INTERVJU - BORIS BAJIĆ , VODEĆI BLOGER U REGIONU


   
 Kada neko sa samo 25 godina postane vodeći bloger u bogatoj blogosferi ovog regiona, jasno je da je reč o osobi izuzetnog potencijala, koja ima šta da kaže, zna kako to treba reći, zna šta želi i ima hrabrosti da svoj stav iznese sudu onih na koje ukazuje, ali i onih koji prate to što on radi .

     Boris Bajić, Banjalučanin rodjen u Sarajevu, je stručni saradnik u Agenciji za osiguranje Republike Srpske, na usavršavanju iz oblasti aktuarstva u Ljubljani, a  odnedavno njegov blog  zauzima prvo mestu medju  vodećim blogovima, na zvaničnoj listi  Peekimedija - Servisa za praćenje društvenih medija . Što je i neposredan povod za ovaj, elektronskoj pošti zahvaljujući nastao intervju, mada sam ideju o tome imala i ranije, i to za onu moju rubriku nazvanu Mlade nade, koju više volim da zovem Zlatna deca.


     Najpre mi je objasnio da se sklonost ka pisanju kod njega  razvila spontano, pošto veoma mnogo čita. A budući da je često  nailazio na stručnu literaturu u kojoj su navedene stvari sa kojima nije mogao da se složi, počeo je da piše tekstove pretežno ekonomske tematike, a onda se postepeno prebacio na društvena dešavanja. Politika ga   zanima samo kao posmatrača, ni malo kao aktivnog učesnika . 


VOLIM DA MISLIM KAKO ŽIVIMO U UREDJENOM DRUŠTVU



 Kao blogerka koja je malo zakašnjeno ušla u blogosferu, da te pitam otvoreno, na samom početku, kako se postaje najčitaniji bloger u regionu? Kada si napisao prvi tekst na blogu, kakve su bile tvoje ambicije i da li si mogao da sanjaš sadašnje pozicije?
      
Ne pišem za novac, niti pišem tekstove po narudžbi. Pišem ono o čemu mi se piše i to isključivo kad mi se piše, bez rokova i bez urednika, nastojeći da izgradim sopstveni stil. Vjerujem da je u tome “tajna”, ako uopšte ima neke tajne. Iako sam svjestan pokazatelja pojedinih servisa koji mjere posjećenost domaćih blogova, mislim da je epitet “najčitanijeg blogera u regionu” malo precjenjen.

      
      Bez imalo zadrške i ustručavanja usudjuješ se da komentarišeš najaktuelnije pojave u našem društvu ,smeš da kažeš popu (patrijarhu ) pop i bobu bob, pa mi je zanimljivo - budući da pripadam generaciji kojoj tako nešto ne bi palo na pamet do granica duboke mladosti, osećaš li svoje godine, svoju mladost, kao prednost u vremenu kada se više ne poštuju ni godine, ni statusi, ni titule, budući da su maske odavno počele da padaju.









Volim da mislim da živimo u uređenom društvu,  u kojem se pojedinac i njegove lične slobode poštuju. Znam da mudrost dolazi s godinama i da je neke stvari pametnije prećutati, ali isto tako smatram da , ako imam jasno formirane stavove o nekom pitanju ,ne bi trebalo da čekam tridesetu, četrdesetu ili koju već godinu prije no što moji stavovi budu jasno izraženi. Ako kritikujem, nastojim da to bude argumentovano, zasnovano na činjenicama, a naravno, obogaćeno mojim mišljenjem, zaključcima i eventualno savjetima.
                    
     Šta ti, u društvu kojem pripadaš najviše smeta, šta bi voleo da se promeni i koje vrednosti stavljaš na prve pozicije


 ?

Najviše mi smeta poremećen sistem vrijednosti . Znanje je izgubilo na vrijednosti, a dobilo na cijeni, tako da je opšta pojava inflacija zvanja i deflacija znanja. Volio bih da se to promijeni , jer mi se čini da bi upravo to uzrokovalo lančanu reakciju nabolje u svim sferama društva.

      
      Možeš li bliže da objasniš sopstvenu kvalifikaciju - politički dezorijentisan? Znači li to da se svesno držiš dalje od političkih stranaka ili na političkom nebu ne vidiš stranku kojoj bi mogao da ponudis svoje potencijale?





Znači upravo to što ste rekli i sami, da se svjesno držim podalje od političkih stranaka, a u posljednje vrijeme i političke stranke se drže podalje od mene.
      
      Kako ocenjuješ generaciju kojoj pripadaš ? Ima li ona snage da se izbori za svoj status, za svoju budućnost, za bolje vreme u koje ulazi i koliko su defetizam i totalno razočarenje kritične odlike sadašnjih (ne)prilika u kojima živimo?





Odrastanje moje generacije je obilježio rat .. Mnogi su od nas bježali iz svojih domova i sa porodicama započinjali ispočetka stotinama i hiljadama kilometara daleko od svojih ognjišta. Uprkos tome, poznajem mnogo svojih vršnjaka koji se s osmjehom svaki dan bore za svoje mjesto pod suncem. Takvi me ljudi inspirišu i daju mi dodatnu snagu da istrajem u svemu što radim. Neradnika je uvijek bilo i uvijek će ih biti, kako u mojoj, tako i u generacijama prije i poslije moje. To je jednim dijelom odgovog na drugi dio vašeg pitanja. Mladi jesu poprilično letargični, ali čim prije shvate da niko neće nositi njihovo breme, tim bolje.

UKAZIVANJEM NA PROBLEME IZDEJSTVOVATI PROMENE NABOLJE
      
      Da se vratimo na blogovanje - koliko je to način izražavanja sopstvenih stavova, a koliko mogućnost da se ukaže na potrebu za nekakvim promenama i  ostvarenja istih?
      
     Mislim da je podjednako i jedno i drugo. Stavovi koje formiramo uzrokovani su okruženjem u kojem se nalazimo i pojavama oko nas. Opet, rijetko kad ćemo sjesti i pisati o tome kako je nešto dobro i kako treba da ostane baš takvo kakvo jeste. Mislim da ćemo ukazivati upravo na probleme unutar društva i kroz diskusiju i konkretne ideje nastojati da izdejstvujemo promjene nabolje.
      
     



 Jesi li imao uzore, savetnike, kada si počeo blogovanje i sa kojim problemima si se sretao kada si počeo da kritikuješ odredjene pojave i ličnosti ?









Uzore na polju blogovanja baš i ne mogu reći da sam imao. Mogu da Vam kažem da volim da čitam Markesa i Saramaga, tako da su mi oni nešto najbliže uzoru na polju pisanja. Što se tiče “savjetnika”, Milko Grmuša me je prvi ohrabrivao da počnem da pišem za Teza-AntiTeza i veoma sam mu zahvalan zbog pružene prilike, a Hana Kazazović (Cyberbosanka) me je podstakla da otpočnem da pišem sopstveni blog. Tako je za nekoliko dana,  uz izdašnu tehničku pomoć mojih prijatelja Damira Kasipovića, Nemanje Krecelja i Gorana Jakovljevića , nastao borisbajic.net.

Većih problema nije bilo, ali sitnijih “trzavica”, nekakvih više ili manje prikrivenih prijetnji i sitnih neprijatnosti ima uvijek i na to sam već navikao. S obzirom na teme o kojima pišem  , izostanak takvih reakcija bio bi poprilično razočaravajući za mene.

                    
     Jesi li ikada osetio zaziranje onih grupacija koje se ne bave blogovanjem, onda kada shvate ili saznaju da imaju posla sa nekim ko spada u uticajnije ljude u blogosferi ?

Nisam siguran da spadam u uticajnije ljude u blogosferi i ne razmišljam pretjerano o “blogosferi”, blogovanju i svemu tome zajedno. Ne mogu reći da sam osjetio zaziranje sa bilo čije strane u kontekstu blogovanja.
      
      
     Kolika je, po tebi, snaga domaće blogosfere, kakva joj je budućnost i možeš li da zamisliš nekog blogera na mestu na kojem se odlučuje o našim sudbinama?









Zavisi od toga koliko usko ili široko definišete “domaću blogosferu”. U Srbiji je kultura blogovanja na dosta višem nivou u odnosu na Republiku Srpsku ili Bosnu uopšteno, samim tim uticaj blogera je daleko veći sa Vaše strane Drine, da se poslužim frazom Vašeg predsjednika.

Sve blogere koji pišu o društveno-političkim temama mogu lako da zamislim danas-sutra na nekoj poziciji, pogotovo one koji su politički angažovani. Kao i u svemu u životu, bilo bi mi drago da neki od njih dobiju stvarnu moć da mijenjaju društvo u kojem žive, dok za druge ne mogu da kažem to isto.

      Kakav je tvoj stav o onima koji završavaju privatne fakultete ? Šta ti privatno kažu oni koji, umesto iz knjiga, za ispite uče iz sažvakanih skripta i mogu li oni uopšte da shvate koja je razlika izmedju njihovog i pravog studiranja?

      
     Zapravo ja i nemam neki naročit stav o privatnim fakultetima. Mislim da je jedina razlika izmedju diplomaca sa privatnog i diplomaca sa državnog fakulteta u tome što prvi ne znaju šta ne znaju, a drugi znaju šta ne znaju. Državni fakulteti, čini mi se, nisu to što su nekada bili, isti profesori predaju (ili prodaju, kako Vam je draže) i na jednima i na drugima, tako da i nema puno razlike. Da, reći ćete mi da će ovi lakše da završe fakultete i steknu diplome, ali ja ni tu ne vidim problem. Svako tek po sticanju diplome treba da se dokaže na tržištu rada, tako da će se tu najbolje vidjeti ko šta zna. Često će se osoba koja je završila privatni fakultet bolje snaći na nekom poslu od osobe koja je završila državni i šta ćemo tada da uradimo? Da zadržimo ovog koji pokazuje bolje rezultate ili onog drugog jer se on “više mučio”?
   Studiranje nije i ne smije da bude samo sebi svrha, a čini mi se da je postalo upravo to, kako iz perspektive studenata privatnih, tako i iz perspektive studenata državnih fakulteta.
Problema nisam imao, čak naprotiv, imao sam nekoliko ponuda za posao sa privatnih visokoškolskih ustanova.


      Gde vidiš sebe za 10, a gde za 20 godina?


Trenutno mi je prioritet da postdiplomski studij privedem kraju, te da nastavim i dalje da se usavršavam na tom polju. Moj plan je da se vratim u Banjaluku po okončanju studija, prvenstveno iz razloga što je industrija osiguranja poprilično nerazvijena u Bosni i Hercegovini i samim tim ima dosta prostora za razvoj. Mogao bih tome da se posvetim naredne decenije, a dvadeset godina mi je zaista predaleko i ne razmišljam o tome. Vidjećemo šta će vrijeme donijeti.


DVA PITANJA " LOKALNOG  " KARAKTERA

 Da li si nekad bio u Nišu i planiraš li uskoro da ga posetiš?

"U Nišu sam bio u dva navrata i zaista mi se dopao. Grad, Tvrđava, ljudi, hrana u Kazandžijskom sokačetu... Teško je izdvojiti bilo šta od toga. Siguran sam da će me put vremenom nanijeti opet u Niš, ali ne vidim da bi se to moglo desiti u bližoj budućnosti."

Jedno pitanje od ženskog dela publike ( postavila ga je jedna Sonja, mlada farmaceutkinja iz Niša ) -  šta je potrebno da jedna djevojka posjeduje da privuče tvoju pažnju?


Znate ono kad svi kažu kako im je bitno da je osoba "duhovita, iskrena, pametna, bla, bla.."? E, to su gluposti. Svi se mi svakodnevno u prolazu mimoiđemo sa stotinama duhovitih, iskrenih i pametnih ljudi, koje ne primjećujemo, zar ne? Ljudi nam svojim izgledom i ponašanjem privlače pažnju, a osobine koje sam naveo su tu da nas zadrže ili odbiju kad nam neko već privuče pažnju. Mogu samo reći da djevojke sa jednom dozom lucidnosti imaju prednost u odnosu na ostale, a svaka druga generalizacija bi bila netačna.


      
  



2 коментара

  1. Vrlo lepo!
    Eto nama uzora, posle tebe, naravno.
    Za mene je posle tebe, jer sam tvoje pisanje čitala, a njegovo ću tek :)

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala lepo tebi, i naa ovim rečima i na praćenju i na energiji koju imaš...pa me obasjaš njom baš kada je potrebno.
    Hristor voskrese. Želim ti ostvarenje svih onih ciljeva koji su ti važni, a sve do sledećeg Vaskrsa.

    ОдговориИзбриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.