Da li se treba bojati uticaja blogova na javno mnjenje

Blogeri su odavno postali ozbiljan činilac u kreiranju javnog mnjenja i njihov uticaj na mnoge pore društvenog života je očigledan, pozitivan i blagotvoran. Mada, sporadično primećujemo ili samo slušamo nagađanja o incidentnim slučajevima na ovom ili onom planu, uz blogere kao važne aktere tih zbivanja ili priča. 


Među  blogerima i blogovima ima onih kojima godi taj uticaj na javno mnjenje, koji ga žele i rade na tome da ga konstantno održavaju, razvijaju, unapređuju. I to rade sjajno, na zadovoljstvo armije onih čitalaca koji uvažavaju njihovo pisanje i njihov stav i uz gunđanje i primedbovanje oponenata. I jedni i drugi ih, dakako, prate, a vrlo često cenu im dižu upravo negativistički komentari pre nego aplauzi i odobravanje.  U svakom slučaju, i na zadovoljstvo i korist i mnogih institucija, firmi, stranaka i pojedinaca koji žele da određene poruke pošalju i ovim putem komunikacije sa korisnicima svojih proizvoda i usluga- uz pomoć blogova uticajnih i onih manje-više poznatih blogera.

Istina je i to da  ima još više onih koji bloguju jer vole da pišu i da to svoje pisanje samo provere kroz broj posetilaca svog bloga. I na toj uticajnosti niti nešto preterano rade, niti je nešto posebno  žele. A ipak, i mnogi od njih itekako utiču- što kvalitetom svojih tekstova, što intrigantnošću  stavova ili ideja koje propagiraju, što zahvaljujući tome da su jedinstveni, originalni, obavešteni, upućeni, odnosno dobri poznavaoci određene oblasti...

Blogeri koji zaista kreiraju javno mnjenje to čine tim kvalitetom pisanja, aktuelnošću, intrigantnošću,  značajem svojih poruka i jačinom svoga stava ili poznavanjem neke oblasti kojim se izbore za prestižni status obaveštenog ili  posedovanjem dobrog ukusa i dovoljno para da finansiraju u prikazivanje na blogu tog dobrog ukusa ili  načinom na koji iskazuju svoj stav- a to može biti  humor, duhovitost, sarkazam, suptilnost, pronicljivost, sposobnost za zapažanje presudnih detalja, dalekosežnost, da ne kažem sposobnost analitičkog mišljenja i predviđanja koje se bazira na poznavanju stvari.




Retko ko u našim uslovima ima zanimanje bloger i živi isključivo od zarade koju ostvaruje blogovanjem (baš bih volela da poznajem takvog). Blog je obično prateći elemenat osnovnog zanimanja, ponekad njegova dopuna, a najčešće hobi koji povremeno donese neku zaradu. Ili je uopšte i ne donese, što važi za najveći broj blogova. Među blogerima, opet, ima i onih koji i ne razmišljaju o unovčavanju onoga što pišu, onih koji su blog pokrenuli isključivo zarad toga i onih koji pišu zarad pukog pisanja, ali nemaju ništa protiv toga da napišu i plaćeni tekst.


Ogromna većina blogera, ako je suditi po dosadašnjim zbivanjima na blog sceni, je dobronamerna. 

Sve što pišu, pišu s pozitivnim opredeljenjem neiskvarenog, časnog čoveka koji i kad kritikuje, to čini radi nekog pozitivnog rezultata. Recimo, zarad  promene ljudskog ponašanja koje maltretira, iritira, vređa ili na drugi način onespokojava ostali svet. Zarad iskorenjivanja ponašanja, pojava, mišljenja, koja su sramota ljudskog roda. Radi ukazivanja na slabosti i mane, prednosti i vrline... U cilju pozivanja na akciju, delovanje, dizanje glasa... kako bi se ostvario neki pozitivan cilj. Kakva god da je, kritika je možda i najmanji deo blogotekstova.




Pitaju me, u poslednje vreme sve češće, oni koji znaju da poduže plivam u blogerskim vodama:

- da li je istina da postoje blogeri koji su prodali i svoju dušu pa pišu po diktatu, zamisli, ideji... političke stranke ili određene, manje ili veće grupacije ljudi, firme, institucije

- da li neki blogeri zaista postaju  unajmljenici, kako bi svoje ime na društvenom mrežama, stalno  ili neko vreme,  iskoristili da  stavove i ideje ili zamisli tih koji ih unajmljuju propagiraju  i na taj način im pomognu u ostvarivanju ideja zarad kojih su unajmljeni ( nekritički, bez mnogo brige oko toga šta će biti sutra, bez sagledavanja posledica svrstavanja na ovu ili onu stranu- nešto slično preletačima u političke stranke, koje nimalo ne interesuje hoće li im neko zameriti ili ih ismejati zbog te prevrtljivosti)

- da li je moguće da postoje  i "dovoljno opasni" blogeri koje kreatori neke kampanje, recimo, najpre "unajme", "angažuju"... a sve u cilju sprečavanja da im u nekom trenutku te kampanje, reklamne ofanzive brenda, proizvoda, firme, osobe- nepromišljenim ili vrlo promišljenim potezom ne naprave belaj i upropaste čitavu firmu, ne samo aktuelnu kampanju

- da li neki zaista u svojim budžetima imaju stavke za krizni marketing koji se  aktivira ne tek onda kada do krize dođe, već u skladu sa onom "bolje sprečiti, nego lečiti", odnosno za kupovinu unapred "dobrog mišljenja" blogera čije bi im mišljenje bez "uticaja" tog budžeta moglo naneti štetu

Iskreno, ne znam. 

Nisam bila svedokom nikakve nečasne rabote, ni jednog jedinog nečasnog dogovora, nije mi ponuđeno ništa nečasno i neprimereno.


Da li zaista postoje blogeri koji prvo ponude usluge pisanja ovome ili onome pa ako budu odbijeni kreiraju i krizne situacije  zarad puke osvete ili primoravanja na "saradnju" onih na čije fondove su se nameračili, pokazaće vreme pred nama. Poznavaoci kretanja na globanom planu, ne samo kada je srpsko tržište u pitanju, tvrde da takvih pojava ima i više nego što prosečni korisnik interneta i pratilac društvenih mreža koji su pozornica ovih zbivanja, pretpostavlja.

Sve i da se pokažu tačnim ovakve tvrdnje, to će biti samo na korist blogovanja i blogera. Jer će paralelno s raskrinkavanjem  i dokazivanjem tih nečasnih rabota i mutivoda  i uticanjem na njihovo eliminisanje u budućnosti, rasti poverenje u sve one časne blogere kojima, i kada su ušli u taj lepi svet i sada, ni na kraj pameti nije da rekeritaju, ucenjuju, zaplašuju, otimaju, obmanjuju,  da na bilo koji način nanose štetu bilo kome.


Neka i u blogosferi važi da "u svakom žitu ima i kukolja", jer i nju čine ljudi od krvi i mesa, sa svim svojim manama i slabostima, frustracijama i uskraćenostima, vrlinama i kvalitetima, dobrim i lošim namerama, znanjima i neznanjima. Ali, kako sam nebrojeno puta do sada ponovila- blogovanje je zanimacija, hobi, zanimanje, dodatna delatnost... šta već, koje život čini zanimljivijim, omogućuje iskazivanje, oplemenjuje. Čini čoveka boljim.

Stoga i angažman svakog časnog blogera, bez obzira na to da li hvali ili kudi, savetuje ili kritikuje, edukuje ili podučava, da li samo primećuje i konstatuje, da li samo piše pesme ili lepe priče, da li objavljuje zanimljivosti o svetu, prirodi, ljudima, događajima...  ne može biti ništa drugo do još jedno njegovo lepo darovano svetu okolo. Svetu, dovoljno ružnom, tužnom, zlom i nesrećnom, da mu ne treba sada i neko ko se naziva blogerom, da umnožava tu ružnoću i to zlo.

A ukoliko se na uticaj blogera gleda sa ove, pozitivne strane, bez obzira na njegove dimenzije i domete, jasno je da svet uz blogere može biti samo bolji.


ilustracija- odavde

16 коментара

  1. Kako blogovi utiču na široke mase, dokaz je poslednji Sajam knjiga, gde je najprodavanija knjiga bila ona koju svojim imenom potpisuje Zorana, modna blogerka. Ali to je samo jedan blog i jedna blogerka od ko zna koliko.
    Međutim, nisam sigurna ili bar ja to tako ne gledam, da blogovi mogu uticati nešto posebno na javno mnjenje, mada, marketing je nešto što se svuda provlači i u najobičnijim stvarima ga ima. (A možda je potrebno definisati precizno pojam javnog mnjena...)
    Blog pišem isključivo radi sebe i temama kojima se bavim, pokušavam da ljudima predstavim sebe, svoja razmišljanja i podelim ono što mislim da je dobro. Većina blogera je takva.
    Sigurna sam da pripadnici vlasti ne čitaju blogove, a da ih nije briga ni u lice kad im se kaže nešto. Što se običnog naroda tiče, mislim da blogove čitaju zadovoljstva radi.
    U svakom slučaju, ni ja NE ZNAM u kojoj meri mogu uticati na javno mnjenje, a možda ne razmišljam u tom pravcu kad je blogovanje u pitanju, iako mislim da je za narod mnogo bolje da čitaju blogove nego dnevnu štampu, na primer.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Evo, ja sam sigurna u to da i ti utičeš na javno mnjenje. Na, doduše, usku ciljnu grupu koju zanimaju tvoja interesovanja i koja, na svoju sreću, ima od tebe šta da nauči.
      E sad, ima mnogo blogera koji nemaju specijalnost uskih razmera kao kreativci, ili su glasniji ili prisutniji- kako god, njihov uticaj se meri brojem ljudi koji prihvataju nešto od onoga što oni preporuče, predlože, kažu... Nije to, doduše, onaj uticaj o kojem se ispredaju bajke, ali svakako jeste neki trag u mišljenju, rezonovanju, ponašanju ljudi kojima paše to o čemu pišu.
      Priznajem, i sama sam svašta naučila od blogera, poneki su korigovali neke moje stavove, nek me podstakli na neke akcije, a uz pretpostavku da nas ima mnogo takvih- eto ti i tog uticaja na javno mnjenje. Bar ja tako gledam na to.
      Hvala, Nataša. I hvala za onu lekciju o dekupažu na početku mog blogovanja, jes da nisam još počela da radim to, ali hoću jednog dana.

      Избриши
  2. Odličan tekst Nego. Iako već neko vreme slabo pišem i ne pratim baš redovno šta se događa i piše, ipak vidim šta se događa. A to što vidim ne dopada mi se.
    Već sam pisala u blog igrici zašto sam pokrenula blog i ne bih sada da ponavljam. Ono što želim da kažem je da ja ne umem da pišem naručene tekstove. Pišem ono što osećam u datom trenutku...
    Nemam ništa protiv onih koji žele i umeju da unovče svoje blogovanje, ali ja to ne umem a i ne želim. Pišem kada imam vremena i kada mi se piše o onome što ja želim . Ne mislim da blog može bitno da utiče na ljude. Na neke možda malo, da razmisle, da se zapitaju i tu se priča završava...bar ja tako mislim

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Luna draga, seti se samo komentara čitalaca tvog bloga. Ja se sećam komentara na svom blogu i ovako neskromno mogu da kažem- mnogo ljudi mi je pisalo da su posle nekog mog teksta promenili pogled na nešto, mišljenje, stav. Baš kao što sam i ja, čitajući neke blogove. To je taj, minimalni uticaj, na uski krug ljudi.
      A oni daleko čitaniji i daleko uticajniji... tek oni znaju kako to izgleda. Da nije tako, zar bi iko angažovao blogere za pisanje na određenu temu?
      :)

      Избриши
  3. Da, u pravu si. Nisam razmišljala na taj način...
    Sad se setih...možda meni u poslednje vreme ovi iz SNS-a šalju pozive za prijateljstvo baš zbog toga ahahahahahaha..joj, umreću od smeha ahahahaha

    ОдговориИзбриши
  4. Ја блогове читам из разоноде, али кроз то читање наиђем на текстове који ме натерају на размишљање. Пишем због унутрашње потребе за писањем.
    Они "утицајни" сигурно буду плаћени за неке од текстова, али то је њихов избор.)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja stalno ponavljam da je najveći broj blogera počeo da vodi blog iz ljubavi prema pisnaju, kao i to da većina ne bi imala ništa protiv toga da piše za pare, bar ponekad, ali tekstove u kojima ne bi trebalo da pljuje, blati ili preko mere nešto hvali.
      Dobro, ima i izuzetaka, blogera koji ni po koju cenu ne b pisali za pare, kao što ima i onih koji pokreću blog upravo zarad novca.

      Избриши
  5. Mislim da će o blogovima i blogovanju i njihovom uticaju kod nas tek da se govori. Da neki imaju uticaja koji može da se upotrebi i zloupotrebi-imaju. Sve se može kupiti za pravu cenu, pa verujem da može i nečije mišljenje i uticaj. Pitanje je koliko je ko sklon cenkanju i trgovini.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Dobro, ne baš svi i ne baš sve, nego samo neki za sve, pupu daleko bilo.Ostali, samo u meri pristojnosti, odnosno samo da kažu svoje mišljenje o nečemu. I to je u redu.I to i sama prihvatam.
      Sve ostalo si u pravu.
      :)

      Избриши
  6. Sve je danas moguće.Verujem da postoje ljudi koji su spremni da pišu blog sa naručenim i plaćenim temema .Ima toliko portala(ne čitam ih čim ukapiram o čemu je stvar)sa bombastičnim naslovima,pa novina...
    Ljudima koji tamo pišu nije problem ni da započnu pisanje na blogu ako im neko to plati bez obzira na svoj stav o toj temi.Ali nisam sigurna da su blogovi baš toliko čitani(od širokih masa) kod nas da bi to moglo da utiče na formiranje opšteg mišljenja.Ljudi koji prate blogove uglavnom imaju svoj stav , prate odredjene blogove i prepoznaju one plaćene.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. A ja verujem da je većina blogera spremna da piše tekst na zadatu temu, koji se plaća i da je većina od njih, od nas, to spremna da radi samo u granicama pristojnosti, odnosno u granicama koje smo sami postavili. Odnosno, jednako časno i kao sve ostalo na blogu.
      Neko reče kako je u svetu zanimanje bloger jako unosno, ako neko zna da izabere oblast i temu. Na našem uskom i siromašnom tržištu nije tako, ali od blogovanja može da se solidno zaradi, uverila sam se u to.

      Избриши
  7. Не треба прецењивати утуцај блогера на јавни дискурс. Још мање је мудро потцењивати тај утисак.
    Најбоље је ипак, скромно стварати. Јер блогови су (тј.њихови аутори) или продуктивни или репродуктивни.
    Поздрав!!!!!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Dragi S, tako je- uticaj je negde na sredini između preuveličavanja i osporavanja. U svakom slučaju, više mi se sviđa uticaj blogera, oni, mi, nešto i stvaramo, nego uticaj oni koji samo mlate praznu slamu i dobro su plaćeni za to.
      Otpozdrav.

      Избриши
  8. A šta znam.. ništa ja ne znam.. .Kuća-pos'o, pos'o kuća...

    Ma sve se može za pare, samo je pitanje koliko :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Sve, kod nekih, pretpostavljam. Kod većine, samo ono što je moraLno, labiletice...kako si mi.

      Избриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.