Čime se meri uticaj blogera - novcem ili uticajem na svakodnevicu čoveka i nečiju poziciju u blogerskom svetu


     U Srbiji, izgleda, nije popularno biti uticajni bloger - bar ako je suditi po vajkanjima onih kojima i blogerska javnost i mediji spočitavaju da to jesu. Jednom je, braneći se od ove titule, neko ( izvinte me zbog zaboravnosti) objasnio da bi sebe teško mogao smatrati uticajnim blogerom, ako bi se taj uticaj merio brojem ljudi koji bi se odazvali na njegov poziv za učestvovanje u nekoj akciji.Ako se i ne sećam ko je u pitanju, sigurna sam da pripada prvom srpskom blogerskom ešalonu, a da  li je član te "zatvorene ekipe trgovaca maglom",  u to ne bih baš  smela da se zakunem.


        Ja sam do sada, po nekim portalima koji su prenosili moje tekstove ( i uredno ih potpisivali, što jes, jes), dostigla tek  "zvanje" popularna blogerka. Što me je, posle dužeg uzaludnog čekanja da se  neko ogreši i o moju malenkost od 179 cm visine, pa me optuži da sam uticajna,  nagnalo da malko sama protalaškam na temu lične blogerske uticajnosti. Koja, ruku na srce,  ič nije ni malečka ni za zanemarivanje. Što se da zaključiti iz sledećih priloženih dokaza, za koje molim da mi se upišu u radni staž ili bar prilože starosti u vidu potpisanog opravdanja kada me, jednoga dana, bude priupitala gde mi je bila mladost (pozna, doduše, al sam tek počela da krčmim drugu polovinu cifre zvane sto).

 DAKLE, DOKAZE NA SUNCE

      Reblogovanjem jednog posta i toplom preporukom njenog bloga mojoj ekipi s Wordpressa, razmahala sam posustala spisateljska krila jedne Vesne iz Zagreba. Čitanost njenog, do tada skoro neprimećenog bloga, kako to ona sama kaže,  naglo je porasla, a ona ponovo dobila volju da piše, pa možda uskoro objavi treću knjigu.
     Da ne pominjem sve one moje blog drugare, kojima sam otkrila Vesnin blog, pa sada imaju prilike da uživaju u čitanju uvek zanimljivog, aktuelnog i lepog  štiva. Doduše, oni mi (još) nisu zahvalili, ali ona jeste. Često i svaki dan.

A TEK PREBRANAC, AJVAR I MOSKVA ŠNITE

      Kulinarski odeljak na mom blogu usrećio je mnoge. I još višestruko uticao ne samo na njih, nego i na njihove porodice.A i šire.
   Najpre, ljubitelje prebranca. Bukvalno iz čitavog sveta javljaju mi se naši ljudi, posebno muškarci koji baš nisu vični kulinarskim veštinama, zahvaljuju se na detaljnim objašnjenjima i uputstvima i hvale se pohvalama svojih prijatelja, naših ljudi i stranaca, koje su ugostili.
     Ima li veće sreće za domaćicu koja nikada nije napravila ajvar, da iz prve skuva pravi delikates, srpski kavijar,  koji je iz špajza nestao brže nego što je smešten u njega? Jedna, odavno priznato uticajna blogerka, zahvaljujući mom receptu, ne samo što je prvi put u životu  pravila ajvar, nego je pre svoje pete decenije saznala šta je to - esencija!!! Ima li većeg dokaza nečije uticajnosti, nego da priznato uticajnu blogerku nauči čak dve stvari - da pravi najbolji ajvar na svetu i da sazna šta je esencija!?
     A tek Moskva šnite- šta da se pravdam, ovde sve lepo piše ( dobro, još ponegde, al da ne preterujem s linkovima sad).
     Ostvarila sam ja svoj uticaj, ne da nisam, i preporukom recepta za najlakše umešeni integralni hleb koji se i ne mesi - jedan Mile se čak i na Fejsbuku pohvalio delom svojih ruku i svoje rerne, uz naglasak na činjenici da će ga odsad uvek praviti!! Pa sam "uticala" - receptima za jagnjetinu u mleku, zaplanjsku banicu na Lenin način, zdravu čorbicu od povrća i još nekim ajvarima.

I PONOVLJENO - HRANIMO SE LOŠE JER SMO LENJI

      Uz pomoć prof dr Zorana Vujčića, uticala sam na razbijanje  mnogih predrasuda o tome da je zdrava ishrana skupa- hranimo se loše jer smo lenji, i tako mnoge lenje mame lišili opravdanja tom skupoćom, kada decu tove gaziranim sokovima i džank hranom sa kioska, umesto da ih hrane voćem, domaćim pecivom i paštetom spremljenom brže nego da se ode po pljeskavicu sumnjivog porekla, na trafiku.
     Tom prilikom, odnosno posle objavljivanja ovog  intervjua, postigla sam ono što nisam višemesečnom pričom mogla - pomenuta Lena je prestala da pije famozno dva-tri u jednom, jer joj je  jedan jako upućeni  prof dr potvrdio ono što je jedan diplomirani ekonomista samo zalud  prepričavao.
     Jučerašnji intervju sa Majom Petrović na dobrom je putu da dostigne cifru od 5000 onih koji su pročitali razgovor sa dr Zoranom, a reči zahvalnosti onih koji su ovim putem otkrili njen blog, govore sami za sebe.

JA OVO UMEM DA RADIM

     A pre toga  sam se priključila jednoj divnoj Merimi  iz Novog Sada u širenju njene ideje o organizovanju mreže kreativnih ljudi Ja ovo umem da radim- posle ovog mog posta, krenula je bukvalno reka prijava, mahom žena, iz čitave Srbije, za razmenu onoga što izrađuju ili nude kao usluge. Jutros me je Snežana obradovala ovim postom, koji pokazuje da akcija, osim onolike zainteresovanosti i tolikih aplauza, može da ima i realizaciju. Samo da se ljudi dogovore, da imaju volje i poverenja jedno u drugo.


     -Ja to o tebi i mislim. Niko nije toliko nesebično širio i promovisao misao nas malih blogera kao ti. Nesebično. E, sad ako se to meri u novcu, a linkovanje naših blogova nije "platežno" onda ti nisi uticajna, ali ako se uticaj meri onim što si ti uradila za nas i koliko si nam promenila živote, blogerski život i neki status u ovom svetu onda si ti za mene najuticajniji bloger(ili blogerka). - ovo je mi je napisala Merima, maločas, kada sam je zamolila da baci pogled na ovaj post, želeći da proverim neke svoje sumnje u to da bi on mogao da bude pogrešno  shvaćen.  Mi, mali blogeri, odlično se razumemo, a Merimi zahvaljujem i na naslovu.

RUČNI RAD I MEĐULJUDSKI ODNOSI

      Ajd  da zanemarimo pletilje, dakle one koje znaju da pletu i heklaju,  ali je dovoljno da je samo par onih koje su prvi put uzele igle u ruke i isplele kape i-li šalove, pa da priča o uticajnosti dobije svoju punu težinu. I potvrdu.

     Mada je ceo ovaj tekst u šaljivom tonu, shvatili ste već, postoji jedna stavka  uticajnosti na koju sam istinski ponosna. U pitanju su tekstovi psihološkog karaktera, (iako psihologiju poznajem tek kao čitalac knjiga iz popularne psihologije i  iz vlastitog životnog iskustva), koji su mnogima od onih koji su ih pročitali pomogli da lakše shvate - mobing i bolesnu prirodu mobera, ali i da čuju i moje iskustvo s ovom pojavom koja nanosi  štete ne samo pojedincima, nego idruštvu u celini. Ili, i o asertivnosti i kako je steći...


     Nedavno mi je u inbox stigla poruka od Fejsbuk prijateljice iz Hrvatske
"Zahvaljujem vam se na tekstu sa naslovom: Ako ste sa nekim zajedno plakali zbog njegove tuge,..... Procitala sam ga nekoliko puta i stvarno mi je puno pomogao. Upravo sam "izisla" iz jedne takve veze i ubila sam sebe razmisljajuci kako, zasto i cemu. Vas tekst mi je otvorio oci. hvala jos jednom. Uzivam citati i ostale tekstove. Lijepo je receno u jednom od komentara, pomogao mi je da shvatim da je to sigurno bila misija koja je morala trajati koliko je trajala. Zadatak je izvrsen, ona je sretna, a ja slobodna od sve negativne energije.Lako je prihvatiti stvari kada se razumiju. Sretna sam sto sam ovo procitla. Bas sam danas jednoj drugoj prijateljici pricala o tekstu i rekla da ovo spada u visoku psihologiju. osobno ne bi nikada dosla do ovoga. A toliko sam sretna sto je doslo u pravo vrijeme. Hvala jos jednom."

i tako, neka je  samo  jedan tekst na temu iz života  pomogao  bar jednoj osobi da prestane da se sekira i preispituje sebe, zbog tuđih postupaka koje ne prepoznaje- malo li je

A TEK OVO
 
E sada, dolazim do one stavke, imejl poruke od Ane,  koja me je najviše ganula

Draga Negoslava,
Htedoh da ti napišem misao koja mi se vrzma po glavi već par dana, a da bih je opisala, moram navesti malu digresiju.
Naime, prošle nedelje sam neočekivano upala u konfliktnu situaciju sa osobom sa kojom profesionalno sarađujem. Bila sam jako ljuta zbog njenog ponašanja, i mozgala sam kako da joj odgovorim i šta da joj kažem. U par navrata sam se nosila mišlju da napišem obiman post na blogu, u kom bih temeljno iznela svoj problem, i upozorila ljude na dotičnu. 
U sred te moje muke i dileme, ono što me ponajviše iznenadilo je što sam sve vreme mislila - šta bi Negoslava uradila ili napisala na ovu temu? 
Ne pamtim kada je neka osoba u tolikoj meri ostavila utisak na mene, kao što si ti imala priliku kroz ovo naše virtuelno druženje. Volela bih da se uživo sretnemo, pogotovo jer tvoja beogradska adresa nije daleko od moje - ja sam u Jerkoviću, i red bi bio da popijemo kafu.

Do te kafe, puno te pozdravljam.

I šta sad ja više da pričam?

Puno mi srce.

I to je onaj uticaj koji istinski raduje. Povratna informacija koja me najcelovitije uverava da moje blogovanje ima smisla. Čak mnogo više nego što sam, počinjući, mogla i da sanjam.

fotografije je odavde




Zoran Pisković дели ово преко Google+

пре 1 године  -  Дели се јавно
 
 · 
Одговори

Draga Negoslava, ovo je moj šesti pokušaj da ovdje ostavim komentar. Tek sam se nakon petog sjetila kopirati prije nego što mi nestane, tako da mogu samo pejstati, a nesvaki put iznova pisati. sama sam sebi već dosadna zbog ponavljanja, al ajd, idem još jednom Dakle, moj komentar je trebao biti prvi, PRVI, jer i ja sam prvi spomenuti "slučaj", da me nije izmučila tehnika. Pisala sam ovako - molim dopuštenje za velika slova: DRAGA NEGOSLAVA, DA NIJE BILO TVOG LAJKA U SVIBNJU 2013. MOJ BI SE BLOG DEFINITIVNO UGASIO, BILO JE TO NAKON TRI MJESECA PAUZE, VIŠE NISAM ZNALA NI KAKO DOĆI NA VLASTITI BLOG, TEHNIČKI. ČUDILA SAM SE KAKO SI NABASALA NA MENE I ZAŠTO SI ME LAJKALA. I BIT ĆU TI ZAHVALNA ZAUVIJEK. I DANAS, NAJVIŠE KOMENTARA - SKORO SVI - DOLAZE IZ TVOG KRUGA, IAKO PO STATISTICI VIDIM DA ČITAJU I DRUGI. NE ZNAM ZAŠTO JE TO TAKO, OSIM AKO TI IPAK NISI NE SAMO POPULARAN NEGO I UTJECAJAN BLOGER. JESAM LI VEĆ REKLA DA TE OD POČETKA DOŽIVLJAVAM KAO NESEBIČNU I TOPLU MAJKU SVIH BLOGERA, KOKU KOJA OKO SEBE OKUPLJA RAŠTRKANE PILIĆE? HVALA TI, NEGOSLAVA. I zaboravila si napisati ono o Blogoslovčićima, samo što se sad ne mogu sjetiti tko je smislio taj pojam: mi smo svi tvoji blogoslovčići. Pozdravlja te i želi ti sve najbolje nevješta blogerica Vesna PS- ovaj komentar sam dobila na mail, i sami ste pročitali zašto, a svoje pisanije ubacijem samo da bih podsetila - jako mi je prijalo kada ste zaključili diskusiju ovako- svi smo mi Negoslavini Blogoslavčići
Прикажи још (19 редова)

Имам утисак да сте из Ниша.....што ме чини срећним да Царски Ниш има такву красну блогостварност..... С пшотовањем, Ваш Нови читалац

Hvala Vam. Već Vam poželeh dobrodošlicu ispod drugog komentara.

Ja sam svoje misljenje o tebi odavno rekla sa ovih par strofa, pa da samo ponovim: I kad se sa mnom smijes, i kad mi brises suze s lica, sve vise te volim i cijenim sto si mi prava prijateljica. I kad sumnjam u sebe dal` nesto umijem i vrijedim tu si da me podrzis, osjecam kol`ko se trudis. Svi kojima ruke pruzas, sretnim se mogu zvati, a sve dobro sto cinis, dobrim nek ti se vrati. Pravi si poklon sa neba, posebna si, draga dusa, zato, zovi kad prijatelj i tebi zatreba, da moje srce i tvoje srce poslusa.

Divno je to što si je postavila i ovde. Hvala ti, blogoprijateljice, jedna od retkih koja je postala i stvarna.

Reči "Ti me inspirišeš, ulepšavaš mi jutra" su mi potpuno iznenađujuće, neshvatljive, pomislim "da li je moguće?", ja tamo nešto piskaram kako bih izlečila svoju dušu, a ljudi meni uzvraćaju tako lepim rečima. Nisam ni dinar zaradila od svog bloga, pišem ga skoro 4 godine, ali stekla sam divan, prilično zatvoren krug ljudi koji su moje srodne duše. Negoslava, vaše pisanje je nepretenciozno, ljudsko, toplo i pristupačno. To je ono što (pametni) ljudi vole i cene. Pozdrav!

Razumemo se. Da ne ponavljam ono o sličnosti, ali tako je. Pronađemo se iza tolikih ekrana, prosto, kao po nekom pravilu. Meni je blog doneo tolike radosti, neke si i sama pomenula, a ovo malo pisanja je samo mrvica mog uzvraćanja njemu i ljudima koji čitaju.

Zanimljiva stvar taj uticaj. Meni se redovno dešava da na mom blogu najčitaniji tekstovi budu neki koji su tu zapravo zalutali. Npr priča o tome kako sam položio ispit zaštite na radu, ili ona kako sam kućnog ljubimca odučio od besomučnog lajanja tokom letnjih noći... Naravno i druga konkretna iskustva obično mnogo bolje prolaze nego suva razmišljanja, komentari, ili slična pametovanja. Ali i tu postoji jedna zamka. Kako ja vidim na blogovima postoje dva nivoa uticaja - jedan je "masovan" i tiče se neke konkretne ljudske potrebe, koja se obično rešava uz pomoć "Google almighty" koji te nesrećnike uputi na neki blog, kome se verovatno nikada više neće vratiti... Druga vrsta uticaja je ona duboko ljudska, gde se "sličan sličnom raduje", gde se srodne duše nađu u ovom virualnom prostoru, i ostvare vezu kakvu ni u "stvarnosti" nebi mogle. Jer stvarnost u kojoj danas živimo zapravo ne poznaje bolji prostor od ovog. Sva alternativna mesta za druženje su skoro potpuno iščezla, a i mi smo postali suviše "ćoškasti" (netolerantni, komplikovani, prezauzeti, i suviše obuzeti sobom). I onda kad se sami sebi smučimo, i kad shvatimo da nam u našim "fokusiranim" životimo nešto fali - potražimo neke srodne duše, i tako nastaju neka zaista korisna, obogaćujuća, inspirativna prijateljstva... U onom najboljem - LJUDSKOM smislu.
Прикажи још (16 редова)

Iskreno, meni su i jedni i drugi čitaoci dobrodošli, mada, najviše volim onu tananu nit koja me veže sa stalnijima - sa njima povremeno razmenim koju reč, dobijem povratne informacije, a često i ideju za novo pisanje. Par puta sam pisala o blagodetima bloga, pa da se ne ponavljam, ali, da ga nema, morao bi opet da bude izmišljen. Mnogo hvala. A te srodne duše blogerajske, to je takva radost u ovim otuđenim životima, pa i kada imate dovoljno stvarnih prijatelja, nikada dosta ni vurtuelnih, koji takođe mogu da postanu stvarni - i neki to i postaju, na obostranu radost.
Прикажи мање

Uz jedno hvala, veliko koliko i Vaša želja da nam pomognete u razbijanju zabluda koje hrane nečiji interes, samo ću Vam reći da zaista uživam u pisanju.

Da li zaista postoji "mali" bloger? Ne, jer onaj ko u životu utiče samo jednom na jedno ljudsko biće i pomogne mu, taj svakako ne zaslužuje termin mali bloger. Mi smo u ovim vodama jer imamo potrebu da nešto kažemo. U tekstove ne guramo skaradne reči da bi bili "lajkovaniji" i "šerovaniji". Vaši tesktovi oplemenju, relaksiraju, savetuju, zabavljaju. To svakako ne rade oni koji svoj profesionalizam iznose i kroz blog, FB i sl. Hvala na trudu da svojom aktivnošću pletete one mreže koje uhvate svoj "plen". Želim Vam još mnogo tekstova, a da će naći put ka nečijem srcu, kao uteha, razbibriga ili korisna informacija, sada više nema sumnje. Uživajte pišući :)
Прикажи мање

Ponavljam svoj komentar. Žao mi je što ovaj tekst o tebi nisam napisala ja, ali s druge strane ipak ti najbolje znaš koga si sve divno pronašla u ovom virtuelnom svetu. Ako se moć i uticaj mere novcem koji se dobija linkovanjem, onda tvoj uticaj ne bi bio velik... jer svi smo mi sitne ribe, ali ako se uticaj meri time što si mnoge od nas pronašla, proširila priču o nama, nesebično linkovala i propagirala, ako se uticaj meri u dobroti i bezgraničnom strpljenju i osećanju za svačiju muku, i pronalaženju načina kako da pomogneš, ako je uticaj to što si jednu divnu ideju kooperativno (mislim na Ja ovo...) vinula u zvezdano nebo ljudima na dar, ako je uticaj to što te ljudi "prepoznaju" i znaju da si tu za njih, onda si ti, u mom blogosvetu najuticancija osoba 2013. godine :) eto...
Прикажи мање

krenulo je od moje šale na račun uticajnosti, a sad počeh da verujem da ipak tu ima nečega hvala , draga Merima

Hvala ti za sve lepe reči, a posebno za one koje sam citirala u postu. Milion puta sam ponovvila, pa ću još jednom - ljudi se i na netu prepoznaju, kao i u žuvotu. Živa mi i sve uspešnija i srećnija bila.

Upravo sve ovo o cemu pises je ono sto me najvise privlaci da redovno citam tvoj blog. Pises o ljudima koje svi mi poznajemo - mozda ne licno bas njih, ali znamo ljude njima slicne, ili koji su u slicnoj situaciji kao tvoji akteri. Lako je poistovetiti se s tvojim postovima, svako od nas se pronadje bar u jednoj recenici. A tek kako ubadas uvek u srz problema! Jasna, konkretna i pragmaticna - to su kvaliteti koje najvise cenim kod tebe i tvog bloga. Samo tako nastavi, mali ili ne, tvoj blog je uticao i uticace na mnoge.

Da, blogovanje donosi mnogo radosti, ima mnogo pozitivnih ljudi (da li smem da kažem čast izuzecima). Žao mi je što se niko ne bavi književnim blogovima, ali razumem. Nije to in, ali bi moglo da pruži novu sliku književne scene Srbije. Vama želim puno uspeha u radu, iako vas kratko "kratko" znam verujem da ga zaslužujete.

Hvala lepo. Ja imam na Wordpressu blog, koji bi se uslovno mogao nazvati literarnim, jer sam tamo zatekla takvu atmosferu i "komšiluk" koji tako piše. http://negoslava.wordpress.com/ Dakle, skoknite u taj moj, takođe divni komšiluk, prepoznaćete puno ljudi u kojima čuče književnici. Ostavite svoj trag, da možemo da Vas nađemo i- dobrodošli.
Прикажи мање

Savršen rezime uspešnog blogovanja. Ponosna sam što sam pratila tvoj blog, ponosna sam što sam u ovom postu pomenuta, hvala ti, malo sam tužna što propuštam još mnogo, mnogo dobrih blogova, i sada pri kraju godine, u meni se mešaju emocije. Radost zbog svega što imam, zbog novih prijatelja u blogosveri, prijatelja kao što si ti, a prošle godine nisam znala ni da postojiš, zbog novog člana naše porodice, psa Lenona, zbog toga što u meni ima još mnogo ljubavi da dam i mnogo snage da povučem...Tuga što i dalje imam brige koje još uvek izgledaju nerešive i kako vreme prolazi sve je manje nade, tuga što i mnogo ljudi oko mene ima slične i iste brige, pa ne možemo ni jedni drugima da pomognemo, tuga i stid što sam dozvolila sebi da me ponekad, pa i počešće obuzme slabost, Ne verujem da će mi sledeća godina biti ič bolja od ove, ali se ne predajem. Hvala za divan post.
Прикажи мање

Ja i dalje verujem da ćeš biti bolje, da će vam i da će im, svima tvojima, biti daleko bolje nego sada.I to ti iskreno, najiskrenije želim. Hvala ti za divno prijateljstvo, za lepe reči i posebno na tome što istrajavaš, uprkos svemu.


19 коментара

  1. Savršen rezime uspešnog blogovanja.
    Ponosna sam što sam pratila tvoj blog, ponosna sam što sam u ovom postu pomenuta, hvala ti, malo sam tužna što propuštam još mnogo, mnogo dobrih blogova, i sada pri kraju godine, u meni se mešaju emocije. Radost zbog svega što imam, zbog novih prijatelja u blogosveri, prijatelja kao što si ti, a prošle godine nisam znala ni da postojiš, zbog novog člana naše porodice, psa Lenona, zbog toga što u meni ima još mnogo ljubavi da dam i mnogo snage da povučem...Tuga što i dalje imam brige koje još uvek izgledaju nerešive i kako vreme prolazi sve je manje nade, tuga što i mnogo ljudi oko mene ima slične i iste brige, pa ne možemo ni jedni drugima da pomognemo, tuga i stid što sam dozvolila sebi da me ponekad, pa i počešće obuzme slabost, Ne verujem da će mi sledeća godina biti ič bolja od ove, ali se ne predajem.
    Hvala za divan post.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja i dalje verujem da ćeš biti bolje, da će vam i da će im, svima tvojima, biti daleko bolje nego sada.I to ti iskreno, najiskrenije želim. Hvala ti za divno prijateljstvo, za lepe reči i posebno na tome što istrajavaš, uprkos svemu.

      Избриши
  2. Da, blogovanje donosi mnogo radosti, ima mnogo pozitivnih ljudi (da li smem da kažem čast izuzecima). Žao mi je što se niko ne bavi književnim blogovima, ali razumem. Nije to in, ali bi moglo da pruži novu sliku književne scene Srbije. Vama želim puno uspeha u radu, iako vas kratko "kratko" znam verujem da ga zaslužujete.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala lepo. Ja imam na Wordpressu blog, koji bi se uslovno mogao nazvati literarnim, jer sam tamo zatekla takvu atmosferu i "komšiluk" koji tako piše.
      http://negoslava.wordpress.com/
      Dakle, skoknite u taj moj, takođe divni komšiluk, prepoznaćete puno ljudi u kojima čuče književnici. Ostavite svoj trag, da možemo da Vas nađemo i- dobrodošli.

      Избриши
  3. Upravo sve ovo o cemu pises je ono sto me najvise privlaci da redovno citam tvoj blog. Pises o ljudima koje svi mi poznajemo - mozda ne licno bas njih, ali znamo ljude njima slicne, ili koji su u slicnoj situaciji kao tvoji akteri. Lako je poistovetiti se s tvojim postovima, svako od nas se pronadje bar u jednoj recenici. A tek kako ubadas uvek u srz problema! Jasna, konkretna i pragmaticna - to su kvaliteti koje najvise cenim kod tebe i tvog bloga. Samo tako nastavi, mali ili ne, tvoj blog je uticao i uticace na mnoge.

    ОдговориИзбриши
  4. Hvala ti za sve lepe reči, a posebno za one koje sam citirala u postu. Milion puta sam ponovvila, pa ću još jednom - ljudi se i na netu prepoznaju, kao i u žuvotu. Živa mi i sve uspešnija i srećnija bila.

    ОдговориИзбриши
  5. Ponavljam svoj komentar. Žao mi je što ovaj tekst o tebi nisam napisala ja, ali s druge strane ipak ti najbolje znaš koga si sve divno pronašla u ovom virtuelnom svetu. Ako se moć i uticaj mere novcem koji se dobija linkovanjem, onda tvoj uticaj ne bi bio velik... jer svi smo mi sitne ribe, ali ako se uticaj meri time što si mnoge od nas pronašla, proširila priču o nama, nesebično linkovala i propagirala, ako se uticaj meri u dobroti i bezgraničnom strpljenju i osećanju za svačiju muku, i pronalaženju načina kako da pomogneš, ako je uticaj to što si jednu divnu ideju kooperativno (mislim na Ja ovo...) vinula u zvezdano nebo ljudima na dar, ako je uticaj to što te ljudi "prepoznaju" i znaju da si tu za njih, onda si ti, u mom blogosvetu najuticancija osoba 2013. godine :) eto...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. krenulo je od moje šale na račun uticajnosti, a sad počeh da verujem da ipak tu ima nečega
      hvala , draga Merima

      Избриши
  6. Da li zaista postoji "mali" bloger? Ne, jer onaj ko u životu utiče samo jednom na jedno ljudsko biće i pomogne mu, taj svakako ne zaslužuje termin mali bloger. Mi smo u ovim vodama jer imamo potrebu da nešto kažemo. U tekstove ne guramo skaradne reči da bi bili "lajkovaniji" i "šerovaniji". Vaši tesktovi oplemenju, relaksiraju, savetuju, zabavljaju. To svakako ne rade oni koji svoj profesionalizam iznose i kroz blog, FB i sl. Hvala na trudu da svojom aktivnošću pletete one mreže koje uhvate svoj "plen". Želim Vam još mnogo tekstova, a da će naći put ka nečijem srcu, kao uteha, razbibriga ili korisna informacija, sada više nema sumnje. Uživajte pišući :)

    ОдговориИзбриши
  7. Uz jedno hvala, veliko koliko i Vaša želja da nam pomognete u razbijanju zabluda koje hrane nečiji interes, samo ću Vam reći da zaista uživam u pisanju.

    ОдговориИзбриши
  8. Zanimljiva stvar taj uticaj. Meni se redovno dešava da na mom blogu najčitaniji tekstovi budu neki koji su tu zapravo zalutali. Npr priča o tome kako sam položio ispit zaštite na radu, ili ona kako sam kućnog ljubimca odučio od besomučnog lajanja tokom letnjih noći... Naravno i druga konkretna iskustva obično mnogo bolje prolaze nego suva razmišljanja, komentari, ili slična pametovanja.

    Ali i tu postoji jedna zamka. Kako ja vidim na blogovima postoje dva nivoa uticaja - jedan je "masovan" i tiče se neke konkretne ljudske potrebe, koja se obično rešava uz pomoć "Google almighty" koji te nesrećnike uputi na neki blog, kome se verovatno nikada više neće vratiti... Druga vrsta uticaja je ona duboko ljudska, gde se "sličan sličnom raduje", gde se srodne duše nađu u ovom virualnom prostoru, i ostvare vezu kakvu ni u "stvarnosti" nebi mogle. Jer stvarnost u kojoj danas živimo zapravo ne poznaje bolji prostor od ovog. Sva alternativna mesta za druženje su skoro potpuno iščezla, a i mi smo postali suviše "ćoškasti" (netolerantni, komplikovani, prezauzeti, i suviše obuzeti sobom).

    I onda kad se sami sebi smučimo, i kad shvatimo da nam u našim "fokusiranim" životimo nešto fali - potražimo neke srodne duše, i tako nastaju neka zaista korisna, obogaćujuća, inspirativna prijateljstva...

    U onom najboljem - LJUDSKOM smislu.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Iskreno, meni su i jedni i drugi čitaoci dobrodošli, mada, najviše volim onu tananu nit koja me veže sa stalnijima - sa njima povremeno razmenim koju reč, dobijem povratne informacije, a često i ideju za novo pisanje. Par puta sam pisala o blagodetima bloga, pa da se ne ponavljam, ali, da ga nema, morao bi opet da bude izmišljen. Mnogo hvala.
      A te srodne duše blogerajske, to je takva radost u ovim otuđenim životima, pa i kada imate dovoljno stvarnih prijatelja, nikada dosta ni vurtuelnih, koji takođe mogu da postanu stvarni - i neki to i postaju, na obostranu radost.

      Избриши
  9. Reči "Ti me inspirišeš, ulepšavaš mi jutra" su mi potpuno iznenađujuće, neshvatljive, pomislim "da li je moguće?", ja tamo nešto piskaram kako bih izlečila svoju dušu, a ljudi meni uzvraćaju tako lepim rečima. Nisam ni dinar zaradila od svog bloga, pišem ga skoro 4 godine, ali stekla sam divan, prilično zatvoren krug ljudi koji su moje srodne duše. Negoslava, vaše pisanje je nepretenciozno, ljudsko, toplo i pristupačno. To je ono što (pametni) ljudi vole i cene. Pozdrav!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Razumemo se. Da ne ponavljam ono o sličnosti, ali tako je. Pronađemo se iza tolikih ekrana, prosto, kao po nekom pravilu. Meni je blog doneo tolike radosti, neke si i sama pomenula, a ovo malo pisanja je samo mrvica mog uzvraćanja njemu i ljudima koji čitaju.

      Избриши
  10. Ja sam svoje misljenje o tebi odavno rekla sa ovih par strofa, pa da samo ponovim:

    I kad se sa mnom smijes,
    i kad mi brises suze s lica,
    sve vise te volim i cijenim
    sto si mi prava prijateljica.

    I kad sumnjam u sebe
    dal` nesto umijem i vrijedim
    tu si da me podrzis,
    osjecam kol`ko se trudis.

    Svi kojima ruke pruzas,
    sretnim se mogu zvati,
    a sve dobro sto cinis,
    dobrim nek ti se vrati.

    Pravi si poklon sa neba,
    posebna si, draga dusa,
    zato, zovi kad prijatelj i tebi zatreba,
    da moje srce i tvoje srce poslusa.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Divno je to što si je postavila i ovde. Hvala ti, blogoprijateljice, jedna od retkih koja je postala i stvarna.

      Избриши
  11. Имам утисак да сте из Ниша.....што ме чини срећним да Царски Ниш има такву красну блогостварност.....

    С пшотовањем, Ваш Нови читалац

    ОдговориИзбриши
  12. Draga Negoslava, ovo je moj šesti pokušaj da ovdje ostavim komentar. Tek sam se nakon petog sjetila kopirati prije nego što mi nestane, tako da mogu samo pejstati, a nesvaki put iznova pisati. sama sam sebi već dosadna zbog ponavljanja, al ajd, idem još jednom
    Dakle, moj komentar je trebao biti prvi, PRVI, jer i ja sam prvi spomenuti "slučaj", da me nije izmučila tehnika.
    Pisala sam ovako - molim dopuštenje za velika slova: DRAGA NEGOSLAVA, DA NIJE BILO TVOG LAJKA U SVIBNJU 2013. MOJ BI SE BLOG DEFINITIVNO UGASIO, BILO JE TO NAKON TRI MJESECA PAUZE, VIŠE NISAM ZNALA NI KAKO DOĆI NA VLASTITI BLOG, TEHNIČKI. ČUDILA SAM SE KAKO SI NABASALA NA MENE I ZAŠTO SI ME LAJKALA. I BIT ĆU TI ZAHVALNA ZAUVIJEK. I DANAS, NAJVIŠE KOMENTARA - SKORO SVI - DOLAZE IZ TVOG KRUGA, IAKO PO STATISTICI VIDIM DA ČITAJU I DRUGI. NE ZNAM ZAŠTO JE TO TAKO, OSIM AKO TI IPAK NISI NE SAMO POPULARAN NEGO I UTJECAJAN BLOGER. JESAM LI VEĆ REKLA DA TE OD POČETKA DOŽIVLJAVAM KAO NESEBIČNU I TOPLU MAJKU SVIH BLOGERA, KOKU KOJA OKO SEBE OKUPLJA RAŠTRKANE PILIĆE?
    HVALA TI, NEGOSLAVA.
    I zaboravila si napisati ono o Blogoslovčićima, samo što se sad ne mogu sjetiti tko je smislio taj pojam: mi smo svi tvoji blogoslovčići.
    Pozdravlja te i želi ti sve najbolje
    nevješta blogerica Vesna

    PS- ovaj komentar sam dobila na mail, i sami ste pročitali zašto, a svoje pisanije ubacijem samo da bih podsetila - jako mi je prijalo kada ste zaključili diskusiju ovako- svi smo mi Negoslavini Blogoslavčići

    ОдговориИзбриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.