Juče, kasno popodne, ćaskala sam sa prijateljicom tokom šetnje u potrazi za tepih stazama ( aman, zna li neko gde se prodaju neke lepe, dobre, da ti zapadnu za oko, a ne sve ove neke, sivilo i mučnina neka), pa komentarišemo golotinju. Kako je dobro kad žena ume da nosi lepo dekoltiranu majicu ili haljinu, a kako nije lepo kad razgoliti grudi, do najnižeg neukusa, pa još je i sama svesna toga i sve se, nekako, trudi da majicu ili navuče preko tih nepristojno ogoljenih grudi a ona, preuska, prekratka, sve se ne da, na zadovoljstvo popaljenog muškog sveta okolo.
Pripadamo generaciji- generacijama, u vreme čijih mladosti su čak i suknja malo iznad kolena ili minimalan dekolte izazivali podozrenje i ni malo pristojne komentare. Ona je već u penziji i rado se seća svojih i minjaka svojih drugarica, koji za one prilike i jesu bili minjaci, a mene je to zaobišlo. Najčešće sam nosila pantalone u svoje vreme, pa su svi mislili da njima krijem krive noge. A opet, kaže ona, o dekolteu nije bilo ni reči.
Usput, jedna anegdota, kojoj možda i nije mesto ovde, ali mi baš sada pade na pamet - pre dvadesetak godina, ono kad se odlazilo u Kinu ko kad kažeš dobar dan, primetila sam da u njihovoj kulturi otkrivene noge ne znače ništa. Ali su, zato, sva dogmad bila uredno zakopčana, sve do grla. Grudi su bile bauk. E sad, posle takvog saznanja, krenem ja u Egipat i desi se neka zapetljancija s haljinom koja je mala šlic na jednom boku i neku dugmad koja je spajala sve to, pa šlic i nije bio šlic. Ali sam ja nešto zapetljala oko tih dugmića i nekako pred sam polazak, kada sam haljinu peglala, pokidam ih.Na nesreću, obukla sam haljinu kada smo išli u obilazak piramida, gde stalno pirka vetar, a oni krajevi moje haljine od neke bugarske svile samo lete unaokolo. A Egipćanima, ma skoro svima koliko ih je tamo bilo, oči iskočile ko fildžani.
- Ti s tom haljinom napravi džumbus, reče mi jedan saputnik kojem ovo nije promaklo, a ja sam jedva namolila vozača busa da, na odlasku u grad, svratimo do hotela, gde sam za rekordna tri minuta promenila toaletu i tako doživela aplauz čitave grupe, nenaviklle na poštovanje izmoljenih pet minuta.
Šta ću, mozak mi nije radio. odlazim u arapski svet, sa sve šlicom na haljini!!