KAKO OPRATI RUKE PRODAVCIMA NAMIRNICA

     Niš s razlogom važi za grad roštilja. Mislim da nema grada u Srbiji, čini mi se da ni mu ni Leskovac u vreme roštiljijade nije ravan,  u kojem se jede tako ukusan roštilj. Sa svakog ćoška u gradu, sa svake bus stanice, oko svake pijace, ma, bukvalno po čitavom gradu širi se neodoljivi mirs pljeskavica, ražnjića, svakojakih šnicli, pilećih i ostalih....ma, prava simfonija boja i ukusa, sa svim onim salaticama, namazima, seckanim lukovima i tucanim paprikama.



     U uvek dugim redovima ispred kiosaka brze hrane, nimalo nalik onome što taj pojam označava u drugim zemljama, stoje i oni koji su jedva skrpili za jednu s lukom i oni koji su svoje besne džipove  nedozvoljeno parkirali tik iza ledja. Dok čekaju da dodju na red, gledaju, uvek i svuda istu sliku - prodavačica uzima novac od kupca, vraća mu kusur zahvatajući novac iz kase, četo ga stavljajući na gomilu mesarskog papira u koji uvija pljeskavice.

    Zatim uzima lepinju, raseče je na pola, dooooobro otvorenim šakama pritisne  te polovine, viljuškama stavlja tražene dodatke na njih, hvataljkom uzima traženo parče mesa   i slaže ga preko dodataka, rukama hvata i sklapa polovine lepinje sa svim tim sadržajima, uvija papir i stavlja u kesu. Uzima novac, vraća novac, opet uzima lepinju i opet ista priča.

    Ako  imaju kese umesto mesarskog papira, priča je ista - uzima pare, vraća pare, šaku gura u kesu da je otvori, na pultu obavlja sve navedene rade s pljeskavicom i lepinjom pre nego što ih spakuje ...i opet uzima pare, vraća pare....

     I bakterije. Ako ikome uopšte nije jasno o čemu pišem, neka pročita ovaj tekst. http://www.vestinet.rs/zdravlje-2/koliko-je-zaista-prljav-novac

     Nije mi toliko čudno što se vlasnicima radnji u kojima se prodaje hrana - svejedno, isto važi i za pecivo, često i za meso,  sir, pržionice ribe i pečenjare itd ... ne može stati na put u neprekidnom sejanju i širenju bakterija i zaraza.  Inspekcije verovatno imaju preča posla. Uključe se onda kada zaraze dobiju obimnije razmere.Još manje čudi to što prodavci ne žele ni da shvate o čemu govorite kada im zamerite na takvoj upotrebi prljavih ruku.

    Mene čudimo mi. Dok stojimo u redovima, vidimo sve ovo o čemu sam ogorčeno pisala.

      Ja sam davno prestala da stojim u takvim redovima, pa i da gundjam prodavcima zbog toga što prljavim rukama dotiču namirnice.  Nikada, bukvalno baš nikada nisam čula nikoga , osim sebe samu, da se buni  zbog podele posla medju prodavcima tako da svi imaju parama zagadjene ruke.

     Naravno da je , bar ovaj problem, vrlo lako rešiti. Tako što će jedan-jedna radnik-ca biti za kasom , a ostali , jer nigde ih nije manje od dvoje, a vrlo često ih je i po troje-četvoro, mogu da pripremaju hranu ili je mere, pakuju itd.

    Dakle, samo malo gradjanske , u ovo slučaju potrošačke neposlušnosti, samo nekoliko javnih poziva u smislu - BOJKOTUJMO PRODAVCE KOJI NAM PAKUJU ZAGADJENU HRANU - i , daj da vidim tog vlasnika radnje koji je gadljiv na pare, pa neće one koji mu ih svakodnevno donose, ispoštovati time što bi zarazu sa tih para prestao da im gura u usta.

2 коментара

  1. Istocno Sarajevo, mesara jedne mesne industrije: iskljucivo mesar dodiruje meso i diktira radnici gramazu i cijenu a ona naplacuje. Pohvale za njih a i za Vas jer do ovog teksta nisam obracala paznju na to.

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala za gotovo jedinstveni primer da ima i izuzetaka. Jes da samo rade onako kako treba, al opet- dovoljni za pohvalu.

    ОдговориИзбриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.