Šta blogeri očekuju od blogera, a šta od čitalaca (2)

U prethodnom tekstu na temu očekivanja blogera ("molim vas da me zapratite, ja sam ovde nova") osvrnula sam se na greške koje, u želji za osvajanjem privlačenjem čitalačke publike mogu da učine ambiciozni, neiskusni i nedovoljno...ajd da kažem, korektni, mada za to postoji i teža reč, blogeri.
Ostavljanje citirane poruke ispod tuđeg bloga može značiti samo to da je reč o lovcu na pratioce i ništa više, odnosno ništa više pozitivno.

To ništa pozitivno, znači da:

- niko nije dužan, a najmanje XX bloger, da prati bilo koga samo zato sto je ovaj to pristojno ili manje pristojno zamolio



Pažnja, posećenost bloga i čitanost od svakoga, pa i od samih blogera, može se steći isključivo kvalitetnim sadržajem koji na svom blogu objavljujete.


Ako će vam nešto doneti "pojavljivanje" na nečijem blogu, to je pisanje kvalitetnih komentara. Ali ne kao ulagivanje, već smisleno pisanje čiji kvalitet zaintrigira i vlasnika bloga i one koji taj blog čitaju, pa požele da vide šta na svom blogu objavljujete. 
(I danas se smejem sebi kada se setim: na početku svog blogovanja čitala sam, naravno, tuđe blogove do nesvesti i isto tako ih komentarisala, misleći da to tako treba jer je u to vreme bilo daleko više komentara - činilo mi se da svaki čitalac ostavi svoje mišljenje na blogu koju poseti, pa kud Turci, tu i mali Mujo. Ko zna šta su ti ljudi pomišljali, pogotovo kada je reč o onima koji jako dobro pišu pa bih zaredila s teksta na tekst...).

Ono što mlad, novi, neupućen bloger (kakva sam bila i sama kada sam pokrenula blog - dobro, jedino nisam bila mlada) može očekivati od starijih, po stažu, jeste da mu objasne neku caku tehničke prirode ili da mu daju link do teksta koji daje tražene odgovore. I to samo od nekih, jer mnogi to ne žele, mnogi nemaju više živaca da ih svako cima za rukav, mnogi nemaju vremena, a ni volje za to.

Opet se vraćam na svoje iskustvo: imala sam sreće da naiđem na sjajne i izuzetno predusretljive ljude, zbog čega i dalje tvrdim da je net najpredusretljivija zajednica na svetu. Ne samo da su mi odgovarali na pitanja i potpitanja, nego su mi i nepitani, mnogi otkrivali neke sitne cake i tajne koje doprinose da lepše plasirate tekst i da ga skockate pre objavljivanja.

Pa sam u tom smislu i ja nastavila: nekima na radost i od koristi, ogromnoj većini, a nekima (doduše o retkim pojedincima je reč) kao da sam time brkala prst u oko.Moje skromno poznavanje tehničke strane uređivanja blogova, onima koji su bili na početku izgledalo je kao super-sjajno-bajno, a onda bi nastavljali da čeprkaju i da se edukuju i mnogi bi vrlo brzo postajali i moji "učitelji".

Najvažnija lekcija koju sam tokom ovog dela "blogovanja" naučila jeste: nikada ne delite savete ako vas niko ništa ne pita. 
Naučila sam, da, ali ponekad i dalje  prekršim to pravilo (kao recimo večeras) pa ipak nekome  (ali sada tek posle pitanja postavljenog samoj sebi - da li ta osoba zaslužuje to) dam neku sugestiju koja mu može biti od koristi.

Zašto?
Zato što ima ljudi, većina ih je, koji vrlo rado prihvataju savet, primedbu, sugestiju. Nema veze jesu li zahvalni ili ne, ionako naviknite na to da zahvalnost i ne očekujete - najveća zahvalnost je da i oni budu od koristi nekom mladom blogeru onda kada su i oni već "stari" bloger.
Ali zato postoji jedna, minorna doduše, manjina sujetnih, najčešće nekvalitetnih autora, koji će vam svaki dobronamerni savet i primedbu toliko zapamtiti da neće propustiti da vas pomenu gde god se priča o lošim stranama blogovanja. Verujte, doživela sam: zamereno mi je čak i to što sam jednom savetovala da ugradi dugmenca za šerovanja, mada ih je nemnogo posle tog saveta ugradio!! 
Da ne pričam o onima koji jedva sriču slova, a pravopis i gramatika su im jednako tanki kao i sam stil pisanja. Od takvih, bežite ko djavo od krsta.

Doduše, ima i drugačijih primera. Pre nekoliko dana jedan taze bloger dobio je opravdanu, ali tako drsko sročenu kritiku starijeg blogera, da se potom izvinjavao zbog grešaka u pravopisu u svakoj grupi u kojoj je objavljivao svoje tekstove. A onda ga je, posle nas koji smo pokušali da ga utešimo, ali uz naglašavanje značaja poštovanja pravopisa, dodatno zbunio bloger sa iskustvom koji pravopis i gramatiku ne šljivi ni dva odsto, poručujući mu da to nije važno i da je najvažnije da piše onako kako govori. Doduše, ne znam kako neko izgovara "ne znam", ali znam da je nepravilno pisati "neznam" i oko toga valjda ne sme biti nikakvih pogađanja.

Isto kao što je nerealno da očekuju bilo šta od starijih blogera, pa kako se kome zalomi i ko na koga natrči - tako će i dobiti ili ne dobiti pomoć ili savet,  ništa ne treba očekivati ni od čitalaca. Nisu čitaoci tu da bismo ih smarali traženjem da nam čine ovo ili ono, da šeruju naše tekstove, da nas reklamiraju, da komentarišu... Najmanje je realno to očekivati od prijatelja i rodbine (znam za neke kojima se blog zbog toga smučio).

Čitaoci pa i pratioci bloga, šerovanje teksta i ostavljanje komentara ispod njega, stiče se, opet  isključivo objavljivanjem kvalitetnih sadržaja na blogu.

Zašto?
Prijatelj ili rođak će doći ili ne doći, kada ga zamolite da pročita ono što pišete. Lajkovaće jednom, dvaput... Pa će mu dosaditi, možda čak i u slučaju ako pišete vrhunski, jer jednostavno ne voli blogovanje, smatra to za gubljenje vremena, zanimaju ga neke druge teme...
Onaj ko je vas pronašao, a ne vi njega, pa pročitao nešto što je njega zaintrigiralo, pa pročitao još nešto, pa došao sutradan da opet čita, pa stekao naviku da čita baš to što vi pišete... taj je "vaš" čitalac. I dolaziće sve dok ima vremena, a vi imate kvalitetne tekstove na blogu.
Prosta jednačina!

Za neverovati, takav čitalac će poželeti i da vam uplati ponekad neku sumu novca, za to zadovoljstvo koje mu pružate dok čita ono što pišete.Pomenula sam to već jednom, kada mi se prvi put to desilo, bolovala sam nedelju dana od tuge što je neko tamo daleko pomislio da ja, sačuvaj Bože, nemam, pa mi eto šalje pare. Onda su mi objasnili da je na zapadu običaj da se blogeru čije tekstove volite pošalje novac (doduše, neka simbolična suma od pet, deset evra, a ne ovoliko koliko meni, ali opet... možda to tamo čine svaki mesec pa na kraju dođe isto).

A vremenom se blogeri međusobno sprijateljuju. Kao i blogeri i čitaoci. Pa i čitaoci između sebe, zahvaljujući prijateljstvu s nekim blogerima. I onda postaju neka vrsta komune - spajaju ih neka interesovanja, stavovi prema životu, književnosti, muzici, sportu... mnogi se sastaju, druže, razmenjuju čestitke za praznike, posećuju se, dele i mnogo više od onih slova koje je neki bloger jednom odlučio da ostavi na nekoj blog platformi.

Neki zauvek ostanu solo igrači. Za neke niko ne zna ni ko su, ili to znaju samo odabrani - čuvaju, kriju svoj identitet, iz nekog manjeg ili većeg razloga. Recimo, jedna divna blogerka to mora da čini jer firma u kojoj radi ne gleda blagonaklono na angažovanje svojih uposlenika na netu. Pa tako, između napornog posla na kojem "ratuje" s majstorima kako bi napravili rotore po specijalnim zahtevima kupca i izlaska sa momkom sa kojim planira zajedničku budućnost, da sebi oduška posvećujući se pisanju kao takođe velikoj ljubavi. I tako usamljena, solo igrač na ogromnoj blog sceni, pomenuh je nedavno, isključivo kvalitetom svog pisanja nezamislivo brzo je stekla ogromnu čitalačku publiku. Najpre, same blogere. Iako ni od koga nije tražila ništa.

Uz sve moguće podele koje postoje i u blog, kao i u ostalom svetu, postoji i ova podela:
- blogeri koji pišu iz ljubavi prema pisanju, iz potrebe i želje da saopšte svoju reč, misao, ideju
- blogeri koji su čuli da postoji tamo neki blog i da se tu može brzo i lako zaraditi neka para...a ako ne para, neki besplatan ručak, neka džabe kafa, neki gratis uzorak kozmetike, neka popularnost, slava... neki sponzor za davno početu ili tek početu knjigu...

Oni iz prve grupe, bar neki, mogu ukoliko žele i ako se potrude, uspeti da zahvaljujući blogovanju zarade manje ili više, steknu sponzora za putovanje ili objavljivanje knjige, možda i dobiju posao i ko zna šta sve ne. Ali, retko ko iz druge grupe  - blogeri na brzinu, može ostvariti bilo šta, počevši od čitalaca pa sve do materijalnih benefita. Baš kao i oni novi, molimvasdamezapratite blogeri.
  

23 коментара

  1. Sve je baš kao što si napisala.Ja sam imala sreće da "naletim"na jednu divnu osobu i blogerku(zove se Negoslava)koja nesebično svima pomaže ali sam se malo olenjila.Odavno nisam ništa pisala.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. E da, toliko pomaže da se odjednom javljaju neki jako ozlojeđeni jer im je ta N. savetovala da ugrade dugmiće za šerovanje ;)
      Znaš ono, bi dobro, ono je podobro, bi ludo, ono je poludo. Dakle, savetuj pametnog, biće još pametniji, savetuj budalu, ostaće budala i pokazaće zašto nikada od njega neće biti ni dobar bloger ni dobar čovek.
      Hvala ti.

      Избриши
  2. "Pažnja, posećenost bloga i čitanost od svakoga, pa i od samih blogera, može se steći isključivo kvalitetnim sadržajem koji na svom blogu objavljujete." Ovim ste sve rekli. Vaš blog spada u one kvalitetne blogove koje je užitak čitati, a ovo ne kažem da bih se reklamirala ili ulagivala, nisam taj tip osobe. Koliko puta sam sam čula pitanje - "Kako da privučem ljude na svoj blog?" Sljedeći put ću im poslati link na vaš tekst. Ono što uvijek govorim je da nije toliko važno o čemu se piše i kakvim se temama bloger bavi nego koliko je kvalitetan taj napisan tekst. Prije svega mora biti ljubavi prema pisanju i stvaranju sadržaja. Želja za povezivanjem i izgradnjom veza s drugim blogerima i čitateljima, a zarada od bloga i povećanje vlastite popularnosti su na zadnjem mjestu. Tko kreće s tim ciljem putuje u pogrešnom smjeru. Znam na koju mladu blogericu mislite, pravo je otkriće i talent za pisanje i jako mi je drago što sam je "upoznala" preko bloga. Najveći benefit koji se dobiva pisanjem bloga, po mom mišljenju, je upoznavanje toliko divnih i talentiranih ljudi za koje možda inače ne biste ni znali da postoje, a sad ste sretni što ste ih pronašli (ili oni vas).

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Zahvaljujem za lepe reči, kao i za dopunu onoga o čemu pričamo. I za linkovanje, svakako ;)
      Niko normalan neće komentarisanje nečijeg teksta shvatiti kao ulagivanje jer je činjenica da tim komentarom više dobija autor teksta nego autor komentara. Često čitamo i komentare u kojima se autor teksta posebno zahvaljuje posebno nekom za koga se zna da piše - i sam lajk od njega smatra se izuzetnim komplimentom.
      I svako normalan voli da vidi tuđe mišljenje o svom tekstu pa čak i kada je i o kritici reč. Jer je izazvao neku reakciju. Jer se javio neko koga je tekst dotakao.
      Mogla bih ovako dugo...ali mi s ečini da je sve već rečeno, pozdrav draga Ivana.

      Избриши
  3. Meni ne smeta da prekršite pravilo za savetovanje!Ima jedna super kineska poslovica koja u jednom delu kaže:ko ne zna a zna da ne zna, poduči ga;ko ne zna a ne zna da ne zna,kloni ga se!

    ОдговориИзбриши
  4. Ja sam jedna od onih čija rodbina ni ne zna da pišem, ako ih bude zanimala tema, neka traže po Netu, možda i naiđu na moj blog. Da me prate samo zato jer su mi rod, ne treba, hvala. Ali nemam ništa ni protiv onih koji tako rade, svakome na volju da bira.
    Nisu mi baš jasni oni što se uvrijede na dobiveni prijedlog ili savjet, mislim, neki danas masno plaćaju druge da bi im uredili blog, pomogli da blog bude bolji, pa čemu ljutnja ako netko besplatno pokaže dobru volju i ukaže na grešku???
    Ti Nego pišeš već dugo i dobro, vesele me ovakvi tekstovi jer znam da iza njih stoji puno sati truda i rada, i uvijek se nešto novo može naučiti.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ništa strašno, draga Mirna. Kolko da ne bude jednolično, da razbijemo dosadu. No, od takvih čovek nauči najviše. Jednom su mi rekli, treba znati i koga treba da braniš. prevodi: treba znati i kome pomažeš.
      Ali te tamne mrlje nikako ne uspevaju da posive sve ono sjajno i lepo.

      Избриши
  5. Meni su pomogli vaši savjeti i vaši "šerovi". Onaj dan kada ste me "otkrili" imala sam najviše posjeta. Hvala i na savjetima koje nesebično dajete i hvala na postovima koje tako lijepo i britko pišete. 🌹🌹🌹

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ti si i bez ičije podrške uradila fantastičnu stvar. Da li znaš, već te prepoznaju u mojim rečima?

      Избриши
  6. Divno napisan tekst sa odličnom porukom. Kraće vrijeme sam u pomenutim grupama, ali moram priznati da sam za to vrijeme stekla naviku da redovno čitam objave kolega, bar se trudim da tako bude. Iako su za moj blog vezane sasvim druge stvari, obogatila sam se mnogim tekstovima, objavama i dobronamjernim komentarima. Komentarišem onako kako i govorim i objavljujem - kad imam nešto smisleno da kažem. Komentari tipa 'super post, poz' (istina, pojavljuju se više na modnih. blogovima, zato me i iznenadio gorepomenuti komentar kad sam ga ugledala na Vašem blogu) ne donose ništa dobro, ni autoru teksta a ni komemtatoru jer stvara jako ružnu sliku o istom. Ako se i želi zaraditi na blogu (u čemu ne vidim ništa loše) to se radi kvalitetno a ne brzo. Prodaje se kvalitet a ne lajk. Jedino tako se može trajati. Mene iskreno zanima moda, kozmetika i šminka, dizajn, te se time i bavim. Ne težim ka brzoj zaradi jer imam posao kojim sam manje-više zadovoljna.Iz tog razloga radim sve promišljeno i sa mjerom. Kao što bi glumac Kolin Farel rekao "plaćaju me milione za ono što bih radio i džaba" :D, s tom razlikom da sam ja daleko od miliona.
    Izvinjavam se na jako dugom komentaru i na greškama ukoliko ih ima, kuckala sam na telefonu :)
    Puno pozdrava,
    Marina

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Draga Marina, hvala na izdvojenom vremenu i trudu. Svaka reč je od koristi.
      Rezonuješ kako bi svako trebalo da rezonuje. Da, zarada od blogovanja je nešto na šta nije gadljiva većina blogera, ali ljudi imaju dostojanstvo i ne prodaju se ni na koji način pa, ako je bude, ok, ako je ne bude, opet ok. Važno je ne lagati ni sebe, ni druge. I najvažnije - uživati u onome što "radiš". Radiš li samo da bi zaradio - teško tebi, zar ne.
      Drago mi je što većina mladih razmišlja zdravo i radi pravo, sve najbolje ti želim.

      Избриши
  7. Moram da priznam da lično do određenog vremena nisam shvatala da postoje ljudi koji u ovo kreću isključivo radi zarade. Dok mi drugarica jednom prilikom za jedan blog nije skrenula pažnju „pazi kako sve upakuje i prodaje".
    Malo razmišljam da to oko ostavljanja komentara da neko nekog zaprati zavisi od odlika same osobe. Meni je, npr. uvek bilo nelagodno komentarisanje, pogotovo kad uočim iste ljude da komentarišu. Jer ko sam ja da se tu guram?
    A pomalo je i do obraza, čini mi se.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jeste guranje, ali samo onda kada neko komentariše samo da bi se oglasio. U ostalim situacijama, sasvim prihvatljivo, opravdano i preporučljivo.
      Tolike blogere sam zapazila baš po komentarima, i kod mene i drugde, toliki su došli na moj blog baš zbog mojih komentara.
      Jedno vreme smo mi, neki, bili jedna dvna ekipa na WP - sad smo se rasturili, redovno s ečitali i komentarisali i ja sam često odatle crpela ideje i za pisanje tekstova za blog.
      Ne guraš se, samo kažeš svoj stav. Pohvališ, ne pohvališ, odobriš, negiraš...ali će ti svaki bloger biti zahvalan. Kao i ti njemu, zar ne?
      Hvala ti.

      Избриши
  8. Zaista je tako kako pišeš. Hvala na tvojim dobronamernim savetima i britkim
    rečima koji mogu samo da pomognu.

    ОдговориИзбриши
  9. Evo, recimo, komentara koji govori deset jezika ;)
    Ne znam šta reći, obrisao sam dosta prijatelja sa fejsa, jednostavno, ništa ne rade, niti lajkuju, samo stoje… Uđem u njihove profile namerno i vidim objave, onda lajkujem i čekam… Moje objave, oni ne lajkuju i Ja opet, za neki dan isto uradim…lajkam i puštam… Opet ih nema ! Pa čekaj,bre, kažem sam sebi: Što ja da nekome lajkujem a On ili Ona meni, ništa, pa neću ni ja… Osoba koja mi je dugo prijatelj od prvog dana, već dva meseca ništa ne lajkuje, a ne znam razlog i onda uđem na njen profil i lajkujem pa opet i čekam…Ništa, i onda sam je pre neki dan obrisao, jer pojma nemam šta je u pitanju, a neću da budem nekome na teretu.

    Šta sam ono htela da kažem ;)

    ОдговориИзбриши
  10. Ne smeta mi ni kritika, a tek ne savet, pa to je dragocenije od tapšanja po ramenu, jer onda nemaš pojma koliko, ustvari, nemaš pojma :-). Hvala tebi, draga, na putokazima koje si mi dala i daješ, ne samo ovim tekstom, nego i na druge načine, hvala na tvojoj dobronamernosti i izdvojenom vremenu.
    Lagano privodim kraju ove priče koje su me poslednjih meseci okupirale, pa da vidim šta ću i kuda ću sa njima.
    Znaš i sama da spadam u one koji pišu iz čiste ljubavi i želje da od sebe dam nešto što bi možda moglo i drugim ljudima biti zanimljivo - svakom iz sopstvenih razloga, a meni je, ipak, najlepše, jer dok pišem, sve o čemu pišem doživljavam i preživljavam ponovo. To je svojevrsna katarza o kojoj ne vredi pričati nekom ko to nije doživeo, a bespotrebno onome ko oseća isto...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da pojasnim neupućenima: Jasna je osoba koja je u blogosferi čim s epojavila zauzela mesto koje joj i pripada, bez mnogo premišljanja onih koji znaju šta je leo pisanje pobrala sve njihove aplauze i nesebičnu podršku.Sve je uradila apsoutno sama, jer niko nije slep i gluv na očigledan kvalitet.
      Draga Jasna, šta tebi da se kaže, osim da ti s eupute najlepše želje i da, podrška ako zatreba, u granicama naših moći, da ostvariš taj cilj. Ja jedino uz to mogu da ti obećam da govorim na promociji tvoje knjige u Nišu. I to željno očekujem.

      Избриши
  11. Baš zanimljivo...mene nikada nisu molili da ih zapratim, komentarišem, lajkujem, i to... :) Niko :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Može da znači da te nisu otkrili još, budući da je mahom reč o mladjim osobama koje ič ne razmišljaju na temu roditeljstva u tim godinama...ko će ga znati.

      Избриши
  12. Za vas sam saznala,putem "Baba Grozde",a potom sam vas primetila i u jednoj grupi gde sam i ja. Tu ste pisali o dijalektu u Zaplanju,pa ste me Vi i oni koji su komentarisali,podsetili na mnoge reci koje odavno nisam cula-a nisam iz Zaplanja. Htela sam jos tada da vam se javim,ali eto...trebalo je da vas i ovde nadjem,pa da to uradim bas sada :) Divno pisete,i zaista je uzivanje citajuci vas. Nisam se javila u onom delu "nova sam zapratite me pls",jer zaista sam skoro ovde,i nema sta toliko ni da se pokaze.Procitah i ovaj clanak,i nadjoh se pomalo na obe strane.A posto kazu da ljubav i novac ,retko idu zajedno,..kapiram da ce mi bar ljubav ostati :):)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala mnogo, eto ja sam i stari bloger i starija generacija, ali mi uistinu mnogo znači svaka povratna informacija o onome što pokušavam da kažem.
      Inače, pare su zaista minorne, ima li se u vidu koliko blogera i koju sumu zarađuju... ne mislim na one kojima je blog sastavni deo profesije, nego na obične blogere, koji ponekad zarade koji dinar, da parafraziram jednu "blogeri koji ovde zaradjuju, ukupno ih je troje ;)" - nije ih baš toliko, ali skoro da jeste. Ali zato svi imamo neizmernu sreću da se naša reč čuje. I štaviše, da vrlo često i odjekne.

      Избриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.