AKO STE SA NEKIM ZAJEDNO PLAKALI ZBOG NJEGOVE TUGE , SPREMITE SE DA BUDETE NEPOŽELJNI KAD ODLUČI DA JE SREĆAN

 -Ako ste ikome u životu služili kao rame za plakanje, lakmus za upijanje njegovih tuga i boli, skrivena pregrada za pohranjivanje tajni o onome što preživljava i čega ga je sramota, spremite se i na to da jednoga dana budete odbačeni, bez ikakvog razloga . Ne mora obavezno to i da se desi, ali imajte na umu da niko ne voli podsećanje na sve ono loše čega je rešio da se više ne seća, jer želi da glumi sreću ili je zaista postao srećan 


Zajedno ste decenijama, u dobru i u zlu . Služite kao rame za plakanje kad joj je teško , kad je uvrede i povrede , osporavaju , omalovažavaju , šamaraju , šutiraju , sklanjaju u ćošak , prave od nje makovo zrno , zakidaju joj prava koja se inače podrazumevaju ,  pokazuju joj da je ništavna , da postoji zarad obaveza a ne radi prava , da ne ume ništa i da nije vredna ničega ...Tu ste da vas zove usred dana i usred noći , da se žali , plače , kuka do neba od besa i nemoći , da na vas prenese svu negativnu energiju  samo da joj malo bude lakše , a da vi posle ne možete da zaspite od brige i nemoći da joj pomognete .

     Mada ni sebi ne umete da pomognete ponekad , za nju uvek tražite najbolje rešenje  za datu situaciju , najprimereniji savet , najprigodniju utehu ... Vidate rane , ljubite da prodje , iz rukava vadite sve one priče koje pokazuju da ima i goreg ,tražite u njenom životu neke svetle tačkice od kojih pravite slona - eto, nije da ti je uvek loše, vidis, evo ovo i ovo i ovo je lepo i biće toga još , kažete kada vidite da pada , da je dignete i udahnete malo volje jer i vi , kao i ona sama, znate da ne zaslužuje to što joj se dešava i da je vredna mnogo ljubavi  i pažnje i razumevanja i davanja iiii...svega.


     Pa vam je krivo što je tako kako je , pa proživljavate njene nedaće kao svoje , mada ponekad nemate snage da slušate iz dana u dan iste priče i žalbe i kuknjave , mada biste da pobegnete ponekad od svega , da promenite tu ploču koja vergla uvek iznova istu žalopojku. Al znate , ona ne zaslužuje da ostanete gluvi i nemi na njene jadikovke , pa nastavljate da slušate ,tražite rešenja , utehu, savete.


     I tako prodju godine , decenije , čitav jedan život skoro , a ona shvati da je i sama ponekad grešila i da joj i nije tako loše kao što je mislila i da je zapravo i trebalo sve tako da bude i da u stvari i nema na šta i na koga da se žali . Da je, zapravo, u njenom životu sve potaman ,da nikada nikakvih problema nije ni bilo , da se nikada nije desilo ništa od onoga što je uzrokovalo njene brige i suze i sekiraciju i očaj i ....da je, zapravo  bašbaš sve kako treba . Samo vi još nikakako da shvatite da vam se sve to decenijama samo pričinjavalo .


    Ali dok ne shvatite vi da ste decenijama bespotrebno saosećali , sažaljevali , saučestvovali , zajedno plakali i još pride nasamo zbog nje tugovali , omakne vam se , baš onako kako slučaj samo ume da namesti , da izreknete nešto zbog čega ste dane i dane provele zajedno u razmatranju , raščlanjivanju , planiranju, tražeći rešenje za neku njenu muku i bol.  Da podsetite na nešto , ne zarad pukog podsećanja  nego zarad, po decenijskoj navici već , traženja objašnjenja za nečiji postupak , nezadovoljstvo , za nečiju reakciju. Nesvesni činjenice da više nisu aktuelne bolne teme , da njih , zapravo, nikada nije ni bilo . Da vam se sve pričinjavalo .

     I od tog trenutka, a možda i od ranije, samo to vi niste mogli da primetite, vi od prijatelja koji se prvi zove u nevolji, postajete neomiljena osoba u životu one osobe koja je zaboravila sve tužno iz svoje prošlosti. Koja je odlučila da je bila srećna od kad se znate. Koja je ljuta na vas, jer pričate nešto o čemu ona pojma nikada nije imala.

     Pa vaši susreti, nekada puni topline i razumevanja , postanu ledeno hladni . Pa shvatite da više niste ni dragi i mili , a najmanje potrebni . Da ste smetnja koja samim postojanjem podseća na ono što je arhivirano do mere zaborava . I da bi i vas najradije da zaboravi .


   
     Ako ste ikome u životu služili kao rame za plakanje , lakmus za upijanje njegovih tuga i boli , skrivena  pregrada za pohranjivanje tajni o onome što preživljava i čega ga je sramota , spremite se i na to da jednoga dana budete odbačeni, bez ikakvog razloga . Ne mora obavezno to i da se desi, ali imajte na umu da niko ne voli podsećanje na sve ono loše čega je rešio da se više ne seća, jer želi da glumi sreću ili je zaista postao srećan .

     Tada je najbolje rešenje da pokupite svoje krpice, pokušate da zaboravite sve ono što vas je rastuživalo decenijama i odete svojim putem . Srećni što je osoba kojoj ste nesebično podarili svoje vreme , sa kojom ste delili sve njene brige , tuge , boli i razočarenja, konačno izašla iz njih i postala osoba koja nikada i nije bila nesrećna u životu . I koja će svoju sreću da deli sa onima koji nikada nisu sa njom zajedno plakali .

   

Danas je 6. 5. 2015. i ja naiđoh na fantastičnu dopunu ovog teksta
https://icbmother.com/kad-mame-pocnu-da-lazu

Додајте коментар као Negoslava Stanojevic

Stream



Negoslava Stanojevic дели ово преко Google+

пре 3 месеца  -  Дели се јавно
+
3
4
3
 
 · 
Одговори

Potpisujem, prekrasan tekst na jednu ljudsku situaciju...komentar na blogu.
Преведи


Negoslava Stanojevic преко Google+

пре 4 месеца  -  Дели се јавно
   I tako prodju godine , decenije , čitav jedan život skoro , a ona shvati da je i sama ponekad grešila i da joj i nije tako loše kao što je mislila i da je zapravo i trebalo sve tako da bude i da u stvari i nema na šta i na koga da se žali . Da je, zapravo, u njenom životu sve potaman ,da nikada nikakvih problema nije ni bilo , da se nikada nije desilo ništa od onoga što je uzrokovalo njene brige i suze i sekiraciju i očaj i ....da je, zapravo  bašbaš sve kako treba . Samo vi još nikakako da shvatite da vam se sve to decenijama samo pričinjavalo . 
+
1
2
1
 
 · 
Одговори


Negoslava Stanojevic дели ово преко Google+

пре 6 месеци  -  Дели се јавно
+
1
2
1
 
 · 
Одговори
Прикажи сва 3 одговора

Videćeš ga kada ga odobrim. Hvala.
A zaključak ti je na mestu. No, u  vreme moje mladosti slične tvojoj sadašnjoj, ništa nismo znali ni o emocionalnoj inteligenciji, ni o emocionalnim vampirima- vodile su nas samo emocije. 

Izgleda da se tvoj komentar ipak zagubio- a dešavalo se to i ranije. Nema ga tamo gde mogu da ga odobrim. :(


Negoslava Stanojevic дели ово преко Google+

пре 2 године  -  Дели се приватно
+
1
2
1
 
 · 
Одговори


Blaženka Vesić дели ово преко Google+

пре 3 месеца  -  Дели се јавно
+
5
6
5
 
 · 
Одговори

Sjajan tekst na jednu ljudsku situaciju, žao mi je što ste Negoslava to prošli ali ima i ono da bismo nešto zaista saznali, moramo to doživjeti, iskusiti.Ja sam takođe imala slićnih situacija ali sam izvukla nauk od toga; puno ljudi nepresano lažu jer koriste sopstvenu glupost da bi manipulisali našim umom, trudim se saslušati, pomoči do neke granice, ne želim da me iko emocionalno iscrpljuje,ne mogu da slušam stalno jadikovke, ne želim pored sebe žrtvu, koja ništa konkretno ne poduzima i koja nevidi sopstvenu priču....Negoslava, sada vidite sve jasnije i viste korak ispred osobe koja vas je povrjedila...Pozzzzz..:-*
Прикажи мање

Hvala, draga Kimeta. Raduje me, između ostalog, da je ovaj tekst pomogao mnogima da shvate ovakve situacije. tekst nije skorašnji, ali me na njega podsetila jedna čitateljka koja me zamolila da joj pošaljem link, jer je izgleda opet doživela nesto slično. Ili je i nekome još htela da pomogne. Pozdrav.

Сјајн текст и истинит. Искусила више пута. И питала се често:зашто? Зато што људи не воле сведоке њихових слабости, туге, лоших тренутака. И као што си објаснила у једном свом коментару ти исти којима су служила као раме за плакање почињу да ти завиде и на крају да те мрзе. Јер си сведок нечега што они желе да забораве...

Baš tako. A nama ostaje za nauk- valja se saslušati tuđu muku, ali ako to pređe u naviku, kad tad će nam se osvetiti.

Ljudi nas ostavljaju i za manje stvari, a gde neće zbog arhive tuge koju su ostavili u nama! Svi takvi svedoci se pokažu kao nepotrebni, kada muka prodje... Okreneš list i odeš dalje... Svako o svojoj savesti treba sam da brine.

Da, ovo je divno rečeno- u nama ostane samo arhiva tuge koju su nam ostavili valjda umesto hvala.

i ako je ispunjen na zadovoljstvo onog koji je odrastao, puna kapa

aha, dakle ima nas vise koji/koje ucestvujemo u odrastanju drugih.... sto se ponekad i ne zavrsi happy-end-om... al` sta ces, zadatak je zadatak...

Tako jedino i može da se preživi.

Doživela :( Preživela :) Ja, mislim ;) Sad, ne ulazim u suštinu iste, ama ič ;)

To je nešto što se stiče s godinama - možda se moji prijatelji čude, ali ja sada sačekam da mi definišu uslugu koju očekuju od mene. Ne skačem odmah da nudim ono što oni tek zamišljaju. I tako izbegavam naknadne probleme i nesuglasice.

Ima takvih slučajeva svuda oko nas, doživela slično i pomalo mi je krivo a često se i preispitujem gde sam pogrešila ? Prvi put kad sam odbila uslugu koja nije bila korektna prema ostalim učesnicima priče dobila sam ledeni pogled, prekid nazovi prijateljstva i ćutanje koje traje već duže vreme. Ali, to je za mene gotova priča i ne želim da se podsećam. Gledam napred, s rezervom se nesebično dajem i trudim se da budem korektna ali ne i preterano uslužna :) Do granice svog sveta i ni korak bliže. I srećna sam zbog toga što me niko više neće povrediti jer sam se jednom opekla za sva vremena.
Прикажи мање

Potpisujem. I to dva puta.

Srećom. Mada, nažalost, desilo se.

Potpisujem. Od "a do š". Srećom bilo je davno.

Postoji objašnjenje u psihologiji - kada nekoga duže vreme pomažete, on vam je u početku zahvalan, ali vremenom dolazi u situaciju da se stidi, pa da vam zavidi, pa onda počinje da vas mrzi, jer smatra da je u vašoj vlasti time što ga pomažete. Slično je i sa onima čije probleme zajedno rešavate - najpre vam je zahvalan , pa se stidi , pa počne da vas mrzi onda kada primeti da se vi sećate nečega od toga što je on zaboravio, i onda ste mu krivi za sve.

Eh, kakvi smo ljudi. Nisam imala ovakav slučaj, mada je bilo laganog otuđivanja, život, okolnosti, bilo je da mi se na pomoć zaboravi, bilo je da ponovo pomažem, bilo je da se posle meni pomoć odbije i ignoriše moja muka...ljudska priroda, do bola.

24 коментара

  1. Potpisao bih rado svaku napisanu reč. Retko se desi da ostanem bez teksta posle nekog posta u blogu, sada je to slučaj.

    Pero ti se pozlatilo! Ili, u ovom slučaju, tastatura.

    ОдговориИзбриши
  2. To samo znači da si, nažalost , prošao kroz slično . I da, hvala.

    ОдговориИзбриши
  3. Zamisli da ti je Univerzum dodelio ulogu da pomognes nekome. Gnjavis se sa njim (njom) godinama, tesis ga, place ti na ramenu, i posle nekog vremena postane srecan. To znaci da si ti svoj zadatak zavrsila, i da je vreme da odes.
    Zar to nije supeeer?

    ОдговориИзбриши
  4. Zamišljam . I stvarno je super.
    U ovom slučaju , nažalost , nije tako . Samo je, po naški rečeno , ona sama legla na rudu , shvativši da je iluzorno da više očekuje ono što zaslužuje i da je bolje da se pomiri sa ono par mrvica koje dobija od života nego da večno jadikuje. Pomirivši se sa sudbinom kakvu nije očekivala , kakvu zaista ne zaslužuje , uvidela je da je na putu njene glume srećne žene kao velika prepreka jedna malenkost u vidu svedoka istine.
    A ako je ona rešila da zaboravi koliko je nesrećna , zašto bi sebi dozvolila druženje sa osobom koja zna razmere njenog usuda ? I pred kojom je svesna da je odglumljena sreća samo odglumljena sreća.

    ОдговориИзбриши
  5. Нешто ми дан пун тешких прича... Поготово кад се у њима препознам...
    И то обично са оне друге стране...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Naši dani, ovde, i inače su teški . Ako i nisu lično , oteža ih pogled na tudju tugu, bol, nemoć, jad... Valjda nam sudjeno.

      Избриши
  6. Eh, kakvi smo ljudi.
    Nisam imala ovakav slučaj, mada je bilo laganog otuđivanja, život, okolnosti, bilo je da mi se na pomoć zaboravi, bilo je da ponovo pomažem, bilo je da se posle meni pomoć odbije i ignoriše moja muka...ljudska priroda, do bola.

    ОдговориИзбриши
  7. Postoji objašnjenje u psihologiji - kada nekoga duže vreme pomažete, on vam je u početku zahvalan, ali vremenom dolazi u situaciju da se stidi, pa da vam zavidi, pa onda počinje da vas mrzi, jer smatra da je u vašoj vlasti time što ga pomažete.
    Slično je i sa onima čije probleme zajedno rešavate - najpre vam je zahvalan , pa se stidi , pa počne da vas mrzi onda kada primeti da se vi sećate nečega od toga što je on zaboravio, i onda ste mu krivi za sve.

    ОдговориИзбриши
  8. Potpisujem. Od "a do š". Srećom bilo je davno.

    ОдговориИзбриши
  9. Ima takvih slučajeva svuda oko nas, doživela slično i pomalo mi je krivo a često se i preispitujem gde sam pogrešila ? Prvi put kad sam odbila uslugu koja nije bila korektna prema ostalim učesnicima priče dobila sam ledeni pogled, prekid nazovi prijateljstva i ćutanje koje traje već duže vreme. Ali, to je za mene gotova priča i ne želim da se podsećam. Gledam napred, s rezervom se nesebično dajem i trudim se da budem korektna ali ne i preterano uslužna :) Do granice svog sveta i ni korak bliže. I srećna sam zbog toga što me niko više neće povrediti jer sam se jednom opekla za sva vremena.

    ОдговориИзбриши
  10. To je nešto što se stiče s godinama - možda se moji prijatelji čude, ali ja sada sačekam da mi definišu uslugu koju očekuju od mene. Ne skačem odmah da nudim ono što oni tek zamišljaju. I tako izbegavam naknadne probleme i nesuglasice.

    ОдговориИзбриши
  11. Doživela :( Preživela :) Ja, mislim ;) Sad, ne ulazim u suštinu iste, ama ič ;)

    ОдговориИзбриши
  12. aha, dakle ima nas vise koji/koje ucestvujemo u odrastanju drugih.... sto se ponekad i ne zavrsi happy-end-om... al` sta ces, zadatak je zadatak...

    ОдговориИзбриши
  13. i ako je ispunjen na zadovoljstvo onog koji je odrastao, puna kapa

    ОдговориИзбриши
  14. Ljudi nas ostavljaju i za manje stvari, a gde neće zbog arhive tuge koju su ostavili u nama! Svi takvi svedoci se pokažu kao nepotrebni, kada muka prodje... Okreneš list i odeš dalje... Svako o svojoj savesti treba sam da brine.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da, ovo je divno rečeno- u nama ostane samo arhiva tuge koju su nam ostavili valjda umesto hvala.

      Избриши
  15. Сјајн текст и истинит. Искусила више пута. И питала се често:зашто? Зато што људи не воле сведоке њихових слабости, туге, лоших тренутака. И као што си објаснила у једном свом коментару ти исти којима су служила као раме за плакање почињу да ти завиде и на крају да те мрзе. Јер си сведок нечега што они желе да забораве...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Baš tako. A nama ostaje za nauk- valja se saslušati tuđu muku, ali ako to pređe u naviku, kad tad će nam se osvetiti.

      Избриши
  16. Sjajan tekst na jednu ljudsku situaciju, žao mi je što ste Negoslava to prošli ali ima i ono da bismo nešto zaista saznali, moramo to doživjeti, iskusiti.Ja sam takođe imala slićnih situacija ali sam izvukla nauk od toga; puno ljudi nepresano lažu jer koriste sopstvenu glupost da bi manipulisali našim umom, trudim se saslušati, pomoči do neke granice, ne želim da me iko emocionalno iscrpljuje,ne mogu da slušam stalno jadikovke, ne želim pored sebe žrtvu, koja ništa konkretno ne poduzima i koja nevidi sopstvenu priču....Negoslava, sada vidite sve jasnije i viste korak ispred osobe koja vas je povrjedila...Pozzzzz..:-*

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala, draga Kimeta.
      Raduje me, između ostalog, da je ovaj tekst pomogao mnogima da shvate ovakve situacije. tekst nije skorašnji, ali me na njega podsetila jedna čitateljka koja me zamolila da joj pošaljem link, jer je izgleda opet doživela nesto slično. Ili je i nekome još htela da pomogne.
      Pozdrav.

      Избриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.