Danijelina potraga za lekom , na netu, i školica zdravog života kao inspiracija


Danijela Ružičić božić je jedna od polaznica Webinara "Zdravi zajedno", o kojem  objavljujem ovih nekoliko nastavaka. O tome ekoliko je njoj značilo net druženje najbolje govori činjenica da je, zbog vremenske razlike, trebalo da ustaje oko četiri-pet sati noću, jer drugačije nije bilo moguće usaglasiti naše srednjeevropsko vreme, nju i našu "učiteljicu" Aleksandru Sekulić. Evo kako je ona opisala naše druženje i šta je nju privuklo  da prati seminar koji joj je dao odgovore na mnoga pitanja.


Bio je decembar, hladan i snjezan, a u isto vrijeme velicanstven i uzbudljiv.  Na ulicama je vladala praznicna atmosfera.  Svjetlucave jelke, razdragani zvuci Bozicnih melodija i miris vruceg vina i cokolade dodatno su ucinili da mi to vece ostane u sjecanju kao prava zimska carolija. Koracala sam  ulicama malog poljskog grada, a moje misli su bile daleko...sa one strane okeana...kod majke koja je tih dana bila jako bolesna. 


Potaknuta pretpraznicnim raspolozenjem koje budi vjeru i nadu u bolje sutra, donijela sam neopozivu odluku da cu da pomognem majci da izadje iz tog vrtloga fizicke boli, lijekova i neprestanih posjeta doktorima.  Kako tacno to izvesti, nisam bila sigurna. Ali sam imala cvrstu volju i nepokolebivu nadu. Dosavsi natrag , pocela sam da pretrazujem internet.  S obzirom na to  da je na internetu pravo more informacija na bilo koju od tema koje mozemo i da zamislimo, nakon nekoliko sati intenzivnog citanja, moj optimizam je klonuo, pa sam krenula u potragu za necim sto bi me razveselilo, kako bih moje veceranje citanje zavrsila u vedrijem duhu. 





 Tako sam dosla do informacije da Aleksandra Sekulic, nutricionista iz Beograda, organizuje vebinar „Zdravi Zajedno” , koji je trebalo da pocne vec sljedeceg jutra.  Na trenutak sam pomislila da je to odgovor na molitvu i pitanje koje me mucilo, ali me ubrzo obeshrabrilo sjecanje na prethodna iskustva, kada sam se uvjerila da se vecina strucnjaka ipak bavi samo svojom oblasti siroke i slozene enigme koju zovemo zdravlje.  No, ipak sam odlucila da pokusam.  Pomislila sam da cu da prisustvujem tom prvom druzenju jer sat ili dva sata sam mogla da izdvojim te nedelje, a poslije toga cemo vec da vidimo.





Vec kod prvog druzenja me je osvojila Aleksandrina iskrenost i toplina.  Bez imalo arogancije usljed opseznog obrazovanja koje posjeduje upravo na temu koja je bila osnovni predmet naseg Webinara, ili skolice, kako mi volimo da je zovemo, ona nas je docekala sa mnogo topline i iskrenog interesovanja za nase misljenje i iskustva.  Poslije osvrta na mnoge od aktuelnih tema danasnjice vezanih za zdravu ishranu, presle smo na diskusiju oko toga koliku ulogu optimizam, pozitivno razmisljanje i pozitivne emocije igraju u nasem zdravlju.

  Aleksandra je podijelila sa nama pricu o doktoru Norman Cousin, koji je proucavao uticaj emocija na ljudsko zdravlje i zakljucio da je vitamin C, zajedno sa pozitivnim stavom, ljubavlju, vjerom, nadom i smjehom, kljucan za borbu protiv bolesti.   Kada je kasnije, u dva navrata, i sam bio dijagnoziran sa teskim oblicima bolesti (najprije slabost srca, a poslije toga artritis), zbog kojih su doktori rekli da ima vrlo malo sanse da prezivi, on je zadrzao svoje stavove i uvjerenja, borio se i pobijedio oba puta uz pomoc ogromnih doza vitamina C i neprestanog smijeha.  Nejgova borba i pobjeda nad artritisom detaljno je opisana u knjizi i filmu „Anatomija jedne bolesti”.  

Nastavile smo druzenje uz jos mnogo aktuelnih tema  koje su moje prijateljice opisale u prethodnim clancima i svakoga puta sam dosla do dragocjenih saznanja i savjeta.  I ne samo da su to bile jako korisne informacije, vec su nase dame to iznijele na tako jednostavan nacin i sa preciznim uputama za njhovo prakticnu primjenu u zivotu, da sam se nekoliko puta zapitala kako je moguce da meni to ranije nije palo na pamet.  Kao sto je Aleksandra vec pisala u prvom clanku, izlaganja Zorice Djordjevic kao i Jelene Radosavljevic spadaju u ovu vrstu, i zaista su bila vrhunskog kvaliteta i od neprocjenjivog znacaja za dalji razvoj i uspjeh nase skolice. 

  Draganina vedrina, Agnezina blagost, Negoslavin informativni blog kao i divne zaplanjske price su upotpunile nase druzenje na jedan poseban nacin i doprijenele da od ucesnica Webinara postanemo ili barem dozivljavamo jedna drugu kao prijateljice.  Oprostite ako sam necije ime zaboravila da pomenem, jer sam nazalost morala da propustim dva druzenja, ali je cinjenica da je svako od vas pojedinacno doprineo da ovo bude jedno nezaboravno iskustvo, koje cemo, nadam se, da nastavimo jednog dana kada za to dodje pravo vrijeme.

Posto su moje prijateljice vec pisale o zdravoj ishrani i fizickoj aktivnosti, ja bih samo jos jednom da nas sve podsjetim na to koliku moc ima nas pozitivan stav, osjecaj zahvalnosti za ono sto vec imamo, pa i za ono sto nemamo, jer upravo to nam daje razlog za dalju borbu, tako ucimo da se nadamo i ustrajemo u nasim naporima i dobrim djelima.  Njegujte vedar duh i smisao za humor, jer upravo taj smijeh moze da nam bude najveci prijatelj.  Povrh svega, volite sebe i ljude oko sebe, ocekujte vise od sebe nego od drugih, a ako se nekad i desi da vas ocekivanja ponesu, pa jos ako se razocarate, oprostite odmah i u potpunosti, i sebi i drugima, jer zivot je ionako kratak, iskoristite ga na najbolji moguci nacin, u skladu sa onim sto najvise volite i vrijednujete.   Ostajte nam zdravo i do sljedeceg puta!    

Follow by Email