POSAO JE (UVEK BILO) TEŠKO DOBITI

     Kompjuterska tehnologija je uvela neke novine pri konkurisanju za zaposlenje, a ekonomska kriza celokupan ovaj proces učinila dodatno komplikovanim i mučnim. Dodatnom opterećenju, strahu i raspamećenosti onih koji pišu molbe, prijave i CV-ije i obijaju vrata potencijalnih poslodavaca, doprinose mediji koji intervju za posao podižu na pijedestal, maltene, doktorske disertacije.
     Čitam danas neki tekst u nekim novinama  o surovim standardima poslodavaca, o teškim intervjuima i nesuvislim , nestardardnim i ostalim pitanjima postavljanim kadidatima, sve smišljenim u cilju njihovog nekakvog zbunjivaanja i otežavanja snalaženja na intervjuima.
    A niko se i ne seti da mladim i onim malo manje mladim ljidima koji  danas traže posao, kaže nešto o tome da je radno mesto oduvek bilo teško dobiti ( sem, naravno, ako niste tatin sin, ujkino dete, omiljeno kumče,,, ). Ili, možda,  oni koji pišu baba-roga tekstove o mukama današnjih tražilaca posla,ni sami ne znaju da je,  bar u ovoj zemlji, decenijama već teško, komplikovano, mučno i stresno proći celokupnu proceduru koju podrazumeva  ostvarivanje prava ili, sve više, privilegije na zaposlenje.
     Da potkrepim to sopstvenim primerom - godinu dana posle diplomiranja, a diplomirala sam u redovnom roku, pisala sam nebrojeno puno prijava na konkurse - nikada ni jednu jedinu nisam naslovila molbom, jer nisam smatrala da u sistemu društvene privrede  ima nekoga za nešto da molim. A to , napisano uz prijavu,se tada nije zvalo CV, nego biografija.
     Tokom te godine išla sam na veći broj testiranja , od kojih su neka bila smislena i potpuno podredjena prirodi posla koji je trebalo obavljati . Uostalom, u to vreme su  za mnoga radna mesta najpre polagani psihološki testovi na Birou za zapošljavanje, pa tek ako njih prodjete, možete da polažete ostale vrste testova. I naravno da su oni  bili drugačije komponovani ako ste konkurisali za policajca, nego, recimo, za novinara ili za vatrogasca.
    I ako neko misli da je nesuvislo sadašnje pitanje  - šta mislite o tome koliki je procenat ćelavih ljudi, šta bi tek rekao na pitanje, jedno jedino koje pamtim iz nekog testa za rad u carinskoj službi  - da li nekada imate proliv ?  A ko ga nema? I bez neke zdravstvene komplikacije, imala sam ga gotovo pred svaki ispit, kao i najmanje polovina svih studenata. A šta da odgovoriš kada  je to pitanje koje možda odlučuje o tome da li ćeš dobiti dobar posao?
     Za posao, koji sam dobila posle godinu dana bezuspešnog konkurisanja svuda, od kamenoloma , gde me nisu pitali ništa, preko te carine, testove smo polagali čitava tri dana. I na kraju zaokružili priču razgovorom sa članovina komisije. Od 250 kandidata, sa diplomama skoro svih fakulteta društvenog smera,  nas osamdesetak je, inače, položilo psihološki test .
     Dakle, uz pretpostavke da ste već odavno savladali veštinu pisanja CV-ja , da ste sve diplome stekli svojim radom i zalaganjem i da ste sposobni da to dokažete i u praksi, ne bi trebalo ni malo da se stresirate zbog intervjua za posao. Kroz njega ćete , ponavljam, pod navedenim okolnostima, proći kao gliser po mirnoj vodi.
     Druga je stvar to što broj kandidata za posao uveliko premašuje broj slobodnih radnih mesta.  I što oni  koji traže posao, na to nikako ne mogu  da utiču.
   
     

Нема коментара

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.