Šta je istina o pečenju rakije po standardima EU?

Pišu mediji odjutros  da Hrvati, po pravilima Evropske unije, imaju pravo na proizvodnju 50 litara rakije godišnje za sopstvene potrebe, ali moraju najpre da se registruju i da plate 14 e po kazanu, ako ne žele  da rizikuju kaznu od 1400 e.

A za svaki litar preko te količine  u obavezi su da plate trošarinu od 21,2 kune (100 kuna = 14 e).





I još kažu novine da će svi koji peku rakiju u Hrvatskoj morati da dokažu carinskim inspektorima, koji imaju pravo da  im se pojave na vratima,  koliko su rakije proizveli.

A ti carinici u EU imaju široka ovlašćenja za pregledavanje domaćinstava i svih sporednih prostorija, kako bi utvrdili koliko su rakije  zaista proizveli seljaci, koji su u obavezi da ih obaveste i sami o tome. I uz to, po tim novim pravilima EU,  i mali proizvođači moraju da carinicima predaju godišnje izveštaje. Rok za predaju godišnjeg izveštaja o tome koliko su rakije i vina proizveli je do 20. januara sledeće godine, a trošarina mora da se plati do 31. januara.


Carinicima EU "za kontrolu nad pečenjem rakije" olakšan je posao i time što će u mnogim mestima biti organizovan samo jedan kazan u kome će svi moći da peku rakiju, odnosno za sprečavanje seljaka u snalažljivosti prilikom izvrdavanja zakona i zarad pojačane kontrole.

Ne znam u šta su sve uveravali proizvođače rakije i vina pre ulaska Hrvatske u EU, ali, prateći informacije o tome u našim medijima, opravdano je pitanje- hoće li Srbija zaista biti izuzeta iz ovih propisa, ako ikada i uđe u zajednicu evropskih zemalja (budući da joj svako drugo pripadanje Evropi niko ne može osporiti).



"I NAKON ULASKA U EU: Srbi će moći da peku rakije koliko god hoće!
U Ministarstvu poljoprivrede tvrde da će se, za razliku od zemalja u regionu Evropskoj uniji, domaća rakija za sopstvene potrebe i dalje proizvoditi u neograničenim količinama."


Ovo je samo jedan citat, koji pokazuje kako je pre nešto više od godinu dana gašeno nezadovoljstvo dela javnosti povodom najava onoga što se sada dešava i u Hrvatskoj.
"Kako Telegraf saznaje u Ministarstvu poljopivrede, dobra domaća rakija će se i dalje proizvoditi za sopstvene potrebe u neograničenim količinama, a ne kao što je to slučaj sa zemljama u regionu i u Uniji. U ministarstvu poljoprivrede kažu da svako fizičko lice koje želi i ume može da proizvodi rakiju za sopstvene potrebe."



Postavlja se, sasvim opravdano, pitanje- ko će to Srbiji, koja još nije ni blizu prijemu u EU, obezbediti "povlašćen status" kada je o proizvodnji rakije reč, tim pre što na svakom drugom planu za nas važe bar duplo stroži standardi.

I naravno da je jedini razuman zaključak- i ova izjava, kao i mnoge druge, pre će biti namenja za dnevno-političke svrhe, nego što ima bilo kakvo utemeljenje u stvarnosti.



Da se razumemo- rakiju koristim jedino za stavljanje obloga prilikom prehlade, njom obrisani prozori najlepše se sjaje, a odličan je i liker od mladih orašćića u koji je stavljam. To, što moj otac peče najbolju rakiju u našem kraju, više je nužda zbog smešno niske otkupne cene šljive, ali ga je majka priroda spasila već drugu godinu za redom, pa nema ovu obavezu. Ono nekoliko šaka šljiva, kol'ko je rodilo lane i letošnji prazan voćnjak, spasli su nas nekoliko dana ne tako malog rada oko pečenja rakije.



No, niko ne sme da se uljuljkuje ispraznim izjavama o nekakvom specijalnom statusu srpskih prizvođača voća koji bi da od njega peku rakiju, kad ako ikad uđemo u EU.

I sama sam bila iznenađena time koliko je široka sama tema "pečenje rakije"- posle objavljivanja mog pomenutog teksta na jednom drugom blogu, razvila se beskrajna diskusija, na mahove i jako duhovita- možete je pogledati ovde

5 коментара

  1. Što smo bliže Evropskoj Uniji to mi se manje sviđa. Onda će verovatno da uvedu zabranu proizvodnje hrane za lične potrebe kao na Novom Zelandu. Liči na teoriju zavere, mada ... http://matrixworldhr.com/2012/12/08/hoce-li-uzgajanje-hrane-za-vlastite-potrebe-uskoro-postati-stvar-proslosti/

    ОдговориИзбриши
  2. Znam za ovo, odnosi se i na druge proizvode, med, čajeve, svašta nešto. Nešto nam obećavaju bolje, ali u paketu ima i ono gore. Da li je to cena napretka ili nešto drugo. Možda sam ja bila budala kad sam svojevremeno, kad je u seoskom domaćinstvu mog svekra bio svinjokolj, terala muža da nosi meso na alalizu. Trihinela se javlja retko, ali čitave porodice se otruju od sušenog mesa i slanine.
    I šta sam ono htela da napišem...iza svakog dobra, neko zlo viri i obrnuto.

    ОдговориИзбриши
  3. Bojim se da iza ovakvih zabrana nema mnogo dobroga.

    ОдговориИзбриши
  4. Mnogi zakoni koji važe u EU po meni nemaju smisla. Nemam preterano veliku želju da "uđemo" u EU jer mislim da će pola da polipšemo dok im vrata ugledamo, dok druga polovina ima da doživi onu staru "Dala baba banku da uđe u kolo, a dve da izađe"... Tamo nema mesta ničemu što je ljudsko tj. humano, besplatno, od-za-kroz Boga... Slovenska duša a i guša (nije demagogija) je drugačija od romanske ili anglosaksonske. Ako tamo odemo, ima da plaćamo i za svinjokolj, i za branje začinskog ili lekovitog bilja, proizvodnju sapuna, rakije, vina, mleka, sira... Ma, opanak i to piroćanski neće moći da napravimo a da nekom ne platimo za nešto. A, uz sve te njihove zakone i zakončiće ipak je dozvoljeno zalivanje bašte, u kojoj se uzgaja povrće, fekalijama (u određenom postotku)! Pa, kada bi srpski seljak to sebi dozvolio?!

    ОдговориИзбриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.