Nedavno je obeležen svetski Dan
čistih ruku. Koliko je to važno u trgovini, skrenula nam je pažnju Negoslava
Stanojević- ovde. Međutim, problem je mnogo kompleksniji nego što se na prvi pogled
čini. Kako obraditi sve aspekte u jednom članku? Ne znam, ali bar smo počeli.
TRGOVINA
Pored sve većeg broja trgovinskih lanaca, male prodavnice
teško opstaju. Veliki imaju bolje uslove, procedure i pravila koja se uglavnom
poštuju. Mali se snalaze kako umeju, pomoću štapa i kanapa. Veliki sistemi
imaju (ili bi trebalo da imaju) osoblje koje održava čistoću, i sanitarni čvor na mestu koje nije
direktno povezano sa nekim odeljenjem, što znači da vam treba određeno vreme da
do tamo odete i da se vratite. U malim radnjama sanitarni čvor je u drugoj
prostoriji, ali je pitanje u kakvom je stanju i šta se sve tamo drži. Čišćenje
obavljaju radnici.
HIGIJENA I
ZDRAVLJE
Da li oprati ruke posle ribanja radnje ili ne? Pitanje koje nema smisla postavljati, a mi ga postavljamo jer je očigledno da postoji velika potreba za odgovorom.
Postoji još jedan problem. Sezona prehlada, gripa. Lekari
vam ne daju bolovanje, a nije preporučljivo da često budete bolesni. To košta
firmu, proglase vas zabušantom, smeši vam se etiketa tehnološkog viška ili
kandidata za otkaz. Onda tako prehlađeni
dođete na posao, kijate, brišete nos, pa uslužujete kupca. Neprijatno vam je,
krijete se kada koristite maramicu, ali bolest tera svoje, a šef svoje. Pre
neki dan u Amanu, prodavačica kinu u majicu, pa krenu da vadi viršle u rinfuzu.
Ako radite na kasi, a red se otegao, kako ćete posle svakog brisanja nosa otići
da operete ruke? A ljudi kupuju hleb, salatu... I vi sve to morate uzeti u
svoje ruke i otkucati. Veoma neprijatno. Za obe strane.
JEDNA PLATA,
VIŠE RADNIH MESTA
U vreme krize, neophodno je sa što manje sredstava
postići što bolje rezultate. U lokalnoj prodavnici, kao i u manjim radnjama
nekog trgovinskog lanca, sve poslove
obavljaju radnici. Seku vam salamu, istovaraju robu, pune rafove, menjaju cene,
peru podove.... Ali i u velikim marketima sve je češća pojava da, zbog
nedostatka radne snage (po obimu posla, a ne po papirima), radnici koji izlažu
robu idu da kucaju na kasu kada se stvori gužva. Da li znate koliko su prljave
ruke prodavca koji uskače kao ispomoć na kasi? Nema vremena da se operu ruke,
jer su se kupci unervozili zbog
gužve, a šef ne voli da vidi redove i nezadovolje kupce koji će ga
pitati zašto radi toliko malo kasa.
KAKO DO
BOLJIH USLOVA
Da li postoje rešenja i koliko je nekome stalo do njih?
Veliki broj radnika, što zbog svog karaktera, što zbog uslova rada ili borbe
sa vetrenjačama, dolazi na posao da bi dalo svom minimum. Ako želite da
obavljate svoj posao kako treba, dajući maksimum, to se, uglavnom, loše
odražava na vaš odnos sa kolegama. Ugrožavate njihov minimalni napor.
Ponekad
poželite da unapredite svoj posao, da primenite rešenja koja bi svima olakšala
rad. Kažete to nadređenima, a oni, uglavnom, na jedno uvo čuju, a na drugo
puste, smatraju da to nije vaš posao, možete, čak, i da budete iskritikovani. Veliko
je pitanje kako je neko došao na šefovsko mesto i da li je baš on pravi za tu
poziciju. Nemojte dovoditi u pitanje njegov status. Vi ste na dnu lanca
ishrane. Ćuti i radi.
VREME JE NOVAC
Dakle, za pranje ruku je potrebno vreme. Koliko puta
dnevno morate oprati ruke kada radite u prehrani? Koliko je to šetanja? A
ponekad pomislite da vam treba više glava, ruku, nogu da postignete sve što
traže od vas. Kupci, šefovi, kolege...
Od čega otkinuti da bi sve postigli?
NEKOLIKO
PREDLOGA ZA BOLJI ODNOS IZMEĐU KUPACA I PRODAVACA
Ljubaznost i uslužnost prema kupcu bi morala biti
imperativ. Ponekad to nije tako. Ovo su neki od razloga. Nisu opravdanje.
umesto osmeha- za trgovce koji peru ruke
Nisu poredani po važnosti i verovatno je nešto zaboravljeno:
- trgovine jeste uslužna delatnost, ali nemojte se prema
prodavcu odnositi kao prema osobi nižeg ranga, ljubaznost i poštovanje su
dvosmerna ulica i samo tako funcionišu
- nemojte misliti da kasirke namerno otkucaju neki
proizvod duplo ili da namerno greše, taj posao podrazumeva 100% koncentracije
7-8 sati dnevno, borbu sa lošim bar kodovima, razmišljanju o raznim akcijama,
koje su ponekad veoma komlikovane...
- nemojte nikada vređati i javno ponižavati kasirku, pred
drugim ljudima i kolegama, zbog jedne takve osobe mogu svi drugi kupci da
dobiju uslugu na manjem nivou,
- nemojte stvar koju ne želite da kupite gurati porafovima, jer vas mrzi da je vratite, a možda vam je glupo da kažete kasirki da
je ne želite, to stvara lošu sliku o kupcima,
- nemojte jesti u radnji, pa ambalažu skrivati između
proizvoda u rafu, u nekim radnjama za to ispaštaju radnici, a stvara lošu sliku
o kupcima,
- cene određuju na višem nivou, a cene u radnji menjaju
radnici, ako je nešto na akciji skuplje nego što je bilo pre akcije, za to su
odgovorni oni na višem nivou, ako cena nije promenjena u rafu, za to su krivi
radnici i oni iz svog džepa plaćaju razliku, a zašto nisu uspeli da je zamene
to je već neka nova priča,
- nemojte svoje predloge, kritike i sugestije govoriti prodavcu, on nema apsolutno nikakvu moć
da bilo što promeni, najbolje je da se
obratite šefu ili direktoru,
- radnici u trgovini imaju male plate, možda prodavac
nije ljut, možda je samo tužan (ili očajan) kada vidi šta ste sve vi kupili, a
on ne može da priušti sebi ili svojoj deci,
- trgovci ne mogu znati sve o svakom od stotina ili
hiljada proizvoda u svojoj radnji, nisu mogli sve da probaju i ako ne mogu da
vam daju informaciju koju želite, nemojte ih smatrati glupim i nesposobnim za
to radno mesto, kada vam previše ljudi stvara osećaj da niste dovoljno dobri,
kako onda možete da radite kako treba,
- ako se našalite kada se pojavi problem, sve će biti
mnogo lakše i bolje.
Da li postoji rešenje za ove probleme? Negoslava, želim Vam sreću.
Objašnjenje- moj linkovani tekst o proljavim rukama prodavačice peciva u Maxiju naišao je na brojne komentare čitalaca, koji mahom potvrđuju da je u svim marketima situacija skoro ista. Ima nekoliko izuzetaka, neki komentari su ovde, neki su ispod teksta na Fejsbuku i ostalim društvenim mrežama i ako stignem, napisaću poseban tekst sa citiranjem tih reakcija. Jedan moj sugrađanin je i sam napisao tekst na ovu temu, s pohvalama upućenim prodavcima.
Ovaj tekst je reakcija, stav, osobe koja je više nego običan građanin upućena u zbivanja u trgovinama i u obaveze i muke zaposlenih, kao i u ponašanje poslodavaca i rukovodilaca. Jedno viđenje u nizu, samo malo kvalifikovanije. Slobodni ste, pozvani ste, kako god hoćete, da kažete i svoja iskustva. Mnogo bih volela da ona budu pozitivna, da hvalite više nego što kudite.
Svi mi znamo da prodavci rade u nenormalno teškim uslovima, da su pod stalnim stresom, da ih maltretiraju, da im zakidaju na plati, na slobodnim danima, na godišnjem odmoru... sve to, naravno, niko ne opravdava i sve je to za osudu. Ako im opraštamo namrgođena lica, ponekad neljubaznost, greško koja košta- nas, ako ne insistiramo na kusuru do poslednjeg dinara i na tome da nam oni kupljenu robu pakuju, zaslužili smo makar to da operu ruke kada ih uprljaju. I ponekad, i onda kad misle da su im čiste, a preko njih je prešlo toliko toga, prljavog.
One druge, koji bi da brane neodbranjivo, uvredama i psovkama, opominjem da džabe istresaju svoje frustracije zbog tuđih propusta, ispod ovog teksta. Takve komentare, iz pristojnosti prema čitaocima svog bloga, neću objaviti.
ilustracija je odavde
Нема коментара
Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.