MOŽE LI DA SE ZAKRPI PRIJATELJSTVO, KAD PUKNE

     Prijateljstvo je vrsta ljubavi za koju se takodje pretpostavlja uzajamno dopadanje, privlačnost i  osećanje prijatnosti u društvu osobe izabrane za prijatelja. Naravno, ne onog dopadanja, one privlačnosti i prijatnosti koja je svojstvena "ljubavnoj" ljubavi, ali je činjenica da nikada za prijatelja ne biramo osobu koja nam se ne dopada, sa kojom nam nije prijatno, uglavnom i koja izaziva odbojnost u nama.

     No, to ne znači da  sa prijateljem-ima uvek delimo samo prijatne trenutke, ista ili slična mišljenja i da nam je sa njima uvek i samo lepo. Prijatelji i postoje da bi se sa njima delilo i dobro i zlo, da bi nas saslušali kada nam treba neko kome ćemo da pričamo - svoju muku i tugu, radost i sreću, čežnju, bojazan, nelagodu, studen oko srca, nadu... sa kojima ćemo da se smejemo ili samo da zajedno ćutimo.

     Prijatelji postoje zato da možemo nekoga pozvati u pola noći  i ako nam treba pomoć i ako želimo  samo da čujemo dragi glas, koji nas već samim tim uverava da nismo sami i da nema te muke koja se ne može prevazići.  Da nema te radosti koja neće biti još veća ako se sa nekim podeli.

     Prijatelji su tu da podrže, uteše, požele sreću, podstreknu, opravdaju, uliju nadu, bace bokal vode za vama , donesu tople, tek ispečene kiflice, umese tortu za rodjendan, spreme vam ručak kad imate posla i iznenadne goste, da dodju nezvani kad osete da vam to znači , da ućute u raspravi koja vas jedi, čak i onda kada su oni u pravu.

     Prijatelji su tu i da vas kritikuju, da vam ukažu na to da grešite i kada grešite, da vam kažu kada vam nešto stoji loše, i to bez imalo ustezanja, da vam direktno i u lice kažu da ste se preterano ugojili, da ste se o nekog ogrešili, da ste se ulenjili, da vam jelo nije uspelo, da ste napravili loš izbor - bilo čega, da ste preglasni, nepravedni, zajedljivi, neopravdano nervozni, bahati, nekorektni, dužni i da dug treba da se vrati, svakome i uvek, da previše trošite, premalo volite, malo radite, da se satirete na poslu, da vam treba odmor, da zaslužujete bolje, da je prašak na akciji loš i pun gipsa, da neće sa vama da se vidjaju dok vam ne prodje grip, da vam donesu supicu do vrata kada imate grip, da vas nateraju da izadjete iz kuće kada mislite da vam prijaju samo tišina i mrak, da vam povere svoju najveću tajnu zbog koje danima nećete moći da spavate, da vas trpe i kad ste mrzovoljni, da vam pomognu kada pomerate nameštaj, da vam zalivaju cveće  dok ste na odmoru, da vam pošalju mail ili SMS  za srećan rodjendan baš u ponoć, da vam na Fejsbuku lajkuju glupost koju ste postavili uinat svima...

     I onda, kada vas povrede, uvrede, kada vas njihovo ćutanje ili  reči zabole, kad se ogreše o vas ili vam se to samo čini, kad se posvadjate ili samo udaljite na neko vreme, kad vam se čini da vas ne razumeju, da su za njih neki drugi u pravu, kad zaborave na vas, slučajno ili namerno, kad odu i ne javljaju se, iako znaju da čekate i mislite na njih, kad vam se popnu na glavu, kad se naljute, kad se odsele, i to predaleko, kad prolaze pored vašeg stana a ne svrate,onda kad mislite da imate milion razloga da ih pretvorite u bivše, setite se ovog spiska odozgore...

Када пукне па се као закрпи, може да се трпи али не ваља... Зато га треба његовати док траје...

U pravu ste - a i za ovo, da se trpi.




Na svu sreću, ima ih - a s godinama naučimo kako da ih prepoznamo.

Savršen tekst, dobar spisak...ne bih imala ništa da dodam. Imam prijateljicu iz školskih dana, retko se čujemo i viđamo, ali se razumemo i kad ne govorimo, u njenom glasu osetim kad nešto nije u redu, čak i kad mi u dobroj nameri priča pozitivno. Od nekih prijatelja smo se udaljili, posebno od kada mi muž ne radi, ali ja znam da smo i dalje prijatelji i da su spremni da pomognu kad treba. Ne zaboravljam dobro i mnogo, mnogo više pridajem značaj onome što je dobro u odnosu na ono kad me neko povredi, praštam lako, osim ako se ne ponavlja više puta, tada se polako povučem. Ima i onih za koje sam shvatila da smo se, na žalost, bez svađe ili neke ljutnje, zauvek udaljili. No, stičem nove prijatelje i izuzetno cenim to što se svakodnevno uveravam da ima još dobrih ljudi. Hvala za lep tekst, Negice.
Прочитајте више

Na svu sreću, mogu da se pohvalim...

Baš zbog svega tog gore, pravo prijateljstvo ne puca, nikad. Ako pukne, e onda nečeg od tog gore nije ni bilo, ili smo bili u zabludi da jeste. Lepo si ovo sve napisala Nego. Želim da imaš bar jednog, ali vrednog, ovakvog prijatelja, a ako ih ima više, onda si neizmerno bogata i srećna.

8 коментара

  1. Baš zbog svega tog gore, pravo prijateljstvo ne puca, nikad. Ako pukne, e onda nečeg od tog gore nije ni bilo, ili smo bili u zabludi da jeste. Lepo si ovo sve napisala Nego. Želim da imaš bar jednog, ali vrednog, ovakvog prijatelja, a ako ih ima više, onda si neizmerno bogata i srećna.

    ОдговориИзбриши
  2. Savršen tekst, dobar spisak...ne bih imala ništa da dodam.
    Imam prijateljicu iz školskih dana, retko se čujemo i viđamo, ali se razumemo i kad ne govorimo, u njenom glasu osetim kad nešto nije u redu, čak i kad mi u dobroj nameri priča pozitivno.
    Od nekih prijatelja smo se udaljili, posebno od kada mi muž ne radi, ali ja znam da smo i dalje prijatelji i da su spremni da pomognu kad treba. Ne zaboravljam dobro i mnogo, mnogo više pridajem značaj onome što je dobro u odnosu na ono kad me neko povredi, praštam lako, osim ako se ne ponavlja više puta, tada se polako povučem.
    Ima i onih za koje sam shvatila da smo se, na žalost, bez svađe ili neke ljutnje, zauvek udaljili.
    No, stičem nove prijatelje i izuzetno cenim to što se svakodnevno uveravam da ima još dobrih ljudi.
    Hvala za lep tekst, Negice.

    ОдговориИзбриши
  3. Na svu sreću, ima ih - a s godinama naučimo kako da ih prepoznamo.

    ОдговориИзбриши
  4. Koji je broj ljudi kojima si ti stvaro prijatelj?

    ОдговориИзбриши
  5. Napisah opširan odgovor pa ga uklonih jer može da bude čitav tekst. Mislim da je na kratko pitanje dovoljan i kratak odgovor- jako je velik, taj broj. Na moju sreću.

    ОдговориИзбриши
  6. Što je puklo, i trebalo je. Možda oni više ne funkcionišu na tom nivou, možda mogu da se nađu na nekoj novoj ravni, ako su zbilja bili dobri... a možda su i obavili ono što je trebalo jedno drugom u životu, i vreme je za rastanak...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ima tu puno istine, one životne, svevremenske. Mada, i dalje ostaje ono, za nekima žalimo, a nekih se i ne sećamo. A i oni nas.

      Избриши

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.