Jedna obična tužna i nažalost stvarna priča

- Sine, oće mi kažeš koji autobus ide do Doma zdravlja, onomad sam pogrešila pa me odvezoše natam nekud, jedva sam se vratila- pita, dok zgužvanom maramicom svaki čas briše oči- Ja ne vidim dobro, imam kataraktu, a bezobrazni, neće me operišu, nego kaže doktorka, imaš infekciju, to mora da se leči. Pa turam nekve kapi i nekvi maz, a neće me operišu.


- Da li su Vam rekli da je vreme za operaciju?

- Nisu, doktorka u Dom zdravlje mi rekla da imam kataraktu, rekla mi i doktorka u bolnicu, ali neće me operišu. Kažu, čeka se po dve godine za operaciju.

- Zašto im sami ne tražite da Vas upišu na spisak, kad se toliko dugo čeka?

- Pa mora prvo izlečim infekciju, pa posle...

- Ali za dve godine imate vremena da izlečite infekciju sto puta, bolje Vi na vreme tražite da Vas stave na spisak.

- Ne znam, dete, muke si imam, ne znam šta ću, ja sam od skoro u Niš, živeli smo u Aleksinac, moj ti je život mnogo težak, pobegli smo otud, sin iz prvog braka mi je obijao stan... muke moje - njene suze prekinde dolazak autobusa, ali nastavi da trlja, čas jedno, čas drugo oko, onom zgužvanom maramicom.

- Nemojte svaki čas da trljate oči, tako ih još više inficirate i nikad nema da se izlečite od infekcije.

- Ali grebe me, grebe, grebe, pa moram da se počešam... A je l' ti ideš do Dom zdravlja? Ja sam kod Ciglanu, pa juče pođomo u grad, kad on nije za grad nego ide za Novo groblje, pa smo sišli pa posle  pešice...

-Ako ide do Groblja, on prolazi kroz grad, što niste prvo pitali...

- Ne znam, sinko, muž mi reče da siđemo. I siđomo. Moj ti je život mnogo težak, muke moje da ti ne pričam, pa sad idem kod zubara, kažu ne mogu da mi poprave ove vilice, opet će se polome, nego da mi nove naprave. Ono, plastika, tvrdo, mora da se lomi. Pa sam išla u socijalno da mi overe da imam malu penziju, za preko 70 godine kad imaš malu penziju je džabe. Ono, što će mi, kad ću i' pa iskoristim, ja imam 75 godine, nema ni da i' izabim, sinence,  moj je život mnogo težak bio. I ostao. A za onaj svet zubi i ne trebaju. E hvala ti, sine, saću ja da se pripremim, oni valjda od dva rade, kolko li ima sati?

Stežući izgužvanu, suzama napunjenu i mašću iz očiju zamrljanu maramicu u ruci, "mojživotjemnogotežak" ode... po nove zube.

Daće Bog da joj potraju. Da joj posluže što duže, na ovom svetu.

Da ih izabi. Do onog sveta neka se ishabaju od korišćenja.

***
Jedna sasvim obična životna priča.
Kakvih je toliko mnogo oko nas.
Neki svoju muku kriju "kao zmija noge", neki se nadaju, veruju, misle bar, kako uspevaju da je zadrže u okvirima zidova svojih kuća iz kojih odjekuju vika, dreka, a često i one prejake reči koje suze ne leče i posle kojih samo modrice još dugo "odjekuju".

Srećni ste, vi, retki, koji se nikada niste lično uverili da su ovakve priče istina.


ACKO LILIC

пре 3 недеље  -  Дели се јавно
Обично не примећујемо "живот" покрај нас!
+
7
6
7
 
 · 
Одговори

koliko ih ima??? i nasa je za druge *obicna i neprimetna**..na zalost,,

U stilu one da je svaka nesrećna porodica drugačija od druge, kao da doazi vreme da i naše priče niko ne primećuje. A sve su, sve češće. tužne.


Medan Snezana

пре 3 недеље  -  Дели се јавно
Mnogo je ovakvih priča... Samo retko ko hoće da ih posluša, a još manje zapiše! Svi okupirani ili politikom ili svojim brigama...
+
9
8
9
 
 · 
Одговори

I se više će ih biti, nažalost.
Преведи

+
6
7
6
 
 · 
Одговори


Kata Bucik

пре 3 недеље  -  Дели се јавно
:(
Преведи
+
1
0
1
 
 · 
Одговори


Vesna Ćuro-Tomić

пре 3 недеље  -  Дели се јавно

NA TO SE nema što reći, ne može se lajkati, jer je tužno, ali lijepo si to zabilježila
+
1
0
1
 
 · 
Одговори


Slavica Vucinic

пре 3 недеље  -  Дели се јавно
Ima ih mnogo ali samo ako ne misliš da su stari zarazni pa će te zaraziti "smrću" pa sam njima nećeš da pričaš.Ja obožavam stare ljude jer prvo iz njiihove životne mudrosti svašta mogu da naučim.A saznam mnogo: da smo postali sebični ,samo nam je naše dupe bitno i ničije više,čak ni partnerevo a da ne pričam o drugima.A stari kad progovore saznaš i kako se prema njima odnose deca,lekari,komšije,službenici.Krivi su što su doživeli starost i još sada nešto hoće a mnogi mladi su mrtvi. Kao da su oni nekom  život svojim životom oduzeli. A samo stanite u neku apoteku i slušajte ŽALOST jer ni za osnovne stvari koje su im potrebne nemaju novca.A radili su za decu,sebe,društvo,državu..i sad kad ne mogu više da rade ..ma samo su smetnja.Gde ide ovaj svet? Moja mi je majka pričala od svoje majke i oca priču kad su se stari vodili u planinu i tamo ostavljali pa je to iskorenjeno pričom:"Vodi čovek oca do litice da ga baci a sin ga pita da i on podje da zapamti mesto gde treba i on njega kad ostari da gurne."Tako da kad ljudi jedni drugima žele dug život i čestitaju ,mislim da nisu iskreni jer da jesu ,stari bi bili NAŠI STARI a ne bi morali da nedre  poruke tipa "stari nisu stvari".
Прикажи мање

Нема коментара

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.