O darivanju- Milica Đokić, koja pravi i prodaje darove i ume da ih daruje

Da li darivanje još postoji- praznici i potrošačka kultura


Jesen je, vreme svadbi u Srbiji.
Tu su i slave, Nova godina, Božić... a to znači da treba razmišljati o poklonima ili darovima.
Meni se mnogo više sviđa reč“dar“ nego „poklon. Znam da će mnogi reći da je to isto, ali mislim da nije.

Danas se u potrošačkom društvu izgubio  smisao darivanja.Sve se manje daruje, a sve više kupuju pokloni.
Pa ako još sve to može da se obavi „iz fotelje“!

Darivanje je nešto  drugo.

Šta je pravi dar?




Dar je vrednost koju drugoj osobi  dajemo, bez očekivanja zahvalnosti.

Dar izražava našu  potrebu da dragoj osobi damo nešto i na taj način uvećamo bliskost i zadovoljstvo.


A čemu zapravo služi darivanje, zašto darujemo?

Suština  darivanja nije u sadržaju, izgledu i veličini poklona, nego u činjenici da postoji neko ko misli na nas a običaj darivanja star je koliko i čovečanstvo.
Biblija poručuje da je sve što imamo dar od Boga, a to  bi trebalo u nama da pobudi zahvalnost i potrebu da i sami darujemo.
Rimljani su, na primer, jedni drugima poklanjali grančice imele, pozlaćene orahe i lešnike, novčiće sa likom boga Janusa koji simbolizuje početak.Kolače i med su poklanjali  za sreću a sveće kao simbol svetlosti .
U Srbiji su se nekada darovi spremali od kad se u kući rodi žensko dete.
Babe i majke su ,a kasnije i same devojke,vezle košulje,čaršave,posteljinu,peškire,tkale ćilime i torbe , plele čarape... kojima će darivati mladoženju,kuma,starog svata,mladoženjine roditelje i rodbinu.
Svaki dar je izradjivan sa puno ljubavi i željom da bude jedinstven.



Darovi su spremani  onda  i kada se slave Mladenci, krštenja i rođendani, polasci u vojsku.
Darovi se stavljaju i na "rogove"- kada se gradi kuća a namenjeni su svim radnicima koji su učestvovali u gradnji kuće.

Darivanje je umetnost 

Tajna“ je u tome da osluškujemo tog nekog koga volimo, da saznamo šta želi i oseća, čemu se raduje.

Darovi su izraz najtoplijih osećanja i  način da delić sebe damo onima koje volimo, jer pokreću prijatne  emocije i  radosne događaje i nikada ne idu sami.
Uz darove idu zagrljaji, poljupci, tople reči i čestitke.
Lepo je dobiti, dar ali  je divan osećaj i darivati nekoga, pokazati mu da nam je stalo do njega.
Zbog toga darivanje ima samo jedno „pravilo“ – dar  treba dati od srca i pri tome voditi računa o ukusu i očekivanju osobe koju želite da obradujete jer on  govori mnogo toga i o onome ko ga daruje.
Dar priča o tome koliko imamo duha, šarma, koliko smo se potrudili, koliko snažno volimo...

Šta je poklon?

Poklonima se svi radujemo, ali  uzbuđenje je najveće u trenutku kada ih dobijemo,  kada su još zamotani i kada zamišljamo što je unutra.


Međutim, nakon odmotavanja lepo ukrašenih kutija uzbuđenje može zameniti razočaranje, jer  mnogi poklanjaju ono što oni žele da imaju, ne razmišljajući  o željama onoga kome poklanjaju.

Čitava kultura darivanja ( nesebičnost u davanju, zahvalnost u primanju), danas je pomalo obezvređena. Darovi su postali pokloni koji se kupuju na brzinu,u zadnjem trenutku ,najčešće u velikim tržnim centrima. Danas su ti pokloni sve skuplji, a darivanje je sve jeftinije, tj. sve manje cenjeno.

Znam mnoge koji kupuju poklone koji projektuju ono kako bi oni želeli da ih drugi vide.Poklonom razotkrivaju ono što su oni. Pokazuju  svoje emocije, želje, nadanja..
Nekadašnji rituali darivanja povezani sa zahvalnošću, ljubavlju i poštovanjem ustupili su mesto potrošačkim ritualima u kojima su pokloni sredstvo za razmetanje , nadmetanje, dokazivanje i potvrđivanje statusa i služe  da se drugima pokaže koliko je neko moćan, koliko novaca ima umesto da pokaže da nam je stalo do onoga koga darujemo.

Poklon često služi i za  rešavanje osećaja krivice (roditelji koji provode  premalo vremena s decom, bračni partneri kada  skupim poklonima kompenziraju osećaj krivice za neki svoj propust).

S vremenom poklanjanje može postati i  obična formalnost. Nešto se mora pokloni jer je to red, a  nema se više ideja šta bi bilo prikladno ni što izabrati. Tako se svi pokloni svedu na kravate, ešarpe i stereotipne predmete  koje nam  trgovci  nude, a završe kao skupljači prašine  u nekom uglu ili  kruže dok ambalaža ne  izbledi i sva se izgužva.

Darivanje danas

Danas su primeri iskrenog darivanja više  izuzetak nego pravilo, ali ipak opstaju, uprkos duhu vremena.
Iako se novokompovani bogataši i skorojevići  razmeću skupim i atraktivnim poklonima, postoje ljudi za koje darivanje nije formalni ritual već način da kod druge osobe izazove osećaj radosti i bliskosti i kojima nije teško da danima obilaze grad i tumaraju po internetu u potrazi za radnjom u kojoj mogu naći pravi poklon za dragu osobu.



Ti ljudi znaju da je dobro izabran poklon  znak da nam je druga osoba važna, da je zaista poznajemo.

Poklonom možemo i da se zahvalimo i pokažemo šta osećamo, jer  darovima pokazujemo emocije, a to se uči odmalena.
Kada roditelji biraju poklone za svoju decu, oni  žele da ispune njihove želje.
A šta deca žele?
Naravno, žele sve što vide! Od jeftinih plastičnih sitnica do najskupljih igračaka.

Detetu treba kupiti ono što želi (u skladu sa svojim mogućnostima) a to ne mora i ne treba da bude preskupo.Deca ne znaju vrednost novca i raduje ih sam čin primanja dara .To može biti i nešto skupo, što imaju mnoga druga deca, ali isto tako i neobična ručno izrađena igračka,šal,kapa, pa i šarena „luša“,liza...

Zato ne razmišljajte toliko o veličini i vrednosti poklona,već se trudite da na decu prenesete dobrotu,ljubav i radost zbog darivanja.

Često ćete čuti da je problem kupiti poklon onima koji imaju sve ili  ljudima istančanog ukusa, a to uopšte nije tačno.

Najčešće su u pitanju kupovine poklona rodbini ili prijateljima koji žive u inostranstvu ili strancima.Svi se nešto boje da će se obrukati jer nemaju para za skupa umetnička dela  ili markiranu garderobu.
Zato se štedi ili odlazi u „minus“da bi se kupili  modni dodaci ili upotrebni predmeti za kuću poznatih dizajnera, a zaboravlja se da  poklon pre svega  mora biti ličan, namenjen  onome kome se poklanja.




Najbolji su pokloni oni koji pokazuju da nekoga slušamo i vidimo, nešto što smo zapamtili da je viđeno u nekom izlogu, da je spomenuto u nekom razgovoru.

Cena poklona ne bi smela da bude merilo  vrednosti jer se ljubav i pažnja ne iskazuju  ni dinarima ni evrima.
Važno je da dar sadrži poruku: mislim na tebe, važan/važna si mi, volim te i želim da  ti to pokažem, znam šta će te obradovati i za to ću se potruditi.
Tada će taj predmet zračiti upravo onom vibracijom koju smo u dar uložili i spajaće nas sa darovanom osobom nitima prijateljstva i ljubavi.

To je moć dara.


Fotografija paketića je odavde

10 коментара

  1. Divan članak. Odlično podsećanje na to da ne moramo biti robovi potrošačkog društva da bismo nekome ukazali poštovanje i ljubav. Takođe bih se nadovezala o samom značenju reči "dar" i "poklon". Naime, reč "dar" je staroslovenskog porekla i potiče od reči dati, dok je "poklon" nešto novija reč i nastala je od glagola "pokloniti se". Ovde sami možemo da uvidimo da onome koji daruje i onome koji poklanja polazišta nisu ista.

    ОдговориИзбриши
  2. Veoma lep post!
    Drago mi je što poznajem takvu dušu kao što je Milica, a i što smo, uglavnom istomišljenice.
    Hvala za ovaj tekst, nadam se da će bar neko shvatiti poentu.

    ОдговориИзбриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.