Kada
vam u nekoj od čuvenih niških kafana u kojima ste se, razumljivo, prethodno oduševili još čuvenijim ovdašnjim roštiljem, na pitanje šta nude kao desert navedu i seksi salatu, to nikako
nije ni provokacija ni sumnjičavost. To
samo znači da vam, umesto raznoraznih belosvetskih slatkiša smućkanih od
svakojakih sastojaka čiji je zajednički imenitelj „atak na zdravlje“, serviraju
najpre zdravu poslasticu od jasno definisanih i potpuno prepoznatljivih
sastojaka. A samo će blagi smešak ugla
konobarovih usana i onima koji ne znaju o čemu je reč nagovestiti da je u pitanju nešto zagonetno i „bezobrazno“.
Med i
orasi.
O tome
da li je zaista u pitanju afrodizijak kada je o ove dve namirnice reč, naučnih
potvrda i dokaza nema. Mnogi koji su kušali ovu „salatu“ zakleće vam se da tu „ima
nečega“, a za sada nema opovrgavanja ove narodne teorije, niti se pak ikada
pojam placebo efekta vezivao za nju.
Od kad
imam u rukama knjigu Maje Petrović „Gurmanske veze“ i čak i od onda kada sam je
samo prelistavala u iščekivanju pogodnog trenutka za potpuno posvećivanje pažnje
i vremena jednom štivu koje zaista zaslužuje nepodeljenu i ničim ometanu pažnju, na temu
afrodizijačkih svojstava hrane gledam na jedan sasvim drugačiji način.
Jer,
priča o afrodizijacima je, očito, neodvojiva od priča o hedonizmu, zdravoj
hrani, predrasudama i zabludama, verovanjima i osporavanjima.
Pa čak
i da se naučno dokaže da ni jedna jedina namirnica nema afrodizijačka svojstva
koja joj narod (iskustveno ili kako već) pripisuje, doprinos Maje Petrović ovoj
temi, uz sve ostale informacije i sva ostala saznanja, jeste i u tome što
saznajemo da gotovo i da nema namirnice koja se na ovaj ili onaj način ne može
upotrebiti i u te svrhe. Afrodizijačke. Hedonističke.
(Ne mora, uostalom, ni eventualno nepostojanje "hemijskih i fizičkih reakcija" posle konzumiranja određene hrane da isključi i samu hemiju koja nastaje upravo kao posledica i očigledni tok gurmanluka.)
(Ne mora, uostalom, ni eventualno nepostojanje "hemijskih i fizičkih reakcija" posle konzumiranja određene hrane da isključi i samu hemiju koja nastaje upravo kao posledica i očigledni tok gurmanluka.)
Špargla,
čili, ljuta čokolada, smokva, malina, šafran, menta, kozji sir, začinjeni
šampanjac, bundeva, karanfilić, kajgana od prepeličjih jaja, banana, lubenica,
grožđe, biftek, celer, lešnici, bademi, pileća srca, džigerica, heljda,
bundeva, tuna, integralni pirinač...
Crni
rižoto s lignjama i mastilom sipe, gambori s ananasom i šafranom, supa s belom
morskom ribom i dagnjama, rolnica od mesa s viski sosom, salata od susama i
kikirikija, kolač od bundeve, oraha i ulja karanfilića, jaja od prepelice i
kremasti kupus, salata s voćem i gorgonzolom, rolovana piletina s pršutom,
urmama i karamelizovanim lukom...
Sve
ovo nije samo spisak namirnica i naziva jela koja u svojoj knjizi pominje i za
koja Maja Petrović nudi recepte.
Sve to je, zapravo, koncentrisani užitak.
A
ima li većeg afrodizijaka od užitka? Koji vodi ka još većem užitku!
Uostalom,
majoran, šargarepa, bosiljak, žitarice, jabuke, bademi, vino... sve je to hrana
koju su voleli i bogovi. Mitološki afrodizijaci!
Zemaljski
su: jaja, celer, avokado, rukola, bundeva, lavanda... (da čitaoce ne
opterećujem čitavim spiskom, preporučujem da sami zavirite u „Gurmanske veze“).
Čovek
današnjice, jednako kao i onaj iz prošlog veka, pritisnut sveopštom trkom za opstankom,
napretkom, osiguranjem budućnosti i vođen nagonom za preživljavanjem u smutnim
vremenima kakva su ova naša, na skoro svakoj tački zemaljske kugle, polako gubi
ne želju i ne potrebu, već volju i snagu da sebi ugađa. Ma koliko u stvari
želeo i priželjkivao baš to- da ugodi sebi.
Doručak
današnjice je ono protiv čega se Maja Petrović zdušno i neoprestano bori i po čemu je odavno prepoznatljiva-
pecivo od belog brašna filovano margarinom i pečeno u plehovima koji su
poslednje pranje doživeli pre jedno dva meseca. Ili neka druga brza hrana iz
kioska na ćošku, kojoj ukus daju ogromne količine kečapa, majoneza, senfa i
ostalih jeftinijih i kalorijama nabijenih pojačavača ukusa.
Nije
ni čudo što su onda mnogi dovedeni u situaciju da i, često i jako mladi,
posegnu za onim plavim čarobnim pilulama
zadovoljstva.
A
prava hrana?
Ona prirodna, čista, neoštećena obogaćivanjem, pojačavanjem,
glancanjem, dodavanjem nepotrebnog? Ona, koja je i žudnja i flert, sama po
sebi? Koja vam daje dovoljan užitak već time što ste svesni užitka koji
njome pružate nekome ko vam je drag, ko je samo predmet vaše žudnje ili već
dugo žudnju gasite upravo sa njim? Mogu li pogledi preko tanjira biti i
nagoveštaj nečega više od pukog zadovoljenja osećaja gladi i nadražaja nepca
finim ukusima?
I nije
sve u "Gurmanskim vezama" posvećeno isključivo hedonizmu i užitku. Ima u ovoj knjizi i puno- običnog
života. Svakodnevice. Obnavljanja ili utvrđivanja gradiva o optimalnoj
iskorišćenosti vitamina i minerala, o njihovom očuvanju, o vrednim kalorijama i
onim manje vrednim, da ne kažem bespotrebnim i štetnim.
O moći
vitamina C i o zabludama vezanim za kompleks vitamina B, o za i protiv džigerice
i masti, o gvozdenim gurmanlucima za punokrvnost, o antioksidansima, o tome
kako je čovek žitarice, hranu bogova, uništio do neprepoznatljivosti... uz
gradaciju zao, loš, od loše ka pristojnom, dobro, idealno, kada su žitarice u
pitanju... o vegetarijanstvu i o kandžama pogrešne hrane... o tome svemu Maja
Petrović piše iz svog prepoznatljivog ugla. Koji vam ponekad neće prijati, koji
vam se može i ne mora svideti, ali koji će vas naterati da se zamislite. I to
najozbiljnije.
U
knjizi „Gurmanske veze“ saznaćete i koji su afrodizijaci za izbegavanje, kojim
namirnicama možete uništiti romansu i zašto nisu ni za razmatranje neka naša
tradicionalna posluženja kao, na primer, gibanice, lepinje, tortilje, pite...
Kao i to koja i kakva hrana će uticati dobro na vaše zdravlje, na imunitet,
energiju, na lepši izgled vaše kože... na vaš osmeh.
I tu
se, nekako, zatvara ovaj krug. Jer, ima li većeg afrodizijaka od osmeha na
lepom, svežem i zadovoljnom licu koje odiše zdravljem? A zdravlje, kaže narod,
na usta ulazi.
Za čitaoce ovog bloga Maja Petrović je obezbedila dve svoje knjige. Dobitnike ćemo odabrati među onima iz čijih komentara uvidimo da su na pravi način shvatili suštinu njene posvećenosti zdravoj ishrani, jednostavno neodvojivoj i od uživanja u dobroj hrani.
Hvala na ovom upoznavanju sa knjigom "Gurmanske veze". Osetih po prvi put tu suptilnost kada je hrana jednako posvećenost sebi, ljubav, kada biramo morske plodove i vino u određenom raspoloženju i stvaramo romantiku. Posebno jer i sama doživljavam ukus kao neki vid prve ljubavi kad god probam spremljeni obrok. I nikad nije isto. Svaki poljubac sa škampima je drugačiji. To naslutih da kriju i ove "Gurmanske veze". I opminju da se opustimo, ne zaboravimo na uživanje, na same sebe. Prepoznah da tu ima tajni šta ti pomaže u lakoći življenja a šta te usporava i guši. Kao slatka, ukusna filozofija saživota sa prirodom.
ОдговориИзбришиImam 17 godina a zadnje 2 sam bila u konstantnoj potrazi za idealnim nacinom ishrane jer su mi oba roditelja gojazna a ja bih volela gojaznost na vreme da izbegnem. S obzirom na to da nisam imala od koga da usvojim zdrave navike i savete u vezi ishrane, bila sam "samouka" :) i usput sam dosta gresila. Najveca greska je sto sam verovala da se zdravlje krije u tzv. prodavnicama zdrave hrane, medju integralnim grickalicama, a beli hleb sam zamenila "crnim" iz supermarketa, koji je, kako sam kasnije uvidela, samo obojeni beli. Probala sam par meseci i na makrobiotici da budem, ali iako i dalje smatram da je zdrava, mislim da nije za mene jer oduzima previse vremena. Obradovala sam se kada sam pre pola godine otkrila Majin blog koji mi je doslovno otvorio oci. Ako izuzmem neke specijalitete koje jos uvek ne mogu sama da spremam, blog joj je prepun korisnih saveta koje vec par meseci sa zadovoljstvom primenjujem. Od kako sam drasticno smanjila unos ugljenih hidrata, a uvela zdrave masti i proteine, mnogo vise energije imam a u toku dana ne osecam potrebu za slatkisima. Hvala imenjakinji od srca sto deli svoje znanje sa nama <3 Maja
ОдговориИзбришиsačekaću da imenjakinja odgovori, hvala
ИзбришиDušo, zagolicala si maštu. Moj suprug je gurman, veliki hedonista i definitivno je dobija na poklon :)
ОдговориИзбришиOsmehu, hvala za ovaj smeh izazvan komentarom. Ulaziš u uži izbor, svakako ;)
ИзбришиDa kupujem knjigu il' da još malo pričekam ... :)
ИзбришиNaravno da- sačekaš. Čekamo još komentara pa da izaberemo :)
ОдговориИзбришиUživanje je lepo, međutim, zdravlje koje zavodi, e to je već nešto. Ura za seksi zdravlje!
ОдговориИзбришиZvuči kao originalan osvrt na ovu sponu, jer je bitna tema, što je zaista dobrodošlo.
Super što imamo priliku da zavirimo u knjigu i približimo je tanjirima, srcu i glavi, hvala! :)
Danas je promocija ove knjige u Nišu. Za one koji ne znaju. SKC u 18 sati.
ОдговориИзбришиU to ime objavljujem imena dobitnike knjige Gurmanske veze: Olivera Ristić i OsmehiNega. Čestitam i molim da mi dostave adrese na
negoslava1958@gmail.com
Divno Negoslava, hvala od srca! Eto poklona mome suprugu, svakako mu je sledovala :) Dostavljam Vam podatke pod hitno :) Veliki poljubac Vama i Maji
ИзбришиOd kako sam ostala trudna shvatila sam da imam vremena da eksperimentisem u kuhinji ali na zalost lose po moju liniju, jer nisam znala da zdravo kombinujem namernice. Dolaskom bebe sve manje vremena za kuhinju i opet na zalost na moju liniju sve do fomoznih 85kg na mene od metar i zilet...zlo
ОдговориИзбришиA onda polako krenula u vode zdravog mrsavljenja gde plivanje jos uvek traje. Otkrila divne zdrave ukuse za nepca moja nezasita. Za ovaj period dodavanja i oduzimanja kg shvatila i ako sam pre toga iole znala da ljubav prema hrani mi drzi osmeh na licu, kada vidim ljude da dobiju osmeh pri probanju neceg sto sam skuvala...kad mi muz koji je profesionalni kuvar kaze wooou ovo je perfektnoo pisi recept za neki nas buduci restoran, kad mi mama kaze o prevazisla si baku, kad bebac kaze mmm dobo je, epo je...Tada osecaj zadovoljstva je neopisiv. Kada vidim da ljubav koju pruzam prilikom kuvanja osecaju drigi koji jedu, a pri tom je zdravo... Za mene uspeh.