Stvari koje čuvamo i vreme koje prolazi

Neposredni povod za ovaj tekst je rečenica Sande Mešinović na Fejsbuk profilu Hane Kazazović- "Kada skužiš i prihvatiš da je sve prolazno, uključujući i nas same, život je puno lakši."



Imam prijateljicu koja non-stop plete- ćerki i sebi, za poklone novim bebama i prijateljima, a ponekad i nešto po narudžbini. U kući nikad nema ništa osim vunice od koje trenutno nešto plete.

Pametna žena.

Ja sam ovih dana počela da u prizemlju sređujem svoje kese i kofere (da, da, i to one velike, samsonajt iz 90 i neke) iz kojih vunice, pamuci, štringle, klupčići i ostali ostaci izviruju sa svih strana. Sređujem i kutije, teglice i tegle s dugmadima, fioke s trakicama, stalaže s kozmetičkim proizvodima i šptatijaznemštasve ne, jer osećam da me sve to jako opterećuje i naprosto guši.






Draga Hana se žali na svoje dvoumljenje oko "upotrebiti ili sačuvati za neku bolju priliku" prelepi rokovnik koji je dobila. Nadam se da joj je moje iskustvo o zalihama rokovnika iz nekih prošlih vremena, sve u strahu da ih ne upropastim reda radi tek- a ko zna kakva će lepa prilika iskrsnuti da baš u njih bude smeštena koliko sutra, bar malo pomogla u donošenju ispravne odluke. Da rokovnik počne da koristi sada i odmah.

Rečenica s početka ovog teksta me je podstakla da se setim bar 10 stvari koje isuviše dugo  čuvam upravo iz straha da se već sutradan ne pokajem što sam ih aktivirala. Izuzimaju se, naravno, krpe za suđe, donji veš... šolje za kafu i čaše za... svašta nešto, escajzi, kompeti tanjira za šest i 12 osoba i za zlu ne trebalo, što je na mom, siromašnom jugu, oduvek bila manija onih koji znaju šta znači nemati pa se na vreme osiguravaju da imaju rezerve svih potrebnih stvari. Za slučaj nekog novog nemanja, da zlo ne čuje.

I evo mojih 10 favorita:

1. Prelepi poliester u cno-beloj boji za - bluzu, suknju, haljinu... šta li, kupljen tokom prve posete Beču, negde 1984. godine.
2.Nekoliko prelepih svila  kupovanih  u Robnoj kući Beograd (onoj pored Ambasadora), Kući svile u Pekingu i u jednoj prodavnici "na kilo" u Beogradu, negde između 1986. i 2000. godine.
3. Divan italijanski  poslužavnik s pozlaćenim rubom, dobijen na poklon od pokojne prijateljice, dostupan očima ali ne i za upotrebu, iz straha da se ne pokvari, valjda?!
4. Komplet rezedo peškira u tri veličine, svaka po dva komada, od egipatskog pamuka, donet iz Hurgade  2.000. godine.
5. Roze posteljina, beli vez, kupljena u Ljvovu, Ukrajina, tokom trosatnog obilaska grada u iščekivanju nastavka puta za Lenjingrad nekim tupoljevim koji se tresao kao mešalica.
6. Toska, prelepa činija od kristila s roze diskretnim cvetovima koja odzvanja kada se u nju lupne noktima, doneta iz Beča negde pre sankcija, u nameri da nabavim čitavu kolekciju kupujući po komad tokom svakog odlaska. Posle nam uveli vize, a još posle me nisu ni interesovale. E, na nju gledam kao na dragocenost i sve me strah da ću je oštetiti, pa takođe služi samo kao ukras.
7. Mini friteza za dve-tri porcije pomfrita, naručena preko Nekermana. Da bi se ispostavilo da je kineska igračka za malu decu, kolko je bezobrazno loše sklepana. Sva sreća, onu veliku koja guta zejtin kao luda poklonila sam prijateljici koja ima veliku porodicu i svaki čas nešto slave pa im baš dobro dođe.
8. Nekoliko rokovnika koje su nekadašnje niške firme redovno (a ponekad i vanredno) na godišnjim konferencijama za štampu poklanjale novinarima.
9. Dva bela lanena stolnjaka za šest osoba, s roze vezom i paspulom doneta iz Moskve, one godine kad i posteljina iz Ljvova. I drap toledo kineski stonjak za 12 osoba, stra' me da na njega kane i kap vina, pa skuplja prašinu, a dokle će, ne znamo...
10. ... i pošto sam se ograničila na 10 stavki, ovde utrpavam sve ostalo što čuvam, pazim, gledam, premeštam, pakujem, brišem prašinu, glancam, uvijam... sve radim, samo ne koristim... a sve zarad toga što se bojim da će mi krojačice, kao brdo ostalih materijala, pokvariti baš onaj koji mi se mnogo sviđa ili zato što nikako da pronađem univerzalni model pa da mi traje vekovima. Ili zato što će svi oni ručni radovi koje je moja pokojna majka radila već s prvom flekom biti upola manje lepi. I zato što još nije oštećen onaj aktuelni servis za ručavanje pa da ne raspakujem sledeći...

Ajd što najveći deo toga što ljubomorno čuvamo samo smeta po kući, nego se u međuvremenu menjaju trendovi, modeli, materijali... što se pojavljuje nešto novije i lepše, aktuelnije, što se i naši ukusi menjaju pa nam više nije tako lepo nešto što smo nekada smatrali za najlepše.

Najbolje je onima koji ne robuju stvarima. Koji ih nabavljaj da bi im služile, a ne da bi oni služili njima. Imam to u vidu svaki put kada sređujem ormare, fioke, police, kutije, kofere i kese... a opet... paaaaa, datumi nabavke onih mojih 10 stavki koje sakupljaju prašinu najbolje svedoče o tome da li sam i  kakve sam poteze preduzela iz tih pouka.

Rečenica s početka ovog teksta može se odnositi i na mnogo važnije stvari, okolnosti i događaje u našim životima. No, primenjena i na ovako trivijalne stvari, upućuje nam praktično primenjivu poruku koja nam umnogome može olakšati svakodnevicu. A uz to i uštedeti nam i mnogo para i mnogo truda.



Spadate li u one koji čuvaju ili u one koji troše ono što imaju?

A baš bih volela da znam šta psiholizi kažu za ovakvu varijantu principa odloženog zadovoljstva.






17 коментара

  1. Ja sam se riješila svega nepotrebnog kad smo mijenjali stan (pod nepotrebnim mislim i na raspareno suđe, 3 roza tanjura, 4 zelena, vaza šarena da šarenija ne može biti, odjeća koju godinama nisam obukla...i...i...i). I sad imam samo ono što svakodnevno koristim, novo uzimam ako se staro pokida, i baš se osjećam dobro! Spominješ puno predmeta kupljenih kao uspomene, e ja to izbjegavam (prije nisam, i to mije uvijek predstavljalo teret, jer, nakon mnogo godina, nit je za ostaviti, niti za baciti)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Bilo nekad. Sada vrlo uspešno obuzdavam sebe, čim se setim svega ovoga. Pa kupujem samo ono što ću odmah koristiti.

      Избриши
  2. Poklanjam, svakog proleća i svake jeseni i opet imam toliko tog da ne da se čudim, nego ću po svemu sedeći da se preorijentišem na totalni minimalizam, u svemu. Kao nekad, imaš za svaki dan i za izlaz i to je to. I bilo lepo :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Od kako sam namakla kg, kupujem sve manje garderobe u želji da se vratim na staru kilažu pa da se častim. Tako da sam na silu racionalna.

      Избриши
  3. To je nazalost nasa losa osobina, da sve cuvamo za neki buduci zivot, koji onda i ne dodje, nego mi odemo pred Svetog Petra. U bogatom svetu, stanje je jos gore, a i njih je izgleda pritisla kriza, pa je sada decluttering (odbacivanje svega nepotrebnog i opipljivog a kasnije i neopipljivog) postao trend. Vidim da po Americi, Britaniji, Kanadi, Australiji, zene pisu dosta blogova bas na tu temu, a bogami i knjige koje su napisali oni vesti koji se prvi sete neke novotarije, odlicno idu. Recimo postoji blog shop from your own wardrobe, gde vas za odredjeni novac koji uplatite vode citavu godinu kroz proces zivota sa onis sto imate od garderobe, bez da kupite bilo sta. Ima li medju nama takvih koje bi mogle da provedu godinu dana da se uzdrze od kupovine krpice?
    I ja sam od onih koja u kuci cuva svasta sto se ne upotrebljava, ali pomalo smanjujem zalihe.
    Tema Vam je odlicna, ali da znate jako je mnogo potrebno emocionalne, pa onda i fizicke snage da se svako od nas oslobodi svega nepotrebnog, ali da ne odbaci nista sto se moze iskoristiti, a da opet ne udje u nov krug kupovine.
    Zavirite u svoje ormane i kuhinje!!! Zato smo se i ugojili sto smose ulenjili i na kucu gledamo kao na skloniste a ne nas duhovni i zivotni prostor. Bas sam oduzila, hvala na paznji! I veliki pozdrav, Maja

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Moj odgovor bi bio- mislim da bih mogla bez kupovina krpica. Nekada sam imala po pet pari zimskih pantalona samo u crnoj boji, recimo, a onda kada sam namakla kile, u nameri da sebe kaznim, ali i stimulišem očekivanom obnovom garderobe kad smršam, svela sam se na samo jedan jedini par, onako taman i po meri. Otanjile su se od nošenja, uđoh već i u druge, a još sanjam dan kad cu pobacati sve i kupiti sve novo ;) Još samo da konačno smršam.
      Hvala na doprinosu raspravi na ovu temu.

      Избриши
  4. Čuvam za "zatrebaće" dane. Moj tata ume da čuva, ali sve vremenom upotrebi.Da nešto poravi, zakrpi, napravi - reciklira. Recimo, kod njega još stoje moje voštane boje iz mog prvog razreda, i sestrin pribor za olovke.Dakle čuva ih već 30 i 40 godina. Ja čuvam, ali ne upotrebim i rešila sam da na proleće, kada se dovoljno psihički pripremim i krenem da pakujem letnju i zimsku garderobu, sve ono što ne nosim i ne koristim - poklonim. Ha! Ovo bi bila odlična blogerska igrica.

    ОдговориИзбриши
  5. E baš me nadje sa ovim tekstom.Rešavam se već odavno da zavirim u sve one kese i kutije u kojima su spakovane stvari "koje mogu zatrebati","za posebne prilike","uspomene" ...
    Pisala sam i ja nešto na ovu temu ali sa garderobom mi je najlakše.To podelim a muka je sa činijama koje kao i ti ne koristim iz straha da ih ne oštetim pa tako čame u najdubljem delu ormana .Odavno sebe ubedjujem da je to besmisleno jer su sve te lepe stvari i napravljene da se koriste i da se vidi ta njhova lepota a da su ovako beskorisne.Džabe!Čuvam tako i servis za ručavanje koji su moji roditelji dobili kao svadbeni poklon.Jeste on od prelepog porculana ali za mene ima i posebnu vrednost,pa stolnjake koje je vezla moja baba.Njih istina ponekad stavim ali kad stignu gosti(posebno sa malom decom) ja kao kreten sklanjam taj stolnjak i stavljam neki "običan".Kad ću se izlečiti od toga - ne znam.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Za te stvari razumem. Nešto ima i emotivnu, neprocenjivu vrednost. Pa kad odeš u penziju, daš si oduška.

      Избриши
  6. Nazalost, verovatno necete smrsati, kao ni ja, ni mnoge od nas. To je prva zamka u koju upadamo kad cuvamo hranu za moljce i skupljace prasine, makar oni bili i od krzna bebe foke.

    ОдговориИзбриши
  7. Postovana Negoslava, ovo je jedan od onih tekstova u kome se prepozna svaka zena. I svaka od nas moze da, na vasu listu, doda 10 svojih stavki. U tome se ogleda vase "majstorstvo" pisanja.
    Zato bih vam bila veoma zahvalna ako mi dozvolite da ovaj vas tekst (pomocu linka) podelim na svom blogu "Moja kuca je najlepsa". Pozdrav!

    ОдговориИзбриши
  8. Srecice moja, pronadje li onu zelenu nijansu medju tim vunicama :) ?
    A prepoznajem se i ja dakako u ovoj tvojoj prici. Sad sam na potkrovlju nakupila stvari koje mi je zao baciti, pa ih malo,pomalo poklanjam familiji. Sto mi je i drago, jer ne zelim da mi samo smetaju, a zao mi ih baciti. A sto se tice tih stolnjaka,takodjer cuvanih u ormaricima, sada su u mojoj novoj kuci pronasli svoje mjesto i uzivam u njima svaki bogom dani dan :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ne sekiraj se, ako definitivno nema nje, uzeću neku sličnu. Samo ti na vreme javni rok dolaska... znaš da sam ponekad kampanjac.
      Poklanjaj, poklanjaj, da oslobodiš prostor za novo. Ljubac.

      Избриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.