Nikad nemojte druge kriviti za svoje stanje- Miloš Čirič odgovara na vaša pitanja

 -Dobri komunikatori su empatični
 -Ako nekom pomognete savetom ili preporukom, a on ipak i dalje  radi  stvari na pogrešan način ili čak ništa ne preduzima – pa, svako ima pravo da bude kovač svoje nesreće
 -Što više problema rešiš, brže dođeš do rešenja




    Nedavno sam na ovom blogu objavila intervju u dva nastavka  sa Milošem Čiričem, koji je savetnik u bordovima regionalih kompanija i mnogih vlada u regionu, internacionalni predavač i trener, pionir PR-a i lobiranja i važi za vodećeg lobistu u regionu. Gospodin Čirič je bio ljubazan da odgovori na nekoliko nazanimljivijih pitanja, koja su postavili čitaoci bloga u komentarima ispod tekstova i u privatnim porukama.

Ljudi ne praštaju aroganciju

Anoniman
Gospodine Čiriču, nisam imala zadovoljstvo da Vas uživo gledam na Blogomaniji (da jesam, ja bih bila prva na bini ), te mi je tim više drago što nam je Negoslava omogućila da Vas i sami nešto priupitamo. Naknadno slušajući Vaše predavanje, otkrila sam da intuitivno primenjujem neke od preporuka koje ste tamo dali.


 Sad, moje pitanje je malo ličnije (i više vezano za psihologiju): na koji način biti siguran da nećemo preći u aroganciju? Nekoliko puta sam se uhvatila u tome, kad me ljudi koji su početnici u oblasti kojom se bavim, pitaju neke stvari koje su meni sad već stvar zdravog razuma a ne iskustva (iako realno nije tako, ali već suviše često moram da se podsećam da sam i ja jednom bila početnik). Zapravo, kad sam sve ovo iskuckala, mislim da me najviše zanima Vaše mišljenje – jer je Vaše razmišljanje, koliko sam primetila, praktično, ali ne i po-svaku-cenu-oportunistično– o tome na koji način pristupiti takvim stvarima: da li ih posmatrati kao gubljenje energije ili se potruditi i naći način da se svima pomogne?



Čirič

Jedna od ključnih »osobina« dobrih komunikatora je sposobnost empatije – uživljavanja u emocije i razmišljanja drugih. Ono što je za vas stvar zdravog razuma,  za nekog drugog je  putovanje u nepoznato. Zamislite  da prvi put kročite u neku nepoznatu zemlju. Bili biste nesigurni, osvrtali biste se, plašili biste se da ne učinite neku glupost, itd. Upravo tako se oseća i početnik :)

Ako se stavite  u njegovu »kožu« , onda ćete lako razumeti njegovo stanje, a i pitanja. Ako želite stvoriti situaciju »givers gain« ,jer nikad ne znate kad će vam trebati pomoć te osobe, setite se saveta mog oca kojo sam ispričao na Blogomaniji - da je svaki čovek u nečemu doktor nauke za tebe, jer nešto sigurno zna puno bolje od tebe. Onda ćete se potruditi da mu na što jednostavniji i njegovom znanju i prethodnom iskustvu primeran način, date odgovor na traženo pitanje. Jer, ljudi će vam oprostite puno stvari, ali nikako aroganciju. Arogancija se najčešće odslikava u situacijama kad nemate vremena za njih. Mogao bih vam puno pričati o takvim situacijama i posledicama, ali mislim da me razumete, jer imamo svi iskustva sa takvim situacijama. Svako među nama je sebi bitan i svako ocenjuje druge na osnovu toga kakav imamo odnos prema njemu.

To najlakše primetite među političarima i uspešnim ljudima. Uvek su u žurbi i nikad nemaju vremena za razgovor sa »malim« ljudima. Ako već razgovaraju, to je više ili manje monolog, jer ih retko istinski slušaju.

 Zašto je to problem? Pa, zato što izgubite kontakt sa stvarnošću. Kad ste u razgovoru sa ljudima, pokažite im da ih stvarno slušate i da njihov problem nije nešto bez veze – jer ono šta mi doživljavamo kao problem je jako subjektivno. Problem je samo jedno stanje. Ono koje mi lično doživljavamo kao neugodnost. A ljudi se ne žele osećati neugodno…

Ali to ne znaći da ste uvek ljudima na volju. Ako ste jako zauzeti jer vam je fokus na nekom poslu, kažite ljudima kad ćete im biti na volju – i tada to stvarno budite! Ako nekom pomognete savetom ili preporukom, a on ipak i dalje  radi  stvari na pogrešan način ili čak ništa ne preduzima – pa, svako ima pravo da bude kovač svoje nesreće. Jer, rasipanje energije u međuljudskim odnosima, po meni, se događa samo u situacijama kad samo jedno ulaže energiju, a druga osoba igra ulogu teflona – sve se odbija od njega. Energija dobija na snazi samo ako se ojačava, odnosno udružuje.

Kako znate da ste postali arogantni? Harvey Mackay je to lepo objasnio. Pogledajte ko su vaši prijatelji, odnosno osobe sa kojima se družite. Ako su samo vašeg ranga ili višeg ,onda ste 100% arogantni….


Pismo majke koja veruje u to da joj je (davno) ukradena tek rođena beba





-Negoslava, ja bih te zamolila da, ako možeš, malo pažnje posvetiš temi o ukradenim bebama. Pomogla bi i nama koji smo taj pakao preživeli, ali i da zaustavimo da kradu i dalje- gotovo se izvinjavajući, obratila mi se jednog dana Fejsbuk prijateljica, očigledno pritisnuta velikom mukom.

Onda je prošlo neko vreme, organizovali su se ljudi koje pritiska ista muka zvana nestalo dete, a kada je ocenila da je pravi trenutak, javila se ponovo. Napisala mi je mejl koji je trebalo da me samo  uvede u priču, kako bih znala šta se trenutno dešava i s kojim problemima se susreću roditelji koji tragaju za svojom decom koju nikada nisu videli mrtve, a mnogi čak ni žive, tih par dana po rođenju.

Ceo dan sam odlagala čitanje mejla, znajući već kako reagujem na slične teme. Na kraju sam ga pročitala i odlučila da krenem od njega.

Par smernica za formatiranje teksta na primeru Negoslavinog posta

Ovaj tekst spada u domen tema ličnog karaktera - ali pošto sam sigurna u to da može koristiti mnogima, postavljamo ga (u stvari, postavlja ga Jelena, uz moju saglasnost) na uvid blogerskoj javnosti i svima ostalima, zainteresovanima za ovu temu.

 Svi koji komuniciraju sa mnom znaju da sebe smatram izuzetno kompjuterski nepismenom - što se, uostalom, da utvrditi i letimičnim pogledmo na moje blogove. Zalud sve one lekcije, pročitane, zalud sav onaj trud i sve muke mojih, i te kako potkovanih prijatelja - mojim brljotinama nema kraja.

I tako, mora da sam mnogo iznervirala ovo divno čeljade koje je poslednje stiglo na red da ga mučim svojim brljotinama, kada je rešila da me pošteno oplete. Sve po standardima i tehnološkim postupcima ili kako se već zove uređivanje postova na blogu, odnosno i inače na netu...

Jedino se malo prešla u... ničim izazvanom napadu na moj blogouređivački identitet - ja imam opravdanje za sve. Što ću, kako je to red i kako pravila pristojnosti nalažu, priložiti na uvid u komentaru.

U svakom slučaju, hvala joj. Ode da malo ublaži svoje kritike na moj račun, mada sam joj zabranila da to čini.
 Negoslava

MOŽE LI DA SE ZAKRPI PRIJATELJSTVO, KAD PUKNE

     Prijateljstvo je vrsta ljubavi za koju se takodje pretpostavlja uzajamno dopadanje, privlačnost i  osećanje prijatnosti u društvu osobe izabrane za prijatelja. Naravno, ne onog dopadanja, one privlačnosti i prijatnosti koja je svojstvena "ljubavnoj" ljubavi, ali je činjenica da nikada za prijatelja ne biramo osobu koja nam se ne dopada, sa kojom nam nije prijatno, uglavnom i koja izaziva odbojnost u nama.

     No, to ne znači da  sa prijateljem-ima uvek delimo samo prijatne trenutke, ista ili slična mišljenja i da nam je sa njima uvek i samo lepo. Prijatelji i postoje da bi se sa njima delilo i dobro i zlo, da bi nas saslušali kada nam treba neko kome ćemo da pričamo - svoju muku i tugu, radost i sreću, čežnju, bojazan, nelagodu, studen oko srca, nadu... sa kojima ćemo da se smejemo ili samo da zajedno ćutimo.

     Prijatelji postoje zato da možemo nekoga pozvati u pola noći  i ako nam treba pomoć i ako želimo  samo da čujemo dragi glas, koji nas već samim tim uverava da nismo sami i da nema te muke koja se ne može prevazići.  Da nema te radosti koja neće biti još veća ako se sa nekim podeli.

     Prijatelji su tu da podrže, uteše, požele sreću, podstreknu, opravdaju, uliju nadu, bace bokal vode za vama , donesu tople, tek ispečene kiflice, umese tortu za rodjendan, spreme vam ručak kad imate posla i iznenadne goste, da dodju nezvani kad osete da vam to znači , da ućute u raspravi koja vas jedi, čak i onda kada su oni u pravu.

     Prijatelji su tu i da vas kritikuju, da vam ukažu na to da grešite i kada grešite, da vam kažu kada vam nešto stoji loše, i to bez imalo ustezanja, da vam direktno i u lice kažu da ste se preterano ugojili, da ste se o nekog ogrešili, da ste se ulenjili, da vam jelo nije uspelo, da ste napravili loš izbor - bilo čega, da ste preglasni, nepravedni, zajedljivi, neopravdano nervozni, bahati, nekorektni, dužni i da dug treba da se vrati, svakome i uvek, da previše trošite, premalo volite, malo radite, da se satirete na poslu, da vam treba odmor, da zaslužujete bolje, da je prašak na akciji loš i pun gipsa, da neće sa vama da se vidjaju dok vam ne prodje grip, da vam donesu supicu do vrata kada imate grip, da vas nateraju da izadjete iz kuće kada mislite da vam prijaju samo tišina i mrak, da vam povere svoju najveću tajnu zbog koje danima nećete moći da spavate, da vas trpe i kad ste mrzovoljni, da vam pomognu kada pomerate nameštaj, da vam zalivaju cveće  dok ste na odmoru, da vam pošalju mail ili SMS  za srećan rodjendan baš u ponoć, da vam na Fejsbuku lajkuju glupost koju ste postavili uinat svima...

     I onda, kada vas povrede, uvrede, kada vas njihovo ćutanje ili  reči zabole, kad se ogreše o vas ili vam se to samo čini, kad se posvadjate ili samo udaljite na neko vreme, kad vam se čini da vas ne razumeju, da su za njih neki drugi u pravu, kad zaborave na vas, slučajno ili namerno, kad odu i ne javljaju se, iako znaju da čekate i mislite na njih, kad vam se popnu na glavu, kad se naljute, kad se odsele, i to predaleko, kad prolaze pored vašeg stana a ne svrate,onda kad mislite da imate milion razloga da ih pretvorite u bivše, setite se ovog spiska odozgore...

Када пукне па се као закрпи, може да се трпи али не ваља... Зато га треба његовати док траје...

U pravu ste - a i za ovo, da se trpi.




Na svu sreću, ima ih - a s godinama naučimo kako da ih prepoznamo.

Savršen tekst, dobar spisak...ne bih imala ništa da dodam. Imam prijateljicu iz školskih dana, retko se čujemo i viđamo, ali se razumemo i kad ne govorimo, u njenom glasu osetim kad nešto nije u redu, čak i kad mi u dobroj nameri priča pozitivno. Od nekih prijatelja smo se udaljili, posebno od kada mi muž ne radi, ali ja znam da smo i dalje prijatelji i da su spremni da pomognu kad treba. Ne zaboravljam dobro i mnogo, mnogo više pridajem značaj onome što je dobro u odnosu na ono kad me neko povredi, praštam lako, osim ako se ne ponavlja više puta, tada se polako povučem. Ima i onih za koje sam shvatila da smo se, na žalost, bez svađe ili neke ljutnje, zauvek udaljili. No, stičem nove prijatelje i izuzetno cenim to što se svakodnevno uveravam da ima još dobrih ljudi. Hvala za lep tekst, Negice.
Прочитајте више

Na svu sreću, mogu da se pohvalim...

Baš zbog svega tog gore, pravo prijateljstvo ne puca, nikad. Ako pukne, e onda nečeg od tog gore nije ni bilo, ili smo bili u zabludi da jeste. Lepo si ovo sve napisala Nego. Želim da imaš bar jednog, ali vrednog, ovakvog prijatelja, a ako ih ima više, onda si neizmerno bogata i srećna.

Zavirite u svoje snove- "Sanovnik zna tajnu" Rade Ilić

Oni koji pamte snove i vole da ih tumače, dobili su pomoć u tom rasvetljavanju njihovih   tajni. Sanovnik zna tajnu-  knjiga pod ovim nazivom  nedavno izašla iz štampe,a iz pera Rade Ilić,   je korisno štivo  za sve one koji dugo razmišljaju o  onome što su zapamtili od sanjanog. Pronalaze, tako, u snovima i pouke iz prošlosti i poruke za budućnost. I ružno i lepo. I opomenu i savet, ponekad utehu.

Zaplanjski motivi Mladena Milojkovića i žal za lepotom koja nestaje

    Kada sam sinoć objavila  ovaj deo fotografija iz bogate i lepe  zbirke zaplanjskih motiva  geometra Mladena Milojkovića iz Gadžinog Hana, nisam očekivala da će taj post  naići na  baš toliko interesovanje. Ne samo Zaplanjaca, nego i mnogih ljudi koji ne poznaju ne samo Zaplanje, nego i daleko poznatije delove Srbije, pa ni bilo šta u našoj Srbiji.


Intervju: Miloš Čirič - Aktivno tražite svoju šansu! (2)


"Jeste, u početku je stvarno teško i nije lako započeti posao na globalnom tržištu. Ali pitanje je uvek šta je alternativa. Raditi posao gde trpiš i gde nema nikakvih izgleda da će jednom biti bolje? Čekati da će doći mesija i čarobnim štapićem srediti stvari?"


     Predavanja Miloša Čiriča, mog sagovornika na temu lobisti i lobiranje, uspesi i prepreke, želje za boljim i kako ih ostvariti, napori i rezultati... pažljivo sam slušala na obe Blogomanije. Posle lanjske,  u ovom tekstu su se našle osnovne teze iz njegovog izlaganja, koje su zapravo i začetak ove priče.
     U nastavku intervjua pitala sam Miloša Čiriča  malo o politici, malo o ograničavajućim faktorima uspeha ako ste mladi, ako ste žena, ako živite u zemlji Srbiji, ako ne vidite perspektivu...  

Intervju: Miloš Čirič, vodeći lobista regiona - Živim od rešavanja tudjih problema

     "Uživam u tome da pomognem pravim ljudima da razviju svoje potencijale i postanu zvezde. Tamo gde drugi vide probleme, ja vidim novac. "


      Pored imena Miloša Čiriča, mog današnjeg sagovornika, najčešće piše - savetnik u bordovima regionalnih kompanija i mnogih vlada u regionu,  lobista (vodeći na ex-yu prostorima), internacionalni predavač i trener, pionir PR-a i lobiranja.
     Mada sam imala prilike da slušam  predavanja Miloša Čiriča na dve Blogomanije, zamolila sam ga za virtuelno prijateljstvo tek onda kada mi  je  to "predložio" Fejsbuk.  Pa tako ,  sve  uverenija u to   da slučajnosti nema, nisam mogla ni da odolim izazovu da ga, dok se baškario na suncu neke plaže u Indoneziji,  zamolim za intervju, koji smatram za sjajni nastavak niza zanimljivih tema i još zanimljivijih sagovornika sa kojima smo se družili, čitaoci ovog bloga i ja, u poslednje vreme.




     Imajući u vidu činjenicu da  će ovaj tekst pročitati daleko veći broj neupućenih, nego onih kojima je na pomen imena Miloša Čiriča sve poznato, zamolila sam ga da nam se najpre predstavi onako kako sam smatra da bi trebalo.

Blog teme - ili šta raditi kada se u vašim pričama prepoznaju (ne)naslikani

Da li se nekada u vašim blog postovima prepoznaju i oni koji veze nemaju s njima? Da li ste, čitajući neki blog post, pomislili - pisano je o meni? Moguće je da ste nekada i dali ideju za neki post, ali je najčešće u pitanju koincidencija!!


     Onaj moj drugi blog (nalazi se ovde ) ima podnaslov - slike od reči u kojima se prepoznaju i nenaslikani. Podnaslov je nastao sam po sebi, budući da mi se često dešava da me i po desetak osoba iz moje uže i šire okoline pitaju - jesi li na mene mislila kada si ovo pisala. A najčešće ispada da se ne javi baš ona osoba koja je bila direktna inspiracija za priču.

Šta očekujete od drugih - uvod u školu zdravog života Aleksandre Sekulić

Težite li idealnom miru sa sobom i svojom okolinom? Onda prestanite da bilo šta očekujete od bilo koga, prihvatite odgovornost samo za svoje postupke, a drugima činite u onoj meri u kojoj smatrate da zaslužuju bez zadrške!! 


     Već drugi mesec pohađam školu  u kojoj na zdravlje gledamo na jedan drugačiji, sveobuhvatan način, a  koju na Webineru , pod naslovom "Zdravi zajedno", drži Aleksandra Sekulić, nutricionista-dujetetičar. To, što ona živi u Abu Dabiju, a pratioci Škole su iz Srbije i SAD, za ovo naše onlajn druženje nije nikakva smetnja, već znači  kvalitet više. Jer, svaki put saznamo i nešto što inače ne bismo, da smo iz iste sredine.

Tesno skrojeno, debelo naplaćeno, pa na kvadrat! A ti, građanine, nemoj da nisi platio!!

     Davno, ali baš davno - kad ova kriza nije bila ni u naznakama, u nekom novinskom tekstu tipa sudske hronike, pročitala sam tekst o tome kako se čovek na sudu branio povodom optužbe da je ukrao vrata ljudima koji su ih ostavili isped kuće dok su krečili.
     - Misleo sam da su državna - vajkao se nesrećnik, a naša redakcija se orila od smeha dok smo kolektivno komentarisali olako "pozajmljivanje" onoga što se ne smatra ličnom imovinom. Ona se u to vreme ipak smatrala svetinjom.

Dr Aleksandar Nikolić, mala Škola uspeha (3) - ako mislite da možete i ako mislite da ne možete, u pravu ste

-    Odluka, da bi bila efikasna i imala svoje dejstvo i mesto u slagalici uspeha ,mora biti čvrsta i neopoziva. To znači da ćete ostvariti to što ste odlučili bez obzira na sve okolnosti, na sve prepreke, na sve probleme, na sve nedostatke na koje možete naići na putu ostvarenja odluke.


     Možete li nam objasniti  kako valjano  koristiti percepciju, volju, imaginaciju, memoriju, intuiciju, rezon, kao  sposobnosti intelektualnog uma u cilju postizanja uspeha i što višeg kvaliteta života, kao krajnjeg cilja svih tih napora?

Dr Aleksandar Nikolić, mala Škola uspeha (2) - ne čekajte sva zelena svetla na semaforu

-      --  Zamislite da ste seli u taksi, i treba da odete iz jednog dela grada u bioskop, koji se nalazi na drugom delu grada i pri tome da prođete desetak semafora. I zamislite da je taksista uključio motor i čeka. Pitate ga šta čeka a on vam odgovori: „Da svi semafori do krajnjeg odredišta budu zeleni.“ Pretpostavljam da bi ste se pitali šta je sa njim. Pa, ako to ne radimo sa tako jednom beznačajnom stvari kao što je odlazak u bioskop, zašto to radimo sa svojim životom?!- ovim rečima dr Aleksandra Nikolića počinje drugi nastavak ove male Škole uspeha, njegove druge specijalnosti, koja mu je i omogućila da se i u svojoj osnovnoj struci maksimalno razvije



Mala škola uspeha kroz intervju sa Aleksandrom Nikolićem - prvi deo

     Aleksandra Nikolića mnogi korisnici interneta znaju kao vlasnika sajta  Škola uspeha ( Uspeh u životu je veština! Šta je to što nas nisu učili u školi!) i predavača na webinaru na istu temu. Drugima je poznat kao inženjer elektrotehnike koji je dosta radio u zemlji, ali i svuda po svetu, od Paname, Rusije i Omana do Abu Dabija, u kojem trenutno živi i radi. Treći ga pamte kao svestranog sportistu, a najviše  po tome što je kao predsednik Streličarskog Saveza Jugoslavije ( 1993. i 1994. godine) uspeo  da u vreme (i sportskih) sankcija, sa kolegama,  vrati ovaj savez u međunarodnu organizaciju i da zvanično pošalju našu reprezentaciju   da  sa nacionalnim obeležjima  učestvuje na Svetskom prvenstvu u zatvorenom, u Londonu. Kolege sa studija ga se sećaju po nadimku Ajnštajn ( nadam se da mi neće zameriti što sam ovo ubacila mimo njegovog znanja).

Gradnja crkve u Naselju "Stepa Stepanović" - ko satanizuje građane i svađa narod sa crkvom

Kako biste se ponašali u  situacijama  kada
-plaćate benzin, a na benzinskoj pumpi vam toče vodu
-plaćate meso, a mesar vam pruža paket s  testeninama
-plaćate jagode, a u kesi vam mere šljive
-plaćate kadu, a oni vam dopreme lavabo
...
hoćete li
a- da se pravite kako ne vidite da plaćate ono što niste tražili
b- platiti, ali ćete gunđajući i pognute glavi nastaviti svojim putem
c- reći , izvinite, ja ovo nisam tražio i zahtevati ili da vam vrate pare ili da vam daju ono za šta ste dali pare


Vrnjačka Banja koju volim- gost na blogu, Tijana Pržulj

   
     Bila sam bloger-početnik, kada mi je neke male lekcije na neke interesantne teme održalo jedno ljubazno devojče, upoznadoh ga na Fejsbuku. Posle je kao gost-bloger napisala ovaj tekst za neuke blogopisce, kakva sam i sama bila. Bila malo ovde, malo se javljala iz Norveške.
     U međuvremenu je završila Filološki fakultet u Beogradu, smer engleski jezik, književnost, kultura, s posebnim naglaskom na književnost, ističe, jer ju je ona najviše interesovala. Danas se bavi pisanjem blogova  sonayreona.wordpress.com i zensketorbe.com,   kao i po jednog bloga na engleskom i norveškom jeziku.Želja joj je da nauči web programiranje i da se time bavi. 
     I da, ono devojče s početka mog blogovanja u međuvremenu je udajom promenilo prezime i sada se zove Tijana Pržulj. Zahvaljujem joj što je opet gost na mom blogu i što nam predstavlja svoju Vrnjačku Banju kroz sopstvene naočari.
 

Imaju li debeli i ostali "drugačiji" zaista, pravo na život?!

Da li su osude i moralisanja  pravo svakog na sopstveno mišljenje ili greška i greh? I da li je taj, koji osuđuje- debele, punačke, mršave, anoreksične, nevešte, neuke, lenje , grešne,  previše vredne, ambicionzne, neambiciozne... zaista savršen i bezgrešan?


    -Ja sam pončo i šešire nosila i pre ove trenutne mode, al su me gledali čudno i s podozrenjem. Sada ih nose svi, a moji su opet drugačiji i lepši od ostalih i to im smeta- reče mi maločas prijateljica, više kao ocenu mentaliteta sredine u kojoj živi, nego kao informaciju o svom modnom ukusu.

Premijera fotografija građanske Srbije s početka prošlog veka - Surdulica i njeni ljudi

   
     Današnja funkcija Božićnog  položajnika kod Popovića   bila je i prilika da prikupim materijal za odavno planirani tekst o muškoj grani ove porodice, u kojoj se u pet poslednjih generacija smenjuju samo dva imena za prvo muško dete - Milutin i Božidar.
     U stvari, za sve je glavni krivac Božidarova baka Danica, rođena Anđelković, koja je završila tadašnju domaćičku školu, ali je bila strastveni fotograf. Zahvaljujući njoj Božidar u svom surduličkom domu (sada živi u Nišu) poseduje veliku kutiju punu fotografija-negativa na staklu, koje su sjajna istorijska građa juga Srbije s početka onog veka. Te fotografija do sada nisu nigde objavljivane, pa sam predložila Božidaru da je u dogledno vreme "spakujemo" u knjigu.
     Njen najstariji rođeni brat, inače,    bio je vojni  ataše u ambasadi u Londonu, gde se oženio Lujzom i doveo je u Beograd. Njoj se Beograd nije dopao, izabrala je Surdulicu i tu živela dve godine dok je on službovao u prestonici, što ih je na kraju razdvojilo i ona se vratila u Englesku.

Fejsbuk, Papa, Slobodan Jovanović i položajnik kod Popovića

     Ne volim Fejsbuk u sadašnjem izdanju - primetili ste ono, verifikaciju postova koje će isforsirati na osnovu broja lajkova, komentara, čega god ... pa zahvaljujući tome propustite silu pametnih, poučnih, korisnih stvari, samo zato što je pisanije nekog popularnog člana Fb zajednice  dobilo puno ovih, čega god. Pa ma to bio i status tipa - lepo vreme izmamilo šetače, ne propustite da prošetate (ovo ja izmislila).

2 perfektna recepta - za Bisinu posnu Švarcvald tortu i Biljinu baklavu od domaćih korica

 Prebirete po sećanju, kuvarima, na internetu, u potrazi za  dobrim receptom za dobru posnu tortu ili kolač, koji se uz to pravi jednostavno i lako? Hteli biste da napravite perfektnu baklavu? Ja vam nudim proverene recepte mojih drugarica Bise, koja ističe da se predložena torta pravi brzo i Bilje, čije sam baklave probala a i sama ih pravila!  



      Recept za posnu Švarcvald tortu, ko stvorenu za posne svečane dane tipa predstojeće  Badnje večeri, dobila sam od moje gimnazijske drugarice Bise, koja je za mene oduvek bila pojam strpljive, marljive, precizne domaćice kod koje ništa ne može da omane.
     Od ove količine testa - original recept koji je ona dobila, prave se tri  korice. Bisa posebno naglašava da se korice peku na pek papiru, koji se skida čim je pleh izvađen iz rerne, inače kasnije nastaju komplikacije. I da, isti papir je dovoljan za sve tri korice, a i ne podmazuje se.