Zašto slavimo datume koji nam zasigurno poklanjaju samo svest o starenju i o prolaznosti?

     Poznajem ljude koji ignorišu nove godine i ne slave svoje rođendane. To, što promene datum na kalendaru i što na spisak svojih životnih koraka dodaju još jedan, kada im dođe vreme, posmatraju kao posledicu sopstvene odgovornosti i ništa više od toga.
       Noć 31. decembra prespavaju kao i svaku drugu. Prvog januara ustanu kao i svakog jutra. Dobro, kada se padnu vikendom, možda spavaju i malo duže -a i zašto bi remetili sopstveni nedeljni ritual, u ritmu pet plus dva. Radnih i neradnih.
      Na dan kada su rođeni ne dozvoljavaju da im se pravi torta, svećice ionako ne vole, a ako je neko dovoljno tvrdoglav da im čestita, odgovore stiskom ruke i poljupcem u vazduh.


     Zaista, zašto uopšte slavimo datume koji nam zasigurno poklanjaju jedino svest o starenju i o prolaznosti?

Budžak za "nečistu" porodilju i bebu- srpska stvarnost pre sto godina


     Kada sam bila mala, čula sam  priču o tome da deci ne zarastaju uši, ukoliko su probušene "na slamu".Radoznala, kakva sam ostala do danas, postavljala sam mnoštvo pitanja i potpitanja, ali se sve što sam uspela da saznam svodilo na to da su žene nekada, posle porođaja, neko vreme morale sa sve bebom da spavaju na slami , rasutoj po zemljanom podu. U vreme porođaja naših majki, ova obaveza je već isčezla, ali se zadržao običaj da nekoliko dana od dolaska novog člana porodice, ispod stola stoji malo prosute slame.
     (Usput, priča o nezarastanju ušiju ako se probuše prvih par dana po rođenju deteta, istinita je - ma koliko dugo ne nosila minđuše, meni rupice na ušima nikada nisu zarastale.)

Zla snaja i zla svekrva na srpskom selu, u 21. veku



         Jednom sam, povodom  ove moje priče iz života, dobila ovo pitanje

"Da li je ovo baš sve iz stvarnog života i da li se ljutiš što sam ovo pitala? Ako je odgovor da i na jedno i na drugo, onda mi je neizmerno, neizmerno žao."(moja  blog drugarica tanjatg , na svoju sreću, nije doživela tu tugu da gleda starce iz svoje okoline, kojima ne da ne može pomoći, nego često ne sme ni da im pruži kesu bombona ili kutiju ratluka - odnosno, ili nema prilike da im priđe, ili  oni ne smeju ni da pomisle da prime bilo šta od bilo koga,  iz straha da ne dobiju grdnju od svojih ukućana. A  najveći strah u kosti im ulivaju snaje koje, često nezadovoljne sopstvenim životom, sav svoj bes i gnev istresaju na njih. Bez imalo stida ili straha, ako ne od ljudskog prezira, ono od boga, što bi rekao naš narod.

Kako je i koliko mene obogatilo blogovanje

Da li ste od onih koji  sumnjaju u net prijateljstva ili ih prihvatate širom otvorenih srca? Ako još niste nijedno virtuelno prijateljstvo pretvorili u stvarno, opustite se i dozvolite sebi tu radost i verujte mi - i na netu se, kao i u stvarnom životu, ljudi prepoznaju u najfinijem smislu ove reči!

Kad bi znao da će da padne, čovek bi seo -ugruvanog, vaša osuda, kritika, pa i upozorenje, samo ga još više bole

Kako se ponašate u situacijama kada vam se prijatelji požale da su napravili grešku i da sada ispaštaju zbog nje? Ako je vaša reakcija - pa kako si mogao to da uradiš, gde su ti bile oči, što se nisi raspitao, jesam li te upozorio ... bolje je da ućutite nego bilo šta da mu kažete!!



      U mom kraju postoji izreka koja glasi - kada bi čovek znao da će da padne, on bi seo ( i onda se ne bi ni ugruvao, kamo li slomio neku kost, dodajem ja).
     Da može da zna šta ga čeka posle izbora ove ili one solucije, ovog ili onog puta, ove ili one strane, svako od nas bi bio siguran da donosi ispravnu odluku. Ovako, neretko se desi da je neka naša odluka u startu bila pogrešna, pa zbog  toga plaćamo deblje ili tanje cehove, kraće ili duže vreme - svejedno, košta nas. I najmanje što nam je potrebno onda kada trezvene glave treba tragati za rešenjima da posledice loše odluke bar budu što manje, jeste popovanje svih onih pametnjakovića koji od  svega znaju da kažu samo - jesam li ti rekao, što nisi pazio, kako si to mogao!


     Kako se ponašate u situacijama kada vam se prijatelj požali na posledice pogrešne odluke?

     Sažaljivo, puni empatije, tugaljivo klimate glavom na nepravdu koja ga je zadesila, plašeći se da kažete bilo šta?
     Rasčlanjujete te loše posledice zajedno sa njim, ne bi li pronašli iole prihvatljivo rešenje , jer, šta je bilo bilo je, valja požar gasiti?
     Ne čekajući da stavi tačku na svoju tužnu ispovest, uzimate "banku" i nabrajate sve moguće razloge zbog kojih nije trebalo da to uradi - zašto se nisi prvo raspitao, gde ti je bila pamet, što nisi slušao šta ti govorim, lepo sam te ja upozoravao, kako je takva glupost mogla da ti padne na pamet i još sijaset nebulotičnih gadosti za koje i  niste svesni da su sve same gadosti, koje ne bi trebalo reći ni najgorem neprijatelju, a ne prijatelju, rođaku, poznaniku.

1 savet i 1 primer za pisanje kritičkog posta na blogu, a da ne bude isključivo hejterski

- Želite da iskritikujete lošu pojavu, nekorektnog prodavca, nestručnog lekara, komšiju koji baca đubre s terase, nesavesnog poslodavca, a da to ne bude pljuvačina, kletva, grdnja, rasipanje vaše žuči po tekstu punom optužbi, posle kojeg u čitaocu ostaje samo vaša gorčina? Onda neka vaš tekst bude zaista blog-post, a ne puko prebacivanje ružnog osećanja od i iz vas na čitaoca nedužnog, kojem je puna glava  loših vesti, kritika, polemika, pljuvačine, ružnog, žalosnog, jadnog, bednog i svega ostalog obeshrabrujućeg!



     Neka odmah odmah bude jasno - ako ste otvorili blog samo za svoju dušu, da u njemu pišete o svemu i svačemu bez obzira na to ko će taj blog čitati i da li će ga uopšte čitati, nemojte gubiti vreme čitanjem ovog posta. Jedino u slučaju da sa mnom delite želju da ono što blogom saopštavate ima i priliku da bude interesantno ljudima koji čitaju blogove, pa i da se oni vraćaju baš na vaš blog u moru tolikih kvalitetnih blogova, i još da vam uz to šalju povratne informacije u smislu ne-slaganja i ne-podržavanja vaših stavova, izdvojte malo svog vremena, pa čitajte tekst do kraja.

Čime se meri uticaj blogera - novcem ili uticajem na svakodnevicu čoveka i nečiju poziciju u blogerskom svetu


     U Srbiji, izgleda, nije popularno biti uticajni bloger - bar ako je suditi po vajkanjima onih kojima i blogerska javnost i mediji spočitavaju da to jesu. Jednom je, braneći se od ove titule, neko ( izvinte me zbog zaboravnosti) objasnio da bi sebe teško mogao smatrati uticajnim blogerom, ako bi se taj uticaj merio brojem ljudi koji bi se odazvali na njegov poziv za učestvovanje u nekoj akciji.Ako se i ne sećam ko je u pitanju, sigurna sam da pripada prvom srpskom blogerskom ešalonu, a da  li je član te "zatvorene ekipe trgovaca maglom",  u to ne bih baš  smela da se zakunem.


        Ja sam do sada, po nekim portalima koji su prenosili moje tekstove ( i uredno ih potpisivali, što jes, jes), dostigla tek  "zvanje" popularna blogerka. Što me je, posle dužeg uzaludnog čekanja da se  neko ogreši i o moju malenkost od 179 cm visine, pa me optuži da sam uticajna,  nagnalo da malko sama protalaškam na temu lične blogerske uticajnosti. Koja, ruku na srce,  ič nije ni malečka ni za zanemarivanje. Što se da zaključiti iz sledećih priloženih dokaza, za koje molim da mi se upišu u radni staž ili bar prilože starosti u vidu potpisanog opravdanja kada me, jednoga dana, bude priupitala gde mi je bila mladost (pozna, doduše, al sam tek počela da krčmim drugu polovinu cifre zvane sto).

Vitki Gurman - prvi put otvoreno, lično i izbliza

Koji korisnik interneta, vlasnik profila na nekoj od društvenih mreža, još nije čuo za Maju Petrović? Ili za blog Vitki Gurman, koji se od svih  blogova koji se bave  zdravom ishranom razlikuje posebnim stilom obrade svake (aktuelne, dakako) teme, uz navođenje mnoštva činjenica i argumenata pred kojima će pasti i najtvrdokorniji protivnici?

Maju sam upoznavala polako, kroz njene tekstove na blogu, diveći se njenoj istrajnosti, studioznosti i posvećenosti tome da svaki tekst uradi i obradi na toliko profesionalan i kompletan način, kao da ga piše za vrhunski časopis. A onda sam, ne skorašnjoj Blogomaniji, pružila ruku vitkoj mladoj dami čije - Maja - mi nije značilo ništa. Maja sa kojom sam ja prethodno dogovorila ovaj intervju i taj susret na Kopaoniku, znala sam, bila je starija od devojčice ispred mene. Pa sam, postiđena njenim "prepoznavanjem" mog imena, posle doooobrih pet minuta ćaskanja, izustila - izvini, a koja ti beše? Ako neko traži očigledan dokaz uticaja zdrave ishrane na vitak i podmlađen izgled, onda je to - ona.

Ovo je intervju sa tom Majom, čiji je blog Vitki Gurman samo deo ispoljavanja njene svestranosti. Na molbu da nam ukratko predstavi sebe, kaže:
U predstavljanju i sebe i drugih ljudi retko kada koristim one uobičajene podatke „iz CV-ja“. Obično se kaže: „Ovo je Maja, ona je godinama radila na programima koji se bave lokalnim ekonomskim razvojem i omladinskim preduzetništvom“.  Ali to nisam ja - to je samo nešto što sam radila u tom trenutku. Prava ja je nezaustavljivo radoznala osoba koja lako uči sama, verujem u to da sebe treba štititi od drugih isto onoliko koliko druge od sebe - i u to da „kosmos ume sam da napravi ravnotežu“ ali mu je ponekad u tome potrebna pomoć. Volim pozitivne i radoznale ljude koji imaju strast prema nečemu u životu – šta god to bilo. Sve ostalo mi ne drži pažnju. Umem da budem rasejana i zamišljena, to ne volim kod sebe. I da - usput pišem blog „Vitki Gurman“ :)

Violeta Jović- kod svakog pojma "ne mogu" precrtam ono "ne"(2)

       Na traženje nestrpljivih, kojima se dopala priča sa Violetom Jović, drugi deo intervjua objavljujem pre roka.Večeras, umesto sutra.
      I ne mogu da odolim - na kraju razgovora sa njom objavljujem i već pomenutu, a meni najomiljeniju  njenu pesmu.

  Imaš sijaset i poslovnih i privatnih obaveza. Kako uspevaš da sve to pomiriš, pa i da u ovom vremenu koje je sve samo ne lako, nađeš toliko optimizma za sve, a posebno za pisanje ?

Violeta Jović - čuvar blaga srpskog juga kroz lepu narodnu reč



     Violetu Jović sam upoznala na jednoj od promocija njenih knjiga, možda baš onom prilikom kada sam prvi put čula njenu pesmu "Rabota žensku dušu odmara" u koju sam se zaljubila iz prve i od tada je recitujem svakome ko hoće da me sluša. Nekima i više puta, na njihovo traženje. 
     Sledeća moja rečenica je trebalo da glasi da ni sama ne znam zašto do sada nisam uradila intervju sa njom, a onda sam se setila najveće karike koja me vezuje za nju i one moje knjige zaplanjskih priča,  pa mi je postalo jasno da znam - trebalo je, valjda, da pripremim tu knjigu, a onda da se ovim tekstom zahvalim Violeti na ispiraciji da pišem na tom, zajedničkom nam svrljiško-zaplanjskom dijalektu. Kojem sam naučila i mnoge koji nikada nisu čuli i za naš kraj, kamo li za njegovo govor.

Povodom onih stena na plećima moje prijateljice- odgovor prijateljice čije su stene još veće

Imate problem za koji mislite da je najveći na svetu? Nije za utehu, ali uvek postoji neko čiji je problem daleko veći!!


Evo primera za to. Mada ćete iz pisma shvatiti sve, za one koji nisu upućeni, male napomene- i ovo i linkovano pismo su stvarna pisma, napisana kao posledica stvarnih velikih problema dve žene-obe heroja našeg doba. Njihovi problemi su posledica promene  životnih okolnosti, koje od mnogih srećnih, uspešnih porodica koje napreduju, stvaraju tužne porodice, uplašene pred budućnošću, zabrinute pred svakim sledećim sutra.

Kad slikar čuči u detetu, a rascveta se u ženi - Tatjana Petrović

 

        Ponekad čitavo vreme ovoga sveta nije dovoljno da vidite ono što zatim, kada se kockice slože, sagledate u punom sjaju za samo jedan minut. To mi se upravo dogodilo pre jedno sat vremena, kada je Tatjana Petrović na svoj Fejsbuk profil stavila ovu fotografiju



uz sledeće objašnjenje
Prodam sliku i izgubim je na putu do poste...uradim drugu...mislim da je ova neverovatno bolja...

Moli se vlast da ovo ima u vidu ili - Te stene koje nosim, neće mi tako lako spasti

  I čitava naredna godina biće jednako teška kao ova, čujemo iz vlasti ovih dana. Oni, iz vlasti, ne čitaju ovakve priče, ali se moli neko ko je u situaciji da im dojavi - ne bi bilo loše da znaju, voda je narasla do guše. 

     Neće mi se taj kamen, Nego, nikada skinuti.

     Želim da budem vedra, pozitivna, da verujem da pozitivnim mislima privlačim dobre stvari u svoj život, ali mi to ne uspeva. Bilo je faza, veruj mi, od kada poznajem Tajnu i zakon privlačenja i čitam tu literaturu, družim se sa ljudima koji se tako ponašaju, kada sam izdržala da po nekoliko nedelja ne pomislim ništa loše, da se zahvaljujem na sitnicama od tog dobrog koje želim, prizivam i očekujem, kad mi brzo dođe autobus, ili kad imam slobodno mesto, izdržim tako nedeljama, a kažu dovoljno je nekoliko dana do nekoliko nedelja, da se stekne navika pozitivnog mišljenja, i da se sve preokrene.

Ću ti reknem, al od men' se nemoj čuje

     A mori, Tugomirke, što si pa ti uštumela takoj? Gledam te, otoč kad prominu kude našu kuću, ko mori da si uzem štukla, takoj mi nekako izgledaš.  
     Ne znam, vikam si na mojega Stanomira, kvo li je pritisnulo Tugomirku, kva li ju'e muka priterala, te se od onolku ženu ovakva napravi.
     Ela ovam da si sednemo poza kuću, u ladovinku, ovoj sunce oće ni ubi'e, kva je žega nastanula. A i neću ovaj moja 'etrva da ni sluša kvo si oratimo, 'edva čeka da ga kroz selo pronese, od kojo god da se priča. I koje je za pričanje i kojo neje ni za šaptanje, kam li da se pronosi kroz selo i da usta sas toj ispiraju.
     Kod mene ti je, kvo si ovde kazala, ima tuj da si ostane, pa mož me neki i seče i peče, iz moja usta nema se čuje.
    A čuste li, Mirjanina se ćerka pa vrnula dom, ostavila muža, vikaju on  mlogo pije, pa kad se izgubi, ne gleda ruka kude mu odlati, sva umodrena si pri mater došla. Ono, neje ni ona pobolja, znam ju ja jošte devojče kad beše, samo je se vrckalo po malu, a ono onoj kratko suknjiče samo odlati od jednu na drugu stranu, sise istreslo na izvolte, pa samo gleda vidi li ju kuj i kako ju kuj pogleđuje. Moreeee, znam sve, ne pituj me ništa, rekla sam ću si ćutim i ću si gledam moju rabotu, kvo pa imam od toj da iznosim na drugoga sramotinju.
     Neje Mirjana zaslužila da ćutim, ogrešila se ona poviške od men, od moju decu je svašta iznosila, i kojo jeste i kojo neje, jela me je dok je mislela da pod njojan krov neće da zaklopaju nevolje, pa mi beše dozlelo, do gušu je došlo.

Iskoristite priliku onda kad vam se nudi - često nema sutra!

     Upravo sam završila razgovor sa prijateljicom, koji je bio više moje vikanje na nju, pa žurim da napišem ovaj tekst, da mi bar sve ono nerviranje ne bude zaludno. A mnogo sam se iznervirala!!!
     
     Znate ono - pruži vam se prilika, možda baš životna, jedina i najbolja,  a možda jedna od životnih , svejedno, generalno, jako retka. I vi onda, umesto da se usredsredite na nju, umesto da sve svoje potencijale usmerite ka što boljem iskorištenju te prilike, vi onda sednete i danima, nedeljama, možda i mesecima, lamentirate nad "za" i "protiv", nad "hoću" i "neću", nad "mogu" i "ne mogu". Pa raščlanjujete, secirate do poslednje niti, sopstvene kvalitete, prednosti, sposobnosti, znanja, umeća, veštine... sve ono što je tu priliku i dovelo baš ispred vaše malenkosti.

Narodni recept za "lečenje" čmička

Bila sam danas kod prijateljice koja  je išla kod lekara zbog čmička na kapku. Prepisali su joj neku mast i preporučili da stavlja nešto toplo na oko, tri puta dnevno. Posle dva dana, nema pomaka.

     Onda sam se setila svog iskustva s ovom "sitnicom" koja može da se jako zakomplikuje i dovede čak i do operacije.


     Vukla sam, naime, čmičak nekoliko meseci. I ja sam dobila mast i uputstvo da tri puta dnevno na kapak stavljam kuvano jaje, toplo, zatim sam prešla na kapi tobradeks, koje sam koristila čim bi se ispostavilo da nema vajde od sve te terapije. Dakle, mnogo više od 21 dana, posle čega se ne preporučuju jer izazivaju kataraktu.



Što ne gledam svoja posla

     Niš, danas u sredini špica. U centru grada uobičajena gužva i uobičajeni, večito nezadovoljavajući režim gradskog saobraćaja. Pred zadnjim vratima busa u zaustavljanju, već se formira grupica najbržih, najdrčnijih za hvatanje slobodnog mesta, naj...bilo šta, samo da što pre uđu. Relacija, inače, za beogradske prilike, krug dvojke, Za niške, bliža periferija.
     Laktovi starije ali dobrodržeće sugrađanke omogućavaju joj da razgura one pre nje u redu i iz pozadine se zalepi za vrata koja se već polako otvaraju. Pogleđuju se ljudi  međusobno i smejulje zbog ponašanja uporne sugrađanke kojoj predstoji teži deo- da se popne.

Fejsbuk provodadžiluk na blogu

     Da me pitate kako je počelo naše Fejsbuk prijateljstvo, ne bih znala da vam kažem. Znam jedino da se "znamo" najmanje godinu dana, a najviše- paaaa, možda i dve godine.
     Iz onoga što mi je pričao o sebi, uvek kulturan i fin, zaključila sam da je sličnih godina kao moj otac, da uživa u svojoj slobodici negde u  hrvatskom selu blizu Vukovara,  gde se vratio pošto je penziju zaradio u tuđini. Gde je decu izveo na put.("nisam nikada volio kada sam napustio tada zvanu Jugoslaviju i uvjek sam molio Boga da mi omogući da se mogu vratiti i hvala mu uspio sam").

5 stvari koje bi trebalo uraditi pre ulaska u novu godinu

- Vratite dugove 


Ako ljudima koji su vam pozajmili pare ne vratite dug u godini kada ste obećali, tokom čitave naredne godine pratiće vas besparica i dugovanja - ovo narodno verovanje potiče iz vremena kada je vraćanje dugova bilo pitanje časti.Onaj ko je dugovao, ne samo da nije trošio na luksuz, nego je štedeo i na mnogim osnovnim potrebama, kako bi što pre, često i pre roka, vratio ono što je pozajmio. Manje zbog ovog verovanja u opasnost od malera čitave naredne godine, a više zbog tog osećanja časti i stvaranja osnove da na istom mestu, gde su mu već izašli u susret, može još neki put da se obrati za pomoć.

     Vremena su se promenila, pa je mnogima danas dug poslednja rupa na svirali, od svih obaveza koje imaju. Pa se, neretko, desi da imaju i za izlaske i parfeme i skupe cipele ili da odu na letovanje, na koje, istovremeno, ne može da ode onaj kome duguju pare, baš zato što im je takav "prijatelj" ispraznio crni fond.

Onlajn "školice" za zarađivanje na netu

Tražite li recept za ostvarivanje brze i lake zarade preko interneta? Ako je tako,  preskočite ovaj tekst, jer vam on neće otkriti nikakvu tajnu - samo će vam pomoći da se spustite na zemlju, da prestanete da verujete u bajke i da većinu tekstova na ovu temu, koje vam ponudi pretraživač, shvatite kao marketinški trik autora blogova da privuku što veći broj čitalaca!!! I da onda prionete na - prodaju!



10 saveta 6 gastro blogerki za uspešno kuvanje fila za tortu


        Ovaj post je nastao kao logičan nastavak ovih saveta za uspešno pravljenje torti, a na predlog i traženje čitalaca mog bloga- kako domaćica za koje gotovo i da nema tajni u kulinarstvu, tako i onih drugih. Doduše, saveta je mnogo više od brojke navedene u naslovu, ali to je samo mala šala u skladu s pisanjem naslova poštujući SEO optimizaciju. Sigurna sam da se neće niko ljutiti što ih je daleko više od broja obećanog u naslovu.




     Ovoga puta zamolila sam nekoliko blogerki, hvala im na trudu, da nam otkriju svoje cake i daju savete za uspešnije kuvanje, mućenje, pripremanje fila za torte.

Hladnjak guši sjaj čokolade

     Nije me začudilo to što su Gaga i Tadeja najpre napomenule da one i nemaju neke posebne tajne, budući da na stranicama svojih blogova  nesebično dele ne samo svoje recepte, već i cake koje svako jelo sa tih stranica pretvaraju u vrhunsko.
 

O #Blogomaniji'13 za moje prijatelje blogere i prijatelje neblogere, radoznale


     Ovaj tekst dugujem jednako mojim prijateljima blogerima i onima koji blogove samo vole da čitaju. Svima, kao informaciju o tome šta se tokom Blogomanije dešava, šta se to lepo i korisno čuje, vidi i nauči, prvima, i kao preporuka (ili odbijanje) za odlazak na sledeću, a drugima kao jednostavno zadovoljenje znatiželje, ne samo o susretu blogera regiona, već i o tome kako izgleda Kopaonik na početku ovogodišnje sezone.


       Pa, i  počinjem od poslednje stavke- Kopaonik trenutno liči na turističko mesto u kojem se u poslednjem trenutku privode kraju radovi na sređivanju enterijera, eksterijera, ljudi, ski staza, snega samog i svega ostalog. Dok smo šetali  poluočišćenim stazicama oko i unutar centralnog  hotelskog kompleksa, na sve strane su se čula čukanja i začukavanja - ovde se sređuju vrata od butika, ovde se dovodi u red nešto u butiku koji već radi, onde je malo klizavo, a u kratkoj uličici-pijaci, nekoliko preljubaznih prodavaca odevenih u 25 slojeva za vetar i kišu nepromočive odeće, primoravaju vas da makar probate, ako već nećete da kupite, slatko od...svega što se može ubrati na planini i u okolini, kupinovo vino ili aromatizovanu rakiju. A može i kajmak.Nema veze što u kašičicu ne može da stane ni pola šumske jagode, niti što je iz zatvarača od flaše rakiju probavalo ko zna koliko njih pre vas, red je red, a i alkohol dezinfikuje, pa... izvolte...