IZUZETNO JEDNOSTAVAN , A PROSTO SAVRŠEN RECEPT ZA JAGNJETINU U MLEKU


     Da me nije prešla ljubazna gospodja iz moje omiljene mesare , ja bih sada ovaj post potkrepila i fotografijom . No , budući da se nisam obezbedila jagnjetinom na vreme , verujući da će mi uslišiti uredno obavljenu narudžbinu , za sutrašnji praznik , mimo svih , čak i ličnih očekivanja, u mojoj rerni biće pečen samo jedan šaran .

     Eto , toliko o verovanju ljudima, uz naglasak na, nenapisnu doduše, neophodnu opreznost i sumnju u sve i svakoga u današnje vreme, kada ni to što se redovni i dobar i do sada uvažavan kupac, ne pomaže da vas ne izbace sa spiska privilegovanih za kupovinu jagnjetine.
    I, naravno , moji mesari ne znaju za moje blogovanje , pa ne postoji ni opasnost da saznaju koliko su me razočarali time što me bar , kada su videli da nemaju jagnjetine dovoljno za sve kupce,  nisu pozvali da me o tome i obaveste . Tešim se, jedino, time što su zaslužili da me izgube kao kupca, još onomad kada nisu uslišili moju molbu da onaj ko mi melje meso prethodno opere ruke, radeći i za kasom. A neću više da ga meljem sama , pa ću morati da se preorijentišem na mega markete. Bar kada je mlevena junetina u pitanju.

     E, kada sam vam se tako lepo ižalila , red je da vaše strpljenje tokom čitanja moje gornje žalbe bude nagradjeno receptom za koji će mi svaka kuvarica i svaki kuvar biti zahvalni .

     Za ovu, čini mi se piroćansku, jagnjetinu u mleku, potrebno je

- jagnetine , koliko želite , ucelo ili u komadima
- korenasto povrće koje imate u količini koju želite - šargarepa, paškanat ,celer , krompir , koren peršuna ...
- u osnovnom receptu toga nema, ali moja drugarica je ovaj recept, na kojem bi je bila zajvalna, obogatila ljutim papričicama i čenovima belog luka
- mleko u količini da prekrije celokupnu količinu mesa i povrća
- so

Priprema - u dublji sud stavite meso i povrće , posolite, pa nalijte mleko, da ogrezne.
Stavite na plotnu da zavri i za to vreme ugrejte rernu na 200 stepeni i premestite šerpu ili djuveč u nju.

Jagnjetina je gotova kada svo mleko uvri .



JEDNA VELIKA PREVARA , pa jedna sekiracija i BORBA ZA ŽIVOT NA KRAJU

- ipak je imao sreće , od tromboembolije se retko ko izvuče - rekla mi je juče doktorica u ambulanti, dok mi je popunjavala recepte za lekove koje su ocu prepisali prilikom otpusta iz bolnice, gde su ga bukvalno vratili u život sa pola puta u nepovrat




     Sve je počelo jednom velikom prevarom u vidu traženja pozajmice na samo mesec dana od strane osobe koju su moji roditelji očuvali i kojem je moj otac pomagao čitav život, do te mere da je čak i njegova žena , roneći  suze pokajnice , izjavila da taj Saša, njen muž od kojeg je kasnije , ali na kratko, počela i da se odriče, da on dakle, mog oca smatra za svog drugog oca. Toliko ga smatra , da ga je prevario kako sopstvenog oca nikad nije . Ili nije imao vremena, pošto je ovaj umro , Bože mi oprosti, na vreme da ne doživi bruku koja prevazilazi ne samo naše zaplanjske razmere, nego i granice  Niša. Jer , prevara nas je samo mali deo ukupne prevare koja se zove milion evra, za koliko je optužen . I dvadesetak ojadjenih porodica. Ali, oni su prevareni kroz kupovinu stana. Mi, kako rekoh, jedini davanjem pozajmice , pa čak i  kasnijim pristajanjem na laži o nekakvom virtuelnom  stanu, samo da bismo kako-tako te pare izvukli.

     No, o tome ću pisati jednoga dana kada se utisci čitavog tog zamešateljstva slože onako kako bi trebalo i kada pohvatam sve konce te prljave prevarantske priče , koja se svela na to da nam se na prevaru uzmu pare, velike čak i za neke bogataškije prilike. Puno je tu prljavih postupaka , lažljivih reči i preteških stresova, da bi sve stalo u ovu jednu priču o narušenom zdravlju čoveka od 76 godina, što je zaslužio isključivo činjenjem dobrih dela. Dotičnom Saši , kako rekoh. Ima on svoje prezime , ali ga neću kaljati zbog  časti njegovog pokojnog oca, a i adresu, na samo tri kuće od moje, ali sve to za ovu priču nije važno.

     Ono što je najvažnije, jeste činjenica da je moj otac , Bogu hvala, živ. Čemu se dotični , inače,  nimalo ne raduje , budući da bi mu godio  nestanak jedinog svedoka prevare na koju se odlučio kako bi svoje potomke obezbedio i za neka buduća vremena, ali na tudj račun . Važno je da je on pare na vreme sklonio. Na sigurno mesto . Baš kao što je i svu svoju imovinu, pre kretanja u ovu igru, preneo u tudje vlasništvo. I da je spreman da odleži , šta je to tričavih tri-pet-sedam godina, za pomenutih milion evra tudjih para? Bitno je dočekati  priželjkivanu smrt čoveka koji te je očuvao i pomagao, kojeg si na kolenima molio ...samo za mesec dana, kojem si se u rodjeni decu kleo da ćeš mu pare vratiti i da ti je žao jedino to što mu stresove koje si mu preredio ne možeš nadoknaditi. I pred kojim si, posle svega, na sudu bezočno lagao.
   
     Podnosio je moj otac stresove, mesecima, sada već godinama, pateći više zbog toga što ga je tako bezočno prevario neko kome je toliko dobrih stvari učinio , nego zbog ičega od onoga što je od njega i zbog  njega propatio. Ali, slomilo ga je to saznanje, izjava dotičnog, da će on...lako ,  sa mnom, samo čeka da moj otac umre.  To saznanje ga je mučilo, gušilo, dovelo do toga da se bukvalno bori za svaki udah vazduha , za život.

     Počeo je da kopni polako, gotovo neprimetno. Do tada čovek izuzetno vitalan za svoje godine, aktivan, radan ,gubio je snagu , čvrstinu koraka, počeo da govori sve manje i uzdiše sve više ... dok tako iscrpljen organizam nije podlegao virusu herpes zoster. Više od mesec dana stravičnih bolova za koje medicina nema gotovo nikakve pomoći , nemogućnost kretanja zbog tih bolova od kojih, kaže Google, mnogi pribegavaju samoubistvu kao jedinom rešenju.

    I taman su bolovi dostigli granicu podnošenja, upravo zbog tog nekretanja,zbog svih preživljenih trauma i završnog udarca onog koji ga je "smatrao drugim ocem" , u vidu te izjave da će sa mnom lako, samo čeka da on nestane,   doživeo je i tromboemboliju.

     Većina pacijenata, kažu, okonča tokom prva dva sata. Ako njih prežive, najveće opasnosti  su u naredna 24 sata. A ako i oni prodju, kritična su i naredna dva dana. U stvari, kritičan je ceo dalji život , uz doživotno korišćenje lekova za razredjivanje krvi .... a sve to, naravno, koliko pomaže, toliko i narušava stanje organizma. Baš kako priželjkuje onaj Saša , kojem ni data reč, ni obraz, ni sudska odluka da vrati pare koje je pozajmio, ne znače ništa.

     Čujem, kupuje ćerki stan, sprema joj basnoslovnu svadbu. Ne izlaze iz kola ni on ni njegov sin. Za sve to imaju pare. Za dug, koji je više i od samog pitanja časti - nema. Ima samo za plaćanje advokata, u nameri da se  obmane sud . Da se na Višem sudu, gde mu se odlaže već duže od godinu dana sudjenje, započeto posle njegovog puštanja iz šestomesečnog pritvora , i dalje odlaže  to sudjenje, do novog zakona koji prevarantima daje nove benefite. Da se priča razvodni, što više oštećenih oboli, umre, odustane od gonjenja , na ovaj ili onaj način.

     Mene nije zaplašio . Verovatno ću i ja jednog dana zdravljem platiti sve stresove koje sam doživela i od njega lično i od očeve bolesti i od tolikih povlačenja po sudovima, prvi put u životu .Ali  ću lakše preživeti tu njegovu .. pretnju, upozorenje, šta li je, da će sa mnom lako.
     Samo neka prestane da preti . Neka "svom drugom ocu" kojem je jednu nogu već gurnuo u nepovrat , dodatno ne zagorčava poslednje dane. Neka to budu i meseci, godine za koje se molim, decenije, što da ne - ali neka bude strpljiv.  To će , neumitnišću prirodnih zakona, dočekati.

Samo, neka se  ne raduje da će sa mnom lako. Odnosno, nekažnjeno.

     Jer, i ove moje reči su neka vrsta objašnjenja - neka me sutra na ulici udare bilo koja koja, bilo kojeg neznanog junaka, neka mi padne saksija sa terase na drugom delu grada, neka me odnese reka -ali neka se zna , ako se bilo šta od toga desi, da je to njegova  ruka. I njegovo hvala za sve što su moja pokojna majka i moj, na sreću još živ otac pa  što da ne i ja, od koje je pare dobio na ruke, učinili za njega. Za svog života.

     Pitam se , samo, koliko će mu biti slatko to basnoslovno veselje za koje ima para, ako zna da će na njemu biti  i dvadesetak porodica beskućnika, koje je on ostavio na ulici.
     I pitam se još, pitala sam se i gledajući sve one divne doktore i sestre  u bolnici, koji su spasili život mom ocu, kako se osećaju oni lekari koji dotičnom daju lažna uverenja kojima pravda svoje odsustvovanje sa suda. Znaju li da su i oni sami postali saučesnici dotičnog u pokušaju ubistva mojeg oca, samim tim što mu omogućavaju izbegavanje pravde?

Danas je 11.5. 2015. godine, kada je nastavljeno  prošlog meseca konačno započeto suđenje dotičnom, prekinuto zbog dojave o podmetnutoj bombi. Od kako je započet proces pokušaja počinjanja suđenja, a on traje evo treću godinu, ovo je drugi put da sam doživela "podmetanje" bombe u sudu. Najčešći razlog odlaganja bila su famozna lekarska uverenja.

U međuvremenu, ja sam dobila sudsku presudu po ličnoj tužbi, po kojoj je dužan da mi  vrati pare. Kada mu drugi oštećeni prete tužbom, on im, njom mašući kaže- neki su me tužili i presude dobili, ali nisu i pare.

U međuvremenu, Neko Odozgo Vidi Sve...

U međuvremenu, svadba je "rasturena" i pare za stan u kojem je trebalo da žive mladenci su im vraćene, jer je porodica mladoženje saznala za tastove "aktivnosti" i za poreklo para kojim je hteo da obezbedi ćerkinu budućnost. I budućnost njihovih budućih unučića.

U međuvremenu, on koji tvrdi da nema para za vraćanje duga ljudima kojima je dužan, ne izlazi iz "audija" (naravno da se vodi na tuđe ime, kao i celokupna njegova imovina).

U međuvremenu, sva njegova imovina je "nestala".

U međuvremenu, saznajemo za teška oboljevanja još nekih kojima je dužan.

U međuvremenu, dotični se razveo, ali sa ženom i dalje živi u istom stanu velike, ma, ogromne kuće.

U međuvremenu, kaže da ga izdržavaju majka, koja prima minimalnu penziju čiju dobru polovinu popije, i brat, izašao iz zatvora pre nepunih godinu dana, koji ni sopstvenu porodicu ne može da izdržava bez tuđe pomoći.

U međuvremenu, nama na vrata dolaze ljudi koji nam za sitne pare nude usluge profesionalnih uterivača dugova, što sam dotičnom danas prijavila ne želeći da snosim odgovornost za bilo šta što mu od ovih bude priređeno.

U međuvremenu, posle dugog, dugog ćutanja, danas mi je ponovo obećao da će nam pare biti vraćene i da nas neće prevariti. Kao što je obećavao jedno 75 puta do sada, pre nego što je bio uhapšen...



komentari


 
 · 
Одговори

Nema tu šta da se kaže sada. trebalo je da mislimo na vreme, sad je kasno. hvala ti

Šta da ti kažem Negoslava? Da ti kažem: ,,Ovo je strašno!", to neće ništa promeniti. Nažalost naše društvo ja palo vrlo nisko, kladim se da kada bi se sva ova tehnologija stavila na stranu, većina bi se ponašala kao da je tek izašla iz pećine vođena svojim instinktom za preživljavanje bez saosećanja i brige o drugima. Sve više se pokazuje da su ljudi zapravo samo tehnološki ,,napredne" životinje.

Odnedavno sam posetilac ovog bloga...svidja mi se. No, evo price iz mog zivota. Dva rodjena brata se sudila; na strani jednog, pravednog:zena, deca i cudjenje a na strani drugog:otac, lazi i prevare. Dodje jednog dana sve pod svoje; mi deca tog pravednog, rasireni po svetu ali lepo zivimao a deca od tog drugog, puka sirotinja. I jos jedno bolesno. Daj Boze da ozdravi! Zasto Vam sve ovo pisem? I ja sam plakala, nervirala se...Da sam znala ono sto danas znam, ne bih. Postovana zeno, pustite sve i zivite svoj zivot. Doce sve to na svoje. I plakace taj isti pred Vasim vratima.
Прикажи мање

Od kako sam stavila ovo na papir i poplaćala sudke i advokatske troškove i račune, digla sma ruke od sekiracije. Verujem i ja u pravdu, Božansku, svemirsku, ljudsku, kako god. I jedna slučajnost - NJEGOVU žrnu, onu koja je lila krokodilske suze i molila da joj deu ne brukamo, koja je obećavala da će sve biti kako je obećano pa posle lagala na sudu, prvi put posle svega videla sam baš večeras u jednoj radnji.Na dva metra od mene, stajala je ko da joj je sve pomrlo. A kada sam se vratila u istu radnju, da kupim neku sitnicu, nije je više bilo - mislim da je pobegla od sramote. Ili se možda uplašila da ću joj se obratiti, pa da je obrukam. Nije ni svesna koliko je samu sebe obrukala. I tako, potresla sam se prvi put posle toliko vremena. I dalje verujem i nadam se da - ima Boga. hvala.
Прикажи мање

Sažmi bitno pa udari na sva zvona - ministru pravde, zaštitniku, poslanicima... mejlom ne košta ništa a neko će ipak reagovati!

Hvala ti. Priču ću svakako napisati, a dovoljno je i samo da objavim njegove poruke iz mobilnog telefona koje i dalje čuvam i koje su bile predočene sudu kao dokaz - kada sam ih čitala prijateljima ježili su se od montruoznosti njegovih laži, posebno kada samo saznavali, od ostalih ljudi koje je prevario, sta se dešavalo baš u to vreme kada je meni pisao te poruke sa uvek novim datumia, samo što nije, kada će nam vratiti pare.

Radujem se što je tvoj tata dobro, ima neko gore što vidi sve. Mislim da ti ljudi ne zaslužuju da ih pomeneš, da misliš o njima i izjedaš sebe. Nije toj ženi što sa njim ima decu, nego je i njoj sladak život sa puno para, brakovi pucaju bez obzira na decu. Nije vam lako, znam, teško je pomiriti se sa izdajom i nečoveštvom kad ste vi bili u svemu ljudi, ali upravo to je ono čime treba da se ponosiš.Časni ste ljudi, i najvažnije je sačuvati zdravlje. A priču napiši, da bismo od tebe učili da nikome ne treba verovati, da treba zajmiti samo onoliko koliko možeš da oprostiš.

Strašna priča. Najvažnije je da je tvom ocu bolje. A tog Sašu, kad tad će stići kazna, veruj u to. Oteto je prokleto, znaš tu poslovicu, a on je otimao i ne može da mu se dobro piše. Kako drugačije da se nazove njegovo varanje ljudi, nego otimanje?

Hvala ti. Ja i ne sumnjam da će ga ta obavezna, svemirska kazna, jednoga dana stići. Najgore je, kažu naši stari, što ne stigne baš onoga ko počini zlo, nego neko sledeće koleno . Najgore je to što on sada , kako stvari stoje, ima podršku upravo u onima koji bi trebalo da se te kazne boje i da sve čine da ga ubede da vrati ljudima pare. Umesto toga, njegova ćerka kupuje venčanicu od nekoliko hiljada evra, a žena njegova, mada je lila okeane suza pred nama i mada je sedela za istim stolom za kojim je on potpisao, tek posle šest meseci od uzimanja para priznanicu da ih je pozajmio, na sudu kaže da je bila u drugoj sobi i da nije videla o čemu je reč. A na početku sudjenja, uz još nekoliko sitnijih laži, kaže - ja njih, misleći na mog oca i mene, poštujem, a sa ovim imam decu.
Прикажи мање

Napiši, jer treba i pisati i pričati o tome . Ja ću jednoga dana napisati sve, čitavu hronologiju, kako bih pomogla da neki durgi ljudi ne budu prevareni. I kako bi možda neko negde pocrveneo, ako ne onaj ko je uništio mog oca, onda neko ko je nekoga drugoga uništio. ILI razmišljao da krene u uništavanje nekoga. Ovaj , od kako je izašao iz zatvora, nije se usudio ni dobar dan da kaže, a pre toga je čitavih deset meseci na svaka četiri dana obećavao neke nove datume vraćanja para. I sada , kada ide ulicom, ponaša se kao da je častan čovek.

Strašno Negoslava ali na žalost naše .Najbitnije da je tvoj otac dobro ali ...znam ,nije ti za utehu-nisi sama .Juče sam razmišljala upravo na sličan način i način kako da napišem tekst i bruku ,,njegovu ,,bruku ,njenu ...u ima ih puno !!! Sad si me ohrabrila .Kuda ide ovaj svet i da li te ljude nekada trene pomisao da se nisu orgešili ? Kakvi smo mi to ljudi kada se ni Boga ne bojimo ?!

KOME GOD PRIDJEM , NIJE PLESAČ

... ILI... samo još jedna konstatacija sveopšte usamljenosti , koja izgleda pogadja čitavu planetu , mada to i nije neka uteha , svima onima koji je doživljavaju i žive ovde i sada



     Naslov teksta je isečak iz rečenice moje drage blog drugarice Tangoline , zapravo iz njenog odgovora na moj komentar ispod njenog novog posta ( uz izvinjenje, onima koji me pitaju zašto imam više boja u tekstu, da objasnim - ovde kliknite i otvoriće vam se tekst koji pominjem ) .  I odlično se uklapa u temu o kojoj se već dugo kanim da kažem koju reč - što će se svesti na konstatacije i prepričavanje evidentnog stanja i postavljanja pitanja na koja svi imamo, a opet i nemamo sve odgovore, na zaključak da niko nije zadovoljan time , ali da i dalje nema recepta za prevazilaženje postojećeg ... stanja.
   
     Možda bi , posle ovako pesimističnih i nimalo nadahnutih reči trebalo da stanem i makar porazmislim o odustajanju od pisanja o temi koju sam tako dobro ocrnila  ... ali neću . Hoću da mi bude lakše . Makar od saznanja da sam učinila jedan mali napor , da svima koji došetaju dovde  usmerim pogled na usamljenost , samoću , na sve njihove  aspekte , ustvari . Na potrebe za nekim , za nečijim glasom , nečijim ramenom ili rukom , za nečijom podrškom, razumevanjem, za ćutanjem koje više prija kada niste sami medju zidovima svoje sobe, stana, apartmana...

     I nije ovde važno da li su SAMI   oni koji se jedva kreću po toj kući ili stanu od ostalih  ukućana , oni koji se bude i ležu sa nekim , a ustvari samo samuju PORED nekog , oni koji imaju muža , ženu , ljubavnika-cu , momka , drugaricu , najboljeg prijatelja ... ali nemaju sa kim da podele svoju radost i svoju tugu , svoje strahove i nesanice , pesmu koju recituju najbolje na svetu , muziku koja je lepša kada se sluša sa nekim ... svoj nemir , čežnju , želju , san ... onda kada im je tesno u sopstvenoj koži , kada bi da izadju iz svoje duše , kada bi da vrisnu , jauknu , zasmeju se ili zaplaču, ali da to podele sa nekim, da ima makar ko da ih čuje , da im kaže , ne brini, biće sve u redu , plači, isplači se i biće ti bolje , smejmo se dok nas stomak ne zaboli ...

     Samoća , jednako kao usamljenost, mada su to dva sasvim suprotna pojma , iako ponekad mogu i da su poželjne i čak da prijaju ,stanja su protiv kojeg se svi , na ovaj ili onaj način, borimo . Od nje se bogati leče i kod psihijatara  , ali je najlepši lek , zapravo , druženje .Ono, u našim uslovima bar, zamenjuje i psihologa i psihijatra , terapeuta svake vrste - osim, naravno, ako sve ne ode u krajnost pa je potrebna stručna pomoć .

     U svetu sve većeg otudjenja, koje kod nas ne stvaraju bes , ambicija , trka za što većim blagostanjem, već siromaštvo , kriza , borba za opstanak i sve veće bežanje svih nas od slušanja tudje tuge i nesreće , kada smo već i sami pritsnuti svoji  problemima za koje nemamo rešenja , dok se otudjujemo , ljutimo, svadjamo, zameramo - najčešće drugima na nedovoljnom razumevanju za nas, teško da će se išta promeniti u dogledno vreme . Nastavićemo da samujemo , sami ili u društvu , okruženi žamorom ili tišinom  , spremni da poverujemo kako je sveopšta otudjenost danak civilizacije koja hita u stvaranje još savremenijih sistema koji samoću podstiču  .

     A intimna druženja ? Na njih je , verujem, mislila  moja drugarica sa bloga, kada je napisala - kome god pridjem , nije plesač . Raširene ruke i otvoreno srce nisu dovoljan, nisu zapravo nikakav garant da će u njih neko i da udje . Što zbog naviknutosti na svoju samoću , što zbog straha od promena ili nesigurnosti u sebe ... i Bog će ga znati zbog čega još .

     Ljudi su jako sami, svi su jako sami, reče Mira Furlan skoro u nekom intervjuu , uporedjujući svet u kojem živi i ovaj ovde naš ,   za koji ipak priznaje da je u njemu manje sama . Dovoljno za opomenu da se prenemo , dok nismo dostigli stepen otudjenja posle kojeg više nema povratka .

AKO STE SA NEKIM ZAJEDNO PLAKALI ZBOG NJEGOVE TUGE , SPREMITE SE DA BUDETE NEPOŽELJNI KAD ODLUČI DA JE SREĆAN

 -Ako ste ikome u životu služili kao rame za plakanje, lakmus za upijanje njegovih tuga i boli, skrivena pregrada za pohranjivanje tajni o onome što preživljava i čega ga je sramota, spremite se i na to da jednoga dana budete odbačeni, bez ikakvog razloga . Ne mora obavezno to i da se desi, ali imajte na umu da niko ne voli podsećanje na sve ono loše čega je rešio da se više ne seća, jer želi da glumi sreću ili je zaista postao srećan 


Zajedno ste decenijama, u dobru i u zlu . Služite kao rame za plakanje kad joj je teško , kad je uvrede i povrede , osporavaju , omalovažavaju , šamaraju , šutiraju , sklanjaju u ćošak , prave od nje makovo zrno , zakidaju joj prava koja se inače podrazumevaju ,  pokazuju joj da je ništavna , da postoji zarad obaveza a ne radi prava , da ne ume ništa i da nije vredna ničega ...Tu ste da vas zove usred dana i usred noći , da se žali , plače , kuka do neba od besa i nemoći , da na vas prenese svu negativnu energiju  samo da joj malo bude lakše , a da vi posle ne možete da zaspite od brige i nemoći da joj pomognete .

     Mada ni sebi ne umete da pomognete ponekad , za nju uvek tražite najbolje rešenje  za datu situaciju , najprimereniji savet , najprigodniju utehu ... Vidate rane , ljubite da prodje , iz rukava vadite sve one priče koje pokazuju da ima i goreg ,tražite u njenom životu neke svetle tačkice od kojih pravite slona - eto, nije da ti je uvek loše, vidis, evo ovo i ovo i ovo je lepo i biće toga još , kažete kada vidite da pada , da je dignete i udahnete malo volje jer i vi , kao i ona sama, znate da ne zaslužuje to što joj se dešava i da je vredna mnogo ljubavi  i pažnje i razumevanja i davanja iiii...svega.


     Pa vam je krivo što je tako kako je , pa proživljavate njene nedaće kao svoje , mada ponekad nemate snage da slušate iz dana u dan iste priče i žalbe i kuknjave , mada biste da pobegnete ponekad od svega , da promenite tu ploču koja vergla uvek iznova istu žalopojku. Al znate , ona ne zaslužuje da ostanete gluvi i nemi na njene jadikovke , pa nastavljate da slušate ,tražite rešenja , utehu, savete.

POŽELI DA ODEŠ NA MESEC I BIĆEŠ NESREĆAN CELOG ŽIVOTA

- ILI - priča o tome kako možeš biti srećan jedino ukoliko svoje želje  i stremljenja smestiš u granice ostvarljivog i realnog


     Ovo je priča o porodici Popović iz Niša koja će , sigurna sam , biti propraćena sumnjama i  nevericom onih koji žive severno od južne beogradske granice . U nju teško mogu da poveruju i oni koji žive od primanja ispod republičkog proseka , a gotovo da i ne očekujem ništa osim sumnjičavog vrtenja glavom  nezadovoljnih srećnika čija su primanja premašila prosek .
   
     Njih dvoje imaju redovnim putem stečene  fakultetske diplome , kakvu je ,  pre dve godine ,  stekao i sin i kakvu će za godinu dana u kuću doneti i ćerka . Stalna primanja ima jedino Ona , zaposlena na radnom mestu šefa neke službe jednog , ne preplaćenog , javnog preduzeća . On trenutno, dakle, privremeno ali na sreću to traje već godinu dana , radi kao zamena ,na radnom mestu  koje može da se radi i bez ikakvog obrazovanja, srećan što mu je u šestoj deceniji, dakle kad ga niko i ne bi zaposlio, bilo ko pušta da porodični budžet upotpuni kojim dinarom .

     Osim toga , tata i sin ne biraju poslove , pa tako imaju prilike da po koji dinar zarade prilikom popisa stanovništva , izvodjenja javnih radova na sredjivanju grada i slično . Sinu , osm toga , struka omogućuje da se sa svojim radovima pojavljuje na javnim konkursima te, u situacijama kada ne presudjuju veze i vezice , dobije kao po običaju neku nagradu ili mu rad bude prihvaćen za izvodjenje , pa i tu kane po koja para.

     Svi su oni uvek lepo obučeni - naravno, ne pate od markiranih krpica , na trpezi imaju sve što je neophodno za normalan razvoj i održavanje organizma , deci su omogućili odlazak na sve ekskurzije , drugarske, maturske i apsolventske svečanosti , letovanja sa društvom ... Po potrebi , voze i auto , doduše nasledjen posle smrti Njegovog oca . Za poslednjih godinu dana otac i sin su renovinarli stan , promenili parket , kupili plazma TV, a pre neki dan su mi se pohvalili novom ugaonom garniturom i novim ležajem .  E sad,  to što su imali sreće da natrče na treću klasu iz Simpovog ostatka od izvoza , čista je slučajnost ...

Planiraju još neke sitne investicije i  renovinarnje kupatila, naravno, u izvodjenju muških članova poorodice i od materijala druge klase. Odazivaju se pozivu na svako kumstvo i na svaku svadbu , krštenje ili rodjendan. Omiljeni su rodjaci, prijatelji, komšije, drugari ... oni koji nikada ni zbog čega ne kukaju i ne žale se, ne traže , ne brukaju se  nikad vraćenim pozajmicama , a uvek su tu da pomognu u granicama svojih mogućnosti . Deca su im vaspitana , mogu poslužiti za primer u svakom pogledu , iz njih nikada ne izbija ni nezadovoljstvo , ni bes zbog onoga što nemaju a što neki drugi imaju , uvek vas pozdrave sa osmehom, ma... milina jedna...

Kako uspevaju , pitam Nju , na kojoj je ipak najveći teret , u ovo suludo vreme kada opravdanje za nezadovoljstvo, bes , zavist i kuknjavu imaju i mnogo mnogo boljestojeće porodice, a ona kaže

" Oduvek sam svoje ciljeve i želje postavljala u realno ostvarivim granicama, koje ti omogućuju da težiš ka boljem ,  ali da te težnje možeš i da ostvariš . Možeš ti  da želiš da odeš na Mesec i da budeš nesrećan celog života , ali je njegov smisao u toj mogućnosti ostvarenja ,  ne u njegovoj nemogućnosti ."

I tako , oni uvek imaju dva džakčeta brašna u špajzu , pa kad koji dan zagusti do plate , Ona za tili čas umesi nešto od onih djakonija kojima je i njena majka pribegavala kada je školovala decu , dok se pravila kuća i živelo se od jedne plate . Pokazuje mi lepe cipele, kupljene na sačekanom sezonskom sniženju , pa još na potvrdu- za one koji ne znaju, to je ono kada uzmete u firmi potvrdu i overite je kod prodavca i onda vam se od plate odbija odredjeni broj rata. Ćerki je sašila divnu haljinu od materijala kupljenog na kilo , kojom je " pominula " na tri svadbe , sebi šije suknju od materijala kupljenog na isti način , zavesu samo što nije završila ...
Bratu ,koji  ima još niža primanja , nedavno je kupila cipele, takodje zahvaljujući potvrdi , odnosno počeku , njegovom sinu redovno gurne u ruku hiljadarku kada vikendom dodje na ručak kod tetke , uz neizbežan paketić za poneti .


Znam da će ova priča mnogima ličiti na naučnu fantastiku .  Posebno , rekoh, onima koji imaju i više od ove porodice, ali su večito nezadovoljni . Ako iz nje ne izvuku neku pouku , niko im i  nije kriv što su besni , nezadovoljni , nesrećni. Što samo zvocaju, kukaju, hule na Boga , direktora, državu , roditelje... Oni i zaslužuju da im nezadovoljstvo i bes i zavist uništavaju život ... koji bi mogao da im bude i lep, samo kada bi se malo osvrnuli oko sebe.


U ČIKA FEJSBUKA VELIKE OČI ... ILI, pazite kad i šta prepisujete


     Priznajem , i sama sam učestvovala u ovim sitnim prevarama , ne mogavši da odbijem tu uslugu pisanja nekim  mamama koje su moje dobre prijateljice i koje bi trebalo da čitav dan provedu nad nečim za šta je meni potrebno desetak minuta. Pa dobijala ocene, od  projektovane trojke, za slabe djake, do pet plus, za one koji su odlični. A nedavno sam, zbog revolta prema takvim " slabovidim " prosvetarima , napisala nekoliko tekstova za pismeni zadatak , na teme koje su djake ili njihove roditelje , preko pretraživača na Google, dovodile na moj blog. Grešna mi duša !

    I sve bi to ostalo pohranjeno u arhivi mojih blogova, u koju više sama ne bih zavirivala, da nije današnjeg teksta u nekolikim novinama, koji na najočigledniji način svedoči o poraznosti tog, ne znam zašto i ne znam kako postavljenog sistema, da se deci unapred saopštavaju teme za pismene zadatke?! Kao da neko namerno želi i sve čini da generacije mladog naraštaja p-ostanu što zatupljenije, sa što užim fondom reči i maksialno mogućim sužavanjem vidika.

     Jer , kako inače protumačiti to, gotovo normalno i sve raširenije stanje, da se pismeni zadaci traže i nalaze na internetu, da su skripta sa prepričanom lektirom izuzetno kurentna roba, za kojom ne posežu samo deca već i njihovi prezauzeti, umorni i borbom za golu egzistenciju okupirani roditelji ? Ne mogu da poverujem u to  da tvorci obrazovnog sistema , Ministarstvo prosvete, pisci knjiga , da svi oni nisu svesni toga šta se dogadja i kuda ovakva praksa vodi  ! Baš kao što smo , dakle ne samo ja i ne samo neki ljudi oko mene skloni pisanju i čitanju , već i mnogi od onih koje slušam na ulici, na televiziji, koji se poneka oglase u novinama,  sigurni da su u sve to zamešateljstvo umešali prste oni koji ovom narodu ne žele dobro.

     Reći će, neko, paranoja - kako su rekli i na  tekst kojim sam upozoravala na oprez prilikom poveravanja podataka internetu, mada je dovoljno samo pratiti izvode iz svetske štampe koje objavljuju naši mediji, i videti da Čika Veliki Brat Internet može da sazna baš sve o vama i da te podatke pakuje u neke fascikle , ostavljene za ko zna koje prilike ili iskorišćene u istraživačko-marketinško-planersko-strateško-itd-praktičnom cilju.

     Te stoga, zlo-upotrebljena Šopenhaureova priča o bodljikavom prasetu, do skora samo poučan primer životinjskog ponašanja koje bi trebalo da ima i čovek u vidu,  postaje ilustracija i svedok vremena u kojem živimo - čika Internet, u ovom slučaju  čika Fejsbuk, ima jako velike oči . I može se desiti, kada jednoga dana preterate, da vas uhvati ne samo u laži , već i u kradji.


komentari ispod linkovanog teksta