Ono, o čemu (ne) sme da se priča


     Koliko god se o Srbima pričalo loše i sve najgore, zbog čega smo, kako Milorad Pavić u zadnjem intervjuu reče, pripadnici trenutno najozloglašenijeg naroda na svetu, uverenja sam da smo, u proseku, dobri ljudi. Ljudi sa srcem dovoljno širokim i dušom dovoljnom toplom, da u njega prime i njom zagreju sve one koji od nas to očekuju. Čak i kada ne traže,bar ne glasno.
     Ovo napominjem zbog redova koji slede, očekujući i neke oštrije reakcije i prozivanja, budući da tema kojom ću se baviti u ovom tekstu spada u red onih - škakljivih, nepopularnih, društveno vrlo neprihvatljivih, obzirom na aktuelnost nekih drugih sudbinskih dešavanja na našem tlu i na neke diktate koji nas, očito je, pritiskaju.. O njoj pišu samo neki manje poznati i nedovoljno kontrolisani mediji, od onih koji diriguju zbivanjima na ovim prostorima, pa tako samo deo onoga što nam se događa možemo saznati iz tih tekstova kojima, opet, ne smemo u potpunosti verovati.

ROMSKO  ILITI  PITANJE SRPSKIH CIGANA I CIGANA U SRBIJI

     Da, namerno sam odvojila dve kategorije Roma-Cigana, jer, sudeći po informacijama koje se stidljivo pojavljuju u tim, nekim medijima koji se drznu da se dohvate i ove teme, postoje Romi-Cigani, koji su po svemu gradjani ove zemlje, kao i Srbi, muslimani, Bugari, Mađari i ostali, dakle ljudi sa istim pravima ( sa obavezama baš i nije tako, ali šta ćemo, kad je većina uvek u opasnosti da joj se zameri, pronadje ili nametne nešto u smislu tlačenja manjina, pogotovo kada su takva traganja nedobronamerna),a postoje i oni Romi-Cigani, koje ta demokratka evropska elita koja toliko drži do ljudskih prava, ciljano, metodično i jako dobro isplanirano, sakuplja u getima po svojim, etnički manje ili više čistim zemljama, pa  ih onda sabija u srpske granice. Stvarajući, tako, još jedan poligon za namerno izazivanje i eskalaciju sukoba, koje će potpaliti onda kada se to najbolje bude uklapalo u njeno dalje prikupljanje dokaza o Srbima kao lošem narodu. I ko zna čega još.








     O tome kako se sve to polako, studiozno, bez mnogo pompe i obelodanjivanja, da se Vlasi ne dosete, realizuje, možete pročitati ovde.
     Ne može me niko ubediti u dobronamernost belosvetskih moćnika, koji samo jednu grupaciju ljudi na ovom kontinentu izdvajaju od ostalih, podstičući i debelo finansirajući izgradjivanju u njoj svesti o nekakvoj posebnosti, zbog koje pravila savremenog sveta za nju ne važe. Da  bi ih, zatim,sa sve tim duboko ukorenjenim i odjednom podržavanim, navikama, uvalila jednoj zemlji i to baš - Srbiji. Nema , tu, ni n od dobronamernosti prema zemlji koja se prinudjuje da nekritički prima pod svoj krov svu onu armiju belosvetskih prosjaka i kriminalaca pokupljenu na njenim ulicama, ko zna odakle pridošlu. Ali, ono što naši Romi-Cigani ne shvataju u uslovima kada im pune glave o tome da su oni posebni, najvažniji i da zaslužuju sve moguće privilegije, ali ne u svakom, ne u n jihovom, nego samo u ovom društvu, a da istovremeno nemaju nikakve obaveze, malo je tu dobronamernosti i prema njima samima.
     Ako mi neko zameri na prethodnoj rečenici, da odmah objasnim - živim u gradu za koji se, u ostalim delovima zemlje, vrlo često kaže da je ciganski grad. Nekada smo živeli jedni pored drugih, ali sa emancipacijom- ne svih, ali nekih njihovih pripadnika, sve više živimo zajedno. Sprat kuće iza moje kuće kupile su dve romske porodice - bilo je jedno vreme problema oko narušavanja javnog reda, ali kada im je objašnjeno šta taj pojam označava, i problemi su nestali. A kada je nešto ukradeno u nečijem dvorištu, niko i ne pomisli na njih, nego svi sumnjaju u komšijinog stanara- jer su kradje počele od kako se on doselio, a i inače važi za čoveka lake ruke.U susednoj ulici, ogromnu kuću kupila je romska porodica. Nikada nisam čula da je bilo ko imao bilo kakve probleme sa njima.

ŠTA JE LOŠE I ŠTETNO U TOME DA SE I ROMI UKOPE U CIVILIZACIJSKO PONAŠANJE

      Kome smeta uklapanje Roma-Cigana u društvo u kojem žive, poštovanje i sa njihove strane, osnovnih pravila ponašanja, pridržavanje reda? Zašto je asimilacija to, ako ih neko nauči da se u besplatno dobijenom stanu  u zgradi u kojoj živi još desetine porodica, ne čuvaju konji i svinje, da parket iz tog stana ne služi za grejanje i da ne sme da se galami i svakodnevno otkačinje muzika do daske u svako vreme i nevreme? Kome smeta da njihovo dete usvoji higijenske i radne navike drugara iz zgrade ili komšiluka? Ko bi voleo i ko radi na tome da oni zauvek ostanu na ulicama, ispruženih ruku, na svojim dvokolicama i sa konjima koji usraše naše ulice, a niko ne sme reč da im kaže?




     Pitala sam, skoro,posle ovakvih vesti, prijateljicu iz Zemuna, šta se to dešava   i zašto se dešava, kako je to uopšte moguće, a ona mi je odgovorila ovako

     -Kod nas u naselju ima puno Roma. naseljavaju ih sve više u nove zgrade, prave još zgrada. nemam ništa protiv, da nije njihovog načina života, policija je svake noći u tim zgradama, a danas je bilo neko sakupljanje potpisa zbog toga.Ja nemam ništa protiv Roma, osećam  empatiju prema njima, ali sve im se dade, a oni sve uništiše, iz tih stanova sve prodadoše, a da samo vidiš kako je lepo čitav park oko zgrada, igralište za decu, ljuljaške, tobogani, sve nestalo jedne noći. S druge strane da vidiš kakvi su automobili parkirani, da se začudiš, nema ni jedan da je stariji od deset godina. Sakupljanje sekundarnih sirovina je unosan posao, a krađa još unosnija.
Priča mi prijateljica, sudija, da je imala slučaj, bračni par Roma, svakodnevno su krali u jednom mini marketu, kako gazde zaposle samo dvoje, jedno na kasi, a drugo da radi sve ostalo, trebalo im nekoliko dana da ukapiraju ko krade, pa ih sačekali. Došlo do frke, poznate kao narušavanje javnog reda i mira, a kod sudije se Romi branili da su napadnuti samo zato što su Romi.Hajde dokaži sad da su krali. Snimanje dozvoljeno samo policiji, imamo Zakon o zaštiti podataka o ličnosti.
Problem raseljavanja Roma iz udžerica ne treba rešavati tako da se samo za njih grade zgrade i naselja, nego ih treba useljavati po jednu porodicu ovde, onde. U mojoj zgradi postoji romska porodica, ne primećuješ ih, sami su, nemaju s kim da prave žurke celu noć, i da galame, viču, ne usuđuju se ni da kradu, jer bi se odmah posumnjalo na njih, i tako, malo po malo, postadoše uzorni građani.
Ne valja što su se ljudi ovako nasilnički podigli protiv Roma, nisam pametna, ali mislim da treba postepeno uticati na njih da menjaju način života. Ako su dobili stanove, to je baš dosta stanova, nemam tačan podatak, ali radi se o desetak stambenih zgrada, četvorospratnica (zbog lifta), sa po bar dvadesetak stanova, a možda i više, dakle, ako su već dobili stanove, da ne luduju u tim stanovima i oko njih po celu noć, da koriste kupatila za higijenu, kad ih već imaju i slično.
U osnovnoj školi u Zemun polju, mislim da ima više od 1000 učenika, a da su više od polovine Romi, pa je tako sve masovnija pojava da Srbi upisuju decu u druge osnovne škole koje su prilično udaljene, moraju decu voziti, ili ako su starija deca, idu prevozom, umesto nekoliko stotina metara pešice. Nije to da im smetaju Romi kao Romi, mada evo, pokazalo se da ima ekstrema, već ljudima smeta njihov način života, prljavština, krađe i slično, i decu tako uče. Sad šalji dete sa njima u školu, ako znaš da se može zaraziti, ili da će mu biti često ukradeno nešto od pribora ili novac za užinu.


    Eto, ako neki Rom-Ciganin pročita ovaj tekst, bar će videti šta zaista mi, Srbi kako nas nazivaju kada hoće da nam nešto zamere ( vi, Srbi ste....toito), mnogi od nas, zapravo, mislimo o njima. Da im ne usadjuju u glavu nekakve gluposti o diskriminaciji i šta-ti-ja-znam bezrazložnoj netrpeljivosti prema njima. To, što ne trpimo ciku i viku usred noći, znači da je ne trpimo od svakog komšije koji preteruje, ne samo od njih. To, što zaziremo od lopova,znači da zaziremo od svakoga ko krade i da ne optužujemo ove ili one bezrazložno. To, što ne gledamo s blagonaklonošću na činjenice da se, u vreme kada su mnogi u krizi, daje i pomaže samo nekima, da je samo nekima sve dozvoljeno i čak i kriminal i zlo tolerisani samo zato da se ne bi reklo kako su manjine diskriminisane, dok se na drugoj strani neki pate samo zato što nisu manjine, o njihovim svađama i tučama se ništa ne prećutkuje i štampa o tome danonoćno bruji, dok o drugima ne sme da zucne... pa, imamo prava makar da gunđamo, ako već ne možemo to i da promenimo, pa tako da ista pravila važe za sve.

 A ŠTA MISLIŠ, DA LI BI SMELI DA GA DISKRIMINIŠU ZA POSAO AKO NAPIŠE DA JE ROM

     Volela bih kada bi neko, zaista upućen, mogao da prokomentariše tekst koji sam našla ovde. Tekst, inače, baca posebnu svetlost na takozvano romsko pitanje, ali ujedno i mnogo veću tamu na pitanje o budućnosti ove zemlje. I to , ne samo na Srbiju u celini, na Srbe i ostale narode u njoj, nego na specifičan način i na sudbinu "naših" Roma-Cigana. Pogotovo s aspekta napred pomenutih Roma-Cigana poreklom ne sa naših prostora, nego sakupljanih po getima onih evropskih zemalja koje obmanjuju i njih i nas da su demokratske, et(N)ički tolerantne i pravedne. I biće to, ali onda kada svoje gradove očiste upravo od njih samih, a nama daju nalog da ih udomimo, da im pružimo ono što ni svojima, svejedno koje nacije bili ne možemo, i još da ih, pritom, pitamo, hoćete li još.
     A takav tok stvari, bojim se, osim što je na štetu svih ostalih u ovoj zemlji, na kraju će se okrenuti i protiv samih Roma-Cigana, ovih naših (jer će ono što se sada daje samo njima, morati da dele sa novima i tuđima). Sa kojima vekovima živimo i koji bi se, samo da nije podstrekivačke belosvetske politike,mnogo brže uklapali u svakodnevicu sredine u kojoj žive i čija bi pravila, valjda, trebalo i oni da poštuju. Uz svo očuvanje različitosti i onih osobina, navika i tradicije, koja ih čini izuzetnima.
   
     U medjuvremenu, oni će se, s pravom, ljutiti na sve one Srbe koji se, zbog privilegija koje ova zajednica ima u obrazovanju, zapošljavanju, izigravanju zakona, u socijalnoj oblasti i na ostalim poljima, izjašnjavaju kao Romi. A sami kažu da ih je već mnogo i da ih, svojom neaktivnošću u borbi za romska prava, ugrožavaju i ometaju.Jer su tu samo zarad privilegija.

     I na kraju, mada je to bio i početak ove storije o nama, ma koliko da se govorilo o Romima-Ciganima,crtica iz naše stvarnosti - žali mi se prijateljica na to da njen muž, iako vrstan stručnjak, nikako ne može da se zaposli posle smrti vlasnika firme u kojoj je on bio direktor.

Starosna diskriminacija kod zapošljavanja se ne može dokazati, osim ako u oglasu ne piše izričito do 35 godina... Ako ne ulazi u uži izbor, uvek mogu obrazložiti nekim drugim 

razlogom, na primer, da su smatrali da će takav kadar tražiiti previsoku platu. Ako ga pozovu na razgovor, uvek mogu izmisliti da nešto nije znao, jer pisanog i zvučnog zapisa nema. 

Tako je konkurisao u jednoj knjigovodstvenoj agenciji za knjigovođu. Bio na jednom razgovoru, pa ga vlasnica zvala ponovo, bio oko dva sata, dala mu da uradi nešto, pa rekla da će se javiti, pa ga zvala posle nekoliko dana ponovo, ponovo mu dala da uradi nešto, i tako je išao kod nje pet-šest puta. Kad mu se smučilo, pitao je otvoreno na čemu je, ona mu rekla da joj ne treba direktor. On njoj da nije ni bio oglas za direktora, već za knjigovođu (pri čemu je fakultet bio uslov) te da se on za knjigovođu i javio, ona njemu da nije nešto uradio kako treba. Šta? Nije dobro popunio opštu uplatnicu, je'l veruješ u to, da je tako nešto moguće. Što ga je ponovo zvala ako nije dobro uradio. 

Tako je na samom početku, u sekretarijatu za saobraćaj, nakon razgovora dobio odgovor da nije ispunio uslove oglasa-pa što su ga zvali na razgovor, takve prijave se odmah odbacuju. Svega se dobro sećam, jer je za skoro tri godine konkurisa na najmanje 2000 mesta, a pozvan svega 5-6 puta.
Šta misliš, da napiše u motivacionom pismu: Nadam se da ne smeta što sam Rom. Jer, starosnu diskriminaciju ne možeš dokazati, pa je svi čine, a etničke se plaše i posledica etničke diskriminacije, a to je lako dokazati. 



I da- na promociji knjige autora koji  je malo više od prosečnih građana upućen u tokove angažovanja onih koji kroje politiku planete i ovog kontinenta, čula sam informaciju o tome da je izgradnja najvećeg prihvatnog centra za te Rome-Cigane koje taj kvazidemokratski svet mnogo voli, ali kada nije na njegovoj teritoriji,  planirana blizu Niša. Da podsetim samo još jednom - u vreme mog studiranja s nevericom smo gledali neke karte koje su prikazivale buduću Evropu s današnjim granicama. Pa doživesmo da bude stvarnost. Iskrena da budem, stvarnost sa novim srpskim gradovima u koje je sateran sav onaj narod kojeg se Evropa čisti, ne bih volela da doživim. Isto kao što mojim komšijama, onima iz drugih delova grada , pa i iz Stočnog trga, gde ih je njaviše, želim što bržu emancipaciju i prihvatanje civilizacijskih pravila koja se poštuju svuda u svetu. I za koja  njima, ovi što ih lažu da im žele dobro, kažu da ne važe samo za njih.

I evo, ko naručenog, dokaza licemerstva tog "demokratskog" sveta - http://www.mondo.rs/a632689/Zabava/Muzika/Pilerovi-uzburkali-Austriju.html

znam...i ovo ćutanje je neki komentar

To bi bilo ono pravo, da se pokažu pozitivni primeri, ali pitanje je koliko oni gledaju TV, koliko čitaju novine, slušaju radio...slušaju samo muziku. Žao mi je što se niko nije javio po ovoj temi :(

Naravno da ljudi ne žele o tome da pričaju, bar ne jaavno, jer čim otvoriš usta na ovu temu mogu da te optuže za...svašta. Ali, ja ću uvek da tvrdim da sve ono što im se čini i čime im se podilazi, osim što je na našu štetu, još mnogo više šteti njima samima. Jer, kao ljudi bez radnih i ostalih navika, navikli samo da primaju i očekuju pomoć, dokle će stići? I zašto im se ne pokažu, kao pozitivan primer, ljudi iz njihovog miljea, koji se ponašaju onako kako se ponaša sav ostali svet?I šta njima fali?

U pravu si, samo nije lako edukovati nekoga ko to ne želi. Kad je reč o mom primeru sa kontrolom u prevozu, nadležni će reći da ipak, nemaju dovoljno kontrolora. Zar nije logično da kontrolori budu na linijama na kojima ima više putnika koji ne plaćaju karte? Još jedan primer o proslačenju. Ko se ne bi sazalio na dete od pet-šest godina, koje traži dinar, ili na majku sa bebom? No, poučena primerom jedne svoje koleginice, ja im ponudim da im kupim nešto za jelo...uvek odbiju, stoji tačno na ulazu u pekaru u kojoj kupujem doručak i ja kažem, hoćeš da ti kupim kiflu ili nešto drugo što voliš, samo pobegne od mene. Što se tiče njihovog doseljavanja iz Evrope, tek se o tome ne sme, no, i to ne bi bilo strašno da su oni civilozavani i vaspitano, i da dobijamo pomoć za njihov smešat, uposlenje i sve ono što je na teret našeg budžeta, no, da su takvi, ne bi ih Evropa slala kod nas. Igranka bez prestanka. Još će ljudi da odgovaraju, ni krivi ni dužni, kao oni momci u Malom Iđošu.
Прикажи мање

I da, meni sav ovaj odnos naše države prema ovom pitanju liči na zabijanje glave u pisak - oni se navikavaju na poseban i povlašćen termin, ostali ljudi s druge strane gunđaju i negoduju i samo je pitanje vremena kada će ovo, sigurna sam, prerasti u veliki problem. Samo zato što se, s jedne strane, njima povlađuje, u interesu ne znam kakvog mira i poslušnosti prema volji onih koji nam diktiraju sve, pa i to da postajemo polako geto svih onih koje Evropa želi da se ratosilja. Umesto da se svi zajedni potrudimo, da im, možda je preteška reč, ali na lep način, edukacijom i objašnjavanjem nametnemo civilizacijska pravila ponašanja, mi ih tetošimo i time stvaramo još veći problem. I za njih, jer će tako i dalje kasniti za emancipacijom i neće ni biti svesni da je i njihova kultura sastavni deo opšte kulture koja važi za sve, ne samo za nas ili samo za njih, a i za nas, jer ćemo, kako nacija osiromašuje, biti sve kivniji, kolektivno, na privilegije kojima su obasipani. Ni za koju zemlju to ne valja, ne valja... valjda zato Evrope i hoće sve da ih pošalje južno od Niša, pa nek si mi posle trošimo glavu . A oni će nas izdaleka zadovoljno posmatrati i udarati nam packu svaki put kada dodje do...svega onoga do čega ne bih želela da dođe i zbog čega i pišem ovaj tekst.
Прикажи мање

Iskreno, i ja sam, ito ne malo, iznenađena odsustvom komentara. Privatno, znam da skoro svi imamo isti stav na ovu temu, a ovde- tajac. Verujem da ljudi ne žele da se mešaju u ono što ne mogu promeniti i da se , možda, boje prozivke ako kažu svoje mišljenje. Net je čudo, a i vrlo lako neko možee da izokrene i zloupotrebi naše rečenice. Hvala ti, još više, baš zbog toga.

Celi dan razmišljam o ovom tekstu. Savršeno i realno opisano stanje, ali potvrđuje se pravilo da se o tome ne priča, bar ne javno, što zaključujem iz toga što još uvek nema komentara. Živim u kraju gde ima puno Roma. Oni zaista žive po svome, bez obzira na to da li su pod šatorom ili u luksuznoj vili. Gledajući kao čovek, i profesinalac, zaista nemam ništa protiv njih niti ljude gledam po boji kože. No gledam ih po ponašanju, po navikama, uključujući i higijenske, gledam po vaspitanju. Gledam da nikom ne smetam, da se ponašam tako da su moja prava ograničena pravima ljudi oko mene. To znači, kao što ja imam pravo da slušam muziku, tako i moj komšija ima pravo na tišinu, ako to želi, i ne mogu ja slušati muziku da me nije briga što komšiji to smeta, nebitno ko je komšija, Ako neko bazdi na prljavštinu ili na alkohol, gledam da sam što dalje od te osobe, nebitna je boja kože. Ne bih da ulazim dublje u temu, Negoslava je sve dobro napisla, slažem se sa njenim stavom, hvala draga :). Da se bojazan od diskriminacije pretvorila u privilegije koje su im date i koje oni vešto koriste, evo potvrde u ovom primeru: napisah da u mom kraju ima dosta Roma, zato sam u gradskom prevozu vrlo često bila svedok rasprave između pojedinaca pripadnika ove manjine i kontrolora, jer oni po pravilu, nikada nisu imali kartu. Pre nekoliko meseci, u sredstvima javnog informisanja je objavljeno da sva vozila imaju stalnu kontrolu. Vozila koja idu iz mog kraja, nemaju-više nikada. kad se vozim nekom drugom linijom, zateknem u prevozu kontrolora, ali u pravozu iz mog kraja ih nema. ne znam da li je tako i u drugim delovima grada gde ima više Roma, ali kod mene je tako. Kako svega nekoliko puta mesečno koristim drugi prevoz, mogla bih da uštedim novce za mesečnu uplatu, jer mogu koristiti činjenicu da su oni zaštićeni od plaćanja. No, neko mora da plaća da bismo imali prevoz. Ipak, oni su bar, kad su ih kontrolori zaticali bez karte, posle žalopojki i kraće rasprave do sledeće stanice, na naređenje izlazili iz autobusa, dok je bilo povremene kontrole, a jedan naš, mlad čovek, nije hteo da izađe, čime je zadržao autobus deset minuta u stanici, a potom su kontrolori digli ruke. Sve ovo dokazuje da život nema pravila, i da smo svi različiti. Hvala na izuzetnom tekstu, Nego!


Tekst sam reprizirala ovih dana i evo novih komentara


 
Otključavam jutros ulaznu kapiju, a pred njom konj upregnut u prikolicu. Dečka koji sedi na njoj, na mestu "suvozača", pitam zašto ne čiste ... ono što ostane posle pražnjenja konjskih creva, kao pravilu uvek ispred moje kapije.
-Čistimo mi, kaže, kako ne čistimo... i savija glavu...
- Nemoj odmah da pomišljaš na to kako neko ima nešto protiv vas, ali stvarno nema smisla da meni smrdi ispred vrata i da  ja svaki dan mora čistim za vašim konjima... gotovo se pravdam...
Nailazi "vozač" zaprege, koj godinu stariji, i odmah počinje grdnju- Šta vi 'oćete, mi smo vam sve pokrali, šta...
- Jeste i krali, kažem, zbog toga i zaključavam kapiju, ali sada nije o tome reč. Sada vas samo molim da počistite ...
S ciničnim osmehom na licu, uz mnoštvo pogrdnih reči, ošinu konja bičem i odoše... svojim poslom.
Konj ovoga puta nije imao vremena da... ostavi tragove svog prolaska ispred moje kapije.
Прикажи мање
 
 · 
Одговори

Negoslava Stanojevic

пре 1 године  -  Дели се јавно
 
Ono, o čemu (ne) sme da se priča
     Koliko god se o Srbima pričalo loše i sve najgore, zbog čega smo, kako Milorad Pavić u zadnjem intervjuu reče, pripadnici trenutno najozloglašenijeg naroda na svetu, uverenja sam da smo, u proseku, dobri ljudi. Ljudi sa srcem dovoljno širokim i dušom d...
 
 · 
Одговори

Liliana Luna

пре 1 сат  -  Дели се јавно
 
Bravo Nego za tekst!
 Slažem se sa svakom rečju koju si napisala. Napisala si ono što svi mislimo ali retko ko hoće da kaže glasno jer to kao nije " politički korektno"...a i taj izraz mi ide na živce...previše se koristi...
Nemam ništa protiv ovih naših Cigana koji su vekovima tu sa nama, imala sam drugarice i drugare, sa nekima sam i danas u kontaktu i jako dobro znam da i njima smeta sve ovo što i nama...
+
1
0
1
 
 · 
Одговори
 
Ali se zvanično zabija glava u pesak i dozvoljava da drugi određuju njihovu sudbinu, stvarajući jaz izmeđe naše i njihove sirotinje i time mesta za  potencijalni sukob.
Додајте коментар...

Мерима Аранитовић

пре 2 дана  -  Дели се јавно
 
O, draga, to je jedna od onih tema o kojoj se neće mnogo komentarisati, ali kao što reče, i tišina je komentar. Ovo je kao i sa decom i dečijim pravima - obaveza nigde - a kad odrastu i počnu od tih koji su im prava pisali tražiti ozbiljnije stvari - e, onda dođe do problema... Uvek je lakše propisivati u tuđoj avliji...
+
1
0
1
 
 · 
Одговори
 
hvala- i ne znam šta ovome da dodam
Додајте коментар...

Vera Uzelac

пре 3 дана  -  Дели се јавно
 
Dobar tekst! Studiozno urađen, činjenično potkrepljen, vidi se da je i u pripremu i u pisanje uloženo mnogo truda.
Nego, ispričala bih jednu kratku istinitu anegdotu: Prošle jeseni nađem se ja u groznoj saobraćajnoj gužvi, branik do branika. Nekako se probijem, ubeđena da je saobraćajka, kad ono sklepana kola, samo što se ne raspadnu, natovarena do vrha kartonima, nekim gajbicama, a vuče ih neko kljuse, pena mu oko usta, samo što ne skonča. Skalamerijom upravlja crnoputi momčić, ako ima 12 godina, dobro je. Prođem ih, dam desni žmigavac i parkiram se pored policajca, koji stoji pored svog tog haosa i - gleda. Izlazim iz auta, vatra mi iz ušiju suče i nakrpim policajca zašto ova "kola" sa sve kljusetom ne isključi iz saobraćaja, valjda mu je i to obaveza, osim da uzima harač. Pogleda on mene, ladan ko špricer, pa me upita: "A šta ja, gospođo, da radim sa njim? Da možda zajašem ovu ragu do policijske stanice, sve centrom grada?" Zanemela sam, zamislila kako bi to izgledalo, počela da se smejem i......otišla.
Прикажи мање
+
1
2
1
 
 · 
Одговори
 
I ovde nemam šta da dodam, sem - hvala. Nadam se da neko odgovoran ovo čita.
Додајте коментар...

Milica Djokic

пре 3 дана  -  Дели се јавно
 
Ne znam zašto ljudi izbegavaju javno da govore o ovoj temi a privatno svi imaju mnogo toga da kažu.Ja nemam taj problem.Rodjena sam u Leskovcu,gradu gde su postojale dve "ciganmale",u Podvrcu i na Hisaru.Išla sam u školu zajedno sa ciganskom(tada se nisu zvali Romi) decom i imali smo uglavnom normalne odnose.Ja sam vaspitana tako da ljude ne delim po nacionalnosti i boji kože(ali stvarno)i često sam dolazila u sukob sa ljudima koji su o svim Ciganima govorili samo najgore a bez ijednog argumenta.Medjutim, u zadnje vreme,odnosno od kad je Evropa počela toliko da brine o pravima Roma u Srbiji imam i ja različita iskustva.Prolazim svakodnevno pored njihovih kartonskih naselja koja bukvalno niču preko noći,gde se izmedju gomila kartona,starog papira,odbačene odeće i raznoraznog otpada,obično po blatu muvaju golišava i musava deca i psi.I obuzme me neka tuga iako znam da su neki od njih odbili da se presele u kontejnerska naselja koja su im obezbedjena jer kažu da tamo nemaju uslova da se bave svojim biznisom(sakupljanje sekundarnih sirovina).Muka mi je od onih što prose sa decom u rukama i traže pare"da kupim mleko za dete" a odbija da joj daš mleko,mada mi je jasno da ni dete verovatno nije njeno i da radi za nekog svog gazdu.
Sad se setih jednog Cigančića koji stalno stoji kod jednog semafora na Novom Beogradu i traži"neki dinar"Moj muž mu je jednom rekao da nema da mu da dinar ali može bombonu .Kada smo posle nekog vremena ponovo stali kod tog semafora dečko je prišao,prepoznao nas i rekao"Imaš još one bombone,mnogo su ti dobre".
Jednom sam opet ja ušla u pekaru da kupim kiflu kada mi je prišao dečkić i pitao me jel mogu i njemu da nešto kupim jer je gladan.Prodavačica je počela da viče i da gatera iz radnje ali sam ja rekla da hoću nešto da mu kupim i pitala ga da li voli burek.Mali je slegao ramenima i rekao da je to skupo a on ima i sestru.I stvarno ispred pekare je stajala devojica i čekala brata.Kupila sam im burek iako mi je prodavačica gundjala da ću tako da ih naviknem da joj stalno dolaze.Ne znam kakva su njena iskustva ali ja mislim da ne bih mogla da progutam ni zalogaj one svoje kifle da njima nisam kupila taj burek.
Imam i jako loša iskustva.Nedelju dana pošto smo otvorili Galeriju, zatekla sam razbijeno staklo na vratima.Rupa nije bila velika i ja sam pomislila da je to neko pijan ili iz obesti uradio ali sam ipak pozvala policiju.Čim su čuli o čemu se radi rekli su mi da znaju o kome se radi ali da su šanse da budu kažnjeni-nikakve.Ispostavilo se da su u pravu .To je grupa od 3 dečaka od kojih najmanji ulazi kroz razbijena vrata i krade samo pare(slatkiše nisu ni pipnuli)i kada ih i uhvate i privedu,pre nego što stignu njihovi roditelji koje policija mora da pozove jer su maloletni,pojave se predstavnice Nevladinih organizacija za zaštitu nacionalnih manjina.
Mislim da tu i jeste glavni problem.Te razne organizacije koje finansira ko zna ko iz belog sveta i demokratske Evrope i koje ni malo ne zanimaju ni Romi,kako su oni ubedili naše Cigane da se zovu ,ni njihova prava.Njima trebaju baš takvi neobrazovani i neuklopljeni u sredinu ljudi koje onda oni mogu da brane i bore se za one koji kradu umesto da im omoguće da se obrazuju i izvuku iz bede.
Opet sam se raspisala i možda udaljila od teme ali ti si kriva jer započneš temu o kojoj ja mogu do ujutru da pričam ili pišem.Imam ja još primera iz života o CIGANIMA koji kažu da su svi njihovi bili Cigani a ne ROMI kao što ih sad ubedjuju da su.
Прикажи мање
 
 · 
Одговори
 
Nisi. Hvala ti za svaku reč i svaku potpisujem.

7 коментара

  1. Celi dan razmišljam o ovom tekstu.
    Savršeno i realno opisano stanje, ali potvrđuje se pravilo da se o tome ne priča, bar ne javno, što zaključujem iz toga što još uvek nema komentara.
    Živim u kraju gde ima puno Roma.
    Oni zaista žive po svome, bez obzira na to da li su pod šatorom ili u luksuznoj vili.
    Gledajući kao čovek, i profesinalac, zaista nemam ništa protiv njih niti ljude gledam po boji kože. No gledam ih po ponašanju, po navikama, uključujući i higijenske, gledam po vaspitanju. Gledam da nikom ne smetam, da se ponašam tako da su moja prava ograničena pravima ljudi oko mene. To znači, kao što ja imam pravo da slušam muziku, tako i moj komšija ima pravo na tišinu, ako to želi, i ne mogu ja slušati muziku da me nije briga što komšiji to smeta, nebitno ko je komšija, Ako neko bazdi na prljavštinu ili na alkohol, gledam da sam što dalje od te osobe, nebitna je boja kože. Ne bih da ulazim dublje u temu,
    Negoslava je sve dobro napisla, slažem se sa njenim stavom, hvala draga :).

    Da se bojazan od diskriminacije pretvorila u privilegije koje su im date i koje oni vešto koriste, evo potvrde u ovom primeru: napisah da u mom kraju ima dosta Roma, zato sam u gradskom prevozu vrlo često bila svedok rasprave između pojedinaca pripadnika ove manjine i kontrolora, jer oni po pravilu, nikada nisu imali kartu.
    Pre nekoliko meseci, u sredstvima javnog informisanja je objavljeno da sva vozila imaju stalnu kontrolu. Vozila koja idu iz mog kraja, nemaju-više nikada. kad se vozim nekom drugom linijom, zateknem u prevozu kontrolora, ali u pravozu iz mog kraja ih nema. ne znam da li je tako i u drugim delovima grada gde ima više Roma, ali kod mene je tako.
    Kako svega nekoliko puta mesečno koristim drugi prevoz, mogla bih da uštedim novce za mesečnu uplatu, jer mogu koristiti činjenicu da su oni zaštićeni od plaćanja. No, neko mora da plaća da bismo imali prevoz. Ipak, oni su bar, kad su ih kontrolori zaticali bez karte, posle žalopojki i kraće rasprave do sledeće stanice, na naređenje izlazili iz autobusa, dok je bilo povremene kontrole, a jedan naš, mlad čovek, nije hteo da izađe, čime je zadržao autobus deset minuta u stanici, a potom su kontrolori digli ruke.
    Sve ovo dokazuje da život nema pravila, i da smo svi različiti.
    Hvala na izuzetnom tekstu, Nego!

    ОдговориИзбриши
  2. Iskreno, i ja sam, ito ne malo, iznenađena odsustvom komentara. Privatno, znam da skoro svi imamo isti stav na ovu temu, a ovde- tajac. Verujem da ljudi ne žele da se mešaju u ono što ne mogu promeniti i da se , možda, boje prozivke ako kažu svoje mišljenje. Net je čudo, a i vrlo lako neko možee da izokrene i zloupotrebi naše rečenice.
    Hvala ti, još više, baš zbog toga.

    ОдговориИзбриши
  3. I da, meni sav ovaj odnos naše države prema ovom pitanju liči na zabijanje glave u pisak - oni se navikavaju na poseban i povlašćen termin, ostali ljudi s druge strane gunđaju i negoduju i samo je pitanje vremena kada će ovo, sigurna sam, prerasti u veliki problem. Samo zato što se, s jedne strane, njima povlađuje, u interesu ne znam kakvog mira i poslušnosti prema volji onih koji nam diktiraju sve, pa i to da postajemo polako geto svih onih koje Evropa želi da se ratosilja. Umesto da se svi zajedni potrudimo, da im, možda je preteška reč, ali na lep način, edukacijom i objašnjavanjem nametnemo civilizacijska pravila ponašanja, mi ih tetošimo i time stvaramo još veći problem. I za njih, jer će tako i dalje kasniti za emancipacijom i neće ni biti svesni da je i njihova kultura sastavni deo opšte kulture koja važi za sve, ne samo za nas ili samo za njih, a i za nas, jer ćemo, kako nacija osiromašuje, biti sve kivniji, kolektivno, na privilegije kojima su obasipani. Ni za koju zemlju to ne valja, ne valja... valjda zato Evrope i hoće sve da ih pošalje južno od Niša, pa nek si mi posle trošimo glavu . A oni će nas izdaleka zadovoljno posmatrati i udarati nam packu svaki put kada dodje do...svega onoga do čega ne bih želela da dođe i zbog čega i pišem ovaj tekst.

    ОдговориИзбриши
  4. U pravu si, samo nije lako edukovati nekoga ko to ne želi.
    Kad je reč o mom primeru sa kontrolom u prevozu, nadležni će reći da ipak, nemaju dovoljno kontrolora. Zar nije logično da kontrolori budu na linijama na kojima ima više putnika koji ne plaćaju karte?
    Još jedan primer o proslačenju. Ko se ne bi sazalio na dete od pet-šest godina, koje traži dinar, ili na majku sa bebom? No, poučena primerom jedne svoje koleginice, ja im ponudim da im kupim nešto za jelo...uvek odbiju, stoji tačno na ulazu u pekaru u kojoj kupujem doručak i ja kažem, hoćeš da ti kupim kiflu ili nešto drugo što voliš, samo pobegne od mene.
    Što se tiče njihovog doseljavanja iz Evrope, tek se o tome ne sme, no, i to ne bi bilo strašno da su oni civilozavani i vaspitano, i da dobijamo pomoć za njihov smešat, uposlenje i sve ono što je na teret našeg budžeta, no, da su takvi, ne bi ih Evropa slala kod nas.
    Igranka bez prestanka.
    Još će ljudi da odgovaraju, ni krivi ni dužni, kao oni momci u Malom Iđošu.

    ОдговориИзбриши
  5. Naravno da ljudi ne žele o tome da pričaju, bar ne jaavno, jer čim otvoriš usta na ovu temu mogu da te optuže za...svašta. Ali, ja ću uvek da tvrdim da sve ono što im se čini i čime im se podilazi, osim što je na našu štetu, još mnogo više šteti njima samima. Jer, kao ljudi bez radnih i ostalih navika, navikli samo da primaju i očekuju pomoć, dokle će stići? I zašto im se ne pokažu, kao pozitivan primer, ljudi iz njihovog miljea, koji se ponašaju onako kako se ponaša sav ostali svet?I šta njima fali?

    ОдговориИзбриши
  6. To bi bilo ono pravo, da se pokažu pozitivni primeri, ali pitanje je koliko oni gledaju TV, koliko čitaju novine, slušaju radio...slušaju samo muziku.
    Žao mi je što se niko nije javio po ovoj temi :(

    ОдговориИзбриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.