Daklem i daklem, dva daklema

     Sirotinja beše, golema. Od imanjice, još malko pa ništa, žena neje za u rabotu pogolemu, a deca se iznarađala, jedno dodrugo, jedno ne mož da stigne da preraste kojo je obleklo, a drugo stiza za u tej dreje.

     Slušala sam ovu priču o “Dklemu” toliko puta. I svaki put sam s uzbuđenjem čekala kraj, kao da je prvi put čujem i kao da je kraj neizvestan.

     Kad si priraboti dom kvo si ima, oko gradinu i drvca, vodu prinese na ženu,on ide u nadnicu. Da se naede kako čovek i neku paru  zbere, deca su mu išla u školu, pa i na nji je povećke trebalo.


     Dojde jutrom, porani, ne mogu da reknem, vredan je i  pošten bil, pa zapuca koje se ima raboti, ne stanjuje. Za doručak se natepa, pošteno, i odma ustanjuje, nastavlja si rabotu. Kad dojde ručak, zasedne, samo mete kvo je ispred njeg, ima se pituješ kude me sve stanjuje. Jadan, jede da se raspukne, kuj znaje kada će pa negde raboti pa da ne mora zalci da si broji.

    Jemput, izneli pred  njeg vruć leb i sirće, onoj kad se  naseče lučak sas perca, strlja se sas sol i nasipe se sirće razblaženo sas vodicu. Mislel on, neće ima ništa više, pa zapucal, kako samo on umeje. Taman da se diza, gazdarica iznela đuvečku i jošte takvo-nekvo, a on ucaklil sas oči, krivo mu, pa će pukne od muku što se onolko najel.

-         Daklem, Dimitrijo, ovo nije u redu i nisi trebao tako da radiš sas mene – hitro, kakav je inače bio u svemu, odbrusio je domaćinu kod koga je radio, biranim rečima donetim iz JNA – Ja sam se najeo leb i sirće, jer ti meni nisi rekao da će bude još nešto.

     Onda bi opet prionuo na posao,  sve dok mrak ne odredi kraj radnog dana. Onda bi opet seo za sto, eventualno bi popio ponuđenu rakijicu, pa bi se obratio gazdarici, koja je već očekivala, godinama ponavljani monolog.

-         Daklem, gazdarice, ti znaš da ja ne večeram. I molio bi te da mi večeru spakuješ da si ja to ponesem. I daklem, molim te da mi spakuješ i ono kojo danas nisam pojeo, jer vi mene niste obavestili šta će još bude .


     Nazvali su ga, od tada, Daklem i daklem, dva daklema.

2 коментара

  1. Priča mi je poznata iz knjige, ali rado sam je ponovo pročitala.
    Velika je mudrost naših običnih ljudi sa sela, ne samo u tvom Zaplanju.
    Nadam se da nećeš zameriti, pitala bih nešto.
    U životu je zaista puno muke, stradanja i bola, to nam nekako svima ostavlja dublji trag. No, ima i neka svadba, neko rođenje deteta, krštenje, zar ne. Nisi o tim temama pisala, zašto? Verujem da ih čuvaš za sledeću knjigu :)

    ОдговориИзбриши
  2. Sada sam se i ja zamislila... nesvesno je došlo do toga, a razloge je verovatno u tome što se o takvim događajima nije pričalo u mojoj okolini. Moraću da se potrudim, da se raspitam, da malo saznam i oko tih tema...

    ОдговориИзбриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.