Fejsbuk, Papa, Slobodan Jovanović i položajnik kod Popovića

     Ne volim Fejsbuk u sadašnjem izdanju - primetili ste ono, verifikaciju postova koje će isforsirati na osnovu broja lajkova, komentara, čega god ... pa zahvaljujući tome propustite silu pametnih, poučnih, korisnih stvari, samo zato što je pisanije nekog popularnog člana Fb zajednice  dobilo puno ovih, čega god. Pa ma to bio i status tipa - lepo vreme izmamilo šetače, ne propustite da prošetate (ovo ja izmislila).



     Ono, volim ja, nije da nije, da pročitam šta to pišu uticajni ljudi koji su na spisku mojih prijatelja ili onih koje samo pratim, da nije tako ne bi mi ni bili tu, ali je stvarno šteta što nečija najveća mudrost pada u zapećak samo zato što svaka, pa i najnevažnija misao onih drugih, zbog tih lajkova i komentara dobije status "statusa od opštedruštvenog značaja"!

     Nervira me taj i takav Fb i zbog toga što, ako ne daj  bože propustim da odmah otvorim neki naslov (a njega, opet, ne smem da otvorim ,jer dok se vratim opet će netragom nestati nešto zanimljivo), već mogu da ga upišem u- propalo. No, ima i neke koristi od svega - budući da svako malo otvaram prozore, jer sam ovako kompjuterski polupismena  skontala da mi je to jedina garancija za čuvanje zanimljivih mi stvari, imam kao na dlanu pregled onoga što me iz ponuđenog
najviše interesuje.



     A to je, prvo, ovih dana vrlo aktuelan katolički poglavar. U stvari, ne sam Papa Frane, čije bi reči, da je reda i pravde na ovoj zaguljenoj planeti, prošle sasvim neprimećeno, a možda u tom slučaju, reda i pravde mislim, ne bi ni bile potrebne.
Mene fasciniraju, ako se ovaj pojam može upotrebiti u negativnom kontekstu, reakcije bogatih, dakle prozvanih.
   " Kenneth Langone, vlasnik Home Depota, kompanije s godišnjom neto dobiti od četiri i po milijarde dolara, nije ipak bio oštar poput Rusha Limbaugha, već je kao praktični katolik papi Frani samo poslao pismo u kojemu zabrinuto primjećuje kako Njegova svetost ne razumije bogate, koji nipošto nisu bez srca za nezaposlene bijednike i musavu djecu koju ovi neodgovorno kote. “Amerikanci najviše od svih ljudi na svijetu daju u dobrotvorne svrhe. Nema takvog naroda na svijetu kao što smo mi”, napominje Langone skromno. 
     Ulaznice za onaj svijet, ako njega pitate, američki milijarderi dobivaju zajedno s dobrotvornom večerom od tisuću dolara. I svi su na dobitku od takvih društvenih događaja. Bogati spase svoju grešnu dušu, njihove druge, četrdeset godina mlađe supruge, prošetaju dijamantnu ogrlicu, a i ubogima, jebi ga, na kraju dobace neku kintu."

     Bogati svoje bogatstvo ostvaruju na različite načine  - neki dobiju na lutriji, neki dobiju nasledstvo, neki ga zarade ili "zarade". Izuzetno poštujem tuđu svojinu i ljude koji pošteno, svojim radom steknu štagod, do one granice do koje se može sticati pošteno. Posle toga, sve je krađa, prevara,  lopovsko ponašanje. Ono što je činjenica i što niko ne može da opovrgne, jeste da se niko nikada i ni u kakvim uslovima ne može na pošten način  ENORMNO obogatiti.  I neka ima izuzetaka, tipa Cukenbergera (da li je dobar primer?) i ostalih- oni su samo potvrda ovog pravila.
     To, što tamo neki najsiromašniji  nedgovorno rađaju čopore dece zaista nije problem bogatih - nisu im ih oni kroz prozor bacali, ali je isto tako činjenica da bi u svet(l)u poštenog poslovanja, adekvatnog plaćanja obaveza prema državi i zarada zaposlenih, bilo daleko više para u budžetu. I mogućnosti za, ne samo socijalna davanja, nego i nova zapošljavanja.Pa siromašnih možda ne bi ni bilo ili bi to bili samo stvarni neradnici, koji i ne zaslužuju da im se pomaže.



      I uostalom, kako to da taj bogati zapad skače kao poparen na pominjanje činjenice o nepravilno raspoređenom bogatstvu i o obavezi bogatih da se malo zagledaju u sopstveni moralni lik i dela, a istovremeno započinje vrlo prljavu kampanju, za koju verujem da će brzo postati jako glasna, s naglaskom na neprihvatljivost tolikog prirodnog bogatstva samo na teritoriji jedne zemlje (naravno, Rusije)?

***

     Šta li bi danas rekao Slobodan Jovanović? Mislim, kada je i konkurencija veća, jer je sama diploma toliko degradirana, što kroz razno-razne olako stečene diplome na nekakvim visokim školama strukovnih studija i privatnim fakultetima najnižeg ranga,što kroz mogućnost njene kupovine čak i na državnim fakultetima. I kada je, uz sve to, danas diploma zapravo i nepotrebna, ponekad i otežavajući faktor i suvišna, prilikom pre-raspodele fotelja, pa i pukog sticanja običnog solidnog radnog mesta.

   " U društvenoj utakmici taj diplomirani primitivac bori se bez skrupula, a s punim uverenjem da traži samo svoje pravo, koje mu je škola priznala. On potiskuje suparnike nemilosrdno kao da nisu živa bića nego materijalne prepone. On je dobar “laktaš”, – izraz jedan koji je prodro u opštu upotrebu jednovremeno s pojavom poluintelektualaca. Pretpostavimo da se u njemu probudila politička ambicija, i da je uspeo postati ministar. Taj položaj mogao je ugrabiti samo kroz silno guranje i strmoglavu jagmu, i zato će smatrati da je to sada nešto “njegovo”. Iz te svoje tekovine ili, bolje reći, plena gledaće da izvuče što više ličnog ćara. Biće “korupcionaš”, ali neće biti sasvim svestan toga fakta: toliko će mu to izgledati prirodno i na svom mestu. Jedan poluintelektualac, kad je čuo da se govori o njegovoj ostavci, rekao je: “Ko je lud, da se odvaja od punog čanka?!” Njemu je izgledalo nepojmljivo da se čovek ne koristi ministarskim položajem, kao što bi bilo nepojmljivo da čovek kraj punog čanka ostane gladan. Politička ambicija jednog poluintelektualca zapravo i nije politička. Ona se sastoji samo u tome, da se čovek kroz politiku obogati, i da na visokim položajima progospoduje. On ne zna ni za kakve više i opštije ciljeve. Tek kad poluintelektualac izbije na vrhunac političkog uspeha, vidi se kako je on moralno zakržljao. Pored poluintelektualca koji je uspeo, ima i poluintelektualac koji nije uspeo. Već pravi intelektualac, nezaposlen ili zapostavljen, gotov je opozicionar. Poluintelektualac u takvom položaju tim je opasniji, što ne zna ni za kakve moralne obzire koji bi njegovo ogorčenje ublažavali. To nije bilo slučajno da su mnogi ozlojeđeni poluintelektualci otišli u komuniste."
prepisano odavde

***

     “Drago mi je da je ova godina počela lepo, rođenjem muškog deteta. Nadam se da će i u narednim mesecima ovako lepe vesti da se nastave."-
izjavio je predsednik opštine Bor. I ostao živ.
     Ko li je njega rodio? S kim se on oženio? Ako ima sinove, ko mu ih je rodio? Ako ima ćerke, uz prethodno pitanje, da li im se radovao ili mu je "loše počela godina"? Da li su za njega glasali samo oni koji spadaju u mušku decu? U kom veku živi i gde će mu duša?

***

     I tako bih ko zna čime završila, da me nije prenuo telefon. Ljubinka me podseća, Božić će, nemoj da si opet otputovala, ko prošle godine, čekamo te ko položajnika.*
Tradicija se nastavlja - posle  jednog davnog slučajnog svraćanja njenom mužu i našem zajedničkom kolegi  Božidaru na imendan, postadoh stalni položajnik. Beše mi čudno, na početku - em se za poožajnika biraju mahom muškarci, em bi svi želeli da to budu neki od najuspešnijih, najsrećnijih, najnaj , ljudi iz okoline.
     - Mi smo sasvim zadovoljni srećom koju nam uneseš u kuću i koja nas posle prati čitave godine - ubediše me, pa sam se otarasila one odgovornosti koja me je nagovarala da odustanem i postade mi to lepa dužnost. Kako da ne, kada ih u svim, i lepim i težim situacijama, pominjem kao primer - skladniju porodicu sa više sloge, uvažavanja, razumevanja,ljubavi,pažnje, napretka i kad je teško... u životu nisam videla.
Još samo da im se Milutin zaposli i Milena diplomira, pa posle, sve po red, kako kažu Nišlije.



*položajnik - Прва особа која на Божић уђе у дом зове се положајник. Положајник символички представља оне мудраце који су пратили звезду са Истока и дошли на поклоњење новорођеном Христу. Домаћица послужи положајника и дарује га неким прикладним поклоном. Сматра се да положајник доноси у кућу велику срећу за целу наступајућу годину.( piše ovde)
Draga Negoslava, upravo tako. Prvo dobar tekst, dobra kombinacija svega što je obeležilo početak godine, ali onako lično iz tvog ugla. Volim da "te čitam" i da stvari sagledavam iz tvog ugla. Na neke ne obratim pažnju, ovako brzopleta... pa me ti lepo i lagano vratiš na njih. Samo nastavi i ove godine da mi bojiš svet divnim tektovima. :*

Milion puta ponavljam da se ništa u životu ne dešava slučajno, pa ni naši blogovi i ova naša virtuelna poznanstva, često jača od stvarnih. Kao u ovom , tvom i mom slučaju. Ja sam zahvalna tebi, ne samo na divnim tekstovima, već i na tome što umeš da nađeš pravu rečenicu za mena baš onda kada mi je najpotrebnija. Al stvarno.

Šta reći, u svemu se slažem s tobom. Nisam pametna, jer da jesam, ne bih živela ovako kako živim.

Cale mi uze reč - i stvarno nemam šta da dodam.

Hvala na lepim rečima :)


6 коментара

  1. Šta reći, u svemu se slažem s tobom.
    Nisam pametna, jer da jesam, ne bih živela ovako kako živim.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Draga Snezo,problem je u tome sto PAMETNI MISLE kako su glupi sto su pametni.Ne degradiraj ono sto jedino imamo a to je PAMET.Nismo mi krivi ,da bi se na kraju osecali krivi ili izdani.Mi samo mozemo da budemo "ne prilagodjeni".Na nasu zalost.

      Избриши
    2. Cale mi uze reč - i stvarno nemam šta da dodam.

      Избриши
  2. Draga Negoslava, upravo tako. Prvo dobar tekst, dobra kombinacija svega što je obeležilo početak godine, ali onako lično iz tvog ugla. Volim da "te čitam" i da stvari sagledavam iz tvog ugla. Na neke ne obratim pažnju, ovako brzopleta... pa me ti lepo i lagano vratiš na njih. Samo nastavi i ove godine da mi bojiš svet divnim tektovima. :*

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Milion puta ponavljam da se ništa u životu ne dešava slučajno, pa ni naši blogovi i ova naša virtuelna poznanstva, često jača od stvarnih. Kao u ovom , tvom i mom slučaju. Ja sam zahvalna tebi, ne samo na divnim tekstovima, već i na tome što umeš da nađeš pravu rečenicu za mena baš onda kada mi je najpotrebnija. Al stvarno.

      Избриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.