljanja oko podešavanja

    ОдговориИзбриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.