Moj net drugar, samouki, što jeftino krpi duše - Lugar lebanski



     Imam, na blogu, pa na Fejsbuku, pa na kraju i na Skajpu, jednog druga, kuma takoreći (on mi je smislio naslov onog drugog bloga, Negoslavlje), koji mi osveži dan kad god se čujemo. Čak i kada je skoro ponoć, ko sad.

     Taj, moj virtuelni drugar kojeg doživljavam kao stvarnog, spada u likove tipa multipraktik - moraću da ga izdam, iako mi, kad mu maločas rekoh, ajd ćao, idem da pišem "od tebe", reče da nikako ne pominjem kako svira gitaru i peva starogradske na svoj način, ja ga čula, i još bolje dodiruje dirke na sinovljevom klaviru, što mu verujem na reč, a oduševio me večeras i svojim minijaturama. Nešto, naik na haiku, al bolje. Briljantne poetske minijature, bez rime. Ako prođu njegovu cenzuru pre objavljivanja, imaćete zadovoljstvo da pročitate dve koje slede

Mali oglas


Konac


Mana mu je to što zaboravlja tekstove pesama, manje svojih, više onih tuđih - ne znam da li zato pravi miks, tako što krene od jedne, vešto pređe na drugu i završi strofom iz četvrte.
Mana mu je i to što mnogo retko piše. Lebanske dogodovštine, o kojima izveštava svoje sugrađane, oduzimaju mu izgleda previše vremena, pa ga nema za- svoju dušu, merak i za dert.


Mnogo voli betonsko pivo, mada se ubih objašnjavajući mu zašto ga Nišlije tako zovu  - to vam je ono, kad pred selsku zadrugu, na basamaci, sobujete barem edno pivo, iz flašu, direkt. A možda i dve. Jedino je saglasan sa basamaci.




Lugar je, inače,bio učitelj po seoskim zabitima, dok je tamo još bilo dece koju je valjalo učiti srpskom jeziku i matematici i geografiji. Onda nam je geografija skraćena, pa valjda zato sada ima više učitelja nego dece.

Letos je, posle tolikih godina braka, Lugara rođena žena videla prvi put u životu bez brade. Kad prođe to što ga je bez brade ostavilo, Lugar će možda ponovo biti bradati brkajlija meke duše, koja mu jednako pristaje i ovako golobradom.

Pročitah, malopre, ponovo, i ova dva Lugareva  teksta - Ložica i Tegla, pa iznova ponavljam ono, moje, da ništa nije slučajno, jer upravo juče pominjah i ja kašike u poslednjem postu na Negoslavlju, a s teglama sam takođe imala neke peripetije, ali bilo pa prošlo...
Jedino mi je u prvom čitanju promakla, tek sada shvatam, poenta Lugarevog kazivanja u Ložici- upamti, grob se kopa zubima. Ukrašću mu ovo, pa neka se malo i ljuti, za naslov nekog sledećeg teksta o ne-zdravoj ishrani.
A do tada, malo poetično-nepoetično, o ljubavi

Ljubav je teška…
Ko tri kola kamenja.
A, svi znaju  da: 
Sve se menja,
Sem kamenja. 

4 коментара

  1. drugar ti je prva liga, lajkam ga.
    a ono grob se kopa zubima i ja ću ukrasti, makar da splašim muža i sina i da proslijedim kćeri

    ОдговориИзбриши
  2. Da znaš da jeste, a ono pozajmljeno je i odličan naslov- za nekad.

    ОдговориИзбриши
  3. Drago mi je što sam kroz tvoju priču upoznala jednog sjajnog lika.
    Nego, pitaj ga kako krpi dušu, moja je za krpljenje.

    ОдговориИзбриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.