PEČENJE RAKIJE NA SELU

--- ili o tome kako se provlačimo još malo, pekući rakiju u domaćim uslovima, dok Evropa ne počne da nam prebrojava i to koliko smo kazana ispekli



     Oduvek sam se pitala zašto se  postupak dobijanja rakije zove pečenje, kada se pre radi o kuvanju odstajalog voća, u ovom slučaju šljiva. No, pošto nije na meni da menjam ono što je vekovima odrednica za   tradicionalnu srpsku aktivnost na dobijanju vatrene vode, koja mnogima bar na tren ulepšava život, a nekima ga, nažalost, skraćuje , narednim slikama i rečima pokušaću da  podrobnije objasnim kako se, zapravo, dobija rakija. Onima, naravno, koji to do sada nisu znali.



  Prvo smo čekali da sazru šljive

Onda smo ih brali, sakupljali opale , stavljali u buriće i sačekali da prevru. Previranje traje najmanje 20 dana, i to u toplijim letnjim danima, a kasnije i duže.


Kada se završi proces vrenja i od šljiva nastanu komine, postavi se kazan za pečenje
 rakije. Njega nema svako, jer je neisplativa investicija ako imate mali voćnjak, pa ga iznajmljuje od nekog od retkih vlasnika. Cena iznajmljivanja za pečenje jednog punjenja kazana je litar rakije. One, koja se ispeče - meka ili ljuta, jaka ili slabija . Moja tetka Koviljka, vlasnica kazana, nije dozvolila da platimo za njegovo korišćenje, pa smo se malo ubedjivali i svadjali, ali je bilo po njenom . Za sada.

Kompletna naprava za pečenje rakije sastoji se od kazana



i kace - koja se od bureta razlikuje po tome što nema poklopca, a u nju se sipa hladna voda, kako bi hladjenjem  isparenja iz   kazana kondenzacijom nastao tečni alkohol



Sve to mora da se postavi precizno tačno, uz pomoć libele, kako bi proces tekao bez problema





Kada se naprava postavi, potrebno je kazan napuniti kominama












Klipovi kukuruza se stavljaju ako su komine malo duže stajale, kako bi izvukli preteranu kiselinu. A ako su komine novijeg datuma, kukuruz je nepotreban. Komine imaju svetliju boju i manju kiselost.


 Moja tetka Koviljka je glavi doradnik, ja sam samo statirala...


Zatim se stavlja poklopac ,



a radi hermetičkog zatvaranja,  na njegov spoj s donjom posudom lepi se testo umešeno od običnog brašna, a može i od mekinja .



Koriste se i taze dopremljena drva iz šume
, ali se češće inteerveniše granjem, koje brže može da poveća temperaturu , ali i da se ugasi, ako je potrebno.












Posle dostizanja potrebne temperature, komine u kazanu počinju da vriju, stvara se vodena para, koja lulom odlazi u kacu, gde kroz cevi koje prolaze kroz hladnu vodu, dolazi do njenog kondenzovanja , pa kroz lulu na kaci počinju da padaju prve kapi , pa čitav mlaz. Rakija teče u lonac, prekriven belom krpom, kako u nju ne bi upadalo trunje i sitne muve, obavezni pratioci  pečenja rakije .  


U medjuvremenu, dok glavni rakija majstor - obično je to domaćin, pomno nadgleda vatru, ima vremena i za kaficu i ćaskanje sa komčijama i pomagačina.


                                    I za koju šljivu, tek da slika pečenja šljivovice bude kompletna.




Pri kraju se meri jačina tečnosti koja izlazi na luli, kako bi se prekinuo njen  dovod , kada više  više nema alkohola. Za to služi naprava čiji je naziv grad - grad je, inače, jedinica mere za jačinu alkohola

Kada se dostigne granica koja je odredjena kao minimum jačine, lonac se pomera i gasi se vatra u kazanu. Skida se ono , već ispečeno testo sa spoja kazana i poklopca, diže se  poklopac  i isipa komina iz koje je iskorišten sav alkohol. Pri tome je nužan jako veliki oprez, budući da je komina vrela .





Posle pražnjenja, potrebno je jako dobro oprati kazan , nakon čega se opet puni kominama 




       Isperu se i lula i vršnik - ovaj rešetkasti poklopac koji se stavlja na dno kazana, kako komina ne bi tu     spala i brzo zagorevala.


Ako vlasnik želi takozvanu meku rakiju, on je završio posao . A onaj ko želi jaču, dakle prepek, dobijenu rakiju sipa u kazan i ponavlja postupak pečenja.
U medjuvremenu se peru sve one silne posude u kojima su bile komine i odlažu u šupe do sledeće sezone.







                                          Dok voćnjak odmara do sledećeg proleća ,


                                         a kuća tone u mrak .



uživamo u prelepom zalasku sunca....






PS - mislila sam da sam rekla sve što je bitno za ovu temu. Al nisam. Ostatak sam saznala iz komentara na sopstveni tekst objavljen na blogu B92 - hvala eksmilicajcu što me je potpisao, tako i treba, pa ako nekog zanima, može sve to pogledati ovde.  Mislim, ono vezano za koštice, destilacije i majstorske tajne, jerbo meni i dalje nije jasno koje veze ima Tomina vladavina s pečenjem rakije u Donjem Prisjanu. A i šire.
Molim da mi se objasni.



5 коментара

  1. Bas lepa prica. Kao mali vrzmao sam se uz kazan kada je deda pekao rakiju, ali se onda nisam trudio da shvatim taj proces. Stariji su bili tu da sve znaju i misle, a ja da se igram. Ova nezna i detaljna prica me je vratila na desetak minuta u to vreme :-)

    ОдговориИзбриши
  2. Nikad nije kasno - znam neke koji su se ovome posvetili tek kada su se vratili iz inostranstva, gde su stekli penzije.

    ОдговориИзбриши
  3. http://www.telegraf.rs/vesti/846827-i-nakon-ulaska-u-eu-srbi-ce-moci-da-peku-rakije-koliko-god-hoce?fb_action_ids=652565414775808&fb_action_types=og.likes&fb_source=aggregation&fb_aggregation_id=288381481237582

    ОдговориИзбриши
  4. Mi se uskoro spremamo isto peći rakiju, ali ne šljivovicu, nego komovicu (lozu). Proces je isti, s tim da se pečenje dogovara s vlasnikom kotla (datum, drva, prijevoz i sl), ali s jednom iznimkom, a to je da prije moramo uplatiti porez na carini. Bez tog dokumenta se malo tko usudi peći. Kod nas je toplo, dim iz dimnjaka ide samo tamo di se rakija peće, tako da inspektori trebaju samo pogledati uvis. U protivnom te rakija košta više nego da kupuješ najbolji konjak. Tko se uspije prošvercati...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Dakle, to su one posleice prijema u Jevropu, o kojima se kod naširoko razglaba. Baš me zanima, koliko staje litar vaše rakije, a kolika je ta carina. Hvala ti.

      Избриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.