Dragana Đermanović, intervju- Da blogosfera bude bolje mesto za blogere

Dragana Đermanović mi ovaj intervju "duguje" već dve godine. Toliko je prošlo od mog prvog pokušaja da uradim intervju sa njom, kao jednom od onih ljudi koji su zauzeli značajno mesto ne samo u domaćoj, nego i u regionalnoj blogosferi, uz niz drugih zanimljivih poslova kojima se bavi. No, budući da spada u onaj (manji i ređi) red osoba od vaspitanja, da zna da kaže "izvini, hvala i molim", nije mi se upalila lampica upozorenja koja me povremeno opomene na oprez, kada se dogodio niz razloga zbog kojih se ponovo našla na spisku potencijalnih sagovornika na blogu.



Za ovaj razgovor odabrala sam samo dve teme, za koje znam da već izazivaju ogromno interesovanje i blogera samih, ali čini mi se i čitave regionalne internet zajednice. (Pitanja su pisana dan posle početka  #Blogometar 15 – Regionalno istraživanje blogosfere.)



OD TEHNIČKIH UNAPREĐENJA DO ZARADE

Vaše ime je juče bilo verovatno  jedno od najpominjanijih imena na društvenim   mrežama, isto kao i prilikom objavljivanja vesti da ste nova vlasnica Blogger.ba. Možete li da širokoj blogerskoj publici koja s osobitim interesovanjem i nemalim očekivanjem prati svaki Vaš poslovni korak ovih dana i meseci, objasnite  u čemu je suština istraživanja koje je uveliko u toku?

Ukoliko nešto ne možemo da izmerimo – ne možemo ni da ga unapredimo. Kao i pri svakom drugom strateškom projektu, sistemske aktivnosti u blogesferi kojima se bavim započinjem analizom, tj. istraživanjem. Nije dovoljno dobro pretpostavljati kako je blogerima i koji su problem sa kojima se suočavaju, a koja su za njih najveća zadovoljstva. Moramo to pouzdano znati. Pored toga sam uložila brojne resurse u pripremu i realizaciju istraživanja, sva bitna saznanja će, kako obično i radim – biti podeljena sa svim učesnicima istraživanja, sa blogerima, medijima, kolegama i svima koji su zainteresovani. Nadam se da će ono što saznamo biti vredno čuvano i iskorišćeno kako bi blogosfera postala bolje mesto za blogere.



Koliko inovacija se može očekivati kada je reč o Blogger.ba i na šta tamošnji, a na šta blogeri iz ostalih država u regionu, mogu da računaju?

Od tehničkih unapređenja, redizajna i inoviranja društvenog aspekta koji je važan element svake blogerske platforme, do pravne podrške, saveta i mogućnosti za zaradu od bloga. Blogger.ba je blogerska platform sa najdužom tradicijom u regionu i nakon 11 godina rada zaslužuje punu pažnju najmanje zbog ljudskog potencijala i preko 300.000 registrovanih korisnika. Na toj platformi su ljudi koji godinama svoje životne priče pričaju i dele sa prijateljima širom sveta preko tog svog blog mesta. Tamo su biografije, hronologije, memoari, zbirke pesama, životne priče i iskustva – u najkraćem, ljudske duše. I pored toga što blogger.ba ima i vanredan finansijski potencijal, pre svega nameravam da dam ljudima, na taj način ću sigurno i sama dobiti.


BLOGOSFERA- NAJVEĆI POTENCIJAL ZA UNAPREĐENJA KVALITETA JAVNOG DIJALOGA

Na šta najpre mislite kada kažete da je za Vas ovo prilika da unapredite blogosferu? Koje su  njene manajkavosti  i gde vidite najveće potencijale?

Godinama ne osećam povezanost među blogerima. Energija oko blogosfere nije kao što je bila – sveža, pozitivna i prijateljska. Izdvojilo se po desetak blogova iz svake zemlje, većina ostalih blogera piše sa manjim žarom, ređe ili sa manje motiva. Ovo je moja pretpostavka, ali upravo zato smo pokrenuli blogometar kako bismo dobili činjenično stanje. Ukoliko se moje pretpostavke pokažu tačnim, pokrenućemo kompleksan regionalni projekat za podršku blogosferi, koji će biti otvoren za sve blogere – gde god da pišu, kojim god temama da se bave i koliki god da im je blogerski “staž”. U ovom momentu blogosfera ima najveći potencijal u odnosu na sve ostale medije da unapredi kvalitet javnog dijaloga. To će biti ogroman doprinos kvalitetu komunikacije!

NAJKORISNIJA PODRŠKA- ZA SREDNJE I MALE BLOGOVE

Sudeći po početnom interesovanju blogera, anketa može dati prvi celoviti presek stanja u regionalnoj blogosferi i potpuniju sliku blogerajskog miljea u kojem se prožimaju svakojaki likovi, raznorazne ambicije, raznovrsni potencijali i mnogo očekivanja. Ima li u Vašim poslovnim planovima mesta, šanse, bacite li bar pogled na srednje i male blogere?

Ti srednji i mali blogeri, kako ste ih nazvali, o njima mnogo mislim; zapravo, njima će podrška i biti najkorisnija. Nikada nisam klasterizovala internet korisnike, ali moje prirodno ponašanje je takvo da pažnju usmeravam ka onima koji nisu u centru pažnje. Veliki i afirmisani blogeri i blogerke već su prokrčili sebi put i mnogo su se trudili da dođu tu gde jesu. Ali nije dovoljno da imamo stotinak premijum blogova u regionu. Moramo ih imati na hiljade! Ja jasno vidim kako bi izgledao javni diskurs sa hiljadama blogova kakvi su blog Marka Rakara, mooshema, draganvaragic.com, blog Istoka Pavlovića, Organ vlasti, Amitzov blog i ostali. Zamislite to bogatstvo različitosti, mišljenja, obrađenih tema i podeljenih uglova gledišta; zamislite koliko bi bilo svežine, kritičkog mišljenja i otvorenih tema! Čovek koji slobodno misli, slobodno živi. Da bismo živeli slobodno moramo misliti i govoriti slobodno. I to nas što više! U zabludi smo kada čekamo neku veliku promenu da samo udari u naš život ili našu glavu. Voda samo proključa na 100 stepeni, ali je svaki stepen do tog stotog ključan da bi proključala. Zato je svaki, pa i bloger sa najmanje iskustva – važan za blogosferu! Svaka promena videće se brzo i imati efekte po naša društva. Jako sam srećna već kada razmišljam o tome kako bi sve moglo da izgleda, zato i ja i ceo moj tim sa mnogo zadovoljstva radimo na ostvarenju gore opisanih ideja.


TRAŽIM, ALI I NUDIM KVALITET ili- ko radi, može i da zaradi

Mislite li iskreno da je ostvariva priča o zarađivanju (ne samo nekoliko) blogera od blogovanja i šta preporučujete onima koji „tipuju na Vas“?

Ko radi može i da zaradi. Ko je posvećen može i da prosperira. Ukoliko pišete jedan post mesečno (ili čak nedeljno), ukoliko ste zatvoreni i ignorišete okolinu, druge blogere i svoje čitaoce - zaista je mala šansa za zaradu. Zaradiće onaj ko je spreman da radi i ko prvo pita: “šta treba da se radi”, pa onda: “koliko ću da zaradim”.  Gotovo svi koji ulažu trud u pisanje svog bloga su već sarađivali sa mnom i mojom agencijom, a u narednom periodu mogu da im ponudim još više posla i rada, pa i zarade, naravno. Osim toga, ja brinem o svojim partnerima i saradnicima. Tražim kvailtet, ali premijum kvalitet je i ono što nudim!

 Kao neko ko je u svet blogovanja ušao na velika vrata i vrlo brzo stekao titulu Princeze naše blogosfere, možete li nabrojati tri osnovne tačke uspešnog bloga, koji će Vam biti interesantan u nastupajućem periodu?

Svaki blog ima karakter. Neki blogovi možda i liče jedni na druge, ali bloger mora negovati jedinstveni karakter svog bloga koji je neponovljiv i koji nigde više osim na adresi tog bloga nećemo naći. To je prva tačka. Druga bi bila konzistenstnost. Nije dovoljno da jednom ili neko vreme radite dobre stvari – morate ih iznova i iznova raditi. Na kraju, da tako kažem treća tačka, je blogerova mreža – kvalitet i broj ljudi sa kojima je povezan, sa kojima uspostavlja, gradi i razvija odnos. Blog koji ima karakter, koji je iznova i iznova dobro štivo a čiji autor ima solidan društveni kapital na mrežama mora biti atraktivan! Nije teško stvoriti atraktivan blog, verujte mi; a osim toga jako je zanimljivo.

NA INTERNETU NEMA ZIDOVA

U komentarisanju pomenute ankete na Twiteru dođosmo i do očekivanja da bude više druženja  i upoznavanja  blogera. Ako ih bude, hoće li biti primenjen elitistički koncept ili će šanse biti pružene i „širokim blogerskim masama“?

Niko ne poseduje internet. Niko ne poseduje blogosferu i nema zidova na internetu. Zato ga volimo, zato nas je osvojio i zato je tu da ostane. Šta god da sam radila bilo je otvoreno za sve i svima dostupno. Pa takvu me i poznajete, zar ne. Teško da ću taj stav za svog života promeniti.

Šta označavate kao otežavajuće faktore u realizaciji postavljenih ciljeva vezanih za ovaj deo svog poslovnog angažovanja?

Neverovatno je koliko smo kao narod srdačni, druželjubivi i otvoreni, sve do trenutka kada treba da podržimo nekog drugog ili mu pružimo ruku. Mnogi narodi koje sam upoznala su suzdržani u međuljudskim odnosima, ali lako se udružuju i povezuju u zajedničkim poslovnim ciljevima. Mene jako boli to što ima kolega koji se dure, koji čekaju da ih sa fanfarama pozovem da se pridruže projektima koje pokrećem, koji mislie da su nezaobilazni i neponovljivi. Ne znam ko je to rekao, ali često koristim sledeću metaforu – ako misliš da si nezamenjiv, gurni prst u čašu sa vodom da vidiš kolika rupa ostaje! Ne ostaje. Bez svakog se može, ali kad smo zajedno – lakše je. Žao mi je što jako teško jedni drugima pružamo ruku kada su profesionalne teme u pitanju. Ja sam otvorena za sve i sve kolege imaju otvoreni poziv za saradnju i razmenu iskustva sa mnom! Kada se deli, znanje se uvećava. Tako je oduvek bilo.

Šta biste smatrali neuspehom na kraju ove godine, a kojim, kolikim rezultatima biste bili zadovoljni?

Ako bih godinu završila sa istim žarom i energijom ka stvaranju – ne bih mogla ništa više da tražim! O nesupesima ne razmišljam, radim na tome da ih nema.


ACKO LILIC

пре 3 недеље  -  Дели се јавно
Обично не примећујемо "живот" покрај нас!
+
7
6
7
 
 · 
Одговори

koliko ih ima??? i nasa je za druge *obicna i neprimetna**..na zalost,,

U stilu one da je svaka nesrećna porodica drugačija od druge, kao da doazi vreme da i naše priče niko ne primećuje. A sve su, sve češće. tužne.


Medan Snezana

пре 3 недеље  -  Дели се јавно
Mnogo je ovakvih priča... Samo retko ko hoće da ih posluša, a još manje zapiše! Svi okupirani ili politikom ili svojim brigama...
+
9
8
9
 
 · 
Одговори

I se više će ih biti, nažalost.
Преведи

+
6
7
6
 
 · 
Одговори


Kata Bucik

пре 3 недеље  -  Дели се јавно
:(
Преведи
+
1
0
1
 
 · 
Одговори


Vesna Ćuro-Tomić

пре 3 недеље  -  Дели се јавно

NA TO SE nema što reći, ne može se lajkati, jer je tužno, ali lijepo si to zabilježila
+
1
0
1
 
 · 
Одговори


Slavica Vucinic

пре 3 недеље  -  Дели се јавно
Ima ih mnogo ali samo ako ne misliš da su stari zarazni pa će te zaraziti "smrću" pa sam njima nećeš da pričaš.Ja obožavam stare ljude jer prvo iz njiihove životne mudrosti svašta mogu da naučim.A saznam mnogo: da smo postali sebični ,samo nam je naše dupe bitno i ničije više,čak ni partnerevo a da ne pričam o drugima.A stari kad progovore saznaš i kako se prema njima odnose deca,lekari,komšije,službenici.Krivi su što su doživeli starost i još sada nešto hoće a mnogi mladi su mrtvi. Kao da su oni nekom  život svojim životom oduzeli. A samo stanite u neku apoteku i slušajte ŽALOST jer ni za osnovne stvari koje su im potrebne nemaju novca.A radili su za decu,sebe,društvo,državu..i sad kad ne mogu više da rade ..ma samo su smetnja.Gde ide ovaj svet? Moja mi je majka pričala od svoje majke i oca priču kad su se stari vodili u planinu i tamo ostavljali pa je to iskorenjeno pričom:"Vodi čovek oca do litice da ga baci a sin ga pita da i on podje da zapamti mesto gde treba i on njega kad ostari da gurne."Tako da kad ljudi jedni drugima žele dug život i čestitaju ,mislim da nisu iskreni jer da jesu ,stari bi bili NAŠI STARI a ne bi morali da nedre  poruke tipa "stari nisu stvari".
Прикажи мање

Нема коментара

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.