BOLEĆIVI RODITELJI I POHLEPNA DECA


Zabeležila sam pre nekoliko dana ovaj komentar ispod statusa na Fejsbuku koji je govorio o tome da ljudi ustupaju kuću i tri hektara zemljišta u zamenu za doživotno izdržavanje:


" Svekrva je nama dala na poklon imanje sa kucom , sa dozivotnim izdravanjem. Snajka pametnija od nje !!! Videla sam da kuca koja je ona poklonila nije ista koja mi sada imamo. Novonastala kuca nije legalizovana. Ja i muz smo pozvali Giometra, izmerio, upisali u katastar nove dimenzije kuce, geberit kuce vise nije isti , tako da klauzula , " zadrzava pravo na dozivotno uzivanje " se brise, zato sto to ne vazi za novu kucu !!! Druga taktika kako da obrisete tu klauzulu zakonskim putem je : Pozovete giometra , izmeri , a vi se odkazete par cm u korist komsije i tako dobijete novu parcelu, koja nije ista sa onom koja je upisana u katastar. Tako da osoba koja je pisala poklon sa dozivotnim uzivanjem vise nema pravo. Ona moze da stanuje, ali zakonski ne postoi nigde. Tako isto i sa njivama. Dogradite na kucu jos nesto, tako da se dimenzije ne poklapaju, upisite sve to ponovo, legalizirajte i uzivajte !!! Onaj koi podnosi zahtev za legalizaciju, je njegova kuca i vise niko mu nista ne moze !!! Ovo kazem iz iskustva, ali ipak se konsultirajte sa advokatima. Mada advokati ne pricaju ljudima o ovome, a neznam zasto ???"

"Pametnu" snajku ne samo da nije sramota zbog postupka kojim je, zapravo, zajedno sa svojim mužem prevarila svoju svekrvu a njegovu majku, nego se time i javno hvali sa sve punim imenom i prezimenom. To, što pokazuje i očigledne propuste u obrazovanju, za ovu priču je najmanje važno, budući da su takvim prevarama skloni i zaista pametni, da ne kažem inteligentni ljudi, kao i oni koji su obrazovani.



Neposredno pre toga puno prašine je podigao ovaj blogerski tekst  autorke Vere Uzelac, nastao na osnovu istinitog događaja iz njene advokatske prakse, koji kod čitalaca neminovno izaziva gorčinu, tugu, bes i očaj, uz pitanje- kakvi smo to mi ljudi. Sa kakvim ljudskim životinjama živimo? I gde će duše svih onih nalik njenim  "junacima"  čija je pohlepa skopčana s nečašćem odvela  dvoje staraca u smrt?

Svako od nas ima u okruženju bar jedan primer koji govori o opasnosti po roditelje koji svu imovinu poklone deci, verujući im samo na reč- da će ovi brinuti o njima, da će im pomagati kada onemoćaju, da će im obezbediti lečenje kada se razbole, da će im doneti čašu vode, kako se u narodu kaže, znate već za šta... Čast izuzecima, naravno, ali za svaku pa i najčistiju situaciju, važi pitanje- ako nameravaju da zaista budu korektni prema roditeljima, kuda i zašto im se žuri da imovinu koja će im svakako pripasti, prevedu u sopstveno vlasništvo.



Navešću prvi primer iz ove priče koji mi je pao na pamet- bračni par staraca, na nagovor sina, vojnog lica koji je živeo negde u Dalmaciji, prodao je kuću  koju su teškom mukom sagradili u Nišu i otišli da žive sa njegovom porodicom. Podrazumeva se, sve pare od prodaje kuće prethodno su dali sinu. (Sve se dešavalo u Jugoslaviji.)

Vrlo brzo preseljeni su u vikendicu  koju je snajka nasledila od svojih roditelja, u nekom zabačenom dalmatinskom selu.Bez prijatelja, rođaka, bez ikoga da im priđe u nevolji. Prepušteni sami sebi, uvidevši da su prevareni, vratili su se u Niš, gde su počeli pod stare dane da ponovo izgrađuju svoj život, kao podstanari.

Prvo je prepuklo starčevo srce. Ubrzo za njim ugasila se i starica.

Dugo se u mom kraju ovaj slučaj navodio kao primer  vrhunske pakosti, podlosti,  nečoveštva... sina koji je na tako bezočan način prevario svoje roditelje, oteravši ih time u preranu smrt, pri tome još i ojađene, razočarane, sramotom ubijene.

A nisu jedini, kao što svi znamo. Samo što neki žive sa tom mukom i sa svojim bolom, tuguju i muče se još dugo, a neki presvisnu u tišini svojih prigušenih jecaja i sakrivenih suza.

Znam da ovaj moj blog čita mnogo ljudi iz grupacije potencijalnih, na sličan način  moguće prevarenih roditelja. 
Pa eto, sevap je da ih podsetim na to šta im se može desiti u slučaju da imaju gramzivu i nemoralnu decu.
Znam da za ovo znaju i sami, ali isto tako znaju i da u odsutnom trenutku zaborave- pa se sete kada je već kasno.


Нема коментара

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.