Da li darivanje još postoji- praznici i potrošačka kultura
Jesen je, vreme svadbi u Srbiji.
Tu su i slave, Nova godina, Božić... a to znači da treba razmišljati o poklonima ili darovima.
Meni se mnogo više sviđa reč“dar“ nego „poklon. Znam da će mnogi reći da je to isto, ali mislim da nije.
Danas se u potrošačkom društvu izgubio smisao darivanja.Sve se manje daruje, a sve više kupuju pokloni.
Pa ako još sve to može da se obavi „iz fotelje“!
Darivanje je nešto drugo.
Dar je vrednost koju drugoj osobi dajemo, bez očekivanja zahvalnosti.
Dar izražava našu potrebu da dragoj osobi damo nešto i na taj način uvećamo bliskost i zadovoljstvo.
A čemu zapravo služi darivanje, zašto darujemo?
Suština darivanja nije u sadržaju, izgledu i veličini poklona, nego u činjenici da postoji neko ko misli na nas a običaj darivanja star je koliko i čovečanstvo.
Biblija poručuje da je sve što imamo dar od Boga, a to bi trebalo u nama da pobudi zahvalnost i potrebu da i sami darujemo.
Rimljani su, na primer, jedni drugima poklanjali grančice imele, pozlaćene orahe i lešnike, novčiće sa likom boga Janusa koji simbolizuje početak.Kolače i med su poklanjali za sreću a sveće kao simbol svetlosti .
U Srbiji su se nekada darovi spremali od kad se u kući rodi žensko dete.
Babe i majke su ,a kasnije i same devojke,vezle košulje,čaršave,posteljinu, peškire,tkale ćilime i torbe , plele čarape... kojima će darivati mladoženju,kuma,starog svata,mladoženjine roditelje i rodbinu.
Darovi su spremani onda i kada se slave Mladenci, krštenja i rođendani, polasci u vojsku.
Darovi se stavljaju i na "rogove"- kada se gradi kuća a namenjeni su svim radnicima koji su učestvovali u gradnji kuće.
Darivanje je umetnost
Tajna“ je u tome da osluškujemo tog nekog koga volimo, da saznamo šta želi i oseća, čemu se raduje.
Darovi su izraz najtoplijih osećanja i način da delić sebe damo onima koje volimo, jer pokreću prijatne emocije i radosne događaje i nikada ne idu sami.
Uz darove idu zagrljaji, poljupci, tople reči i čestitke.
Lepo je dobiti, dar ali je divan osećaj i darivati nekoga, pokazati mu da nam je stalo do njega.
Zbog toga darivanje ima samo jedno „pravilo“ – dar treba dati od srca i pri tome voditi računa o ukusu i očekivanju osobe koju želite da obradujete jer on govori mnogo toga i o onome ko ga daruje.
Dar priča o tome koliko imamo duha, šarma, koliko smo se potrudili, koliko snažno volimo...
Šta je poklon?
Poklonima se svi radujemo, ali uzbuđenje je najveće u trenutku kada ih dobijemo, kada su još zamotani i kada zamišljamo što je unutra.
Međutim, nakon odmotavanja lepo ukrašenih kutija uzbuđenje može zameniti razočaranje, jer mnogi poklanjaju ono što oni žele da imaju, ne razmišljajući o željama onoga kome poklanjaju.
Čitava kultura darivanja ( nesebičnost u davanju, zahvalnost u primanju), danas je pomalo obezvređena. Darovi su postali pokloni koji se kupuju na brzinu,u zadnjem trenutku ,najčešće u velikim tržnim centrima. Danas su ti pokloni sve skuplji, a darivanje je sve jeftinije, tj. sve manje cenjeno.
Znam mnoge koji kupuju poklone koji projektuju ono kako bi oni želeli da ih drugi vide.Poklonom razotkrivaju ono što su oni. Pokazuju svoje emocije, želje, nadanja..
Nekadašnji rituali darivanja povezani sa zahvalnošću, ljubavlju i poštovanjem ustupili su mesto potrošačkim ritualima u kojima su pokloni sredstvo za razmetanje , nadmetanje, dokazivanje i potvrđivanje statusa i služe da se drugima pokaže koliko je neko moćan, koliko novaca ima umesto da pokaže da nam je stalo do onoga koga darujemo.
Poklon često služi i za rešavanje osećaja krivice (roditelji koji provode premalo vremena s decom, bračni partneri kada skupim poklonima kompenziraju osećaj krivice za neki svoj propust).
S vremenom poklanjanje može postati i obična formalnost. Nešto se mora pokloni jer je to red, a nema se više ideja šta bi bilo prikladno ni što izabrati. Tako se svi pokloni svedu na kravate, ešarpe i stereotipne predmete koje nam trgovci nude, a završe kao skupljači prašine u nekom uglu ili kruže dok ambalaža ne izbledi i sva se izgužva.
Darivanje danas
Danas su primeri iskrenog darivanja više izuzetak nego pravilo, ali ipak opstaju, uprkos duhu vremena.
Iako se novokompovani bogataši i skorojevići razmeću skupim i atraktivnim poklonima, postoje ljudi za koje darivanje nije formalni ritual već način da kod druge osobe izazove osećaj radosti i bliskosti i kojima nije teško da danima obilaze grad i tumaraju po internetu u potrazi za radnjom u kojoj mogu naći pravi poklon za dragu osobu.
Ti ljudi znaju da je dobro izabran poklon znak da nam je druga osoba važna, da je zaista poznajemo.
Poklonom možemo i da se zahvalimo i pokažemo šta osećamo, jer darovima pokazujemo emocije, a to se uči odmalena.
Kada roditelji biraju poklone za svoju decu, oni žele da ispune njihove želje.
A šta deca žele?
Naravno, žele sve što vide! Od jeftinih plastičnih sitnica do najskupljih igračaka.
Detetu treba kupiti ono što želi (u skladu sa svojim mogućnostima) a to ne mora i ne treba da bude preskupo.Deca ne znaju vrednost novca i raduje ih sam čin primanja dara .To može biti i nešto skupo, što imaju mnoga druga deca, ali isto tako i neobična ručno izrađena igračka,šal,kapa, pa i šarena „luša“,liza...
Zato ne razmišljajte toliko o veličini i vrednosti poklona,već se trudite da na decu prenesete dobrotu,ljubav i radost zbog darivanja.
Često ćete čuti da je problem kupiti poklon onima koji imaju sve ili ljudima istančanog ukusa, a to uopšte nije tačno.
Najčešće su u pitanju kupovine poklona rodbini ili prijateljima koji žive u inostranstvu ili strancima.Svi se nešto boje da će se obrukati jer nemaju para za skupa umetnička dela ili markiranu garderobu.
Zato se štedi ili odlazi u „minus“da bi se kupili modni dodaci ili upotrebni predmeti za kuću poznatih dizajnera, a zaboravlja se da poklon pre svega mora biti ličan, namenjen onome kome se poklanja.
Najbolji su pokloni oni koji pokazuju da nekoga slušamo i vidimo, nešto što smo zapamtili da je viđeno u nekom izlogu, da je spomenuto u nekom razgovoru.
Cena poklona ne bi smela da bude merilo vrednosti jer se ljubav i pažnja ne iskazuju ni dinarima ni evrima.
Važno je da dar sadrži poruku: mislim na tebe, važan/važna si mi, volim te i želim da ti to pokažem, znam šta će te obradovati i za to ću se potruditi.
Tada će taj predmet zračiti upravo onom vibracijom koju smo u dar uložili i spajaće nas sa darovanom osobom nitima prijateljstva i ljubavi.
To je moć dara.
Fotografija paketića je odavde
Sjajno!
ОдговориИзбришиHvala Majska!
ИзбришиDivan članak. Odlično podsećanje na to da ne moramo biti robovi potrošačkog društva da bismo nekome ukazali poštovanje i ljubav. Takođe bih se nadovezala o samom značenju reči "dar" i "poklon". Naime, reč "dar" je staroslovenskog porekla i potiče od reči dati, dok je "poklon" nešto novija reč i nastala je od glagola "pokloniti se". Ovde sami možemo da uvidimo da onome koji daruje i onome koji poklanja polazišta nisu ista.
ОдговориИзбришиSjajno objašnjenje,, hvala lepo.
ИзбришиVeoma lep post!
ОдговориИзбришиDrago mi je što poznajem takvu dušu kao što je Milica, a i što smo, uglavnom istomišljenice.
Hvala za ovaj tekst, nadam se da će bar neko shvatiti poentu.
Kupujmo domaće! I iz domaće radinosti. Hvala.
Избришиsuper
ОдговориИзбришиe baš ti hvala, u Miličino ime
Избришиhvala Nego i tebi i svima ostalima:)
ОдговориИзбришиvaljda hvala tebi :)
Избриши