NAŠA KRALJICA ŠTEPANJA - ANA JAN, KOJA NAM OTKRIVA KAKO JE ŠIVENJE HOBI, RADOST, UMETNOST,USPEH...


        Ovo je jedan od onih afirmativnih tekstova, koji me ispunjavaju milinom dok ih postavljam na blog - ja ih, u stvari i ne pišem, nego samo kopiram odgovore nekih talentovanih i vrednih i uspešnih ljudi, koje zamolim da nam otkriju tajnu tog svog uspeha. I time udahnu nadu i verovanje u to da ovo nisu toliko loša vremena, koliko naš čovek, koji ima talenat i san i veru u sebe i nadu i istrajnost i posveti se ostvarenju tog sna,  može uspeti i koliko daleko dogurati u onome čemu se posveti. I da pri tome, što je ujedno i najvažnije, ostane ili postane srećan, a ne neko ko tužan hukće pod teretom svakidašnjice koja melje.


            Pretpostavljam da ste već čuli za AnaJan Štepalicu, pogotovo ako imate blog ili ako vas zanima šivenje ili ako pratite ljude koji imaju šta da kažu i pokažu. Reč je Ani Janković, lepoj dami od 34 godine, diplomiranom inženjeru organizacionih nauka, odsek za informacione sisteme. Zaposlenoj kao programer. Ono, Štepalica, govori sve ostalo... A o tome je rekla sledeće:

         -  Od malena sam bila prilično kreativna i bilo mi je jako zanimljivo da šijem, štrikam, vezem, crtam, tkam... Oprobala sam se u gotovo svakom ručnom radu (izuzev heklanja, koje nisam savladala).
Kada sam išla u sedmi-osmi  razred, mama mi je sašila par jednostavnih suknjica i bluzica. Ona je do tada šila vrlo jednostavne stvari, i nije baš bila mnogo vešta. Pošto sam bila užasno nestrpljiva, jako sam se nervirala što je spora, što te stvari nisu izgledale kako sam ih ja zamislila. I tako sam, prilično samouvereno, rešila da sama uzmem da šijem, pod parolom “ja ću to brže i bolje!”.
U početku nije bilo ni brže ni bolje, ali sam bila uporna (i pri tom jako histerična). Mama je ubrzo iscrpela sve lekcije koje je mogla da mi da, tako da sam ostala sama na svom, bez ikoga da mi pokaže šta i kako. Iskreno, trebalo mi je mnogo godina da dođem do nivoa na kojem sam sada. U početku sam parala stare stvari i šila nove, malo kasnije sam počela da kupujem materijale, koliko i kada je bilo novca za njih (nesrećne devedesete!).
Učila sam na sopstvenim greškama. Ali, bila sam neustrašiva! Šila sam sve, od suknje i bluze do blejzera. Neke stvari bi ispale savršene, a neke su završile u kanti za đubre.
Iz tog iskustva sam mnogo naučila, i danas se ponosim time što sam samouka. “Procvat” sam doživela pre šest-sedam godina, kada sam otkrila da na internetu postoji fenomenalan svet blogova i sajtova specijalizovanih za šivenje. Sećam se da sam danima čitala članke o raznoraznim tehnikama, olakšicama, alatima, krojevima. Upijala sam  svaku informaciju do koje sam mogla da dođem. Ubrzo su se složile kockice u mojoj glavi, i svo to akumulirano znanje je počelo da izbija iz mene. I dalje učim, svakog dana dođem do neke nove ideje, tehnike, informacije, koju bih što pre da isprobam. Još  ne mogu reći za sebe da sam ekspert, ali sam svesna da znam mnogo.

PERFEKCIONISTA U ŠIVENJU KOJEM SUPA ZAGORI

·         Kada je to, od pukog hobija, ako je ikada i bilo samo hobi, preraslo u nešto što bih možda nazvala i strašću - jer, ono što sam videla na fotografijama, ne može se raditi bez strasti i neke vrste zanesenjaštva.

     - To je oduvek bila strast za mene. Kada sam bila mlađa, patila sam od takozvanih kreativnih šokova – momenti apsolutne opsednutosti šivenjem, tokom kojih sam u stanju da radim satima. Za to vreme se ne setim ni da jedem ni pijem, ni da odem do toaleta, san se odlaže dok ne padnem u nesvest. U tim trenucima nisam u stanju ni da komuniciram normalno, jer mi je sva pažnja usmerena samo na jedno – šivenje. Kako bivam starija i iskusnija, ovi ispadi su ređi, ili možda samo blaži. Od svih simptoma koje sam navela, još  imam problem da fokus  pažnje preusmerim sa stvari koju trenutno šijem na nešto drugo. Skoro me je muž opomenuo kako u ovakvim kreativnim momentima nisam u stanju da obradim i shvatim ni jednostavne, svakodnevne, probleme i informacije.

·         Ima li to neke veze s tvojim osnovnim zanimanjima ili je samo - vannastavna aktivnost koja te ispunjava?

Programiranje i šivenje? Rekla bih da nemaju mnogo veze jedno s drugim. Mada, informatičko znanje mi je mnogo pomoglo kada sam pokretala blog, kao i kada sam rešila da počnem da pravim krojeve.

·         Da li šiješ još kome osim sebi i kada si počela da šiješ, a kada si to prvi put radila za nekog drugog i kako nalaziš vreme za sve to?

     - Šijem drugima tek povremeno. Kada sam bila srednjoškolka, malo sam zarađivala šijući drugima, ali sam ubrzo shvatila da mi takva vrsta posla nije prijala. Oduvek šijem mami, a unazad par godina sam počela da je učim da sama šije lepe košulje, tako da joj obično pravim blejzere i jakne. Ove godine sam po narudžbini pravila par haljina za poznanice, malo da dopunim kućni budžet. Primetila sam da je šivenje po narudžbini postalo mnogo manje stresno od kako sam ja postala mnogo iskusnija :).
A vreme? Huh, u poslednje vreme je baš teško ukombinovati se, od kako sam promenila firmu. Radno vreme na novom poslu mi je od 12 – 20h, tako da mi je ceo dan nekako pojeden. Nekad ustajem u 6h da bih imala vremena da šijem i pišem blog, i često legnem posle ponoći. Što se voli nije teško, zar ne?


·         Da li je šivenje nastalo više iz hobija ili više iz potrebe, budući da živimo oduvek u kriznim vremenima?

    -Ovo mi dođe kao ona večita dilema – šta je starije, kokoška ili jaje? Ne znam, kod mene je to uvek bilo isprepletano. Zahvaljujući šivenju sam mogla sebi da priuštim mnogo više garderobe, ali sam istovremeno jako uživala u samom kreativnom procesu. Verujem da bih šila i da sam živela u izobilju.


·         Ne znam nikoga ko ovo što ti radiš radi tako marljivo, pedantno i posvećeno, a znam mnoge koje šiju. Jesi li perfekcionista u svemu? Kako kuvaš? Ko ti čisti kuću?

     -Odaću vam jednu tajnu – moj muž fenomenalno kuva, i prilično me poštedeo dobrog dela kućnih poslova. Izgleda da imam sreće!Nisam u svemu perfekcionista. Stvari koje me jako zanimaju me prosto vuku da se unesem 100% u njih. A ono što me ne zanima radim s pola mozga i prilično traljavo. Nedavno je i supa uspela da mi zagori! No, kada sam raspoložena, umem da skuvam baš ukusna jela. Samo, retko kad sam raspoložena za šporet…

·         Verujem da je blog logična posledica ove strasti ili hobija. Kada si počela da bloguješ i koja je osnovna koncepcija tvog bloga? Da li je komercijalizacija bila zamisao u startu ili usledila tek posle nekih uspeha?

     -Kod mene je bilo obrnuto – prvo sam postigla neki uspeh, pa onda rešila da se njime malo i pohvalim na blogu. Naime, 2009. godine sam počela da pišem za američki časopis Sew News. Paralelno s tim, potpisala sam bila ugovor sa Burda Style sajtom, po kome sam postala saradnik na njihovoj knjizi Burda Style Sewing Handbook, i shvatila da ovde, u Srbiji, ljudi nemaju pojma da postojim i šta radim. Jedno vreme sam se nosila mišlju da pokrenem svoj časopis, ali sam relativno brzo odustala od te ideje.
Umesto časopisa, pokrenula sam blog. Komercijalizacija bloga mi nije bila sama po sebi cilj, ali sam želela da blog ima neku edukativnu notu, da prenese znanja i informacije koje sam nalazila samo na stranim blogovima. Želela sam da pokažem ljudima šta znam, ali i da objasnim drugima kako da urade to isto.

TAPŠANJE PO RAMENU PRETVORENO U ZARADU

·         Kako su te otkrili stranci i za koga radiš? Šta traže i jesi li zadovoljna zaradom?

     -Mislim da sam se našla na pravom mestu u pravo vreme… Naime, 2008. godine sam se učlanila na sajt Burda Style, koji se tek pojavio na internetu, i brojao je oko 70.000 članova (poređenja radi, trenutno ih je više od milion). Želja mi je bila da ono što radim podelim sa nekim koga šivenje zanima. Trebala mi je publika, neko ko bi mi me potapšao po ramenu i rekao mi “bravo, baš je lepo”, jer nisam imala u svom okruženju nikoga ko se razumeo u šivenje i ko bi shvatio koliki trud i rad stoji iza mojih stvari. Sajt je nudio mogućnost članovima da postavljaju svoje krojeve u PDF formatu, kao i da pišu detaljne instrukcije o nekoj tehnici šivenja, pravljenja kroja i slično. I tako sam ja počela da postavljam svoje krojeve i tutorijale.
Vrlo brzo sam naišla na dobar odziv, a primetili su me i urednici sajta, kao i časopisa Sew News. Krajem 2008. godine sam slala svoju bluzu u Minhen na modnu reviju Burda Style-a, pa se ta bluza pojavila i u katalogu sa modne revije.
Posle par meseci me kontaktirala urednica Sew News magazina, kojoj je zapao za oko tutorijal o jednoj haljini koji sam postavila na sajt. Ponudila mi je da napišem članak sa detaljnim uputstvima o pravljenju kroja za tu haljinu. Kada mi je ponudila i honorar, ostala sam bez teksta. Iskreno, u početku sam mislila da je neka prevara u pitanju, jer mi je zvučalo previše dobro da bi bilo istinito. Kako za taj časopis nisam imala prilike ranije da čujem, kontaktirala sam par blogera iz Amerike i raspitala se o svemu što su mogli da mi kažu. Neko me čak uputio na još jednu kolumnistkinju istog magazina, tako da sam se uverila u to da ne sanjam. Rešila sam da budem proaktivna, i ponudila urednici čitavu kolumnu, što je ona prihvatila. Evo nas, 5 godina kasnije, i dalje pišem za njih. Pišem 6 članaka godišnje, po ugovorenom rasporedu i temama.
Ja šaljem predloge tema i stvari, a oni biraju one koje im se svide i definišu rokove. Zajedno sa člankom, šaljem i gotovu stvar u SAD, na fotografisanje. Kada objave članak, šalju mi kopiju broja u kom je isti objavljen, i naravno, vrate mi moju garderobu.
Honorar je dobar, zaista. Nije dovoljan da bih od njega živela, ali sam od njega priuštila neka egzotična putovanja i malo opremila stan.
Pored Sew News, sarađujem povremeno i sa Burda Style sajtom. Ovo radim volonterski, promocije radi. Pišem tutorijale o načninu na koji se njihovi krojevi mogu izmeniti i sašiti još zanimljivije stvari. Naravno, radila sam i kao saradnik na knjizi, i mesec dana stažirala u njihovom predstavništvu u Njujorku.


·         Da li više uspeha imaš na domaćem ili na stranom tržištu? Osim nas, običnih blogera, imaš li podršku, priznanje… u svom domenu i imaš li, uopšte, konkurenciju, nekoga sa kim razmenjuješ iskustva profesionalno?

     -Komercijalno gledano, uspešnija sam u inostranstvu, ali me prate jednako i čitaoci iz regiona, kao i oni iz inostranstva. Imam aktivnu komunikaciju sa mnogim blogerima, koji imaju različite nivoe znanja kada je šivenje u pitanju. Konkurencije ima dosta, neki su vrlo voljni da se druže i razmene informacije, a neki su prilično zauzeli stav da su zvezde u svom domenu i time nedodirljivi. Rekla bih da su ovi drugi prilično nesigurni u sebe i svoje znanje, pa im konkurencija jako smeta. 

·         Počela si da izradjuješ i šnitove. Koliko je vremena trebalo da odlučiš da i to radiš i kakve su reakcije?

     -O tome maštam već godinama, od kako sam počela da pišem za Sew News. Trebalo mi je mnogo vremena da prelomim i oprobam se u tome, jer sam večito nailazila na problem naplate preko interneta (zemlja Srbija!). Neki čitaoci su mi pisali sa pitanjem zašto ne prodajem svoje krojeve, a ja nisam znala kako strancima da objasnim koje i kakve administrativne probleme imamo u Srbiji kad je onlajn poslovanje u pitanju. Za sada, reakcije su dobre, komentari su pozitivni, svima se sviđa haljina, ali prodaja ne ide onim tempom koji sam očekivala. No, na samom sam početku, i nemam finansijska sredstva za neku agresivnu reklamnu kampanju, pa je to valjda za očekivati. Pitajte me za jedno pola godine kako je, pa ću vam reći! :D

KRAJNJI CILJ - MODELIRANJE KROJEVA

·         Divim se tvojim nacrtima po kojima može da se sašije više odevnih predmeta, uz samo nekoliko caka. Je li to nužda zbog vremena u kojem živimo ili samo posledica tvog raskošnog kreatorsko-modelarskog talenta?

     -U ovom slučaju, nije mi štednja bila motiv, već samo želja da eksperimentišem sa krojevima. Takođe, često mi je lakše da prekrojim isprobani kroj, za koji znam da mi je taman, nego da iznova precrtavam kroj iz časopisa, i šijem po njemu, jer ne bude svaki kroj iz časopisa dobar. A onda, kada već nađem caku da sebi olakšam posao, odmah želim da prosvetlim i druge :).

·          Ima li šanse da ti ovaj hobi  postane zanimanje i od čega zavisi?

     -To jeste krajnji cilj – preći potpuno na modelovanje krojeva, sa punim radnim vremenom i dalje širiti posao. Ipak, mislim da sam još daleko od toga.

·         Ko ti je najbolja publika? Ko te prati, čita, ko ti se obraća za savet, ko ti daje podršku?

     -Primetila sam da imam baš šarenoliku publiku, što mi je jako drago. Prate me potpuni početnici, bez mnogo znanja o šivenju, koji mi često pišu sa molbom da napravim instrukcije za korišćenje mašine, ili za savet o tome kako početi i slično. S druge strane, prate me vrlo ozbiljni profesionalci ili amateri koji odlično šiju. To mi jako imponuje, jer mi govori da je moj rad vredan njihove pažnje. Takođe, prate me i ljudi koji naginju ka ekscentričnom oblačenju, pošto povremeno imam male ispade u ovom smeru.

·         Šta ti je donelo šivenje, a šta blogovanje. Kakvi su ti planovi, želje, šta očekuješ od života, od bloga, od hobija koji te je proslavio – da, proslavio?

     -Haha, sad se osećam kao filmska zvezda!
Šivenje mi je donelo duševni mir, pre svega. Kao tinejdžerka sam bila jedno vreme depresivna, a tada sam počela da šijem. Do skoro nisam bila svesna da je ono poslužilo kao odlična kreativna terapija. Takođe, omogućilo mi je da u nečemu budem jedinstvena, neobična, što mi je oduvek bila težnja – samo da odskačem od mase i mediokriteta. Istovremeno, otkrilo mi je moj pravi talenat.
Blogovanje mi je donelo kontakt sa fenomenalnim ljudima širom sveta. Ponekad mi bude žao što nemam mogućnost da zagrlim i izljubim neke ljude koji mi pošalju prelepo pismo ili čak vredan poklon. Trudim se da svima uvek uzvratim, ali nekad osećam da to nije dovoljno.
Naravno, primećujem i da postajem popularna (Konačno! Nikad nisam bila popularna u školi!) među ljudima koji cene ručni rad. Neobično se osetim kada me neko doživi kao autoritet u domenu šivenja, ali ne mogu reći da mi to ne prija.


·         Jesi li nešto žrtvovala zarad ove aktivnosti? Koliko vremena ti oduzima? Koliko te košta, a koliko ti para uštedi? Može li da donese i zaradu?

     -Žrtvovala sam samo koji sat spavanja, ništa više. Sve ostalo je bilo pravo uživanje, čak i onda kada sam šizela zbog sto puta oparanog šava.
Što se odnosa štednje i zarade tiče, mislim da nemam adekvatan odgovor. Rekla bih da me sve više košta i sve manje štedi za mene, jer kupujem sve više i više materijala, i dozvoljavam sebi izlete sa sve skupljim i kvalitetnijim tkaninama. Sećam se jednog kaputa za koji je postava i pozamanterija koštala više nego da sam kaput kupila.
Zarada je isto diskutabilna. Platežna moć naših ljudi je, nažalost, veoma mala. Ljudi vole lepe i kvalitetne stvari, ali nemaju novca da ih plate. Dešava mi se da me ljudi pitaju da im sašijem neku stvar, ali brzo odustanu kada im kažem koliko bih to naplatila. Ja ne mogu i neću da radim na brzaka i ofrlje, a kvalitetan i temeljan rad ne mogu dovoljno da naplatim. Zato su retki oni kojima šijem. Mislim da je ovo je problem većine kreativaca kod nas.



·     



           Cenim da si srećna žena. Šta bi još trebalo da se desi u tvom životu, pa da budeš super srećna?

     -Trenutno sam jako srećna. Dugo sam tražila pravu, iskrenu ljubav i jako sam se umorila od te besomučne muško-ženske borbe (tako je bar meni to izgledalo). Sada konačno imam emotivnu nirvanu, koja me ispunjava i daje mi elan da uradim sve ono što do juče nisam ni zamišljala da ću moći da uradim. Iskreno, na tome sam jako zahvalna i uživam u svakom momentu. Sve lepo što će nam se možda desiti ubuduće će biti samo šlag na torti, a sa svim lošim verujem da ćemo naći načina da se izborimo.

         Uz zahvalnost Ani na tome što se i pisanju odgovora za moj blog posvetila jednako  kao svom "štepanju", pružajući nam iscrpne informacije o svemu onome što je uzrokovalo njeno sadašnje mesto medju domaćim i svetskim štepalicama, ni ovoga puta ne mogu a da ne pomenem svoju tezu o tome da samo oni koji krenu, mogu i stići kuda su naumili. U stvari - da jedino ako istrajno radiš na sebi i posvetiš se onome što radiš, pošteno i puna srca, možeš postići uspeh. Koji onda tebe ispunjava još većom radošću i daje ti snage za još veća angažovanja i još uspeha, a onima, nekima, s manje smelosti i vere u sebe, pokretačku snagu da i sami nešto učine, preduzmu...da počnu.
           Ovakve tekstove i pišem najviše zbog takvih. Naravno, i kao sopstveni aplauz Ani i svima nalik njoj.
     


 
http://stepalica.blogspot.com/2013/09/gostovanje-kod-negoslave.html Ovde je malo, Ana o meni
 
Jako lep tekst. Pozdrva Vama i Ani! :)
 
Razgovori sa ovakvim kreativcima i imaju svrhu, ne samo da njih afirmišu, nego da ukažu na primer - na koji bi se trebalo ugledati, umesto na zvezdice svake vrste, od Granda do žalosnih starleta. Naše je da se trudimo, a hoće li se to "primiti" kod onih kojima je namenjeno, to više nije naš problem. Hvala Vam.
 
I kada bi država ili naši bizMismeni imali smisla za biznis...Pa, ne bi bili Srbija. Hvala obema nba dobrom razgovoru. Ovakva strast u radu nedostaje klincima koji imaju 18-24 godine. Možda neka dobije želju kada ovo vidi, da se oproba.
 
ma, moraćemo, svi mi iz ekipe, jednog dana i na stvarnu kafu
 
Sjajan tekst. Sjajne sagovornice :)-Kao kafa s Anom i Negoslavom :)
 
Milja, ti bar znas kako se pise intervju. Negde dodje i neka intervencija, možda neko kraćenje, ali ova Štepalica je tako lepo odgovarala, da ja nisam imala srca da ništa izostavim. Nisu bre ovo novine, pa da baš mora svako pravilo da se ispoštuje. I milo mi što je ovako.
 
Mene uvek raduje saznanje da je neko umeo, naravno samo svojim samopregornim radom i upornošću, kao što je ovde slučaj, sa Anom Jan, da postigne pre svega unutrašnje zadovoljstvo i mir, zbog onog šta radi i čime se bavi, a najposle i da od toga ima i materijalnu satisfakciju koja, hteli mi ili ne, na neki način ipak potvrđuje da sve to nismo radili baš I samo za aplauze ;)
 
Hvala ti, delimo mišljenje.
 
Divna je Ana! Neke izjave kao da su moje :) Pratim njen rad, ali ne stižem da komentarišem, mada to i nije moj domen :) I smatram je za autoritet u šivenju zbog truda, zbog toga što je postigla i zbog lepih radova. Još više uspeha joj želim, a Vama Negoslava hvala što delite ove priče!
 
Pade mi na pamet - tebe je proslavila, pak, delatnost , jedina u koju se Ana ne razume. Hvala ti, heklerko.
 
Negoslava, hvala na divnom intervjuu, i hvala sto ste, od svih ljudi, mene zapazili!
 
Ma nemoj?! Meni hvala? Hvala tebi na TEBI. I što imam čemu da se radujem kad pišem.

14 коментара

  1. Negoslava, hvala na divnom intervjuu, i hvala sto ste, od svih ljudi, mene zapazili!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ma nemoj?! Meni hvala?
      Hvala tebi na TEBI. I što imam čemu da se radujem kad pišem.

      Избриши
  2. Divna je Ana! Neke izjave kao da su moje :)
    Pratim njen rad, ali ne stižem da komentarišem, mada to i nije moj domen :) I smatram je za autoritet u šivenju zbog truda, zbog toga što je postigla i zbog lepih radova.
    Još više uspeha joj želim, a Vama Negoslava hvala što delite ove priče!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Pade mi na pamet - tebe je proslavila, pak, delatnost , jedina u koju se Ana ne razume. Hvala ti, heklerko.

      Избриши
  3. Mene uvek raduje saznanje da je neko umeo, naravno samo svojim samopregornim radom i upornošću, kao što je ovde slučaj, sa Anom Jan, da postigne pre svega unutrašnje zadovoljstvo i mir, zbog onog šta radi i čime se bavi, a najposle i da od toga ima i materijalnu satisfakciju koja, hteli mi ili ne, na neki način ipak potvrđuje da sve to nismo radili baš I samo za aplauze ;)

    ОдговориИзбриши
  4. Milja, ti bar znas kako se pise intervju. Negde dodje i neka intervencija, možda neko kraćenje, ali ova Štepalica je tako lepo odgovarala, da ja nisam imala srca da ništa izostavim. Nisu bre ovo novine, pa da baš mora svako pravilo da se ispoštuje. I milo mi što je ovako.

    ОдговориИзбриши
  5. Sjajan tekst. Sjajne sagovornice :)-Kao kafa s Anom i Negoslavom :)

    ОдговориИзбриши
  6. ma, moraćemo, svi mi iz ekipe, jednog dana i na stvarnu kafu

    ОдговориИзбриши
  7. I kada bi država ili naši bizMismeni imali smisla za biznis...Pa, ne bi bili Srbija. Hvala obema nba dobrom razgovoru. Ovakva strast u radu nedostaje klincima koji imaju 18-24 godine. Možda neka dobije želju kada ovo vidi, da se oproba.

    ОдговориИзбриши
  8. Razgovori sa ovakvim kreativcima i imaju svrhu, ne samo da njih afirmišu, nego da ukažu na primer - na koji bi se trebalo ugledati, umesto na zvezdice svake vrste, od Granda do žalosnih starleta. Naše je da se trudimo, a hoće li se to "primiti" kod onih kojima je namenjeno, to više nije naš problem.
    Hvala Vam.

    ОдговориИзбриши
  9. http://stepalica.blogspot.com/2013/09/gostovanje-kod-negoslave.html
    Ovde je malo, Ana o meni

    ОдговориИзбриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.