Zašto je učestvovanje u raspravama na portalima pogubno za normalnog čoveka

Sinoć, dok sam telefonom razgovarala sa prijateljicom, pošto smo elaborirale glavne teme, s primesama brige u glasu rekla mi je:- Dobro, a sad' mi kaži šta ti se desilo danas.

Da kažem "nije mi ništa", ne biva, kad je ionako primetila moju uznemirenost, koju su verovatno odavali i moj glas i rečenice koje sam sklapala i misli koje sam koj prenosila tim rečenicama.

- Dozvolila sam sebi tu glupost da se uključim u komentarisanje, pa još  ispod dva teksta, na dva različita portala. A to, ako već počneš, podrazumeva obavezu da pratiš šta se dalje komentariše i kakve su reakcije na tvoje mišljenje. Pa, ako ustreba, da se i ponovo oglasiš.Pa te ono što vidiš i saznaš porazi toliko da nemaš snage... nego se udaljiš, ućutiš.

- Ccccc... pa šta ti je to trebalo?-  (ona, inače, ne dangubi po društvenim mrežama i samo teoretski zna o njima)



Sve što bi mogla da mi kaže znam i sama. Nije da sam do sada ćutala, pa da sad odjednom otkrivam zamke petljanja u nešto što nisu moja posla- desilo se, tu i tamo, da mi se omakne pa ponekad kažem koju reč na portalima, ko neka zaludna Mara koja je pozavršavala sve svoje obaveze pa se, eto, našla i tu. No, na svu sreću, bile su to sporadične pojave, da ne kažem ispadi na koje nisam obraćala mnogo pažnje. Ovoga puta dozvolila sam sebi luksuz da čitam baljezgarije, lupetanja, izlive pakosti, mržnje, provokacija... čega sve ne i da, šta više, sve to toliko utiče na mene da se smatram prozvanom i da im sve skrešem u brk. Iako me niko ništa nije pitao, naravno. I iako se ništa nije odnosilo na mene, lično.

Zašto vam se, posle svega, ovako javno i samokritički, ispovedam?

Zato što sam se probudila s osećanjem nelagode, nervozna, i zato što mi je prvo pitanje koje sam sebi jutros postavila bilo- šta mi je ono trebalo. Daleko od toga da sam rekla nešto što ne bi trebalo- to su moji stavovi i nisam rekla ništa što bih već danas ili sutra promenila ili što nisam mislila i pre pet ili deset godina.

Komentare ispod tekstova na portalima, ne mislim na stručne, nego ove, manje ili više informativnog karaktera, ostavljaju osobe svih profila. No, što je tema intrigantnija, u nju se uključuje sve i svja- sakupljeno s koca i konopca: dežurni mrzitelji svega tuđeg, ostrašćeni mrzitelji Srba ili Srbi koji mrze druge, provokatori koji samo bace kosku pa iz prikrajka posmatraju kako se zastupnici jedne i druge a možda i treće strane, glođu, nacionalisti, šovinističke svinje, besposličari, nedoklepani, neobrazovani, obrazovani, nedovoljno obrazovani, neuki, potkovani znanjem i argumetima i oni drugi koji seju laži (a neki možda u te laži i veruju), pošteni i nepošteni, pismeni i nepismeni, kriminalci i časni građani, budale... ali sam sigurna u to da se genijalci tu ne oglašavaju.

A najteže je nepismenom, neukom, idoktirniranom neistinom i mržnjom, onome ko je kivan na čitav svet pa mu to komentarisanje dođe ko ventil za pražnjenje sopstvenih frustracija, onome kome istina smeta i svesno je pobija lažima, mutivodama svih boja... najteže je njima, ako nije i nemoguće, objasniti ono što ne želi da zna. Možete se vi ubiti pozivajući se na naučne i istorijske činjenice, možete na svako njihovo "jeste" imati deset "nije"- džaba vam to pred tim ostrašćenim, neistinama indoktriniranim, zlom i mržnjom ispunjenim "sagovornicima". Uostalom, ko još veruje istoriji, kada smo i sami sluđeni saznanjem da smo je učili iz pogrešnih udžbenika i da su nas lagali? Za mene je, recimo, najveći dokaz tog civilizacijskog poraza, činjenica da su Crnogorci, koji se vekovima kunu u Njegoša (do skora, kad im brkneš u Njegoša ko u oko da si im brknuo) pod pritiskom najveće falsifikatorke istorije, Evrope, počeli da ga se odriču upravo po tom njenom diktatu.

Toliko dobrih knjiga  je na ovom svetu, da ih ne možemo pročitati i za nekoliko života. Toliko dobrih tekstova, e-knjiga, časopisa, sajtova, pa i blogova, što da ne, postoji na netu,da bi nam i čitav radni dan bio nedovoljan da propratimo sve. (Zato sam i neizmerno zahvalna i ponosna zbog svakog čitaoca koji to svoje, tako dragoceno vreme, odvoji da pročita i neki moj tekst i to ponavljam svuda i uvek, pa mi oprostite na ovoj digresiji i ovde). I toliko toga lepog nas čeka i van neta i van knjiga- u krugu porodice, prijatelja, u šetnji, rekreaciji... u ćutanju sa samim sobom, uostalom; tako da je zločin prema sebi samom, najpre, ta beskorisna razmena mišljenja na portalima, koja najčešće prerasta u svađu i raspravu, unapred izgubljenu za obe strane. Jer će svako odatle, uz gomilu negativnih osećanja, otići sa onim stavom sa kojim je u raspravu i ušao.

Samo će retki nešto i naučiti.

Evo, na primer ja- da  se jutros ne bih probudila mrzovoljna, s osećanjem nelagode u stomaku i kajanja što sam sebi pokvarila čitav jedan dan i još koji sat pride, da nisam iznosila sopstveno mišljenje tamo gde me niko za njega nije ni pitao.

Naučeni da mrze i dalje će mrzeti.
Oni koji vole da vređaju druge narode, a i dalje je  najmodernije vređati Srbe (a i isplati se), to će i dalje činiti.
Oni kojima odgovara izvrtanje činjenica i dalje će ih izvrtati.
Oni za koje istorija počinje od datuma kada su oni "dobri i nevini" i dalje će se držati te svoje "istorije".
Naviknuti da samo uzimaju, i dalje će mrzeti zemlju koja ne može da im daje onoliko koliko njima treba, jer su i mnoga druga njena čeda u međuvremenu osiromašila. I ne samo što se više ne može uzimati od njih da bi se ovima davalo, nego i oni sami pružaju prazne ruke da im se nešto udeli.
A najgori su oni koji znaju da su vam nešto dužni. I da taj dug nikada, sve i da hoće, ne mogu vratiti.






8 коментара

  1. I ja sam prestala da se mesam u te rasprave...previse negativne energije tu ima

    ОдговориИзбриши
  2. Draga Negoslava, šta god da kažem, zaludno je, znaš i sama. I da kažem "pusti" i da kažem "ma saspi im sve u tastaturu". Činjenica je da se online i offline svijet već toliko prelijevaliju da ne treba zanemariti svoj online aktivnost jer i ona, možda čak i dublje, zadire u našu psihu. Jednostavno, to ti je bilo kao da si prolazila pored neke scene na ulici i tvoja priroda ti nije dala mira i umješala te u to. Nervirala bi se isto. Sumnjam da bi manje.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Odlična paralela. I da znaš, iskustva na ulici, u prevozu, ma svugde, ista su ili još i gora, jer ti tamo kažu "ma ćuti bre, otkud znaš da sad neće da izvadi nož ili pištolj". A ovde su im najjače oružje ružne reči- što gore, to oni veći. U svojim očima.

      Избриши
  3. Čitam portale kako stignem. Naravno da se većinom iznerviram komentarima ispod teksta. Čini mi se da rijetko pročitam neku suvislu riječ. Uglavnom se sve svodi na politička i ina prepucavanja. Dobijem želju napisati svoje mišljenje, ali dosad nikad nisam. To je kao da takneš u osinjak, ubodi sa svih strana. Uglavnom se zadovoljim time što imam vlastito mišljenje o temi, pa zagnjavim ukućane pola sata i to je to. Na FB takodjer ne pišem svoja razmišljanja jer zam da bi netko, bar jedan, to krivo protumačio i eto ti lavine komentara i negativne energije. A to mi ne treba. Ono što me iznenadjuje u zadnje vrijeme su zločesti komentari na kreativnim stranicama. Do nedavno su mi bile utočište u dnevnom ludilu, oaza mira, mjesto razmjene pozitivnih vibracija, divljenju rukotvorinama, a sad primjećujem da su zagadjene namjerno bezobraznim opaskama kojima je cilj poniženje. Znači li to da su sve sfere online komunikacije svedene na najgoru moguću vrstu? Kakvu to satisfakciju pruža?

    ОдговориИзбриши
  4. Čvrsto sam uverena u to da je reč samo o zavisti i zlobi. Argument- moj recept za savršeni ajvar na blogu koji nije ni kreativan ni gastro, videlo je preko 65.000 ljudi, a nebrojeno njih mi se javilo sa zahvalnođću na preporuci. Istovremeno su mi neke prijateljice pričale da se njima javljaju žene koje imaju sijaset zamerki na recept, uz tvrdnje kako one imaju bolje. Pa što ih ne objave, pitaju se ove koje mi to kazuju.
    Ne sporim da ponekad nešto i zaslužuje kritiku, dešavalo se da vidim takve gluposti i grozote kojima se neko hvali, pa još okači i cenu, ali takve blogove preskočim i baš me briga, njihova sramota. Biće, ipak, da se loši komentari ostavljaju tamo gde ima zavisiti i pakosti.

    ОдговориИзбриши
  5. Čuvaj svoj mir i živce! Ne uzbuđuj se zbog negativnih anonimusa koji samo vrebaju da sve svoje frustracije prospu po onima koji misle drugačije. Jedno od mojih nepisanih pravila je da se ne upuštam u diskusije na netu, to ne radim ni kada me po raznim društvenim grupama prozivaju po imenu i prezimenu. Pošizela sam pre nekoliko meseci kada je jedna gospođa, prosvetni radnik, reagovala na tekst na mom blogu o ceni maturantskih ekskurzija. Objavila sam njen komentar na ivici pristojnosti, jela sam se u sebi dva dana, ali joj nisam odgovorila, mada sam imala puno pravo da joj kažem da me ubuduće zaobiđe i da ne čita moje postove, ona je došla na moj blog, ne ja na njen. Veruj mi, bolje je ne ulaziti u blato sa onima koji su navikli da u njemu žive. Glavu gore, briga te za njih!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Sve si u pravu. Ne znam otkud im toliko želje da lupetaju i vređaju, ali biće da im je narasla u tom blatu.

      Избриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.