Dok sam se jutros dopisivala sa prijateljicom na Fajesbuku,"ulete" mi jedan drug, a ja pozdrav i odgovor umesto njemu, pošaljem njoj. - Izvini, velim joj, ovo poslednje što sam ti poslala nije za tebe - i počnem da joj objašnjavam da sam samo za tren pozdravila...itd...
- Ništa, ništa, mene odjutros poteralo s porukama drugima namenjenim, odgovara mi drugarica, a njeno hihi, haha, hoho, zaintrigiralo me je i više nego što sam ovlaš interesovanjem htela da priznam.
- Mislim da je ONA u predirfaktnom stanju, od trenutka kada je shvatila da je poruku namenjenu NJEMU , sa sve detaljnim opisom onoga što će da mu radi kada se večeras sretnu,uputila meni. A nisam stigla ni da joj kažem da nema razloga da se boji i da nikada nikome neću reći o tome kako sam slučajno otkrila njihovu zabranjenu vezu.
Djavo ne ore i ne kopa, nego samo smišlja kakvu će pakost da napravi, citirala je često moja prijateljica Mira svoju baku, mudru seljanku, kojoj se, da je imala sreće da doživi internet , pa još i da ga koristi, ovakva glupost nikada ne bi desila.
Da živi u svom rodnom gradu umesto u Nišu, sigurna sam, moja prijateljica bi imala mnogo manje šanse da sazna za zabranjenu ljubav svojih sugradjana, koje zna od malih nogu. Ono što su, očito vešto, prikrili od svojih bračnih drugova, prijatelja, komšija i čitavog malog grada u kojem žive, otkriveno je samo jednom pogrešnim klikom miša .Dovoljno za sekiraciju , crvenilo pred poznanicom i strah da ona ne progovori...
* * *
- Ništa, ništa, mene odjutros poteralo s porukama drugima namenjenim, odgovara mi drugarica, a njeno hihi, haha, hoho, zaintrigiralo me je i više nego što sam ovlaš interesovanjem htela da priznam.
- Mislim da je ONA u predirfaktnom stanju, od trenutka kada je shvatila da je poruku namenjenu NJEMU , sa sve detaljnim opisom onoga što će da mu radi kada se večeras sretnu,uputila meni. A nisam stigla ni da joj kažem da nema razloga da se boji i da nikada nikome neću reći o tome kako sam slučajno otkrila njihovu zabranjenu vezu.
Djavo ne ore i ne kopa, nego samo smišlja kakvu će pakost da napravi, citirala je često moja prijateljica Mira svoju baku, mudru seljanku, kojoj se, da je imala sreće da doživi internet , pa još i da ga koristi, ovakva glupost nikada ne bi desila.
Da živi u svom rodnom gradu umesto u Nišu, sigurna sam, moja prijateljica bi imala mnogo manje šanse da sazna za zabranjenu ljubav svojih sugradjana, koje zna od malih nogu. Ono što su, očito vešto, prikrili od svojih bračnih drugova, prijatelja, komšija i čitavog malog grada u kojem žive, otkriveno je samo jednom pogrešnim klikom miša .Dovoljno za sekiraciju , crvenilo pred poznanicom i strah da ona ne progovori...
* * *