I pre nego što je profesionalno zakoračila u svet kulinarstva, Suzana Jovanović se od svih nas koji objavljujemo recepte na svojim blogovima, nezavisno od toga da li se deklarišemo kao gastro blogeri ili ne, u velikoj meri razlikovala. Kako izborom recepata, tako i obradom izabrane teme i načinom njenog prezentiranja na blogu.
Kao da joj to nije bilo dovoljno u postavljanju standarda za dobar recept ili blog - uputila se u Pariz, gde je završila neke priznate kulinarske škole, a još je tamo kako bi se dodatno usavršila i stekla dovoljno znanja za lagodnije ostvarenje svojih planova, kada oseti potrebnim da se vrati.
Pritom valja reći i to da je Suzana ponosna majka dva tinejdzera i supruga jednog divnog
čoveka koji joj je, kaže, glavna podrška u svemu što radi.
Rekoh, već ima dva zanimanja. Prvo je postala
mašinski inžinjer, a onda i chef kuhinje.
Ima i preko 15
godina radnog iskustva u velikim korporacijama. Važi za vrlo
ambicioznu osobu pa je i najveći deo tog radnog iskistva stekla na
visokim menadžerskim pozicijama.
Zvanje chef-a je stekla u Francuskoj. Završila je dve kulinarske škole, a nakon
toga radila u nekim od najboljih Michelinovih restorana u Provansi
(Les Oliviers) i Parizu (Guy Savoy).
Voli ljude i oni
zauzimaju važno mesto u njenom životu. Ne voli laž, prevare i
licemerstvo, verovatno kao i većina ljudi, kaže.
Govori tri strana jezika.
Ovaj intervju je mali znak divljenja za njen način pristupanja pravljenju životnih planova i ispunjavanju svih onih obaveza koje će dovesti do njihove realizacije. Uostalom, već prvi pogled na njen blog pokazaće vam na šta sam mislila.
Kreativnost, znanje i veština
Po kojim kriterijumima si birala
svoje prvo zanimanje, zašto si odustala od njega i kako si se
odlučila za drugo zanimanje?
Završila sam IX
Gimnaziju, koja je važila u to vreme za jednu od
izazovnijih u Beogradu (prirodno-matematički smer). Shodno tome,
nekako je delovalo prirodno da nastavim ka prirodnim naukama, iako
sam imala i neke druge ljubavi tada. Oduvek sam
uživala u izazovima. Pa sam tako birala i fakultet. Jak, tražen i
prohodan ka svetu. Taj svet me je oduvek privlačio.
Ne bih rekla da
sam odustala od svog prvog zanimanja. Ja stečeno znanje i veštine
na fakultetu koristim i dan danas. Prosto, završetkom fakulteta
steknete jedan poseban način razmišljanja, analitičnost,
preciznost, organizovanost, pored matematike, fizike, hemije koji su
takodje važni delovi....i što može da se primeni čime god da se
bavite. Sve vam je u životu matematika, fizika, hemija...biologija... Kuvanje je uvek
bilo prisutno u mom životu. Onaj ko me zna, zna da su moji ručkovi
uvek drugačiji od standardnih. Desilo se baš onako kako pročaju da
se inače dešava... neke kockice i situacije su se posložile u
glavi i prvo što sam uradila - otvorila sam web stranicu i počela
blog.
Šta je za tebe kuvanje – kako
si na njega gledala dok si bila samo domaćica i koliko se tvoj
pogled na to promenio od kako si pokrenula blog i počela da se
stručno usavršavaš na ovu temu?
Kuvanje je za
mene način iskazivanje kreativnosti, znanja i veština. Doživljavam
ga kao najveći spoj umetnosti i tehnike. Moj pogled na
kuvanje se vremenom nije promenio, promenilo se samo moje znanje. Pokretanje bloga je polazni korak, koji se zatim usavršavao. Danas ima mnogo blogera,
ali ja sam ipak morala da nadjem neki svoj, drugačiji put, ka
osvajanju pozornice. Nisam mogla da
zamislim sebe da pišem o nečemu, a da materiju o kojoj pišem ne
poznajem dovoljno. Onda je nakako
logično došlo i dodatno obrazovanje. Završila sam
jednu od najboljih škola u Evropi (FERRANDI L'école
Française De Gastronomie Et De Management Hôtelier).
Sa druge strane, imam i bogatu biblioteku svih svetski-poznatih kuvara, ne misleći samo na poznate svetske chef-ove kuhinja. Posle škole,
došlo je iskustvo, a onda i lične kompetencije. Evo skoro ima dve
godine kako živim i radim u Francuskoj. Završila sam dve škole i
stekla ogromno iskustvo u najboljim francuskim Michelinovim
restoranima. Učim od najboljih. Poznato je ono
„da biste dobili nešto, vi treba i da date nešto“. Tako se i
ja odričem mnogo čega radi školovanja u Francuskoj.
Šta si sve naučila o čemu pojma
nisi imala i koliko se tvoj pogled na ishranu i kuvanje promenio u
međuvremenu?
Ono što prvo
naučite u Francuskoj jeste da poštujete hranu i svoj novac. Znači, nema bacanja ili u suprotnom bankrotirate. Svaka namirnica koju
kupite može da se iskoristi u potpunosti, samo treba znati kako. E
to, kako, sam takođe naučila. Pa onda sve o teksturama, šta sve
jedno jelo treba da sadrži u sebi, tehnike pripreme, začini...mnogo
toga još... Nešto mi je već
bilo poznato, ali su se školovanjem upalile lampice po principu
....“aaa, to se dešava zbog toga“. Ishrana je u
medjuvremenu dobila jedno važnije mesto u mom i životu moje
porodice. Naš moto je sada „Nije svejedno...“.
Kod nas povrće menjaju pite, testa, kiflice...
Možeš li da uporediš našu i
francusku kuhinju šta bi primenila iz njihove, a šta bi im
preporučila iz naše?
Nažalost mi smo
više okrenuti ka kvantitetu, nego kvalitetu.
Francuska kuhinja
je raznovrsnija, povrće je obavezno na meniju. Kod nas povrće
menjaju pite, testa, kiflice itd. Oni više vode
računa o svojim tradicionalnim jelima. Kod njih, ako u pekari ima da
se kupi tradicionalni baget, on je svuda napravljen po istom receptu.
Recept za tradicionalni baget se ne menja ili ne sme da se zove
tradicionali baget. Kod nas imate sarmu sa pirinčem, bez pirinča,
bez sarme itd... sve je dozvoljeno i sve se zove sarma.
Raznolikost,
raznovrsnost, kvaltet na račun kvantiteta u smislu pripreme, odabira
i količine serviranih namirnica, to je odlika njihove kuhinje. A ono što ja svuda
vučem za mnom i hvalim se jesu kajmak, ajvar, pljeskavica (prava
tradicionalna, ne bilo koja), ćevapi (pazarski, bosanski), sarma,
proja...
Šta bi najboljoj prijateljici
predložila da promeni u kuvanju i ishrani svoje porodice, posle
svih znanja koja si stekla?
Prvo pristup. A
to znači, nije poenta samo napuniti stomak već uživati u svakom
zalogaju i u društvu sa kojim delimo te zalogaje.
A onda i način
pripreme, a naravno i unošenje malo ljubavi u sve to što se
priprema. Jer ako vi ne volite ono što radite, neće voleti ni onaj
koji vaš rad konzumira.
Kako izgleda tvoj običan, a kako
nedeljni ručak kada si sa porodicom?
Ja ne pravim
razliku između nedeljnog ručka i onih koje pravim u toku radne
nedelje. Može samo da se desi da ne kuvam jedan dan zbog neodložnih obaveza,
pa se tada snalazimo po frižideru.
Imajući u vidu svetska iskustva,
mi još nedovoljno koristimo začine. Neki tvrde da je to zato što
umemo da skuvamo preukusno jelo i bez njih, drugi nam zameraju zbog
toga. Kolika je tvoja zbirka začina, koje si uvela a da tvoja mama
nije ni znala za njih i koje je tvoja okolina primenila zahvaljujući
tebi?
Mislim da je
nedovoljno korišćenje začina u stvari beg od nepoznatog i
neistraženog. Što je jedna vrlo normalna ljudska pojava. Mi vrlo
malo znamo o začinima. Koristimo najčešće so, biber i peršun.
Mislim da nam treba više opuštanja u tom pravcu, više spice
shopova, tekstova i podizanje svesti na društvenim mrežama... Naravno da sam i
ja svoje prve kulinarske korake napravila uz svoju majku i baku, pa
tako i stekla svoje prvo znanje o začinima koje su one koristile. Sadašnja moja
zbirka začina ne može da se poredi sa onom koju smo mama i ja
delile. Moj svaki odlazak u inostranstvo rezultira novom punom kesom
začina.
Koje je tvoje omiljeno jelo?
Ja sam gurman.
Nemam omiljeno jelo, volim sve da jedem i sva su mi jela omiljena.
Možda ovo izgleda kao kliše, ali tako je stvarno.
Ukusi su
različiti, ali sigurna sam da će na ovom linku (LINK ) svako uspeti da nadje za sebe ponešto izazovno i ukusno za pripremu
kod kuće. Naravno, uvek možete da dodate i svoj pečat nekom jelu, a
da ove recepte koristite kao baze inspiracije.
Šta sledeće možemo očekivati iz tvoje "kuhinje"?
Ono na čemu sada
intezivno radim jeste otvaranje škole kuvanja u Beogradu iz oblasti
modernog i tradicionalnog kulinarstva, kao i osnova somelijerstva
(uparivanje vina i hrane). Sve
to uz savremenu opremu, znanja i dostignuća iz tih oblasti i uz
primenu proizvoda najbljeg kvaliteta.
Naravno, bez starosnih ograničenja, jer svi učimo dok smo živi.
Нема коментара
Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.