GRK U NASOJ SEOSKOJ ZABITI

       Niko ne zna sta ga je zaustavilo bas u donjoprisjanskoj sumi , par sati hoda od sela. Tamo , gde su samo preko leta obitavali nasi seljani - iz svake kuce samo po neko, obicno mladji  muskarac, da cuva stoku i zena mu , da muze koze i siri mleko.
     Mora da je presudila pitomost nasih ljudi, koji su mu dozvolili da prezimi u napustenom guvnu, pa je imao i gde da zivi sa porodicom i obor za svoje izmrsavele ovce koje je doveo sa sobom,nagadjali su seljani. I zelja da se jednom vec skrasi, posle dugog i teskog puta, tokom kojeg se ko zna gde i koliko dugo zadrzavao u trazenju konacnog boravista. Naculi su nesto o promeni vlasti u Grckoj, posle velikog rata,  i izbegu onih koji se sa novom vlascu nisu slagali. U detalje nisu ulazili...

Sredina leve strane brda  desno ... mesto zvano ...Kod Grka

     Najpre se , drzeci malog decaka  za ruku, u selu pojavila baba, Grkinja . Odevena u  vunenu vutarku i dzemper  cigla crvene boje, kakva je bila i velika  torba obesena o njeno rame, imala je vedar pogled i ponosno drzanje . Pa su joj u svakoj kuci pored koje je prosla davali ponesto za jelo, i ne smatrajuci da prosi. Jednostavno, oni su bili tu i bili su gladni i selo je smatralo da ima obavezu da ih prehrani. A to i nije bilo Bog zna sta, imajuci u vidu sirotinju u kojoj su i sami ziveli , tih gladnih poratnih godina.  Komat hleba, crnog ko zemlja, gruda sira ,jedinog  za kojeg   se znalo od davnina, neko jaje , glavica luka ,saka pasulja..
                                                                             
     Pricalo se da su baka, u osamdesetim godinama  i njen sin, na pragu seste decenije, negde kod bugarske granice, u zamenu za jagnje dobili ono musko dete , koje je baka cvrsto drzala za ruku dok je sakupljala hranu po selu. Pricalo se i to da se mnogo trude oko ona dva konja na kojima su stigli u sumu , preko Crvene Bare i Bukove Glave, i nekoliko ovaca  sa jaganjcima, koje su doveli sa sobom.
      Zahvaljujuci tome, vec naredne godine u selo su  redovno silazili  pazarnim danom. Da prodaju neko jagnje i sir . Nije Grk propustao ni jedan utorak, da  ne sidje na Drajcinu Baru, jasuci svog omiljenog konja.Proda sta ima, ispazari sta treba, popije cokanjce rakije dok se isprica sa seljanima, pa nazad...
    Grkovo stado je naraslo na stotinak ovaca, a ono desetak konja odvodio je tokom zetve " u Moravu ", s druge strane brda i iznajmljivao ih  seljanima za vrsu. Pa bi se onda, svaki put kada bi odlazio na tu stranu, vracao sa par dzakova brasna, od zita koje je dobijao za iznajmljivanje konja.

     Vec je doveo sebi i zenu iz obliznjeg sela, koja je sa staricom muzla krave i sirila mleko. Zajedno su ,  jasuci konje, njih dvoje  odnosili sir na vlasotinacku pijacu.

     O ovcama je preko leta brinuo mali Borko, vec izrastao u  decaka kojem se moze poveriti stado. Redovno bi prvi stigao na zaravan na kojoj su se okupljali  mahom desetogodisnjaci, ciji je u to vreme zadatak bio da cuvaju ovce. Stariji su odlazili u pecalbu, sa ocevima ...rucno su pravili ciglu sirom zemlje.
     Grk je u to vreme vec postao omiljeni seljanin. Rado su ga pozivali na slave, a on je uzvracao pozivom na svoju slavu. Vise nije bio sirotinja useljena u napusteno guvno. Malo dalje  , u istoj sumi ali sa druge strane brda, kupio je kucu i imanje.Ozenio Borka , koji je vec poceo da ide u pecalbu. Dobio unuke.
     Onda je pocelo da se prica po selu kako je Borko posumnjao da njegova zena ima nesto sa starcem.I zauvek otisao...

    Baka je vec dugo bila na onom svetu, kada je Grk sa zenom, snajom i dvoje male dece otisao iz sela. Preko Bukove Glave i Crvene Bare, odakle je i dosao, mnogo godina pre... u Vlasotince.

     Svejedno, ono mesto na kojem se zaustavio posle svog dugog puta od Grcke do Donjeg Prisjana, seljaci i danas zovu   - kod Grka.






Нема коментара

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.