Blogovi, blogeri i blogovanje u Srbiji


        Blogerska zajednica Srbije, ma koliko  nedefinisana  sa aspekta broja blogova i blogera i sa aspekta strukture i tema kojima su blogovi posvećeni, i kada su blogerska stremljenja i očekivanja u pitanju, predstavlja interesantan konglomerat u kojem  se može pronaći  svako. Autori- u kreiranju sadržaja na teme koje su njihova uža specijalnost i/ili interesovanje, a čitaoci- u praćenju onoga što ih posebno zanima, edukuje, informiše. 

  

     Za detaljniji pogled na trenutni obim blogerske scene može poslužiti servis Peekmedio.com, sa 300 evidentiranih blogova. Doduše, ovaj servis obuhvata samo  blogove koje je neko   prijavio, a činjenica je da postoji nemali broj blogera (među njima puno kvalitetnih), koji odbijaju svaku mogućnost promovisanja šire od granica izabrane platforme.

"Zarađujte dobro" ne ide bez "učite i radite na sebi"- Jelena Radovanović, zadovoljni freelancer i uspešni bloger

Svakako je potrebno mnogo učenja i rada na sebi ako zaista hoćeš da se ne ubijaš od posla a da živiš  pristojno: moraš dobro da upoznaš poslovno okruženje i da uhvatiš koje od postojećih veština treba da razvijaš, koje nove treba da stekneš, na koji način sve to da upakuješ. Početnicima je, čini mi se, najveći problem  taj skok od “ja pišem tamo neke tekstove” do “ja tačno znam na koji način moji tekstovi doprinose klijentovom poslu”, a taj skok je neophodno napraviti ako hoćeš da se izdvojiš. Pisaca na internetu ima kao pleve, dobrih pisaca jako malo, i za njih uvek ima posla.
Pošto mi je moja današnja sagovornica zabranila da je nazivam, opisujem i deklarišem epitetima koje obično koristim kada ne nalazim običnu reč za nekoga ko me (i ne samo mene) inspiriše, motiviše, intrigira pa i, što da ne priznam, i impresionira, biću toliko pristojna da ovoga puta izostavim činjenice o tome da je smatram ikonom freelancing-a i još tako neke inkrinimišuće detalje. I odmah prelazim na suvoparne činjenice o broju internet događaja kojima je prisustvovala poslednjih meseci - Zrenjanin, Bor, Palić i Zagreb. Na konferencijama u Boru i Paliću bila je i učesnik – panelista,  što su njena prva javna pojavljivanja otkako je u ovom poslu.

Vozikanje službenim vozilima za 50 miliona evra kao povod



     Prepisujem iz  aktuelnog "Blica" ove podatke:
-Više od 50 miliona evra potrošeno je u 2012. za korišćenje i održavanje službenih automobila. Na teret države putovalo se na more, a najveće kilometraže napravljene su vikendom.
Predsednik Saveta Državne revizorske institucije Radoslav Sretenović kaže za “Blic” da su u analizi o nabavci, vrednosti i korišćenju službenih automobila uočene brojne zloupotrebe: 126 budžetskih korisnika raspolaže sa ukupno 26.966 vozila - 6.244 vozila su opšte namene, a 20.722 su vozila posebne namene. Ukupan broj je oko 32.000, kada se dodaju vozila jedinica lokalnih vlasti i javnih preduzeća..
Ukupni rashodi u 2012. na ta vozila iznosila su 6,1 milijardu dinara, što je više od 50 miliona evra.- Sav ovaj novac je otišao na gorivo, ulja, gume, potrebe parkiranja, registraciju automobila - kaže Sretenović.

Jovan Simić, mladić koji je "Srbiju digao na noge"- dresovi koji život znače



     Do juče je bio samo običan beogradski momak, student Visoke poslovne škole i radnik jednog kineskog restorana (" takvo je vreme, ne može se živeti od studiranja"), a danas je već "momak koji je Srbiju digao na noge"*. Jovan Simić, mladić za koga je Srbija preko noći saznala zahvaljujući njegovoj humanosti- odluci da se odrekne svoje, godinama brižljivo sakupljane kolekcije sportskih dresova, koji će se 28. aprila naći na aukciji, kako bi pomogao lečenju male Nađi Novaković.



Hana Kazazović, intervju- Sanjam o tome da pisanjem činim dobro

   

  Kada se kaže- blog, blogeri, blogovanje, jedno od prvih imena koje pratiocima ovog pisanja na društvenim mrežama padne na pamet  je Hana Kazazović, odnosno njen blog Cyberbosanka, koji je postao gotovo institucija na prostorima bivše države. Lakoća s kojom razrađuje svaku temu koju obrađuje, od najobičnije recenzije nekog proizvoda, preko predstavljanja knjige koja joj se dopala, sve do uskostručnih tema vezanih za online PR i internet  marketing, privukli su i privlače ogroman broj čitalaca na njen blog.



     
     Na moju molbu da sama sa nekoliko reči predstavi sebe onima koji je ne znaju ( jer moj blog čita mnogo više ljudi koji nisu u tom svetu), kaže - "U principu nisam komplikovana osoba za predstavljanje. Imam 37 godina, rođena sam i živim u Zenici (BiH), ali maštam i sanjam o tome da živim na moru. Imam diplomu ekonomiste, neuspio pokušaj bavljenja privatnim biznisom u vidu prodavnice suvenira, te blog Cyberbosanka koji pišem punih 5 godina. Volim ljude koji vjeruju u sebe i svoje snove i koji stalno rade na sebi, jer se i sama trudim tako živjeti. Volim životinje i trenutno imam mačka, a čim budem imala mogućnost za to imaću i bar jednog psa. Ne volim bavljenje tuđim životima i guranje noseva van svog dvorišta. Mislim da svako ima pravo da živi kako hoće, da voli koga hoće, da jede šta hoće, sluša muziku koja se njemu sviđa i da ništa od svega toga ne određuje kakva je ko osoba.
I jedina stvar koju skoro mogu reći da mrzim jesu generalizacije – bilo kakve."

Društvene mreže i ljudske duše koje se dotaknu zahvaljujući njima

   

     "Život nije rečenica napisana suhom olovkom, pa da se može brisat."- reče mi jedna Fejsbuk prijateljica pre par dana, komentarišući pojavu da su se ljudi, u  neaktivnosti, nezainteresovanosti... ulenjili, omrzli i da se, eto, i ovako na daljinu  prepoznajemo po tome ko šta i kako (ne) radi. Čestitajući mi jutros Uskrs, reče mi da je svojoj komšinici koja slavi ovaj praznik napravila kolač, jer ima taj običaj da  prijateljice  obraduje o njihovim praznicima.


Balast administracije koja će, smem da se zakunem, pobediti i sledeću srpsku vladu


     Aleksandar Vučić, mandatar za sastav nove srpske vlade, s TV ekrana koji retko uključujem i još ređe konstatujem informacije političkog karaktera koje sipaju sa svih frekvencija redom, saopštio je maločas neke teze iz svojih planova kao budućeg prvog u svemu, koje zazvučaše baš primamljivo. Moram da priznam- široke narodne mase kojim je dosta stezanja kaiša će biti, sigurna sam, obradovane onim  što bivši PPV i budući PV sasu iz rukava, na temu preko potrebne prestojeće štednje i postojećeg predugačkog i prevelikog rasipanja državne administracije.

     Usput- samo usput, jer se jednostavno naježim na tu temu, pa želim sebe da poštedim neprijatnosti kada se uopšte osvrnem na nju, ipak ću da skrenem pažnju na ono što poslednjih dana više puta pominje, a na šta reagujemo kolektivnim zabijanjem glava u pesak. Grčki scenario- termin na koji smo gotovo zaboravili, sve dok ga u finalizaciji trke za formiranje nove vlade Vučić nije ponovo i vrlo glasno vratio u našu stvarnost. Doduše, trenutno samo kao pojam, opasnost, upozorenje, ali, sigurna sam- izuzetno promišljeno i jako vešto upleteno u  njegovu svakodnevnu retoriku:
     - ako nastavimo ovako, bliži nam se grčki scenario
     - ako ne prihvatimo politiku vlade u formiranju, izvesniji nam je grčki scenario

Joga kao put ka vitalnosti tela i uma

Joga se afirmiše kao životna filozofija iz koje proizilazi životni stil, kao kulturološki fenomen, metod samorazvoja, pomoćna zdravstvena metoda, kao praksa koja pojedincu pomaže da dovode u sklad svoje želje i mogućnosti.

  

     Kada sam Mirjanu Miščević, sertifikovanog i licenciranog instruktora joge i moju Fjesbuk prijateljicu, zamolila da za ovaj napiše tekst o jogi, uzviknula je: "Odlično, upravo sam sa koleginicom osnovala Joga centar na Novom Beogradu i nedavno sam završila kurs Korporativna joga (joga za firme)." 
    
     I evo teksta o jogi, iz pera nekoga ko je, dakle, profesionalno posvećen jogi kao veštini, filozofiji života i umetnosti postizanja sklada tela i uma.

Kad bi se svi pogledali u ogledalo i iznutra... i u oči onoga kome nanose bol



    Mojoj koleginici i  prijateljici je umro muž. Dobro, proživeo je, kako su joj lekari rekli, tražeći valjda neku reč utehe tamo gde se teško može naći, prosečan današnji ljudski vek, ali je normalno da ona tuguje za njim i da će tugovati, za nju sam sigurna, dok bude živa.

     Provela je sa njim mnogo lepih godina i, mada zbog generacijske razlike među nama nikada nismo mnogo pričale ni o njenom prvom, propalom braku, ni o ovom u kojem je bila srećna, dovoljno je bilo osetiti njenu smirenost, njeno zadovoljstvo i videti njen izraz lica kada pomene ime svoga muža, pa shvatiti da spada u red žena istinski srećno udatih.

Male tajne i začkoljice HRONO ishrane

     Aleksandra Stojić, devojka koja je smršala 21 kilogram za pola godine držeći se principa HRONO ishrane, a čija je priča na ovom blogu izazvala ogromno interesovanje, kako je i obećala, ovoga puta  otkriva nam male tajne i začkoljice ove dijete. Sve, u cilju pomoći onima koji se odluče da se hrane po njenim pravilima, a kako ne bi napravili neke greščice u koracima, zbog kojih dijeta ne daje željene afekte.


Da li sme da se pije kafa s mlekom?
Mleko se u hrono ishrani ne konzumira.

 Da li sme mleko u prahu? Ili ako ni ono ne sme, da li sme pirinčano ili sojino mleko?
Jedino mleko koje je dozvoljeno je bademovo  i to domace. Kupovna u sebi sadrže šecer i dodatne štetne namirnice.

 Kako se pravi domaće bademovo mleko?
Sirovi nepečeni badem se potopi u vodu i ostavi preko noci. Ujutru se ta voda baci, doda se duplo više zapreminski vode nego što ima badema i sve se izmiksuje. Dobijena smesa se procedi kroz gazu.Mleko može da stoji u frižideru svega par dana. Ostatke badema možete iskoristiti tako što cete dodati u hleb koji pravite ili  u mafine.

Nišlije, udavismo reku




     Ne, nemam dokaze da ovo i dokažem. I nemam nameru da prilažem fotografije, nit dva svedoka da potpisima potvrđuju moje reči. I da, morate mi verovati na reč.

     Više od pola detinjstva provela sam tik uz Nišavu. Vrlo često i u njoj, odnosno u plićaku.

      Onda, kada su u Duvaništu, novijem naselju na bliskoj periferiji Niša bile samo široke njive na kojima su vlasnici, mahom žitelji obližnjih sela s one strane reke,  ovde sejali kukuruz  i pšenicu. Znate ono, njiva, nepravilnog oblika, pod kulturom na koju je te godine red – jedne godine žito, druge kukuruz. U njoj orah ili šljiva – kolko da pružaju hlad kopačima, žeteocima, beračima, kad umorni sednu ispod njihovih krošnji da predahnu i pojedu ono malo ponete hrane – prejedanje otežava saginjanje uz motiku ili srp, pa nije preporučljivo.